Astronomija| Budućnost| Film| IT| Sex

Švalerka koja je uštedela 300000 maraka

krkar RSS / 25.07.2016. u 10:43


Bus_Fire_New_Jersey_sham_1_725x483.jpg

Mato T bio je poznat kao najbrži vozač autobusa u dubrovačkom Atlasu. Od Dubrovnika do aerodroma bio je najmanje 5 minuta brži od svih kolega, do Herceg Novog, prve stanice u Crnoj Gori 15 minuta a na drugu stranu, do Počitelja dobrih pola sata. Osim što je bio brz, Mato je bio i slikovit lik i sa njim si uvek mogao da očekuješ neku dogodovštinu ili bar da čuješ dobru priču iz njegovog rodnog kraja negde u dubrovačkom zaleđu. Iako je vozio žestoko, Mato nikada nije imao ni najmanji udes mada je stalno bio pod nekim opomenama jer se svako malo neki gost žalio zbog prebrze vožnje.

Na kraju 3. razreda gimnazije radio sam kao pratilac transfera i pomalo kao vodič. Atlas, po svemu ozbiljna firma i odlična turistička organizacija, tada je bio uzor većini jugoslovenskih socijalističkih preduzeća: radilo se pošteno, bez zadrške, kao u kapitalizmu i nikakvog (preteranog) samoupravljanja nije bilo. Znalo se šta je zadatak i kako se postiže.

Atlas je generacijama turističkih radnika širom Jugoslavije bio škola. Zaintersovani klinci počinjali su da rade već sa nekih 14. godina kao beduini, oni koji utovaruju prtljag u autobuse na aerodromu ili brodove u lukama. Bistriji beduini su već za godinu ili dve, ako su znali bar 1 strani jezik, počinjali da rade u službi dočeka gostiju i kao pratioci transfera, oni koji uporede spisak gostiju sa brojem glava na aerodromu i po spisku ih predaju u hotele. Ko se pokaže dobar kao pratilac dobijao je priliku da uči za vodiča. Nekoliko generalnih direktora Atlasa počeli su karijeru kao beduini ili pratioci uključujući i legendarnu Pavu Župan, kasniju ministarku turizma Hrvatske.

Bilo je srce sezone, na dubrovački aerodrom vikendom je sletalo preko 60 čartera. Sve je to trebalo razvesti po hotelima. Jedne večeri čekam sa kolegom i kasnijim dobrim prijateljem Seadom T iz Mostara. U dolasku 2 aviona iz Engleske (Manchester i London Luton) preko 90 putnika za Orebić, Korčulu i Velu Luku. Avioni su sleteli oko 22.30, jedan za drugim ali granica, carina i raspored po autobusima potrajali su i krenuli smo tek u 23.15.

Posao pratioca transfera verlo je jednostavan: moraš da isporučiš određene ljude na određeno mesto, po spisku. Zvuči prosto ali rad sa živim ljudima uvek je ... interesantan i baviš se koječime, od toga da je nekome muka od vožnje, drugi je bio ubeđen da je uplatio hotel na samom Stradunu a ne 2 debela sata dalje, treći insistira da zna jesi li sa 16-17 godina komunista... Po danu pričaš gostima o Jugoslaviji, predelima kroz koje prolaze i trudiš se da ih zainteresuješ da u toku letovanja bukiraju neke izlete. Po noći ili na dugim transferima pustiš ih da kuliraju i dremaju.

Od Čilipa do Orebića autobusom normalnom vozaču treba nešto preko 2 sata vožnje, obično oko 2 i 15 do 2 i po. Na pola puta, u Stonu je piš-pauza od 15-20 minuta. Naravno, kad idu 2 autobusa Mato do Stona isprednjači bar 15 minuta pa mu je pauza za toliko duža. Do Orebića opet namakne 15-20 minuta. Pre stigne pa duže spava jer se u sezoni puno radi i verovatno ga čeka rani jutarnji polazaka nazad ili na neki izlet.

Moj vozač toga dana bio je Branko K, mirni Crnogorac nekoliko godina pred penziju koji nikada nigde nije žurio ali nije ni jednom zakasnio. Vozio je iskusno i smireno i govorio kako namerava da preostalih nekoliko godina do penzije provede bez udesa kao i celu dotadašnju karijeru. Očekivao sam da će odmah po polasku sa aerodroma Mato da odmagli, da ćemo se videti u Stonu i da će dok mi stignemo u Orebić on već uveliko biti u krevetu.

U Ston smo stigli iza ponoći, prvi autobus naravno već tamo. Uobičajena postaja u Hotelu Ston bila je odavno zatvorena ali smo imali dogovor sa kafićem koji je držao sada već pokojni rok kritičar Darko Glavan (ili njegova žena) da im se javimo telefonom sa aerodroma i čekali su nas jer pun autobus ili dva gostiju svakom je mio.

Pijemo kafu i kaže mi Sejo preći ću kod tebe u autobus. Otkud to? Gosti svakako spavaju a Mato je poveo švalerku, seo je nju na vodičko sedište i ćućori s njom kao golub, nikad sporije vozio nije, došli smo jedva 2-3 minuta pre vas.

Krenemo iz Stona, Mato minut pre nas. Ćaskam sa Sejom, oči nam se obojici zatvaraju, putnici spavaju svi, zaspimo i mi.

Budi me Brankov neuobičajeno uzbuđeni glas. Otvaram oči, vidim da smo u Pijavičinu, usred sela, na proširenju ispred crkve i zadruge koje služi kao parking. Pred nama Matov autobus, iz otvora za ventilaciju motora kulja plamen (motor je pozadi), Mato sa PP aparatom u ruci psuje, vidimo da aparat ne radi. Na zemlji pored njega još jedan PP aparat (svaki autobus po zakonu ima 2, jedan kod prednjih a jedan kod zadnjih vrata). Izletimo, ja uhvatim aparat kod prednjih vrata našeg busa, Sejo krene ka onom na zemlji, Mato viče "ne taj, ne radi, daj vaš drugi". Pokušam da aktiviram aparat - ništa. Mato mi ga ljutito otme iz ruku - neće ni kod njega. Sejo pritrčava sa četvrtim aparatom iz autobusa, taj na sreću radi ali samo smanji požar, ne ugasi ga skroz.

79_pijavicino_b_jovic_img_6868.jpg

U tom trenutku vratim se u svoj bus da organizujem goste, oni ne znaju da li da ostanu ili da izađu. Iz Matovog autobusa već su svi bili napolju i na bezbednoj daljini. Izvedem i ja svoje.

Na drugoj strani puta, ne vidi se na slici, dve su metalne barake nekakvog lokalnog preduzeća, Plamet Pijavičino, zapamtio sam za ceo život. Mato odjednom otvori prvi prednji levi prtljažnik, onaj gde stoji alat i šoferove stvari, vadi pajser i trči prema onim šupama i usput dovikuje mene i Seja. Potrčimo i mi, Mato već pajserom razvalio katanac na vratima - unutra desetak PP aparata. Mato hvata veliki, na kolicima sa točkićima, nas dvojica svako po jedan prenosni, trčimo do autobusa gde se plamen razgoreo još jače nego pre, aktiviramo ih - i svi rade.

Očas ugasimo požar, Mato uzme jedan prenosni i uleti u autobus, otvori poklopac u podu iznad motora, pajserom jer je i on već vreo, prsne još malo odozgo i potvrdi da je ugašeno. Utom dođu i 2-3 seljaka, zamolimo ih da čuvaju otvorenu baraku do jutra, kaže jedan da je baš on poslovođa.

U međuvremenu Branko je već kontaktirao centralu radio-vezom (Atlas je bio prva organizacija u Jugoslaviji koja je davno pre mobilnih telefona imala svoj sistem radio-veza, UHF sistem danskog proizvođača Storno sa stanicama na TV repetitorima i sve je besprekorno funkcionisalo). Iz centrale poručuju da, ako možemo i ako se putnici ne bune, potrpamo sve kako znamo u onaj ispravni autobus i nastavimo put jer zamenu bismo čekali najmanje 2 sata.

Englezi disciplinovan narod, shvataju da je vanredna situacija, niko ne paniči, čak i deca mirna. Objasnimo mi situaciju, slože se svi da se naguraju, 90 ljudi u bus od 53 mesta ali to je nekih pola sata vožnje, izdržaće se. Ostavimo jednog lokalca sa novim PP aparatom iz Plameta da dežura pored busa, obećamo da će Atlas sve da plati (znali smo da hoće, bio poštena firma) i odemo dalje.

Razgovaramo dok Branko vozi. Shvatamo da će sad glavni problem da bude da objasnimo kako to da je Mato u Pijavičinu, nekih 30-40 minuta vožnje od Stona, bio samo minut-dva pre Branka, niko verovati neće, normalno bi bio tamo najmanje 10 minuta ranije a za 10 minuta bi Setra izgorela kao šibica, samo bismo kostur zatekli. A švalerku ne smemo da spomenemo, kumi Mato da se ne igramo glavom, oženjen. Kaže Branko reci da si stao jer je nekom detetu bilo loše pa stao pored puta 5-10 minuta.

Da Mato nije poveo švalerku i da nije onako zaćućoren vozio neuobičajeno sporo, ništa ne bi pomoglo što je imao sreću da se motor upali baš na ulazu u selo - i to ono koje na ruku ima radionicu punu PP aparata.

U Atlasu su posle letele glave - smenjen je šef garaže i požarni referent zbog onih neispravnih aparata. Ali je autobus popravljen i vraćen u pogon. Švalerka, koju niko nije smeo da spomene, tako je Atlasu i/ili osiguranju uštedela 300 000 maraka koliko je tada koštala Setra 150 H. A nas četvorica, dva vozača i dva pratioca dobili smo novčane nagrade. Ne sećam se koliko je to bilo u parama ali bilo je na nivou dve mesečne zarade a u sezoni se u Atlasu sasvim lepo zarađivalo!

cshrw2ar28gzmypo0.jpg

To je ta Setra ali nisam uspeo da je nađem u Atlasovim bojama. Tih godina je još bila stara šema bojanja, ova (na slici je naslednik modela S150H, Setra S215):

Picture036-1.jpg

Kasnije su svi prefarbani u novu šemu:

Picture035.jpg



Komentari (345)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 09:52 27.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

krkar
Jako je ruzno da kazes za takve osobe ovako nesto, bez povoda, samo da bi isterivao neku svoju ideju o tome da budes u pravu.


Ma čuvene književnice.

Da li si ikad odsedao tamo u to doba, sem na tom nekom kursu sto si bio, sta vec spominjes.


Ne. Nikad svojom voljom ne odsedam takvim hotelima. Odvratni su mi, baš kao i ekipa koja se u njima skuplja. Biram male hotele, do 20 soba, po mogućstvu u porodičnom vlasništvu. Omiljeni lanac mi je OVAJ (LINK)


Zabole me dupe bas sta je bilo pre Hrista, ali zasto da se ne spomenu neki ljudi tog vremena koji sigurno nisu bili stoka i prostaci kao ovi danas.


Na mom blogu ipak treba da postoji malo bolji razlog nego da su to TVOJE omiljene spisateljice.


Uopste mi nisu omiljene spisateljice, ne izvlaci iz konteksta,a Gordana Arok je novinarka na prvom mestu bila. Jednostavno, kulturan svet, obrazovan i iz edicije " nekadasnji intelektualni krugovi"
Sad cu da vidim link koji si stavio, a ovo " odvratni" mozes koristiti za danasnje nouveaux riches, ili te neke uzase, uterivace dugova sa "damama" u krilu koje su mozda kasnije krenuli da vise u tom hotelu.
Aj da vidim link.

Ok mi deluje sajt, malo doduse nejasan, ne znam na koji konkretno si mislio hotel.
Ma i nebitno je.
Za mene je najvaznije da tamo gde odem na more nema xy ljudi na plazi i da je smestaj na najvisem stepenu cistoce. Moze da bude potpuno mirno mesto, nekome zabit, meni ok, a podnosim i mesta gde je veci protok ljudi ako je moguce naci svoj kutak bez urlikanja okoline i njihovog bacanja i ostavljanja djubreta za sobom.
Znas li da su cuveni Zlatni rat jedva ocistili od pikavaca svake godine, a sad je tamo cisto jer su setili da cesce menjaju kante, mozda i dva put dnevno.
Ceznem da se tako nesto desi i u mom Beogradu.



emsiemsi emsiemsi 10:05 27.07.2016

Re: 16 2/3 Hz

krkar
Švabo je to, sigurno je imao dobar razlog da tera na manjoj frekvenciji i pored gubitaka koje je trpeo zbog dodatne mase a i Krkar je tako napisao kao da ima neka poenta. Mene mrzi da guglam da bi' ispo pametan pa ćemo sačekati Krkišu.


Masa nije gubitak, ali nije to poenta.

Pošto me mrzi da kuckam u ovako sitan sat evo sasvim dobro objašnjenje na copypaste:

In German-speaking countries, high-voltage electrification began at 16 2⁄3 Hertz, exactly one third of the national power grid frequency of 50 Hz. This facilitated the operation of rotary converters from the grid frequency and allowed dedicated railway power generators to operate at the same shaft speed as a standard 50 Hz generator by reducing the number of poles by a factor of three. For example, a generator turning at 1,000 rpm would be wound with two poles rather than six.

Dakle, razlog jeste praktičan i pametan - unifikacija opreme.

Еееее, стварно си тупав као она мушка ствар --- да си отворио онај линк који сам навео, прочитао би баш то ... ал', јебига, не може свако да прочита текст од цца 20 страница, осим ако је неко паламуђење - онда су појединци у стању да прочитају и 800 страница. Погледај линк који сам навео, видећеш и блок дијаграм који повезује високонапонску мрежу са електро-претварачком станицом и локомотивском мрежом. Видећеш и коме је у том ланцу смањен број полова за три пута.
Успут --- сагласан сам са овим што си навео за масу локомотиве како би у сразмери са одређеним скал-фактопром могла да повуче одговарајућу композицију (наравно, у складу са снагом и обртним моментом вучног мотора). Наравно да то данас може да се уради и са додавањем баласта, чак од обичне бетончине и других јефтинијих материјала, који могу и да се скидају уколико се планира транспорт лакшег терета итд...
Но, суштина је у ономе што је атомски мрав лепо написао (постојали су ту разни проблеми око варничења на колектору итд...), а ја додао историјски момент и инерцију да је прелазак на други систем работа које није тако лака нити јефтина.
Сименса сам навео као нешто што је парадигма "немачке медецине", за који тупсони попут тебе немају појма шта све ради, а да није електрични проточни бојлер (успут - да ли си икада имао прилику да погледаш боје на сименсовом телевизору ? Молим, ниси знао да они знају и то да произведу ?).
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 11:51 27.07.2016

Re: 16 2/3 Hz

Сименса сам навео као нешто што је парадигма "немачке медецине", за који тупсони попут тебе немају појма шта све ради, а да није електрични проточни бојлер (успут - да ли си икада имао прилику да погледаш боје на сименсовом телевизору ? Молим, ниси знао да они знају и то да произведу ?).


Ti i Maksim, smrt za divizije.

E što obožavam ove Di to ima bolji auto od Moskviča, bolji TV od Simensa i slični. Čuj, Simens i kolor TV. Pa još "paradigma"!

Ajd da si rekao Telefunken (*) pa đene-đene, ali Simens ;>
Uzmu ekran, katodnu cev, od Filipsa eventualno od Tošibe, delove mahom od Filipsa, radnike iz Turske koji im to sve sklope i onda to nekakva "paradigma".

A to što si ti pre toga gledao neke krševe sa ispranim bojama (koji su se u Jugi prodavali na veliko), pa ti Simens pojam kolor TV-a, to je tvoj problem.

(*) hebiga, ovi električari uvek imaju naočnjake, pogotovo ovi radikalsko kašikarski smerovi, pa znam da će da omaši skasku sa Telefunkenom, ali nema veze ☻
krkar krkar 12:20 27.07.2016

Re: 16 2/3 Hz

A kladim se da pojma nema šta je protočni bojler i da izraz koristi pgrešno. Doduše, 95% ljudi greši
krkar krkar 12:23 27.07.2016

Glede Siemensa

U Berlinu uvek odsedam u hotelu Mövenpick.

Žicarskom geniju (opravdano odsutnom) ostavljam da pogodi zašto!
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:35 27.07.2016

Re: Glede Siemensa

A kladim se da pojma nema šta je protočni bojler

Имали смо леп велики бојлер на гас, снабдевао је топлом водом целу кућу и добро је радио, али је после десетак година постао проточан и морали смо да га заменимо.
zovitemegrunf zovitemegrunf 17:04 27.07.2016

Re: 16 2/3 Hz

Ajd da si rekao Telefunken (*)


samo da reknem, u Telefunkenu su izmislili PAL sistem
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 17:09 27.07.2016

Re: 16 2/3 Hz

zovitemegrunf
Ajd da si rekao Telefunken (*)


samo da reknem, u Telefunkenu s izmislili PAL sistem


Izmeđ ostalog sam ga zato i pomenuo Ostatak je što je u startu bio čedo i Simensa, pa se ovi kasnije popišmanili ;>
zovitemegrunf zovitemegrunf 17:15 27.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

jednarecfonmoi


Sad cu da vidim da li ima slika tog hotela



Kad sam video taj betonski užas, oma mi se oporavio memorijalni centar. Hotel na koji sam mislio je Bellevue. i ovo je plaža, na koju se silazilo, i još silazi, liftom.



Danas je 5*, nekada je bio skromniji, luksuzniji deo je bila obližnja vila Boninovo. Pomenute su ovde cene, navike i slično iz onog vremena. Apsolutne cifre nisu bitne, ali ono što znam je da za sedam dana u vansezoni, sa sve studentskim popustom kod JATa, tebalo preko zadruge mesec dana razvrstavati poštu u nekoj trulex firmi u Vasinoj.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 17:55 27.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

zovitemegrunf
jednarecfonmoi


Sad cu da vidim da li ima slika tog hotela



Kad sam video taj betonski užas, oma mi se oporavio memorijalni centar. Hotel na koji sam mislio je Bellevue. i ovo je plaža, na koju se silazilo, i još silazi, liftom.



Danas je 5*, nekada je bio skromniji, luksuzniji deo je bila obližnja vila Boninovo. Pomenute su ovde cene, navike i slično iz onog vremena. Apsolutne cifre nisu bitne, ali ono što znam je da za sedam dana u vansezoni, sa sve studentskim popustom kod JATa, tebalo preko zadruge mesec dana razvrstavati poštu u nekoj trulex firmi u Vasinoj.


Lepo izgleda ova plaza.
Mene je zbunilo sa ovim hotelom sto ga pamtim drugacijeg nego sa ove slike.
U mom secanju je sav bio u nekim tamnijim tonovima, i lift ka moru je bio sa strane.
Ali secanja umeju da zeznu.
Ovo cega se secam je luksuzno izgledalo, ne secam se betoncine....
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:47 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

Dakle u Dubrovnik Palasu odsedala je recimo Vera Kolakovic, beogradska crnka, lepotica i pisac, ................


Вера Колаковић је била уредница у "Народној књизи", преводилац и писац, мислим баш тим редом.

Колико се сећам, ишла је на Раб.

Она и Матија Бећковић су иначе били иста генерација у гимназији у Ваљеву.
krkar krkar 14:05 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

Колико се сећам, ишла је на Раб.


Možda je tada Dubrovnik Palace bio na Rabu.

Možda su hotele za imućne intelektualce/ke selili po Jugi, svake godine u drugo mesto. Da im ne bude dosadno.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 14:31 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

principessa_etrusca
Dakle u Dubrovnik Palasu odsedala je recimo Vera Kolakovic, beogradska crnka, lepotica i pisac, ................


Вера Колаковић је била уредница у "Народној књизи", преводилац и писац, мислим баш тим редом.

Колико се сећам, ишла је на Раб.

Она и Матија Бећковић су иначе били иста генерација у гимназији у Ваљеву.



Hvala za ove dodatne podatke koje ne napisah .

Moguce da je isla i na Rab...
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 14:33 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

krkar
Колико се сећам, ишла је на Раб.


Možda je tada Dubrovnik Palace bio na Rabu.

Možda su hotele za imućne intelektualce/ke selili po Jugi, svake godine u drugo mesto. Da im ne bude dosadno.



Ne zezaj Krk -an.

Kad vec ojsamo po ostrvima.

Ziveo Dubrovnik Palas
principessa_etrusca principessa_etrusca 15:23 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

krkar
Колико се сећам, ишла је на Раб.


Možda je tada Dubrovnik Palace bio na Rabu.

Мислим да је у ствари у питању био Рабац, пре него Раб. Ми се уосталом никад и нисмо среле на мору: изузимајући неколико дана у гостима код моје хварске фамилије једног лета крајем осамдесетих, и две недеље у ЦГ пре дванаестак година, ја од тинејџерских дана нисам летовала на Јадрану. Одлазила јесам, чак често, али нисам тамо проводила лета, посебно не на плажама.

За боравак који укључује купање, од дубровачких хотела мислим да су најбољи Вис, Вис 2, Нептун и Сплендид: може да се плива од хотелских плажа до лападске, може попречно да се препливава залив, а доста је безбедно.
krkar krkar 16:02 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

За боравак који укључује купање, од дубровачких хотела мислим да су најбољи Вис, Вис 2, Нептун и Сплендид: може да се плива од хотелских плажа до лападске, може попречно да се препливава залив, а доста је безбедно.


Dosadna ziherašica!

Počeću da verujem da su zaista postojali ti imućni intelektualci. I da su bili školovani, načitani i da im sve to ništa konkretno nije vredelo jer dušu i srce ne možeš ni da naučiš na fakultetu ni da kupiš parama.

Pravi Dubrovnik oduvek je bio u Gradu, u poprečnim ulicama, oko Peskarije i na meni omiljenoj Gundulićevoj poljani. Stonska zadruga (danas Bistro Kamenica, meni oduvek najbolje mesto u vascelom Dubrovniku: sveže kamenice, toga jutra ubrane, sveže girice/gavuni, prostojno vino, tetke u Borosanama koje izgledaju brkatije i nadrkanije nego što stvarno jesu.

Od ozbiljnih restorana van gradskih zidina bila je Nautika (a i ona nije mnogo od zidina) dok je vodio gospar Mato Đurović (za papke: naglašava se đu-RO-vić) i meni draga jedan pristojan iako ni po čemu spektakularan šatroitalijanski restoran na Lapadu koji je držao moj, sada nažalost prerano pokojni, prijatelj Bane.

Sve te lapadske kvaziintelektualne fore su pišanje u kadu, draga. Dok se u njoj kupaš.
krkar krkar 16:03 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

код моје хварске фамилије


Imaš hvarsku familiju a tako si nadobudna i konvencionalna?

Ccccc! Ili je naučena poza ili imaš neki kvrc-gen!


krkar krkar 16:07 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

У мислим да је у ствари у питању био Рабац


Daleko dosadnije mesto od Raba.

Srećom, oko Rapca ima toliko fenomenalnih mesta, i na obali, potpuno divljih u zalivu za koje dan-danas niko ne zna i niko ne dolazi jer nisu fancy, i u unutrašnjosti da se čak i Rabac preživeti može.

Nedaleko od Raba je Raša, Arsia, jedna od Musolinijevih Citta' di fondazione, genijalan primer urbanizma i arhitekture sa nekoliko remekdela tršćanskog srhitekte Giulija Pulitzer Finalija. Crkva Svete Barbare, za početak.

A da ne govorimo da u Raši dan-danas živi rudarska širotinja iz ceče ex-YU. Zato i ne mogu da ne prođem bar jednom u 3. godine.

Pa vi onda mrsomudite sa vašim šatrointelektualnim hotelima u nigdinama!!!
principessa_etrusca principessa_etrusca 16:48 28.07.2016

Re: Ni po babu,ni po stricevima

krkar
За боравак који укључује купање, од дубровачких хотела мислим да су најбољи Вис, Вис 2, Нептун и Сплендид: може да се плива од хотелских плажа до лападске, може попречно да се препливава залив, а доста је безбедно.


Dosadna ziherašica!

Not at all, али никако нисам за оне црногорске варијанте, по цео дан глисерима међу купаче.
Počeću da verujem da su zaista postojali ti imućni intelektualci. I da su bili školovani, načitani i da im sve to ništa konkretno nije vredelo jer dušu i srce ne možeš ni da naučiš na fakultetu ni da kupiš parama.

Не знамо на кога је Једнареч тачно мислила, па то види са њом.
Pravi Dubrovnik oduvek je bio u Gradu,...

Тачно, али овде се говорило о хотелима, плажама и хотелским плажама.
Sve te lapadske kvaziintelektualne fore su pišanje u kadu, draga. Dok se u njoj kupaš.

Слободно се ти брчкај на Плочама (или где год желиш), твој избор.
zilikaka zilikaka 17:00 28.07.2016

I ne da mi djavo mira

Već koji dan zaustim da pitam šta mu dođe ono "beogradska crnka" s početka teme?
To neka rasa?
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 17:03 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

zilikaka
Već koji dan zaustim da pitam šta mu dođe ono "beogradska crnka" s početka teme?
To neka rasa?



Zaista ne mogu da odgovorim na pitanje osobi nepoznatog porekla, valjda seoskog, koja za sebe izjavi da je "kamiondzija" pre neki dan, ali ocutah iz dosade i nikakve zelje za komunikacijom.

Odstupi, slobodna si.
zilikaka zilikaka 17:22 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

osobi nepoznatog porekla, valjda seoskog, koja za sebe izjavi da je "kamiondzija" pre neki dan


Pamtim šta izjavljujem i sigurno za sebe nisam rekla da sam kamiondžija jer nikad ne lažem.
Da sam rabadžija, to jesam zbog svog posla, al kamiondžija ne.

Mada, nije da ne bih volela da naučim, pa da sednem u onakav veeeliki zeleni kamion, kao što je jednom prolazio kroz naše selo, pa da se odvezem da vidim i taj Beograd.
Pričaju ljudi da ima svašta da se vidi.

principessa_etrusca principessa_etrusca 17:35 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

jednarecfonmoi
zilikaka
Već koji dan zaustim da pitam šta mu dođe ono "beogradska crnka" s početka teme?
To neka rasa?

Zaista ne mogu da odgovorim na pitanje osobi nepoznatog porekla, valjda seoskog,.....

Да ли ћемо се сада пребројавати ко је одакле? (Истини за вољу, и Вера Колаковић је била са села.)
zilikaka zilikaka 17:57 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

(Истини за вољу, и Вера Колаковић је била са села.


Nemoguće!

Nemoj to više nigde da ponoviš!
principessa_etrusca principessa_etrusca 18:05 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

zilikaka
(Истини за вољу, и Вера Колаковић је била са села.

Nemoguće!
Nemoj to više nigde da ponoviš!

Није лоше проширити видике!
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 18:33 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

principessa_etrusca
zilikaka
(Истини за вољу, и Вера Колаковић је била са села.

Nemoguće!
Nemoj to više nigde da ponoviš!

Није лоше проширити видике!


Drago mi je da ste se "nasle"

Fali jos osoba na kraju klipa.


zilikaka zilikaka 18:57 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Drago mi je da ste se "nasle"

Fali jos osoba na kraju klipa


Ma mani sad to, i ko fali, nego nisi odgovorila šta je to beogradska crnka.

Živa nisam da saznam da li ima i beogradska brineta il beogradska crvenka?

I kako to zvuči u muškom rodu?

Beogradski crnac nije verovatno nije, al moglo bi beogradski crnomanjac.

Ili je možda ipak rasa pa se zove baš tako.
Ko recimo banatska cigaja, pa makar bio i crni ovan.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 19:42 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

zilikaka
Drago mi je da ste se "nasle"

Fali jos osoba na kraju klipa


Ma mani sad to, i ko fali, nego nisi odgovorila šta je to beogradska crnka.

Živa nisam da saznam da li ima i beogradska brineta il beogradska crvenka?

I kako to zvuči u muškom rodu?

Beogradski crnac nije verovatno nije, al moglo bi beogradski crnomanjac.

Ili je možda ipak rasa pa se zove baš tako.
Ko recimo banatska cigaja, pa makar bio i crni ovan.



Istorija odnosa.

Ovako, sad cu malo da pisem uopsteno da obavestim ljude koji ovo citaju o cemu se radi ovde i iz dosade sebe malo da zabavim.

Dakle, Zla_fekalija( sama je sebi dala auto-go, zamislis imas u niku KAKA(!!) je osoba koju sam videla prvi put kad mi se obratila iz mraka, nicim izazvana, i izjavila da sam ja za nju nesto grozno,,parafraziram. Ok, Zla_fekalijo, no frx, ali ko si bre ti sad?

Meni je zaista tuzno koliko se ona napinje iz bloga u blog kao mene nesto da izrezili, sa lupetanjem a la osnovna skola, iz cista mira. Kapiram da je to izgleda zelja da nekog ovde impresionira:(Molila bih takvog gospodina ako se prepoznaje da joj ukaze potrebnu paznju, a ja cu se ako me potrebno srusiti na sred bloga, eto da misli da me zakucala propisno. Sve za ljubav.

Milessa_Prazilusska se jednom brukala po mom blogu sa nekim histericnim insistiranjem na kvacicama na slovima, bez imalo ideje da napise nesto lepo i osecajno te doprinese tekstu.Bila uredno pozvana da uradi isto, sad se nasla sa ovom te nesto laprda.

I tako u beskrajOoooo

Meni stvarno smesno, mozda i tuzno
zilikaka zilikaka 20:17 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Sestro slatka. Udavila si i boga i ljude pričama o svom nobles poreklu.
s druge strane, pisanija ti zvone koliko su isprazna.
Potpuno nebitno od kojih si.
Jedno je sigurno, ako potičeš od viđenijih intelektualaca, nisi imala sreće da naslediš pamet, a nisi se ubijala ni od vrednoće.

Iskreno da ti kažem, ne sećam se da sam ti ikad nešto uvredljivo rekla. Uglavnom te preskačem, nego si se razmilela i razgalamila opasno, pa nalećem na tebe i tamo gde ne očekujem.

No, sve to na stranu, kažem, znala sam da ti pamet nije jača strana, ali posle tvog ovako infantilnog komentara me je sramota da nešto nastavljam.

Evo, očiju mi, daći ti i preporuku.

Greota bre da te se dira.

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 20:39 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

zilikaka
Sestro slatka. Udavila si i boga i ljude pričama o svom nobles poreklu.
s druge strane, pisanija ti zvone koliko su isprazna.
Potpuno nebitno od kojih si.
Jedno je sigurno, ako potičeš od viđenijih intelektualaca, nisi imala sreće da naslediš pamet, a nisi se ubijala ni od vrednoće.

Iskreno da ti kažem, ne sećam se da sam ti ikad nešto uvredljivo rekla. Uglavnom te preskačem, nego si se razmilela i razgalamila opasno, pa nalećem na tebe i tamo gde ne očekujem.

No, sve to na stranu, kažem, znala sam da ti pamet nije jača strana, ali posle tvog ovako infantilnog komentara me je sramota da nešto nastavljam.

Evo, očiju mi, daći ti i preporuku.

Greota bre da te se dira.



Ja se ovoj tuznoj i zavidnoj zeni koja je umislila da je inteligentna, ( apretila je postavljanjem svoje fotografije, posle se valjda uzentala) zaista ovde necu dalje obracati, sta god njenom isfrustrirano bice bude dalje baljezgalo o meni, i pri tom ovde iznosilo lazi:(

Stvarno mi je zao kad se nekom toliko vidi zavist i sve ostale slicne osobine:(
Ne zelim joj nista lose, sem da nauci da to sakrije, mozda i uspe jednog dana...
La fin.
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 20:40 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

zilikaka
Sestro slatka. Udavila si i boga i ljude pričama o svom nobles poreklu.
s druge strane, pisanija ti zvone koliko su isprazna.
Potpuno nebitno od kojih si.
Jedno je sigurno, ako potičeš od viđenijih intelektualaca, nisi imala sreće da naslediš pamet, a nisi se ubijala ni od vrednoće.

Iskreno da ti kažem, ne sećam se da sam ti ikad nešto uvredljivo rekla. Uglavnom te preskačem, nego si se razmilela i razgalamila opasno, pa nalećem na tebe i tamo gde ne očekujem.

No, sve to na stranu, kažem, znala sam da ti pamet nije jača strana, ali posle tvog ovako infantilnog komentara me je sramota da nešto nastavljam.

Evo, očiju mi, daći ti i preporuku.

Greota bre da te se dira.



Ja se ovoj tuznoj i zavidnoj zeni koja je umislila da je inteligentna, ( apretila je postavljanjem svoje fotografije, posle se valjda uzentala) zaista ovde necu dalje obracati, sta god njenom isfrustrirano bice bude dalje baljezgalo o meni, i pri tom ovde iznosilo lazi:(

Stvarno mi je zao kad se nekom toliko vidi zavist i sve ostale slicne osobine:(
Ne zelim joj nista lose, sem da nauci da to sakrije, mozda i uspe jednog dana...
La fin.
zilikaka zilikaka 20:47 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

jedan, dva, tri...ma ne mogu.


El ti to objavljuješ proglas?

Msm, kome se obraćaš, vaskolikom pučanstvu?
principessa_etrusca principessa_etrusca 21:48 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Заиста немам нимало воље да учествујем у блоговским препуцавањима овог нивоа.

Књижевница Вера Колаковић је несрећно уведена у причу као "интелектуалка дубљег џепа" и "београдска црнка и лепотица".

decembar 2002.

Devetnaestog novembra sahranjena je na seoskom groblju u Deguriću Vera Jeremić-Kolaković, književnik i književni prevodilac. Vratila se, za svagda, u svoje rodno mesto, među srodnike i susede čijim se sudbinama pokatkad bavila u svojim knjigama.

Pesmu "Poniranje" objavila 1964. godine u "Beogradskoj nedelji" i to je bilo prvo njeno literarno oglašavanje u javnosti. Pisala je romane ("Skinite naočare gospodine", "Momra", "Seljakova smrt", "Portret lepe mame" i pripovetke (zbirke "Dar pokojnika", "Narcisa", "Pečurke su deca kiše". Prevodila G. Grasa, R. M. Rilkea, F. Šilera, H. Klajsta, H. Hesea. Ogledala se i u slikarstvu.

Vera Jeremić je rođena 16. februara 1940. godine.


ЛИНК
jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:01 28.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

principessa_etrusca
Заиста немам нимало воље да учествујем у блоговским препуцавањима овог нивоа.

Књижевница Вера Колаковић је несрећно уведена у причу као "интелектуалка дубљег џепа" и "београдска црнка и лепотица".

decembar 2002.

Devetnaestog novembra sahranjena je na seoskom groblju u Deguriću Vera Jeremić-Kolaković, književnik i književni prevodilac. Vratila se, za svagda, u svoje rodno mesto, među srodnike i susede čijim se sudbinama pokatkad bavila u svojim knjigama.

Pesmu "Poniranje" objavila 1964. godine u "Beogradskoj nedelji" i to je bilo prvo njeno literarno oglašavanje u javnosti. Pisala je romane ("Skinite naočare gospodine", "Momra", "Seljakova smrt", "Portret lepe mame" i pripovetke (zbirke "Dar pokojnika", "Narcisa", "Pečurke su deca kiše". Prevodila G. Grasa, R. M. Rilkea, F. Šilera, H. Klajsta, H. Hesea. Ogledala se i u slikarstvu.

Vera Jeremić je rođena 16. februara 1940. godine.


ЛИНК


Vera Kolakovic je bila i izuzetno lepa i zgodna zena, ili mozda to ne sme da se kaze?
Drago mi je da procitam sad njenu biografiju, bez obzira na pobude.
Spominjan je Dubrovnik Palas koji nije bio jeftin hotel u to vreme, naglas je bio pre na hotelu i pisan je taj detalj u kontekstu.

Jos jednom, drago mi je da se spominje Vera.
krkar krkar 01:49 29.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

šta mu dođe ono "beogradska crnka" s početka teme


Kao frizijska šarena? Ili Leghorn bela?
krkar krkar 01:50 29.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Pričaju ljudi da ima svašta da se vidi.


A tek budala što moš se nagledaš!

I budalkinja.
krkar krkar 01:54 29.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Spominjan je Dubrovnik Palas koji nije bio jeftin hotel u to vreme, naglas je bio pre na hotelu i pisan je taj detalj u kontekstu.


Nije spominjan nego si ga ti spomenula.

Ali drago mi je što si bila u hotelu. Nadam se da si naučila i vodu da pustiš. Postepeno, sve se može, samo treba imati strpljenja. Sve osim da se stekne pamet.
zovitemegrunf zovitemegrunf 08:16 29.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Beogradski crnac nije verovatno nije, al moglo bi beogradski crnomanjac.


Visok, plav, crnomanjast?

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 08:21 29.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

krkar
Spominjan je Dubrovnik Palas koji nije bio jeftin hotel u to vreme, naglas je bio pre na hotelu i pisan je taj detalj u kontekstu.


Nije spominjan nego si ga ti spomenula.

Ali drago mi je što si bila u hotelu. Nadam se da si naučila i vodu da pustiš. Postepeno, sve se može, samo treba imati strpljenja. Sve osim da se stekne pamet.



Pominjan jer si pisao o Du, zurim sad da vidim i proveravam zasto sam spomenula hotel a ti se nadovezivao.
Vidim da ti je zanimacija bila, sem vozaca buseva i ciscenje wc-a preko omladinske po hotelskim sobama
Ovi tvoji bezmalo presmesni pokusaji degradiranja mene bi me donekle i zabavili da ne cinis ovim komentarima nesto sasvim drugo sto mi je odvratno i jadno.Fujchina.
Svaka kominikacija dalje izmedju nas ovde ovog trenutka prestaje.
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:29 30.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

jednarecfonmoi

Vera Kolakovic je bila i izuzetno lepa i zgodna zena, ili mozda to ne sme da se kaze?
Drago mi je da procitam sad njenu biografiju, bez obzira na pobude.
Spominjan je Dubrovnik Palas koji nije bio jeftin hotel u to vreme, naglas je bio pre na hotelu i pisan je taj detalj u kontekstu.

Jos jednom, drago mi je da se spominje Vera.

Овај тред је заиста дегутантан.

Не знам које ми побуде приписујеш, нити на основу чега.

Представљање Вере Колаковић као "интелектуалке дубљег џепа" и заносне лепотице како се теби учинила једног лета (ког тачно?), у једном хотелу, је некоректно: ем је површно, ем не одговара истини.

Ко је знао Веру Колаковић, зна да је живела скромно у минијатурној гарсоњери, да ништа није поседовала осим књига и да је имала боемски однос према новцу: трошила га је онако како је долазио и када га је било, ишла би у хотел, када га није било, одседала би као гост у неком манастирском конаку или код рођака на селу.

Верина појава је била необична и веома маркантна: статуескна, са као зифт црном косом и тамним, маслинастим теном, често у сопственим, помало ексцентричним етно-креацијама, привлачила је пажњу где год би се појавила, али није била тип класичне лепотице.

Њен први роман, "Скините наочаре, господине", изашао је 1967. када је била у браку са тада познатим певачем народних песама, Николом Колаковићем. Њена слика је на насловној страни тог издања:

krkar krkar 02:07 31.07.2016

Re: I ne da mi djavo mira

Svaka kominikacija dalje izmedju nas ovde ovog trenutka prestaje.



Samo da ne bude lažno obećanje!

zilikaka zilikaka 10:30 27.07.2016

spram gornje diskusije

Zaletela sa da pisem poduži komentar, a onda shvatila da to već ima gotovo, sažeto.
To se kod nas kaže: "Ako smo makaršta, nismo makarko."
elenold elenold 10:46 27.07.2016

Re: spram gornje diskusije

zilikaka

To se kod nas kaže: "Ako smo makaršta, nismo makarko."


Nisam znao za ovo.

Moranje

E sad si me naterao da napisem blog I ja! :)
krkar krkar 02:05 31.07.2016

Re: Moranje

E sad si me naterao da napisem blog I ja! :)


Neka si, drago mi je.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana