Ljudska prava

NEKE STVARI BAŠ NISU ZA ŠALU

Freedom of Information RSS / 19.09.2016. u 14:16

Piše: Rodoljub Šabić

Pre neki dan, "pretrčavajući" preko nekih tekstova i podataka o "reformskim" aktivnostima i njihovim rezultatima kod nas, setio sam se jednog starog vica.
Šala, vic, baš poprilično stari, iz vremena kad sam još bio mlad momak, a kad nam je zemlja bila socijalistička. Pa je, s obzirom na ovu drugu okolnost, vic bio "bezobrazan" odnosno "opozicioni". Neki se verovatno sećaju. Radi se o priprostom čoveku koji pita svog sina gimnazijalca: Je li mali, jesu li Marks i Engels bili doktori? A kad dobije pozitivan odgovor prokomentariše ga: Pa majku mu, kad su bili doktori što ne probaše prvo s miševi, a ne odma' s ljudi?
I "lecnuo" sam se. Jer, pomenute reformske aktivnosti i rezultati nisu me, naravno, prioritetno, čak ni uopšte asocirali na Marksa i Engelsa, već na one koji su bili "nosioci" nekih od njih i na "miševe i ljude".
Za ilustraciju, dve stvari. A bar ovaj put, ni prava javnosti, ni zaštita privatnosti.

Ali obe od velikog, odlučujućeg značaja za ostvarivanje oba "moja" prava. I svih drugih prava građana,takođe.

Prva je to da odgovorni i kompetentni ljudi odavno upozoravaju da bismo u vrlo dogledno vreme mogli da se suočimo s pomanjkanjem elite i to u dramatičnim razmerama. Ne misle naravno na političku "elitu", nje imamo i previše, već na visoko obrazovane kompetentne ljude raznih struka koji mogu zemlju i njenu ekonomiju da vode putem razvoja.
A akademska mreža nam je "reformisana" tako da je narasla do impresivnih razmera. Imamo čak 236 fakulteta i valjda 15 univerziteta!? Broj doktorata za pet godina porastao je za skoro 375%! Ali upisane studente tamo dočekuje čak dvostruko manje nastavnika nego što je evropski standard, a poslednje PISA testiranje pokazalo je da je preko 45% srednjoškolaca koji se na te fakultete upisuju funkcionalno nepismeno! A "eksplozija" doktorata je propraćena velikim brojem ozbiljnih, javno iznetih sumnji u njihovu vrednost. Nažalost, bez efekta.
Druga stvar je hronično tužno stanje našeg pravosuđa.
A prvi "reformski" Zakon o sudovima donet je 2001. godine. Dok je važio do 2009. menjan je što izmenama zakona, što odlukama Ustavnog suda čak 11 puta! A ovaj koji je sada na snazi za nepunih 8 godina menjan je 10 puta. I sa Zakonom o uređenju sudova stvari stoje vrlo slično. Prvi, takođe iz 2001. za 7 godina važenja menjan je 6 puta, zamenjen je sada važećim koji je menjan 7 puta.
Ove cifre dovode u pitanje ne samo "reformski" smisao ovakvih zakonodavnih aktivnosti, nego čak i onu narodnu "i ćorava koka nađe zrno"? Upućuju na apsurdno, tužno pitanje - da li je stanje u nekim oblastima obrnuto proporcionalno "naporima" koji su uloženi u njegovo "popravljanje"? Što sasvim sigurno nikako nije za šalu.



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sweet64 sweet64 19:35 19.09.2016

Nemoć i bes

Po prirodi sam realan čovek, što moja bliža i dalja okolina prevodi kao umereni do pojačani pesimizam, ali prilikom čitanja vaših blogova počesto shvatim da bih u iole normalnim okolnostima bio nepopravljivi optimista.
Ljudi u Srbiji su pokriveni višeslojnim problemima kojima se ne nazire kraj baš zbog donošenja i donošenja izmena zakona kojim se pomenuta elita štiti i funkcioniše u svom zatvorenom krugu. U toj zatvorenoj petlji ili vrzinom kolu normalno građanstvo ukoliko ga još uvek ima, pravi svoje bezbrojne krugove lošeg života, bez nade da će se stvari promeniti, jer tu potvrdu dobijaju iz realnog života i preko svojih leđa, a ne u dnevniku u pola osam.
a_jovicic a_jovicic 21:40 19.09.2016

A sudstvo u Srbiji služe za ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana