Nekada davno u nekom dalekom gradu živeli su ljudi koji su želeli da imaju lepu i modernu odeću, ali nisu sebi mogli da je priušte.
Jednog dana, stigoše mladići i predstaviše se za vrhunske krojače iz dalekog velikog grada. Otvoriše radnju bleštavu i sjajnu, u koju građani pohrliše u nadi da će videti i možda kupiti odeću po najnovijoj modi.
Ko god bi ušao u radnju dočekao bi ih glavni krojač i rekao istu stvar:
"Mi šijemo specijalna odela koja prelepo izgledaju, napravljena su od najkvalitetnijih uvoznih materijala i poseduju magičnu moć - naša odela su nevidljiva svima koji su glupi i koji ne zaslužuju da žive bogatim životom."
Priča se pročula po gradu, i uskoro počeše prve narudžbine. Za početak to su mahom bile košulje. I tako gradom počeše da se šetaju ljudi bez košulja, važni kao da nose najfiniju odeću. Drugi su gledali i pravili se da vide najineresantnije dezene i krojeve - pa nisu oni valjda glupi i ne zaslužuju bogatstvo.
Malo po malo većina grada je šetala bez košulja, jakni, pantalona, suknji i haljina. Sreća da je bilo leto pa nikom nije bilo hladno. Krojač i njegovi pomoćnici zadovoljno su trljali ruke i otvarali sve više radnji po gradu, uključujući i uvodeći u posao nove pomoćnike koji su imali talenta za krojačku službu.
Popuste na novu odeću dobijali su svi koji svoju staru odeću donesu - po principu staro za novo. Dešavalo se da poneko dete ili čak odrastao čovek prokomentariše da se ljudi šetaju goli, ali za to se nije hajalo. To su i onako uglavnom bili bivši krojači koji su ostali bez posla ili oni što stalno imaju nešto pametno da kažu.
Uskoro stiže i zima. Mraz je odneo šalu, pa ljudi počeše da oblače staru odeću, ako im je šta ostalo. Krojačke radnje, koje su sada bile praktično jedine u gradu proglasiše nestašicu modernih tkanina i počeše da prodaju staru odeću koju su marljivo prikupljali.
Prođe nekako i ta zima, dođe i proleće.
Sa prolećem dođoše i novosti. Svi su se iznenadili kad su u jednom trenutku sve krojačke radnje promenile delatnost. Počeli su da se bave - izgradnjom kuća. Prikupljeni kapital tako su uložili u nove najmodernije i nalepše zgrade i kuće.
Ako bi ko želeo da vidi kako će njegova buduća kuća izgledati, pripremili su čak i male modele sa sve travnjacima pored.
Građani, isprva malo iznenađeni, brzo su se privikli na novu delatnost i sa uživanjem gledali modele i zamišljali sebe u novim lepim kućama..
Inspirisano pričom Carevo novo odelo Hansa Kristijana Andersena