Jutro se prolomilo kroz polomljen prozor,
Sunce je promolilo obraz
Hladno je, u meni se prelomila nada
Prelomila se kao Najlepše želje, na više najlepših željica
Umro bih sada za minut slatkog života
Za zube, koje bi mogli da mi ukradu na kremaciji
Dosta mi je jogurta i supe
Čuo sam da skidaju satove i prstenje, ti pečenjari
Vreme mi je već ukradeno
Na vreme se nikome nisam obavezao
Umro bih sada za sveću uz glavom i barem jednu žensku suzu, može i muška
Za rupu u zemlji, a ne ovako kao pacov da se krijem u tuđim podrumima i smrdim na smrt
Za šaku otrova
Prospite me u bilo koju vodu, tako imam velike šanse da se uspem na nebo
Ko večeras nađe ovaj papir na meni neka ga spali zajedno sa mnom
Neću da ostane trag da sam išta ikome ikada iskao