Ima jedan glumac što se zove Đulijano Đema, on brani slabije i uvek pobeđuje. Ima prave pištolje i pravo kaubojsko odelo. Uvek sanjam da i ja imam takvo odelo. Mama je obećala da će da piše svom bratu koji živi u Belgiji da mi tamo kupi kaubojsko odelo.
Mom tati su odsekli nogu ali se oporavio. Sad je dobro. Predaje deci u školi. On često zaspi na času, kad radi od dva.Mama mu kaže da ne ruča toliko kad treba da ide na nastavu.
Na času udari sunce kroz prozore učionice a on se nasloni na učiteljski sto i zaspi. I hrče. Onda sva deca skaču po klupama. Naročito jedna Verica i jedan Marko, oni su isto prvaci, skaču preko klupa i čupkaju ga za kosu.
Kad ga probude on se pravi ljut i zada im da na tabli pišu tablicu množenja.
Moja mama se zove Smilja ali je svi zovu Nada.Ona je malo stroga.
Ona predaje biologiju. Za svoje učenike kaže : To su moja deca, kao da ja nisam njeno dete. A kad ne nauče lekciju ili kad su nemirni naredi im da ustanu i ispruže dlanove. I onda od nekog deteta uzme lenjir i bije po dlanovima sve po redu i dečake i devojčice. Ja još nisam dobio batine tako sa lenjirom.Moj učitelj je dobar.
Posle su mi neki osmaci rekli da to uopšte ne boli samo malo bridi i puca kao da boli.
Ima neka njena deca nam donose neke životinje. Tata se uvek nervira kad hoće da upali šporet i otvori kutiju od šibica a iz nje izviri neka buba što je zovu Gundelj.Onako čupava izgleda jako strašna.Tata baci kutiju od šibica a gundelj izleti kroz prozor.Čuje se kao neki pokvareni avion.
U Beogradu toga nema.
Jednom nam je jedno mamino dete donelo kutiju od cipela. Unutra je bila zmija. Ja sam kutiju brzo zaklopio. Kad se mama vratila iz škole rekla je da ja to Belouška i da ne ujeda. Ja se nisam plašio ali nisam smeo da otvaram kutiju.
Moja mama voli cveće. Imamo punu kuću cveća ali ja ne smem da ga diram. Ima jedno kao stepenište poređano od drveta , na svakoj dasci puno kaktusa. Sve onako mali.
Nisam ništa loše uradio tog dana ali je mama bila jako nervozna jer ja nisam uradio ono što je ona rekla i udarila mi šamar. Seo sam na one male kaktuse ali su imali jako bodljikave bodlje.
Mama mi ponekad kaže da sam štetočina. Ja znam šta je to štetočina. Učili smo da su to životinje koje pojedu kukuruz po njivama ili prave neku drugu štetu. Ne znam zašto to meni kaže.
Mama i tata su me učili da na smem da lažem. Probao sam, po nekad ,ali se uvek izdam i posle dobijem batine. Ne znam zašto svu decu uvek biju.
Jedom me zvala neka deca da se igramo.Baš je bilo lepo.Penjali smo se na drvo da skinemo gnezo od vrane.
Toga u Beogradu nije bilo.
I onda došlo jedmo mamino dete i reklo; poslao ti ujak kaubojsko odelo. Bio sam jako srećan.Rekao sam deci: poslao mi ujka iz Belgije kaubojsko odelo.
Otrčao sam kući.
Nisam dobio kaubojsko odelo,dobio sam batine. Mama je rekla da nisam došao na vreme kući.
Sutradan ujutru mama me probudila u sedam. Stavila je pred mene doručak. Parizer. bareno jeje i senf. I rekla brzo doručkuj, ja moram na čas.
Nisam bio gladan a malo iz inata nisam hteo da jedem. A onda me je udarila po nosu. Počela je da mi kaplje krv iz nosa. nagnuo sam se nad tanjir i krv je kapala na parizer,jaje i senf.Nije me bolelo samo sam mislio ;Zašto oni smeju da lažu i još da me biju.
Kevi sam davno oprostio.Postali smo dobri prijatelji .Razgovarali o svemu i svačemu ali joj nikad nisam rekao; batine nisu bolele koliko me je bolela nepravda.