Na današnji dan pre 25 godina, Tim Berners-Lee je omogućio javni pristup prvom World Wide Web (WWW) serveru i načinio Internet dostupan i ljudima koji nisu računarski stručnjaci. Iz tog razloga neki ovaj datum slave kao Dan Internauta (Internet - "astronauta").
Naravno da Web nije nastao u jednom danu i da je bilo potrebno još neko vreme da WWW tehnologija postane besplatno dostupna svima no ja bih se ovde bavio jednom drugom pričom ... Kako i kada je Web došao na ove prostore.
WWW nije isto što i Internet. Web je samo jedan od Internet servisa te da bi ova tehnologija mogla da se "uvede" i kod nas bilo je potrebno da imamo Internet. Ali avaj, SR Jugoslavija je u to vreme bila pod sankcijama UN i zvanično smo bili "isečeni" od ostatka informatičkog "globalnog sela". To nas naravno nije sprečilo da "švercujemo" razne Internet sadržaje uz pomoć naših ljudi širom belog sveta. Kako se ovo radilo pogledajte u sjajnom dokumentarcu "1 Internet, 3 domena, 4 države" koji je nedavno emitovan povodom 20 godina zvanične istorije Interneta u Srbiji.
Godina je 1994. Prošlo je malo više od godinu dana kako se CERN odrekao prava intelektualne svojine nad ovom tehnologijom. Sankcije su uveliko na snazi ali e-mail saobraćaj sa svetom funkcioniše preko servera u Laboratoriji za simulaciju Fakulteta Organizacionih Nauka pod rukovodstvom prof. Bože Radenkovića. Paya (Pavle Peković) administrira FON-file-server (preko koga ide razmena sa svetom) a Rade (Zonjić) "Osmeh" (jedan od prvih servera na BU na kojem je svako mogao da dobije korisnički nalog). Kasnije se priključuje i Tiho (Tihomir Pelić). Ekipa na ETF u sastavu Beri (Berislav Todorović), Krajko (Nenad Krajnović) i Frle (Dragan Sretenović) drže "kičmu" FON - ETF. Jesmo pod sankcijama ali "naš" Internet funkcioniše. Akademska mreža se širi.
No ne prolaze samo e-mail poruke. Zahvaljujući "cakama" uspevaju da prodju i svakojaki fajlovi (prethodno zapakovani i "prekodirani" kao paketi e-mail poruka). Na taj način stižu i opisi novog "čudotvornog" servisa koji može da nadmaši FTP i Gopher (protokole korišćene za prenos i pretraživanje fajlova po Internetu). Stižu i prvi softveri koji taj neki "hipertekstualni" sadržaj organizuju na serveru i prikazuju ga krajnjim korisnicima (web server i browser). Nekoliko grupa na Univerzitetu u Beogradu (a kasnije i na ostalim univerzitetima u SR Jugoslaviji) počinje "trku" u osvajanju ove novotarije.
Naravno da će svaki od učesnika "trke" tvrditi da je baš njegova ekipa napravila prvu Web stranicu u YU no slabe su šanse da će Internet "arheologija" moći da donese presudu. Na univerzitetu su studentima uglavnom bili dostupni monohromatski monitori pred kojima su mogli da se "sunčaju" dok rade seminarske radove te su i prve Web stranice lako mogle da budu pomešane sa običnim FTP sadržajima. Ono što pouzdano mogu da tvrdim da je sledeća grafička web prezentacija ugledala svetlost dana 20. marta 1995. (za čiji "dizajn" je bila zadužena moja malenkost)
... i tu nastaje "rat"!
Svaki računski centar fakulteta koji drži do sebe je krenuo da se takmiči kako da napravi što inventivniju prezentaciju i u nju ubaci nešto što niko ranije nije. Kreće "bitka kodnih rasporeda" (za one mladje koji misle da Unicode postoji oduvek, preporuka da proguglaju šta je to YUSCII, CP1250 i CP852 ... pa će možda shvatiti koliko je nekada bilo teško baratati našim slovima i ćirilicom). Izlazimo i na pravi, "veliki" Internet pa se "ratuje" i višejezičkim prezentacijama. Počinje i "rat browser-a". Dok je na početku jedini izbor bio izmedju tekstualnog Lynx-a ili grafičkog Mosaic-a, pojavljuju se Cello a onda i Netscape koji lagano počinje da gospodari Web prostorom.
Web stranice su jednostavne. Konekcija je spora. Svako "divljanje" sa grafikom izaziva "spominjanje familije" sa usana korisnika koji čekaju da se sadržaj učita. Velike svetske kompanije naravno za to ne mare i njihovi sajtovi deluju kao umetnička dela ... doduše ... često je to samo jedna slika sa mapiranim aktivnim delovima tako da se na taj način omogućava navigacija. Još uvek ne postoji ništa osim HTML jezika. CSS ili Javascript nisu ni u glavama tvoraca. Jedino što daje dinamiku su CGI skriptovi koji čine da prezentacije rade i nešto više od šetanja po stranicama.
Kako vreme prolazi, sajtovi postaju sve šareniji ... a onda počinje i on-line PRIJAVA ISPITA! (ko je studirao u Internet "praistoriji", seća se kako je nekada izgledala prijava ispita na šalterima). Web postaje samo korisnička aplikacija informacionog sistema u pozadini.
Izvinjavam se blogo-kolegama na ovom "pesničkom" blog-postu ali posle pročitane vesti o "Internautici" danas, proradio je u meni "žal' za mladost" te nisam odoleo da se ne vratim u pionirske dane svog "webmasterisanja" (webmaster je bila "titula" koja se u to vreme koristila za ljude koji kreiraju Web sadržaj). Izvinjavam se ako nisam spomenuo nekog od Internet-pionira iz tog doba i ostavljam komentatorima priliku da mi osveže "memoriju sećanja".
I za kraj ... Evo šta Tim priča o budućnosti Interneta ...