Ponekad sam ljut na tog mačka i kažem mu da je džukac. Ne kao pas, nego kao karakterna osobina. On ništa. Gleda me svojim okicama pravo u oči i pravi se lud kao , ništa ne razume. I nervira me.
Ujutru kad je gladan jedva čeka da mi izviri palac ispod ćebeta. I onda zagrize. Ne prejako ali dovoljno da me probudi pola sata pre budilnika. Onako bunovan skočim više od državnog rekorda. Onda se obavezno posvađamo. Svašta mu kažem. Da je idiot. Da ću od njegove kože da napravim lepe tople zimske rukavice i još svašta. Ali ne vredi moram da ustanem.
Šeta u krug po kujni i s' vremena na vreme kaže ; Mjao. Kao da je samo on gladan. I onda rešim da ću ja prvi da doručkujem a on malo da sačeka.
Nemoguća misija.
Nema teorije jer je ON gladan. Džukela. Da me izvinu kučići koji su jedna fina stvorenja i nisu ovakvi kao OVAJ. I taman kad sednem za sto da popijem kafu pre doručka, on skoči na stolicu iza mene , provuče mi glavu ispod miške i šlihta se. I gleda me pravo u oči. Naravno, dam njemu prvo da jede. I kad se najede ide po kući i mjauče, kao da ništa nije jeo mesec dana. Zatim obavlja jutarnju toaletu. Temeljno se liže po celom telu,ukoljučujući i intimne delove,što me posebno nervira, da bi na kraju oštrio nokte na fotrlji . Nju je donela moja žena iz Amerike,pravili je Amiši, ali se ona ne uzbuđuje.Ne uzbuđujem se ni ja.
Zatim podvije rep , ONAKO, kao da se bori protiv zamišljenog neprijatelja. Tutnji po kući jedno po' sata dok ga ne savlada dremka.
Onda se smiri i legne u moju fotelju. Jedva ga izbacim. Pravi se uvređen. Čeka da ja sednem na svoje mesto i ispružim noge . Istog momenta mi uskoči u krilo i prede. Ako se zeznem i pomilujem ga onda se decibeli predenja umnožavaju.Od zadovoljstva grče mu se šape a nokti ubadaju u moje noge. Tad mi je obično dosta. Zovem Margaretu , i kažem; Dobro bre ko je danas zadužen da mazi mačke? Megi mi kaže ; Ade tata pomazi ga malo, znaš da moram da učim.
I mazim ga, šta ću. Nije zbog Megi nego što se i meni polako "zavlači pod kožu". U mom krilu se dugo namešta tražeći naj bolji položaj za uživanje. Pri tome mi obavezno prevuče svoju repinu preko nosa. Kažem mu da neću da mirišem njegovo mačeće dupe. Na kraju se ugnjezdi i prede. Mrzim ga ali trpim.
A onda u trenutku skoči na pod i počne da trči onaokolo. Nije mi jasno koga juri; nevidljivog miša ili pokemone? Kad se izjuri skoči na naslon moje fotelje i razgleda okolinu. Kad ja prođem tuda, ovlaš me dodirne šapom, kao da pita: da li hoćeš da ja jurim miša a ti pokemona?
U tom i ogladni i dok sedim za kompjuterom zabije mi bar deset kao igle oštrih noktiju u butinu. Ja riknem kao lav a on se uplaši i posle ne može da izvuče kandže. Operacija razdvajanje je takođe bolna . Megi se smeje u potkrovlju i pita ; jel opet gladan? Noge su mi pune malih crvenih uboda i uopšte nije smešno.Odem do frižidera i izbunarim mu neko pileće meso sa kosčicama. Ja bi se udavio kad bi to jeo. On ništa samo krcka i uživa.
U tom trenutku sam zahvalan Bogu što nisam miš.