Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Moj Surly-Surfy

Snezana Radojicic RSS / 23.08.2016. u 04:51

Kako je sve počelo i kako se razvijalo

Moj prvi bicikl za putovanje bio je poklon od prijatelja, Aleksandra Erskog, koji u Šapcu ima svoju malu prodavnicu i servis dvotočkaša. Poklonu se u zube ne gleda, ali iz raznih razloga valja napomenuti da je to bio jedan prastari (“86-o godište) brdski bicikl, dobrog proizvođača – italijanske Botecchie – izdržljiv kao kljusina. Što je i dokazao, prešavši 33000 km, izvukavši me na himalajski vrh Thorung La, na 5416 mnv, i prekotrljavši se kroz 1000 km dugačku pustinju Gobi. Nakon tolike kilometraže i svih neuslova u kojima sam ga rabila tokom pune tri godine putovanja, zaslužio je penziju, pa sam ga 2014. zamenila.

?ui=2&ik=39ef395439&view=fimg&th=154d2af7bead7798&attid=0.3&disp=inline&realattid=f_iogyjqbb2&safe=1&attbid=ANGjdJ9DH_mBq3qkBKoxpJys1SUzQeE7jYs1nqd80CwAPTdmetu_g4rkHink5R-d7HHSVClv5DoAoqIYs2GWiehMVhDg4O4ifC-hOWmzQXcrxtQYQuntu9Qf6fI9XBU&ats=1471920340483&rm=154d2af7bead7798&zw&sz=w1366-h599

Aleksandar Erski mi je opet poklonio bicikl, sada za nastavak putovanja. Sastavio ga je od delova sa različitih bicikala i po kvalitetu je trebalo da bude bolji u odosu na prethodni. Ali već na početku, Sale je primetio da će mi taj ram biti ogroman. A to se ubrzo i pokazalo kao tačno. Veličina rama može se nadomestiti ako je on manji od onog koji vama odgovara – izborom lule, dužinom šticne, položajem sedišta; ali ako je ram veći, nema načina da se on učini manjim i prilagodi za komfornu vožnju. Osim što je neudoban, jer vozač leži na biciklu, pa nakon vožnje trpi i neprijatne fizičke tegobe u leđima, rukama ili ramenima, prilično je i nepouzdan jer je njime teško upravljati. Svejedno, vozila sam ga jer nisam imala mogućnosti da sebi pribavim bolji. Ali nakon dve godine, delovi na njemu su počeli da otkazuju, što je bilo i za očekivati budući da sam ga vozila gotovo svakodnevno, pod velikim teretom, a u veoma nepovoljnim vremenskim uslovima. Trebalo je zameniti nable, obručevi na točkovima su prsli, zadnja kaseta je bila na izdisaju... Tako sam se našla pred dilemom da li vredi ulagati u bicikl koji mi ionako ne odgovara, ili je pametnije da nađem načina da nabavim novi.

IMG_0716.JPG

Na podsticaj prijatelja iz Hrvatske, kog sponzoriše Giant, uputila sam im mejl sa pitanjem o mogućem popustu ukoliko bih kod njih kupila novi dvotočkaš. Odgovor je bio pozitivan, a popust koji su mi odobrili veoma dobar. Iskustvo sa Giantom Cro ohrabrilo me je da i ostalim distributerima bicikala u Hrvatskoj -- jer našima sam i ranije pisala i ili mi nikad nisu odgovorili, ili su odgovori bili negativni -- takođe uputim mejlove. Našla sam još dva modela putničkih bicikala dostupna na Balakanu: Kona Sutru i Fuji Touring, te sam i za njih dobila isti popust, a uz to bih imala i povraćaj poreza. Trebalo je samo da nađem tih hiljadu dolara otprilike, koliki je cenovni rang budžet putničkih bicikala.

Napravila sam crowdfunfding kampanju, 1000 mikorfinansijera po 1$, i za tri dana skupila sam traženu sumu. Iako sam u kampanji navela da ću izabrati Konu, njome zapravo nisam bila zadovoljna kao i nijednim od dostupnih toruing modela. Prema mojim kriterijumima, svi ti bicikli imali su veliki nedostatak u vidu veličine točkova od 28 inča, dok sam ja isključivo htela 26“. Iskustvo vožnje po vaneveropskim zemljama naučilo me je da je veoma teško naći točak, žice, gume tog obima. Uz to, za neasfaltirane terene po kojima povremeno vozim, mnogo je bolji manji prečnik. Problem je bio što takvih bicikala nije bilo u ponudi na Balkanu.

Činilo se da mi nema druge nego da se uputim u Evropu, najverovatnije u Nemačku, koja je poznata po velikom izboru turing bicikala. Oduvek sam želela da imam jedan Fahrrad a model T-400 XT odgovarao je mojim osnovnim zahtevima i uklapao se u sumu koju sam sakupila. Ali nije ga bilo u trenutnoj ponudi ni u jednoj od distributerskih prodavnica. Precizni Nemci imali su kalendar proizvodnje i po njemu, taj model je trebalo da izađe iz proizvodnje pedeset i neke nedelje u tekućoj godini, što je meni bilo knap, budući da sam dve nedelje kasnije letela nazad za Kinu. Uz to, troškovi odlaska do Bona ili Berlina i transporta bicikla nazad bili bi dosta visoki.

IMG_3556.JPG

Nastavila sam da tražim dalje. Ali svaki model koji bih našla, ili nije bio dostupan u mojoj veličini, ili ga nije bilo na lageru. Već je počela da me hvata panika. Nisam mogla da krenem dalje a da ne kupim bicikl. Postojala je i ona druga mogućnost – da ga kupim negde kasnije, u nekoj od zemalja u kojoj imaju uvozne modele, ali to bi značilo da bih stari bicikl morala da tek tako negde ostavim (dok su ovako oba ostala na sigurnom, kod mojih prijatelja, pa ću ih možda jednog dana transportovati za Beograd), a i činilo mi se kao da ću izneveriti sve te ljude koji su donirali za kupovinu, te su čekali da vide šta sam izabrala.

Baš u to vreme moje grozničave prepiske sa distributerima u Nemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Austriji... desilo se da sam gostovala u Jutarnjem programu N1 televizije. U jednom od odgovora na voditeljkina pitanja, primetila sam da je pomalo neobično što ni nakon pet godina na putu nemam sponzore. Prilog koji se potom našao na njihovom portalu pogledao je i brend-menadžer Đak sportske opreme, jedne od najvećih ako ne i najveće distributerske kompanija tog tipa u Srbiji. I sledećeg jutra u svom elektronskom sandučetu našla sam njegov mejl, sa ponudom da mi doniraju celokupni iznos bicikla.

Molim?! Da nije ovo skrivena kamera? Meni da se javi sponzor, sam od sebe, i da mi ponudi sponzorstvo? Mora da sanjam.

13767354_10207947605462796_6406103561147780195_o.jpg

Ali sve je bilo stvarno. Pa čak i bolje od stvarnosti, jer se ispostavilo da su moji budući sponzori oličenje normalnosti i urbanosti, u najboljem značenju tih reči. Kasnije, razmišljajući o tom čudu koje me je zadesilo, shvatila sam da drugačije nije ni moglo da bude – da mi se javio neki novokomponovani bogataš, naš razgovor bi se završio kod upoznavanja. Nemam ja želudac za profil ljudi koji danas, nažalost, uglavnom ima novca.

Tako sam se našla u situaciji da imam čak i više sredstava od traženog. Baš tih dana, četovala sam sa Erskim i u jednom od naših razgovora, kada sam mu otkrila obećanja iz Djaka, Sale mi je napisao:

„Sad kupi bicikl za sve pare, ljudi će da se oduševe!“

I predložio mi je da pogledam Surly, koji spada u srednju kategoriju turinga kada je reč o ceni – što znači da se ona kreće od 1400 $ za osnovni model, pa naviše. Za taj brend znala sam odavno, pošto je moj ex-saputnik vozio njihov bicikl. Iskreno, mislila sam da je previše fensi i izvikan. Ali sada sam sela i iščitala najpre sve što piše na proizvođačevom sajtu, a potom sam temeljno pročitala i brojne ocene biciklista. Na moje iznenađenje, klasičan model Surly Long Haul Trucker beležio je sve same pohvale. I imali su distributera u Ljubljani, do koje ima jeftinih voznih i autobuskih karata, a imala bih i preko 20% umanjenja cene na ime povraćaja poreza. Sve se dobro uklapalo.

Poslala sam mejl prodavnici u Ljubljani, sa svojim željama o izmenama na biciklu. Za neke je bilo dovoljno vremena, za druge ne. Najbitnije je bilo da distributer preko kog oni nabavljaju Surly ima ram u veličini koja meni odgovara i da će bicikl biti gotov za desetak dana, koliko sam još imala na raspolaganju do polaska.

lht-15_sv_cement-head_930x390.jpg

 

Turing bicikli

Turing ili putnički bicikli su specijalizovani bicikli za putovanja. Ne treba ih mešati sa treking biciklima, iako sa njima imaju mnogo sličnosti. U prnicipu, svaki bicikl može da se prilagodi za dugo putovanje. Ali šta je to što odlikuje prave turinge a što ostali tipovi bicikala nemaju?

Osnovna odlika koja turinge razlikuje od drugih bicikala je geometrija rama. On je dizajniran tako da omogućava dugo a udobno sedenje na biciklu na kojem se nosi veliki teret. To je tzv. poluagresivni položaj tela, koji je opušteniji i uspravniji u odnosu na trkače, ali dinamičniji u odnosu na trekinge i city bicikle.

Najuočljivija razlika kod turinga je razdaljina između srednje i zadnje osovine, koja je dosta veća u odnosu na sve ostale modele bicikala. To je zbog toga da vozač petama ne bi udarao u zadnje bisage.

IMG_4895-e1471922733256.jpg

Treća odlika ovih bicikala je nisko težište, zbog čega su dosta stabilniji na svim vrstama podloge.

Presudno su važni i materijali od kojih se prave ramovi turing bicikala. Najčešće je reč o hromolibdenu, koji predstavlja legure metala; lakši je od čistog čelika, a tvrđi od aluminijuma.

Tvrda višljuška je takođe tipična za turinge, mada ima i modela sa suspenzijama. One se generalno izbegavaju zbog povećanja težine same vile, a najviše zbog mogućih kvarova koje je nekad teško popraviti u zabačenim oblastima.

Volan turing bicikala treba da omogući što više različitih položaja za ruke. Dva su tipa volana koji nude po tri pozicije: osmica ili leptir volan i oboreni volan (u žargonu poznat kao trkački). Većina proizvođača turinga opredeljuje se za jedan od tih modela, pri čemu američki brendovi tradicionalno dolaze sa oborenim volanom, dok evropski preferiraju osmicu a neki i zakrivljen volan sa nadograđenim rogovima.

Kad je reč o veličini točkova, podjednako su zastupljeni i brendovi sa veličinom od 26 inča kao i sa 28 inča, uz napomenu da američki proizvođači preferiraju veći točak (700cc), dok evropski poslednjih godina naginju sve više novim prečnicima od 29 i 27,5 inča. Ipak, ekspedicioni bicikli legendarnih brendova kao što je Koga Mijata i dalje imaju točak od 26 inča.

Postoje brojne liste turinga koje nude odličan uvid u najpoznatije svetske modele.

 

Šta sam zamislila

Ram Surly 54 cm, crna boja. Odličan sajt za „u nulu“ proračun veličine rama nalazi se ovde.

Model Check travelers, 26", crne boje. Reč je o rasklopivom ramu, što bi bilo jako zgodno imati zbog povremenog transporta avionom ili drugim prevoznim sredstvom. Kad je u pitanju boja, lično preferiram tamnije ramove jer su manje atraktivni za kradljivce.

travelerscheck11.jpg

Točkovi: 26", dupli zid, 36 žica ili 40 kao na Koga Myiata modelima. Moje iskustvo vožnje po neevropskim zemljama kaže da je 700 cc veoma teško naći izvan zapadnog sveta. Uz to, povremeno vozim i po zemljanim putevima, po planinskim stazama, pa je 26 inča moj izbor za turing. Surly ima modele sa 28“ i sa 26“.

Nable sa industrijskim ležajevima. Traju duže jer su kvalitetnije.

Dinama u prednjoj glavi. Moderne diname su lagane, teže po 300 gr, a osim svetla, može se kupiti i dodatak za USB punjač, što onda obezbeđuje veliku nezavisnost na drumu. Naime, jedan od najčešćih razloga zbog kojih plaćam smeštaj je da dopunim baterije na elektronskim uređajima.

Integrisani punjač: Supernova The Plug III - USB Lader SNKP653

Prednji pogon: 22-32-42. Ovaj pogon je sa brdskih bicikala, a razlog da ga stavim je upravo da lakše vozim uz brad.

- Zadnji menjač (9 brzina): 11-13-15-18-21-24-28-32-34 – isto objašnjenje kao gore.

- Rang opreme: Deore (XT). Sasvim zadovoljavajući srednji kvalitet opreme. Do sada sam uvek vozila ispod ovog ranga.

- V-brake, ili Disk mehaničke kočnice. Preferiram V-brake jer su jednostavne za zamenu i mogu se servisirati bilo gde u svetu. Nisma vozila sa disk kočnicama, ali ako bi njih stavila, obavezno bi bile mehaničke, opet iz razloga jednostavmog servisiranja i održavanja.

- Kočnice i šifteri sa odvojenim ručicama – ovo je must have na turinzima. Gotovo svi modeli sa oborenim volanom imaju odvojene kočnice i menjače. Razlog je opet laka zamena i održavanje. Kod spojenih kočnica i šiftera u istom mehanizmu, kvar jednog ili pucanje sajle, automatski povlači sa sobom da i ono drugo prestane da radi.

- Metalne pedale sa klipserima. Navikla sam na klipsere, jer mogu da vozim u običnoj obući (planinarskim gojzericama).

- Zadnji nosač Tubus Logo – čelični nosač izliven iz jednog dela, sa četiri tačke oslonca. Ima spuštene bočne nosače za zadnje bisage, dok je nosač za srednju torbu izdignut, tako da su sve stvari lakše dostupne tokom vožnje i ne mora se skidati srednja torba da bi se nešto uzelo iz bisaga.

- Prednji nosač Tubus Ergo sa nožicom. Isti kvalitet, a odgovara mnogim tipovima bisaga. Prednja nogica omogućava da prednji točak ne beži. Svaki putnik zna da će se bicikl ozbilno zaljuljati a česti i pasti kada otvori zadnju noćicu a prednji točak pobegne u stranu. Kad je opterećen velikim teretom, kao što je kod mene slučaj, to se obavezno dešava. Prednja nožica pomaže zadnjoj rasterećujući pritisak, pa se ova teže lomi.

- Čelična zadnja nožica – Imala sam i srednje nožice, ali je problem kod njih što bicikl treba malo podići da bi se otvorila. Pošto ja to radim svaki dan po 10 puta minimum, to znači stalno cimanje bicikla, podizanje koje nije nimalo lako. Po inerciji, podiže se povlačenjem ispod sedišta, što uzrokuje da ono brzo strada. Treba podizati ram bicikla, a to nije baš zgodna radnja.

Gume: Schwalbe Marathon (Plus Tour)

13867-41111-main-koga-atalanta-1-134.jpg

Volan Atlanta Multiposition. Do sada sam uvek vozila sa osmicom ili leptir volanom, i htela sam da originalni Surly oboreni volan svakako zamenim. Iako oboreni volan na turinzima ima drugačiji ugao lule u odnosu na onaj na trkačkim biciklima, činilo mi se nemogućim da vozim sa njime.

Lula podesiva – uvek preporučujem za sve vrste bicikala.

Zaštita za lanac – kozmetički deo.

Blatobrani hromoplastik – obavezno.

Tri nosača za bidon, od kojih je donji namenjen za nošenje boce sa benzinom / gasom za gorionik.

Brooks Flyer S crni. Ženski model Bruks sedišta sa suspenzijama. Jedini model koji meni odgovara, a probala sam barem 3 različita.

Flyer-S-Black.jpg

 

Šta sam dobila

Ram 26“, 54 cm, crne boje, ali nije na rasklapanje. Distributer nije imao na lageru, a slanje iz Amerike bi potrajalo, dok sam ja na raspolaganju imala samo deset dana.

Točkovi 26“ sa duplim zidom i ojačanjem. Upleteno 36 žica.

Zamenjena originalna prednja kaseta za Deore 24-32-44

Tubusovi nosači, prednja nogica i srednja dupla, pošto nisu imali zadnju odgovarajuću.

Dinamo pesto SP i Luxos svetlo U, zadnje svetlo B&M Toplight Flat S

Oboreni originalni volan.

Schwalbe Marathon Plus Tour koje mi je poklonio drugar.

Blatobrani SKS Bluemles

Brooks Flyer S sedište

IMG_4894-e1471921659161.jpg

 

I nakon prvih 1000 km vožnje ispostavilo se...

Biciklom sam prezadovoljna. Zaista mu odgovara ime Surly (robustan). Osećaj je kao kad se iz drndavog Jugića sedne za volan nekog džipa i njime se krene po putevima najrazličitijeg kvaliteta. Podjednako dobro se ponaša i na glatkom asfaltu i na zemljanom putu ili klizavom šljunku. Sjajan je osećaj stabilnosti i otpornosti na sve vrste terena.

Geometrija rama je savršena. Inače su sve ocene za ovu kategoriju 10/10. Bicikl je dosta dugačak a relativno nizak, pa imam osećaj da sam u tenku, koliko je stabilan. Ne udaram petama u prtljag pozadi. Sedim udobno a opet u dinamičnijem položaju nego na prethodnim biciklima.

Jako ga je lako voziti. Natovarena sam sad više nego ikada do sada, budući da nosim i zimsku opremu, ali čini mi se da u vožnji uopšte ne osećam taj napor. I nikad nisam imala manju brzinu uzbrdo a da i dalje ostanem u sedištu – 3 km/h!

13920639_10208071022228138_5348992935572934657_n.jpg?oh=56321805a2c253bf4ed2d5a61dca7f84&oe=58457271

Oboreni volan me je najviše brinuo. Mislila sam da ću ga sigurno zameniti za onaj na prethodnom biciklu, čim dođem u Kinu. Pre desetak godina vozila sam specijalku Pinarelo a nakon ozbiljnijeg pada sa nje, nepovratno sam prešla na trekinge kao mnogo udobnije i stabilnije. A još ranije, dvadeset i pet godina unazad, kao dar za diplomski, dobila sam Rog, bicikl sa oborenim volanom. I dalje tvrdim da je to bio najudobniji bicikl koji sam ikada vozila (ili sam samo bila dovoljno mlada, pa mi je sve odgovaralo).

Međutim sada, nakon probne vožnje, pa nakon malo duže vožnje od stotinak kilometara, na moje veliko iznenađenje, shvatila sam da mi taj položaj zapravo odgovara. Podesiva lula omogućila mi je da volan bude i viši nego što je predviđeno, a sama geometrija takvog volana omogućava izuzetno lako rukovanje biciklom. Osećaj je da je neverovatno upravljiv – kao volan nekog dobrog automobila: samo ga malo okrenem u stranu i on gotovo intuitivno sledi taj smer kretanja. Čak su i menjači brzina na završecima volana dosta praktični, iako to nikad ne bih rekla. Mislila sam da je teško sklanjati ruku sa volana i prebacivati brzine, međutim, nije to bez raloga baš tako dizajnirano na mnogim turing modelima. Uski volan omogućava da se i jednom rukom upravlja dok se drugom menjaju brzine. Jedinu manu koju sam našla kod ovog tipa volana je da nema dovoljno mesta za sve što bih želela da smestim na njega: držač GPS-a na jednoj strani, na drugoj prekidač za svetlo-punjač, a u sredini torba za volan, i to je to.

IMG_4888-e1471922239344.jpg

Kad je reč o svetlu, ono radi besprekorno. Ima dva glavna moda: dnevni i noćni, kao i senzore, koji doziraju jačinu osvetljenja između ta dva režima rada. Punjač mi je zadao glavobolje. Najpre je radio, pa je prestao da radi. Bila sam očajna, jer je koštao 125 evra. Onda se ispostavilo da nisam imala dovoljnu prosečnu brzinu pri kojoj se aktivira. Naime, potrebno je voziti najmanje 10-15 minuta brzinom iznad 15 km/h da bi se uskladištilo dovoljno struje u transformatoru, odakle se potom crpi za USB. Kada se jednom uskladišti dovoljno, bez obzira na promene brzine i stajanja, do 4 minuta će raditi sam, a potom treba opet pedalati. Problem je bio što sam, nastavivši svoje putovanje, bila prilično spora jer sam u međuvremenu izgubila kondiciju a i imala sam sve brdovite terene. No već posle nedelju dana, čim sam ušla u svoj stari 'režim', i punjač je počeo da radi besprekorno, tako da mogu da kažem da sam zadovoljna. Ipak, drugar mi je napravio u kućnoj radinosti punjač koji nema skladištenje struje ali zato može da puni uređaj već pri brzini od svega 6-7 km/h. Poslao mi ga je i sačekaće me u Japanu, pa ću menjati kad budem vozila po planinama.

Srednju nožicu sam skinula i zamenila za zadnju. Ali ova se već polomila, pa sam kupila drugu. Videću dokle će ova trajati.

Jedino što nameravam da menjam su kočnice Tektro, zapravo gumice koje su dosta tvrde i bez obzira na podešavanje kočionih šiftera, šake me bole od pritiskanja na nizbrdicama a i dalje ne koči dobro. To ću da zamenim čim budem došla u Hong Kong gde imaju dobre servise.

Sve u svemu, jako sam zadovoljna. Ovo je prvi bicikl koji sam krstila, dajući mu ime Surly-Surfy (kum je bio jedan drugar koji ga je tako nazvao u FB komentaru). Kupila sam i zaštitnu ciradu za njega, što zbog vremenskih prilika, što zbog potencijalnih kradljivaca. A imena svih koji su donirali za njegovu kupovinu odštampala sam na zastavici koju nosim na zadnjem prtljažniku – tako da svi ti ljudi, kao i moj sponzor Đak oprema, putuju sada sa mnom i Surfy-jem. 

14088514_10208138023663132_3537917307409966974_n.jpg?oh=1ebad58518ce19eeac7bf795554c83e1&oe=584F2F2A

 
*Dodatak za one koje zanima gde sam i kakvi su mi dalji planovi a koji ne koriste društvene mreže:
Nastvila sam kotrljanje od Naninga u Kini gde sam i bila stala.
Stigla sam u Makao.
Danas pelazim ferijem u Hong Kong.
27. avgusta letim za Osaku. Planiram 90 dana vožnje od krajnjeg severa do krajnjeg juga Japana, rutom The Length of Japan.
Oko 24. novembra prelazim ferijem u Busan u Koreji i vozim do 9. decembra.
9. cecembra letim za Los Anđeles.
Od decembra vozim The Southern Tier rutom od obale do obale, od San Dijega u Kaliforniji do San Augustina na Floridi, jer je to jedino što mogu tokom zime.
Za dalje - ne znam, predaleko je da planiram :) 
.


Komentari (49)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 05:07 23.08.2016

1.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:08 23.08.2016

Re: 1.

Očekivala sam te :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:24 23.08.2016

Re: 1.

Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.

Edit: Jao, blogi ce crci od zavisti, e tako mi je milo!
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:26 23.08.2016

Re: 1.

Da, dobra ti bidza, sem ovog sedista sa prokletim federima. Takve koriste samo lale i sose na onim starim biciklovima...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:30 23.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic
Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.


Evo rute:
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:31 23.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic
Da, dobra ti bidza, sem ovog sedista sa prokletim federima. Takve koriste samo lale i sose na onim starim biciklovima...


Meni taj model jedino i odgovara zbog tih federa-amortizera
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:39 23.08.2016

Re: 1.

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.


Evo rute:

Neces bajsom oko Velikog kanjona, nego po ovim selendrama dole uz granicu gde manjevise nema nista osim pustinje? I mocvare.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:41 23.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.


Evo rute:

Neces bajsom oko Velikog kanjona, nego po ovim selendrama dole uz granicu gde manjevise nema nista osim pustinje?


Pa neću sigurno u sred zime, pa da ostavim kosti tamo.
Dolazim u decembru i gde da se denem u to vreme nego na jug? A kasnije ću kanjon i Kolorado i ostale planinsko-kanjonske deonice.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:50 23.08.2016

Re: 1.

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.


Evo rute:

Neces bajsom oko Velikog kanjona, nego po ovim selendrama dole uz granicu gde manjevise nema nista osim pustinje?


Pa neću sigurno u sred zime, pa da ostavim kosti tamo.
Dolazim u decembru i gde da se denem u to vreme nego na jug? A kasnije ću kanjon i Kolorado i ostale planinsko-kanjonske deonice.

Neeee, bre, zimi je tamo do jaja lepo. Ja sam bio bar jedno 3 puta zimi, malo samo nocu zaladni, danju kratki rukavi.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:51 23.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Snezana Radojicic
Očekivala sam te :)

A kuda tacno prolazi ta Southern tier tura? Da ti napravim sacekusu.


Evo rute:

Neces bajsom oko Velikog kanjona, nego po ovim selendrama dole uz granicu gde manjevise nema nista osim pustinje?


Pa neću sigurno u sred zime, pa da ostavim kosti tamo.
Dolazim u decembru i gde da se denem u to vreme nego na jug? A kasnije ću kanjon i Kolorado i ostale planinsko-kanjonske deonice.

Neeee, bre, zimi je tamo do jaja lepo. Ja sam bio bar jedno 3 puta zimi, malo samo nocu zaladni, danju kratki rukavi.


Pa videcu, nista lakse nego da menjam rutu, nemam ja nista zacrtano osim tog leta
alselone alselone 08:14 23.08.2016

Re: 1.

Pa videcu, nista lakse nego da menjam rutu, nemam ja nista zacrtano osim tog leta


Ako planiras da vidis Teksas, najbolje bi bilo tokom zime. Dobro, ti jesi prosla Gobi, Teksas nije mnogo gori.
blogovatelj blogovatelj 09:46 23.08.2016

Re: 1.

Edit: Jao, blogi ce crci od zavisti, e tako mi je milo!


Ko ti kaže da se ja neću pojaviti? Imam desetak dana off od pre Božića do posle Nove godine.
blogovatelj blogovatelj 09:52 23.08.2016

Re: 1.

Evo rute:


Ruta kroz pustinju ti je prepuna zvečarki a kroz močvare aligatora, samo da te obavestim. Kamiondžije koje tuda noću prolaze pišaju da prostiš sa visine, tj otvore vrata od kamiona i olakšaju se. Noću temperatura u pustinji padne, asfalt ostane topao i zmije izađu na put da se greju.
U severnom Ontariju se noću takođe ne izlazi iz kamiona. Zbog vukova.
Iz dela sveta u kojem si sada i koji je krcat ljudima doći ćeš u Pajićeve i moje vukojebine. Sama reč vukojebina bi morala da ti podigne nivo opreza. Tamo gde nema ljudi, životinje vladaju.
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:09 23.08.2016

Re: 1.

Ruta kroz pustinju ti je prepuna zvečarki


A i hila monstruma (piše se Gila monster), dole u Arizoni. Oni su naročito zajebani, najotrovniji gmizanci na ovom kontinentu. Jedino što su dozlaboga spori, tako da imaš fore ako krenu na tebe. Mada ih ne treba zajebavati. Ja bih se tu najviše bojao škorpija i paukova, da, i zvečarki, mada nije baš ovako kao što kaže Blogi, zvečarke su vrlo stidjiva i povučena stvorenja, to samo ako baš staneš na neku, akajući se po kamenjaru. Za aligatore nisam ekspert, ne znam šta ti kažem.

A u Teksasu, kad prvi put naletiš na armadiloa (oklopnika), ima da umreš od oduševljenja, kad vidiš kakvo je biće Bog kreirao! Samo, ja mu ne bih prilazio, ne mogu da se setim da li su opasni ili nisu, nešto mi se javlja da oće da skaču i grizu. Ma super, ja se već radujem ovoj tvojoj turi, i čvrsto ti obećavam da nećeš morati da prodaješ kvas da bi preživela!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:59 23.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic
Ruta kroz pustinju ti je prepuna zvečarki


A i hila monstruma (piše se Gila monster), dole u Arizoni. Oni su naročito zajebani, najotrovniji gmizanci na ovom kontinentu. Jedino što su dozlaboga spori, tako da imaš fore ako krenu na tebe. Mada ih ne treba zajebavati. Ja bih se tu najviše bojao škorpija i paukova, da, i zvečarki, mada nije baš ovako kao što kaže Blogi, zvečarke su vrlo stidjiva i povučena stvorenja, to samo ako baš staneš na neku, akajući se po kamenjaru. Za aligatore nisam ekspert, ne znam šta ti kažem.

A u Teksasu, kad prvi put naletiš na armadiloa (oklopnika), ima da umreš od oduševljenja, kad vidiš kakvo je biće Bog kreirao! Samo, ja mu ne bih prilazio, ne mogu da se setim da li su opasni ili nisu, nešto mi se javlja da oće da skaču i grizu. Ma super, ja se već radujem ovoj tvojoj turi, i čvrsto ti obećavam da nećeš morati da prodaješ kvas da bi preživela!


Baš ohrabrujuće, podsticajno, drugarski toplo preporučivanje
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:01 23.08.2016

Re: 1.

blogovatelj
Evo rute:


Tamo gde nema ljudi, životinje vladaju.


Ti znaš da se treba bojati loših ljudi, a ne životinja.
nim_opet nim_opet 18:48 23.08.2016

Re: 1.

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Ruta kroz pustinju ti je prepuna zvečarki


A i hila monstruma (piše se Gila monster), dole u Arizoni. Oni su naročito zajebani, najotrovniji gmizanci na ovom kontinentu. Jedino što su dozlaboga spori, tako da imaš fore ako krenu na tebe. Mada ih ne treba zajebavati. Ja bih se tu najviše bojao škorpija i paukova, da, i zvečarki, mada nije baš ovako kao što kaže Blogi, zvečarke su vrlo stidjiva i povučena stvorenja, to samo ako baš staneš na neku, akajući se po kamenjaru. Za aligatore nisam ekspert, ne znam šta ti kažem.

A u Teksasu, kad prvi put naletiš na armadiloa (oklopnika), ima da umreš od oduševljenja, kad vidiš kakvo je biće Bog kreirao! Samo, ja mu ne bih prilazio, ne mogu da se setim da li su opasni ili nisu, nešto mi se javlja da oće da skaču i grizu. Ma super, ja se već radujem ovoj tvojoj turi, i čvrsto ti obećavam da nećeš morati da prodaješ kvas da bi preživela!


Baš ohrabrujuće, podsticajno, drugarski toplo preporučivanje


Ok - armadilo ne grize, a nesto ne mislim ni da skace - ali nije savetovano pipati ih, jer su endemski inkubator lepre. Cini mi se jedna od retkih zivuljki koja moze od coveka da dobije (ili da istom prenese) lepru.....
narcis narcis 19:10 23.08.2016

Re: 1.

Ok - armadilo ne grize, a nesto ne mislim ni da skace - ali nije savetovano pipati ih, jer su endemski inkubator lepre. Cini mi se jedna od retkih zivuljki koja moze od coveka da dobije (ili da istom prenese) lepru..

a dali lepre još ima na američkom tlu, mislim da opstaje još samo u indiji, tolko sam stvorio sliku na osnovu šturih informacija o ovoj bolesti.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:23 23.08.2016

Re: 1.

nim_opet
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Ruta kroz pustinju ti je prepuna zvečarki


A i hila monstruma (piše se Gila monster), dole u Arizoni. Oni su naročito zajebani, najotrovniji gmizanci na ovom kontinentu. Jedino što su dozlaboga spori, tako da imaš fore ako krenu na tebe. Mada ih ne treba zajebavati. Ja bih se tu najviše bojao škorpija i paukova, da, i zvečarki, mada nije baš ovako kao što kaže Blogi, zvečarke su vrlo stidjiva i povučena stvorenja, to samo ako baš staneš na neku, akajući se po kamenjaru. Za aligatore nisam ekspert, ne znam šta ti kažem.

A u Teksasu, kad prvi put naletiš na armadiloa (oklopnika), ima da umreš od oduševljenja, kad vidiš kakvo je biće Bog kreirao! Samo, ja mu ne bih prilazio, ne mogu da se setim da li su opasni ili nisu, nešto mi se javlja da oće da skaču i grizu. Ma super, ja se već radujem ovoj tvojoj turi, i čvrsto ti obećavam da nećeš morati da prodaješ kvas da bi preživela!


Baš ohrabrujuće, podsticajno, drugarski toplo preporučivanje


Ok - armadilo ne grize, a nesto ne mislim ni da skace - ali nije savetovano pipati ih, jer su endemski inkubator lepre. Cini mi se jedna od retkih zivuljki koja moze od coveka da dobije (ili da istom prenese) lepru.....


Kao što su oni prerijski psi prenosioci buboničke kuge (ovde kod nas svake ili svake druge godine bude vest da je otkriven primerak sa bakcilom, ili se neko zarazio čačkajući ih). Ovo za lepru nisam znao, a skakanje i ujedanje od strane pomahnitalig oklopnika sam skoro siguran da je tačno.

Jebote, ako nastavimo ovako, Snežana će da se vrati nazad u Vijetnam među one krajnje prijateljski raspoložene kobre koje pljuju otrov, kakava crna USA!

blogovatelj blogovatelj 01:48 24.08.2016

Re: 1.

Ti znaš da se treba bojati loših ljudi, a ne životinja.


Ne bih se ja zajebavao sa zivotinjama. Glupi los ima dva i po metra visine bez rogova i zna da ubije iz razonode. Biljojed. Ne zna ni on sto je ubio, eto tako, dodje mu ponekad.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:38 24.08.2016

Re: 1.

blogovatelj
Ti znaš da se treba bojati loših ljudi, a ne životinja.


Ne bih se ja zajebavao sa zivotinjama. Glupi los ima dva i po metra visine bez rogova i zna da ubije iz razonode. Biljojed. Ne zna ni on sto je ubio, eto tako, dodje mu ponekad.


Da, blogi je u pravu, losovi baš stave stvari u pravu perspektivu, tek kad ga vidiš uživo postane ti jasno (nisam nikad video grizlija, ali kažu da je slična situacija). Samo što na ovoj Tužnoj (južnoj) turi ništa od te egzotike nećeš videti, nego samo neke male i otrovne životinje, a za to ti je mnogo bolja Australija, ja mislim.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:17 24.08.2016

Re: 1.

srdjan.pajic


Jebote, ako nastavimo ovako, Snežana će da se vrati nazad u Vijetnam među one krajnje prijateljski raspoložene kobre koje pljuju otrov, kakava crna USA!



I indonežanske Komodo zmajeve koje turistima samo gicnu po pola noge
blogovatelj blogovatelj 17:36 24.08.2016

Re: 1.

losovi baš stave stvari u pravu perspektivu, tek kad ga vidiš uživo postane ti jasno


Guglajte "moose real size"
Dobio sam recimo ovu sliku. Zamisli kolika mu je glava ako su mu ovo rogovi. A zamisli onda i telo.



A ovi? Samo oni znaju kako im je bilo.


srdjan.pajic srdjan.pajic 05:49 23.08.2016

Kocnice

A koje su ti ovo neke leve kocnice, mislio sam da si planirala v-brake, i to bar XT, ovo na slici je neka igracka od kocnica. (ja imam XTR, razume se, kocis malim prstom, nema veze da li je nizbrdica od 100 km, ne umori ti se ruka uopste. Preporodio sam se kad sam ih uzeo. Ne mora XTR, razume se, ali bar XT, stvarno je velika razlika u odnosu na LX i sve ostalo djubre nize kategorije.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:52 23.08.2016

Re: Kocnice

srdjan.pajic
A koje su ti ovo neke leve kocnice, mislio sam da si planirala v-brake, i to bar XT, ovo na slici je neka igracka od kocnica. (ja imam XTR, razume se, kocis malim prstom, nema veze da li je nizbrdica od 100 km, ne umori ti se ruka uopste. Preporodio sam se kad sam ih uzeo. Ne mora XTR, razume se, ali bar XT, stvarno je velika razlika u odnosu na LX i sve ostalo djubre nize kategorije.


Napusala sam da cu da ih menjam, ove su originalno dosle sa bajsom
blogovatelj blogovatelj 09:54 23.08.2016

Re: Kocnice

A koje su ti ovo neke leve kocnice, mislio sam da si planirala v-brake, i to bar XT, ovo na slici je neka igracka od kocnica.


Evo ga Krkarov brat od tetke, poznavalac svega i svačega.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:56 23.08.2016

Dinama

E, a ovu dinamu u nabli nisam nikad video. Jel to neka nova fora? Vidim da si stavila naziv modela, bas cu da pogledam sta je.

Da, koliko ti je tezak ceo bajs, sa praznim bisagama razume se?

bauer. bauer. 06:32 23.08.2016

Re: Dinama

Komso, jebo te, kocnice, amortizeri...
Snezana, ako negde zapne, u High Desert... javljaj da pomazemo!
srdjan.pajic srdjan.pajic 13:58 23.08.2016

Re: Dinama

bauer.
Komso, jebo te, kocnice, amortizeri...


Pa šta ću, kad se palim na te stvari . A ovde osim Snežane, i Krkara, razume se, nemam s kim da pričam o delovima za bicikle.

Da, ovo za pomoć na putu, to se podrazumeva, ako te sama rute ne nanese u naše krajeve, gde te onda čeka krkanluk i šenlučenje, kao i obilazak lokalnih znamenitosti.
krkar krkar 11:54 24.08.2016

Re: Dinama

A ovde osim Snežane, i Krkara, razume se, nemam s kim da pričam o delovima za bicikle.


Jok mene. Ne palim se na to. Kupujem gotov bajs, samo me svaki put neko od ortaka podseti ispod koje klase Shimano ne treba ići (a preko koje je sve za mene bacanje para). Prošle godine kupio novi savršen sa 29" točkovima, prvi put imam bajs potpuno prilagođen mojoj veličini koji mi je udoban i ništa mu ne smeta. Čak je i boja savršena - fluo zelena.
blogovatelj blogovatelj 10:00 23.08.2016

Još nešto

Karneval u Nju Orleansu. Natempiraj da tamo budeš baš tada.
Glavna frka je vikend pre početka uskršnjeg posta. Gugl kaže da je to 28. februara.

narcis narcis 10:45 23.08.2016

Re: Još nešto

blogovatelj
Karneval u Nju Orleansu. Natempiraj da tamo budeš baš tada.
Glavna frka je vikend pre početka uskršnjeg posta. Gugl kaže da je to 28. februara.


da nije nas europljana(franaka u ovom slučaju) vi ameri nebi imali ni b od kulturu, o čćđšž da i ne pričam.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:58 23.08.2016

Re: Još nešto

blogovatelj
Karneval u Nju Orleansu. Natempiraj da tamo budeš baš tada.
Glavna frka je vikend pre početka uskršnjeg posta. Gugl kaže da je to 28. februara.



To bih mogla da tempiram
blogovatelj blogovatelj 01:50 24.08.2016

Re: Još nešto

da nije nas europljana(franaka u ovom slučaju)


A ti si nisliski Franak?
narcis narcis 10:50 24.08.2016

Re: Još nešto

blogovatelj
da nije nas europljana(franaka u ovom slučaju)


A ti si nisliski Franak?

jok ja sam nišliski german
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 15:30 23.08.2016

Japanske zgode

Pazi da ne doživiš sudbinu ovog junaka (s kraja priče)...

www.ulicni-muzicar.blogspot.com/2015/03/necu-da-budem-pisac.html
maksa83 maksa83 15:31 23.08.2016

ram

Presudno su važni i materijali od kojih se prave ramovi turing bicikala. Najčešće je reč o hromolibdenu, koji predstavlja legure metala; lakši je od čistog čelika, a tvrđi od aluminijuma.

U vreme dok sam ja kao nešto vozio i sklapao sebi bicikle (i imao čast pedalati i sa MirPa Tebra Jonetom), priča je bila da je cro-mo lakši od čelika, ali nije tvrđi od aluminijuma nego baš elastičniji, dočim je za aluminijum bila priča da je lagan ali (daprostiš) krut/tvrd, što znači da ćeš svo akanje po džombama osetiti jače nego na cro-mo ramu (ali će biti lakši, što je ideal ka kome treba težiti), što i jeste bio neki moj subjektivni utisak pošto sam probao i jedno i drugo, mada je taj utisak možda i bio ofarban očekivanjima.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:51 23.08.2016

Re: ram

maksa83
Presudno su važni i materijali od kojih se prave ramovi turing bicikala. Najčešće je reč o hromolibdenu, koji predstavlja legure metala; lakši je od čistog čelika, a tvrđi od aluminijuma.

U vreme dok sam ja kao nešto vozio i sklapao sebi bicikle (i imao čast pedalati i sa MirPa Tebra Jonetom), priča je bila da je cro-mo lakši od čelika, ali nije tvrđi od aluminijuma nego baš elastičniji, dočim je za aluminijum bila priča da je lagan ali (daprostiš) krut/tvrd, što znači da ćeš svo akanje po džombama osetiti jače nego na cro-mo ramu (ali će biti lakši, što je ideal ka kome treba težiti), što i jeste bio neki moj subjektivni utisak pošto sam probao i jedno i drugo, mada je taj utisak možda i bio ofarban očekivanjima.


Da, samo što za te neke dugačke ture, sa mnogo tereta (znači trošenje energije u megadžulima) nije dobro ni da bajs bude previše mekan (elastičan), jer to dovodi do nepotrebnog gubitka iste (energije). Tu izgleda ima neki trejdof između zamaranja (efikasnosti) i udobnosti. Ja mislim da ti ramovi od čeličnih legura imaju taman toliki stiffness da ti ne trebaju suspenzije (dovoljan je ovaj feder sic ), plus je zavarivanje lakše, pogotovu na terenu, i varovi su generalno pouzdaniji. Zato ih valjda dodatno preferiraju ovi dugoprugaši.

Inače, aluminijum jeste lakši, ali je i dosta slabiji od čelika, pa ti za istu nosivost treba i znatno više aluminijuma. Tako da se ta razlika u specifičnoj težini tih materijala dobrano izgubi kad se gleda konačna težina. Tu, ako baš navališ da sečeš težinu, ne moš da zaobiđeš titanijum, a ni plastika (carbon fiber) nije više toliko daleko od pameti.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:57 23.08.2016

Re: ram

maksa83
Presudno su važni i materijali od kojih se prave ramovi turing bicikala. Najčešće je reč o hromolibdenu, koji predstavlja legure metala; lakši je od čistog čelika, a tvrđi od aluminijuma.

U vreme dok sam ja kao nešto vozio i sklapao sebi bicikle (i imao čast pedalati i sa MirPa Tebra Jonetom), priča je bila da je cro-mo lakši od čelika, ali nije tvrđi od aluminijuma nego baš elastičniji, dočim je za aluminijum bila priča da je lagan ali (daprostiš) krut/tvrd, što znači da ćeš svo akanje po džombama osetiti jače nego na cro-mo ramu (ali će biti lakši, što je ideal ka kome treba težiti), što i jeste bio neki moj subjektivni utisak pošto sam probao i jedno i drugo, mada je taj utisak možda i bio ofarban očekivanjima.


Slažem se, sve je tako i dalje. Nisam upotrebila odgovarajuću reč: umesto' tvrđi' trebalo je da piše 'teži', 'otporniji' - to je bio smisao.
maksa83 maksa83 16:55 23.08.2016

Re: ram

Tako da se ta razlika u specifičnoj težini tih materijala dobrano izgubi kad se gleda konačna težina.

A, ja se sećam da je razlika (tada, pre 15 i više godina, nemam pojma da li su cro-mo legure u međuvremenu još napredovale) bila dovoljna da je moglo da se ošiša par kg sa težine celog bicikla, što nije bilo malo, kad vidiš da se ovi ozbiljni bore i oko 100gr gore-dole.
Tu, ako baš navališ da sečeš težinu, ne moš da zaobiđeš titanijum, a ni plastika (carbon fiber) nije više toliko daleko od pameti.

Da, sećam se, to je i tad bila mantra - ko ne zna šta će sa parama uzme titanijumski ram koji je optimalan po svim parametrima, osim što je skup.

Verujem da će sve to na kraju jednog dana da bude neki karbon-fajber...
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:58 23.08.2016

Re: ram

A, ja se sećam da je razlika (tada, pre 15 i više godina, nemam pojma da li su cro-mo legure u međuvremenu još napredovale) bila dovoljna da je moglo da se ošiša par kg sa težine celog bicikla, što nije bilo malo, kad vidiš da se ovi ozbiljni bore i oko 100gr gore-dole.


Pre 15-20 godina se svašta koristilo, mislim da je hrommolibden bio samo jedna od varijanti, a čini mi se da su aluminujumski ramovi tek počeli da ulaze masovno u modu (tad sam još živeo u Srbiji, doduše bilo je uvek dobrih kradenih bajseva da se kupe sa Al ramovima). A a na Al ramovima imaš deo od CrMo, obično one tanje spojnice ka zadnjem točkuž. I kombinacija sa karbon fajberom i metalom, recimo viljuške na rejsing bajkovima vole da naprave od vlakana, dok je ram aluminijum, naravno, kod ovih jeftinijih bicikala. Upšte, koliko sam ja povatao, kod tih high performanse bicikala se više ceni krutos', i precizan odziv koji daje aluminijum, nego sama ušteda na težini, mada ni to nije nebitno.

Imaju čelični ramovi još jednu manu koju sam zaboravio, a to je da rđaju, za razliku od aluminujuma.

Da, titanijumski ramovi su ovek bili žešća fenserica. Sad u nekoj običnoj radnji ne moš ni da ih kupiš, kažu, slabo se prodaju (moš da naručiš, i dalje koštaju ko svetog petra kajgana, a i pomalo te čudno gledaju u radnji, da pored svih onih karbon fajbera ti kupuješ titanijumski ram. Da, da, karbon fajber nije ono što je nekad bio, to su sad razradili do besvesti, mislim, ako je dobro za avione, dobro je i za bicikle, jedino što je i dalje skupo).
maksa83 maksa83 11:00 24.08.2016

Re: ram

Da, da, karbon fajber nije ono što je nekad bio, to su sad razradili do besvesti, mislim, ako je dobro za avione, dobro je i za bicikle, jedino što je i dalje skupo).

Biće skupo dok ga ne spazi Svevideće Oko iz Shenzhena, a onda će da pojeftini puta pet. Jedino što onda ne treba baš da ideš na svaku džombu, jbg.
pnbb pnbb 13:59 29.08.2016

Re: ram

Da, samo što za te neke dugačke ture, sa mnogo tereta (znači trošenje energije u megadžulima) nije dobro ni da bajs bude previše mekan (elastičan), jer to dovodi do nepotrebnog gubitka iste (energije). Tu izgleda ima neki trejdof između zamaranja (efikasnosti) i udobnosti. Ja mislim da ti ramovi od čeličnih legura imaju taman toliki stiffness da ti ne trebaju suspenzije (dovoljan je ovaj feder sic ), plus je zavarivanje lakše, pogotovu na terenu, i varovi su generalno pouzdaniji. Zato ih valjda dodatno preferiraju ovi dugoprugaši.

e a kad sam ja ovo pominjao pre nekih 5-6 god, iznapusavao si me najgore...
49 41 49 41 18:19 23.08.2016

Bike

Schwinn Ditch 3.0

disk kocnice, najbolje-najefikasnije; kao kod auta.






Черевићан Черевићан 20:37 23.08.2016

prolaznosti maam

nov bicikl,potreba Vam
(nama price eto nove)
oko Sveta put zahtevan
ostvarujte Vashe snove,

gdjo Radojicic
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 13:22 24.08.2016

Re: prolaznosti maam

Черевићан
nov bicikl,potreba Vam
(nama price eto nove)
oko Sveta put zahtevan
ostvarujte Vashe snove,

gdjo Radojicic


Upravo tako, dragi pesniče
Mah-mah iz Hong Konga
andjelk0 andjelk0 20:50 24.08.2016

Mah-mah iz Hong Konga

Kad će blogić i slike?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:27 25.08.2016

Re: Mah-mah iz Hong Konga

andjelk0
Kad će blogić i slike?



Ne stižem, ali biće sigurno
mikele9 mikele9 22:03 27.08.2016

Jesi

mi drugarica i prijatelj, neću o biciklu, nego o ovome: Često ali baš često se misleći na tebe i tvoje putešestvije pred samo uronjavanje u san, zapitam da li bih se ja usudio da učinim isto što i ti da sam u tvojim godinama? Nisam kukavica i hiljadu puta sam to dokazao ali ne verujem da bih se upustio u tako nešto što ti radiš! Divim ti se Snežo i izuzetno poštujem tvoj stav da svoj život uzmeš u svoje ruke!!! Ja to radim na svoj način ali tvoj je veličanstven!!!
Idi za svojim snovima i neka te sreća prati,
tvoj drugar Mikele

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana