Hvala Annie Leibovitz

Dejan Stanković RSS / 01.04.2008. u 18:17

2529.jpg

Dobio sam divan poklon. Knjigu. ANNIE LEIBOVITZ, The Photographer’s Life, 1990 – 2005.

Neprekidan tok fotografija slikanih širom sveta na najneverovatnijim mestima i njačudnijim prilikama na prelazu vekova. Fotografije su nanizane onako kako su se nizali događaji i proticalo vreme. Svaka jedinstvena, a sve zajedno pripovedaju život umetnice. I druge živote. Uverljivo, setno, potresno, očaravajuće. 

Scene iz života, porodične fotografije, pejzaži kakve naše neuvežbano oko nije u stanju da vidi osim na fotografiji, portreti poznatih i nepoznatih, autoportreti, uvek prisutna Susan Sontag, kolekcija školjki, aktovi, prelepe minijature, groteske, ljudska tela, ovekovečeni trenutci bitni za istoriju čovečanstva. Na svakoj se možete zadržati satima. 

Na nekoliko strana su slike iz Sarajeva pod opsadom. Među njima, fotografija jednostavne operacione sale. U njoj grupa muškaraca i žena u belim mantilima okupljenih oko teškog ranjenika opruženog na operacionom stolu. Centralno mesto u grupi odsutnih, setnih, otupelih ljudi, zauzima vitka lekarka. Stoji zasukanih rukava, kao kasapin, mršti se posmatrajući pacijenta. Kao da sumnja u uspeh poduhvata za koji ne znamo da li je završen ili tek treba da počne. Pacijent je snažan čovek, ne znamo koja ga sudbina čeka. Legenda uz sliku je štura:

Dr. Sanja Besarović, Koševo hospital, Sarajevo, 1993.

Sanju sam upoznao neposredno pošto je stigla u London. Kad smo se sreli izgledala je kao na ovoj slici: mlada i lepa. Samo nije bila namrštena. Bili smo u stanu prijatelja, nas nekoliko. Sanja je došla poslednja. Unapred smo bilu upozoreni da dolazi ratni hirurg, sveža pridošlica iz Sarajeva. Čak je taj neko ko je znao njenu priču rekao: anđeo pobegao iz pakla. Tada mi se to učinilo patetičnim. 

Nisam tako zamišljao nekoga ko je godine opsade proveo pod bombama krpeći pokidana ljudska tela. Bila je vedra. Sećam da su joj domaćini ukazivali nekakvu posebnu pažnju, gotovo nežnost. Ništa je nismo pitali. Biće da je zato s početka razgovor podsećao na razgovore koje vodimo svaki dan i koje ubrzo zaboravimo. 

sarajevo.leibovitz.JPGSanja je pričala kako traži posao, kako je verovala  da će ga lako naći jer je iskusan hirurg. Previše iskusan – rekla je – i nasmejala se. A onda je malo pomalo počela da priča svoju priču. Nije očekivala nikakvu reakciju. Govorila je iz potrebe. Kao da mora da, na maternjem jeziku i nekome ko će razumeti svaku reč, ispriča prošlost koja joj ne da mira. Bez gorčine, kao da prepričava nečiji tuđ život. 

Pričala je u fragmentima. Skakala s događaja na događaj, sa cene na scenu, povremeno bi se vratila na već ispričane delove, doslikavala ih propuštenim detaljima, potkrepljivala objašnjenjima. Svako malo iskrsao bi novi dramski lik: njen pokojni otac, majka s kojom je preživela rat, rođak stradao u borbi, kolega iz bolnice, nepoznati raskomadani vojnik, naoružani zlikovac vođa bande divljaka željan krvi, strani novinar jednako željan krvavih scena, drugi strani dopisnik potresen njenom pričom nudi joj pomoć... Mi smo slušali bez pitanja, kao da nam je sve jasno.

 

Sanjina priča

 

Rat ju je zatekao na dežurstvu koje se zbog opšteg rasula odužilo. U bolnici je svakim danom bivalo sve manje lekara. Danima nije mogla da ode kući; nije imala kome da ostavi bolesnike. Usto, strahovala je za život - našla se na pogrešnoj strani obruča. Tri godine nije napustila grad, iz odgovornosti, straha od represalija ukoliko bude uhvaćena u bekstvu, osećaja  samilost prema pacijentima.

Radila je danonoćno. Operisala bez struje, bez vode, bez instrumenata. Mnoge je uspela da spase. Mnoge nije. Preživela je jer je bila neophodna, jer je znala da spoji rasparčane delove u čoveka - „Donesu mi puna nosila organa, mesa i krvi, ali još duše. Pa ti sad krpi.“

Za sve to vreme samo jednom dobro najela, kada joj je nekakav crnoberzijanac, vođa bande odmetnutika i razbojnika, poslao bogate ponude pošto mu je spasla nekoga koga je njegovo divljačko srce volelo. I zlikovci ponekog vole. U nekim drugim okolnostima svakako bi odbila, ali nije mogla. Bili su izgladneli. Poklon i osećaj krivice podelila je s kolegama. 

Jednog popodneva neko joj je prišao i na uvo joj šapnuo. „Spremi se. Popodne ćemo te streljati.“

Često bi, kada bi doneli dva ranjenika morala je da bira kome će prvom priteći u pomoć, a znala je da je tom kome pomogne možda ima spasa, a onom drugom sigurno nema. 

Pričala je satima. Ne sećam se detalja, ali se dobro sećam teške atmosfere i sopstvenog osećaja stida što svoje probleme, tako jednostavne, smatram mukama. Na kraju je nekako naglo stala, pogledala na sat, uzmuvala se: daleko je stanovala i plašila se da ce izgubiti metro. Neko joj je ponudio prevoz. Prihvatila je i nestala.

Sreo sam je još nekoliko puta. Jednom je bila kod nas u poseti. Iskoristila je priliku da mi pregleda klinca. Rekla je: „Mašala!“ Drugi put mi je umeslia koh od griza, zapamtila je da to volim. Dok smo jeli koh pričala mi je da joj nije lako da se snađe u belom svetu. Teško je živeti na stranom jeziku. Tada je već radila. Ali zaposlenje nije lako našla. Na razgovorima za posao, kada bi rekla koliko je operacija i koje vrste do tada uradila, britanske kolege su mislile da laže. To nam je oboma bilo smešno. 

Izgubio sam joj trag. Zato mi je tako drago da sam naleteo na ovu fotografiju. Hvala Vesni i Dušanu i Annie Leibovitz. Nadam se da je Sanja, tamo gde je srećna i da joj je dobro. I sigurno je još uvek lepa. Taj tip lepote vreme ne briše.

Dejan Stanković, dejan.z.stankovic@gmail.com

Atačmenti



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie angie 18:40 01.04.2008

Annie The Tzcarica!

edi-va edi-va 19:04 01.04.2008

Re: Annie The Tzcarica!





mariopan mariopan 19:27 01.04.2008

Re: Annie The Tzcarica!

Veoma je lepo sto si dr Snji Besarovic posvetio ovu pricu. Tako velikoj zeni treba da se posveti stranica istorije , da mozemo da uticemo na to bila bi heroj i ikona Hipokritove zakletve. Ovako , zivi njeno herojstvo u slikama sa ratista i tvom secanju koje si podelio sa nama. Kao sto kazes , kada cujemo necije zivotne price, nase nam se muke ucine malim jer takve i jesu. Zaista divna zena. I hvala za lepu pricu o njoj.
sasa.vidanovic sasa.vidanovic 19:23 01.04.2008

Jel pomaže ovaj link?

http://www.rcseng.ac.uk/career/casestudies.html#sanja

Našao na Internetu.

Inače, fantastična priča

Pozdrav

Sale
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 19:31 01.04.2008

Re: Jel pomaže ovaj link?

najstrasnije slike koje sam nasao na internetu su one iz logora jasenovac
Dejan Stanković Dejan Stanković 19:35 01.04.2008

Re: Jel pomaže ovaj link?

najstrasnije slike koje sam nasao na internetu su one iz logora jasenovac


verujem.
steel steel 20:04 01.04.2008

moj drug je bio

ratni hirurg.

onaj S koji je bio pre rata je imao malo zajedničkog sa onim S posle.
obličje je ostalo slično. i ništa više. čak su mu se i oči promenile. ustvari, one najviše.
prskalica prskalica 21:07 01.04.2008

hvala tebi...

...i lepo sto si se nakon sto te nije bilo neko vreme vratio i to bas ovako snaznom pricom!
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 21:15 01.04.2008

Neznani junaci

lepa priča. ovde glavni lik ima ime. mislim na mnogo nepoznatih heroja čiji moral i hrabrost niko nije zapisao.
dragoljub dragoljub 22:28 01.04.2008

"

„Spremi se. Popodne ćemo te streljati.“

ključna reč ,štobi reko nenadhebivi.pored spoljašnjeg pakla ta žena je preživljavala i unutrašnji.čini mi se mnogo teži.
nemam ja tu mnogo reči,u smislu reči tu nisu dovoljne ..
Kraja Kraja 23:01 01.04.2008

....Mnogim zemljama......

...smo ulepsali buducnost "darujuci" im ovakve Ljude. Da bi postojala svemirska ravnoteza, nasi zivoti i nasa srca su za toliko ostala praznija.....
Dejane, hvala na prici......
nsarski nsarski 23:40 01.04.2008

Ne komentarisem ovo

samo preporucujem.
gradicevic gradicevic 00:12 02.04.2008

....

Nadam se da je Sanja, tamo gde je srećna i da joj je dobro.


i ja
Caca Caca 09:36 02.04.2008

Re: ....

Takođe.

preporuka
Filip Mladenović Filip Mladenović 00:28 02.04.2008

Sanjam Sanju Besarovic

Odabrana fotografija iz knjige "The Photographer’s Life, 1990 – 2005." ANNIE LEIBOVITZ je balkanski CAS ANATOMIJE.
Kako bi svet bio lepse boraviste kada bi ga zene poput ANNIE LEIBOVITZ ili SANJE BESAROVIC sanjale!?

bindu bindu 00:10 03.04.2008

Re: Sanjam Sanju Besarovic

milosib milosib 10:55 03.04.2008

Sta reci?

25 preporuka, a samo 16 komentara. Procitas i ostanes da razmisljas.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana