S vremena na vreme pogledamo šta je sa projektima koje smo nekad finansirali. Činimo to kako bi podržali one koji su ih inicirali, ali i zato da iz njih izvučemo pouke za ubuduće. Kao što znate, razvoj preduzetništva u Srbiji smatramo s obzirom na potrebu otvaranja novih radnih mesta. Postoji projekat, prirastao za srce mnogim kolegama, koji je primer toga: projekat podrške malim preduzetnicima i održanja prirode i različitih vrsta na Staroj Planini, koji smo podržavali između 2006. i 2012. godine.
Njegova važnost je mnogostruka: ovo je deo zemlje u kome se brzo smanjuje broj stanovnika, a ima veliki potencijal i divne prirodne lepote. Očuvanje prirodnih lepota i razvoj ekonomskih aktivnosti mogu ići ruku pod ruku i baš to je projekat pokušao da ostvari. Bilo je tu puno problema, od letargije i osećaja bespomoćnosti među ljudima, do manjih i većih logističkih teškoća i čestih žalbi kako ljudi nemaju „preduzetničkog duha". No, na kraju bilo je tu uspeha. Recimo, činjenica da danas na jelovniku u nekoliko beogradskih restorana imate organsko meso buša krava je delo ovog projekta. Puter od mleka bivola i mleko magarca izvoze se u Bugarsku. I najvažnije, život se vratio u sela koja su bila skoro potpuno zamrla.
Šta smo videli tri godine posle završetka projekta? Oni kojima je pružena pomoć su dobro, posao im još uvek ide dobro a nekima se čak i širi, naročito onima koji se bave organskom proizvodnjom „na malo" radeći sa magarcima, ovcama, posebnim lokalnim vrstama stoke i bivola. Uz to, seoski turizam je počeo da se razvija u malom, prelepom selu Gostuša, koje skoro da je bilo izumrlo. Ponosna vlasnica pansiona kaže nam da je ove godine imala 70 noćenja preko booking.com, a gosti su stizali iz Nemačke, Švajcarske i drugih zemalja.
Često nam kažu da pomoć previše usmeravamo na Beograd i na one koji bi i bez nje nešto postigli, kao što su mladi ljudi koje pomaže Fond za inovacije. Ali, priče koje sam čuo u ovom kraju pokazuju da i oni koji nisu mladi, niti su visoko obrazovani a žive u udaljenim mestima mogu uspeti. I to je ohrabrujuće.
Međutim, ono što hoću ovde da kažem je da država može mnogo više tu da učini i obezbedi smislenu pomoć. Sad je godina preduzetništva i znatna sredstva iz budžeta se daju za to, ali niko u ovom kraju nije čuo za to. To je propuštena šansa jer bi razvoj aktivnosti u ovom kraju bio dobitna kombinacija. Neki od preduzetnika su već pokazali da su sposobni da se uključe u lanac aktivnosti (recimo, priča o mesu buša krava) pa bi širenje takvih programa po Staroj Planini ili Šumadiji bilo dobro.
Što je još gore, država još uvek finansijski pomaže ljudima na način koji potpuno zaobilazi ove ljude. Činjenica da se mleko krava, recimo, tretira na isti način kao i mleko bivola, ovaca i magaraca koje zahteva više rada i komplikovanije ga je proizvesti (a svi više vrede i Srbija se za to može specijalizovati) je kratkovido i kontraproduktivno. Mnogim velikim proizvođačima mlečnih proizvoda zapravo i ne trebaju subvencije, ali ovim proizvođačima „posebnog" mleka one bi mnogo značile da razviju dalje posao. A od njihovih prihoda imala bi koristi i država.
Problemi sa logistikom i prevozom za mnoge ovde još uvek postoje i ako bi im se tu pomoglo puno bi značilo. Bolja infrastruktura i putevi su nešto gde bi vlada mogla više da pomogne, posebno kad je reč o međugraničnom prometu sa, u ovom slučaju, Bugarskom, koja je važno tržište za ovu robu (Sofija je samo 60 kilometara daleko).
Upečatljiviji primer je selo Gostuša. Kad je dobijena donacija iz Globalnog fonda za očuvanje životne sredine, vlada se obavezala da će izgraditi tri kilometra nedostajućeg puta između puta do sela finansiranog iz donacije i mosta na veštačkom jezeru pored Pirota. Činjenica da ni tri godine posle završetka projekta to nije urađeno je sramota koja prisiljava turiste da do Gostuše dolaze preko dela puta koji će oštetiti svako vozilo sem onih najjačih.
I tako, moja kratka poseta ovom divnom delu zemlje u kome žive sjajni ljudi je u isto vreme ohrabrujuća (da, preduzetnički duh može da se razvije u udaljenim mestima koja nemaju neke ekonomske prednosti i to na način koji čuva prirodu) i obeshrabrujuća jer vlada propušta dobru šansu da preokrene stvari na bolje. Nadamo se da će novo rukovodstvo Ministarstva poljoprivrede na sebe preuzeti da rešava ovaj izazov.