Budućnost| Reč i slika

Kako smo birali struku

jinks RSS / 29.10.2016. u 08:41

AAEAAQAAAAAAAAL1AAAAJDU4MWFkYjFmLTkwMzctNGJhNi04ZGVkLTk5MDljY2QwMmJjNQ.jpg 

 

Izbor profesije predstavlja jedan od mnogih sa kojim se srećemo u životu. Kako ih pravimo, i da li čovek sa nekih 16 ili 17 godina uopšte i može da donosi takve odluke.

Slične su ispovesti đaka i studenata širom sveta. Što se više približavamo kraju osnovnoškolskog, srednjoškolskog ili fakultetskog obrazovanja sve više upadamo u mašinu u kojoj nas bezbroj prijemnih ispita, prijava ili intervjua, neretko mimo naše volje, vuče na određenu stranu. Bilo da nismo u prilici da upišemo šta želimo, nemamo uslove da to finansiramo, ili da uopšte ne znamo šta želimo. Gde će vam nakon svega mnogi opet reći da jednako na kraju nisu znali šta tačno hoće, kao što nisu ni na početku ili tokom školovanja.

Šta onda ljude uopšte i opredeljuje prilikom odabira struke. U priručniku piše da bi između ostalih trebalo uzeti u obzir i sledeće: (i) obrazovanje, odnosno, oblast koja nas posebno interesuje, (ii) finansijski element, (iii) sposobnost za rad i napredovanje u određenoj struci, kao i (iv) zadovoljstvo poslom i radnim mestom. Naravno, ovakav bi izbor bio u nekom idealnom svetu, dok u realnosti stvari stoje, izgleda, ipak nešto drugačije. Setite se, na primer, čuvene američke poslovice: "It is your attitude, not your aptitude, that determines your altitude" ("Tvoj će stav u životu, a ne tvoje spobnosti, odrediti koliko ćeš daleko stići").

Jedan od vodećih stručnjaka iz oblasti profesionalne orijentacije Džon Krumbolc kaže da mnogi u suštini više vremena provedu birajući cipele nego profesiju. Kao i to da se izbori retko dešavaju "prirodno", kako se veruje, već da se ljudi često rukovode linijom manjeg otpora - sezonski poslovi vremenom postaju stalni, gde se u priličnom broju slučajeva struka bira i pod pritiskom vršnjaka i rodbine. Takođe, kaže da bitan uticaj na izbor imaju ne samo afirmativni već i mnogi ograničavajući faktori koje sami sebi namećemo, neretko nesvesno.

Uzima svoj primer, odnosno, to kako je sebe ubedio da ne može da bude lekar zato što se sa deset godina u bolnici onesvestio videvši otvoreni prelom. U stvari, u većini slučajeva radi se o nečemu što se lako da prevazići, a što se opet iz nekog razloga na kraju izgleda retko i dešava. Takvih je samoograničavajućih faktora identifikovao na stotine, od kojih su neki:

- Ako ne mogu da imam najbolje, ne želim ništa.

- Ako ne zaradim u životu više od oca, smatraću se neuspešnim.

- Ako ne uspem, bolje ću se osećati znajući da se uopšte nisam posebno ni trudio.

- Ako bih mogao ovo da radim, jedino ću tada biti srećan.

Sad, da li se radi samo o liniji manjeg otpora, ili je i nešto drugo u pitanju. Tu se setim profesora matematike iz srednje škole, inače prilično nepopularnog. Iz nekog razloga se pred kraj četvrte godine otvorio, i počeo da deli savete o izboru struke, gde mi se čini da ni nakog toga nije postao ništa popularniji. Nabrajao je mnoge razloge, uz napomenu da bi u svakom slučaju trebalo izbegavati sledeće. Naime, primetio je da se sa godinama pojedinim đacima (nekima pre, nekima kasnije) dešava ista stvar - da odluče da im učenje u životu u stvari manje-više i nije potrebno, odnosno, da su postali pametniji od čitave te priče.

Opet, čovek je možda delom i bio u pravu, posebno kada se pogleda šta je sve zadnjih godina postalo popularno. Između ostalog i mnogi rijaliti programi, u kojima je stručnost neretko potpuno nebitna, čak i nepoželjna. Gde bi ideal izgleda mogao biti da pojedini budu plaćeni isključivo zato što su ostatak sveta udostojili svojim prisustvom - odnosno, da samo budu „to što jesu". Puno raznih poslova se, najčešće neopravdano, upravo tako izgleda i doživljava.

Sad kako bi ovakvi, recimo, ekstremi, kao i mnogo čega drugog, mogli da se objasne. Odgovor na kraju možda delom upravo i leži u osnovna dva arhetipa (prikazana na donjoj slici), koje svi u sebi nosimo. Prvi, po kome funkcionišemo kroz tuđe ideje, i drugi u kome smo mi izvor ideja. I načinu na koji oni, izgleda, jedino zajedno mogu da funkcionišu. Gde krajnosti možda upravo i nastaju onog trenutka kada jedan od pomenuta dva arhetipa u nekome prevagne.

                                         opensquish_sun_moon_25004_design.jpg 

 



Komentari (313)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

alselone alselone 11:01 29.10.2016

Volo da prčkam skompjuterima

Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

Eto.
jinks jinks 11:29 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Bilo je ipak nečeg i u onom usmerenom obrazovanju. Ne znam, imao sam utisak da želim da radim to što sam birao ... i do danas mi se čini da ništa drugo ne bih ni mogao da završim.
nikvet pn nikvet pn 11:38 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

alselone
praktično jedini izbor.


Ја нешто и нисам имао избора. Добио сам позив, мене изабрало.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 12:15 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Volo da prčkam skompjuterima
Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

skoro kao ja (videli da često prčkam po klaviru sa 5, pa me upisalo u muzičku školu. samo moj izbor je na kraju bio kompozicija, kao jedini izbor od ponuđenih. razredni starešina je zvao moje roditelje kad je čuo šta hoću da upišem, i rekao im da ću morati "dobro da se udam" jer od tog posla nema 'leba. bio je u pravu, mislim što se 'leba tiče, zato se on na vreme bacio u politiku).
jinks jinks 12:17 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

zato se on na vreme bacio u politiku

Mislim da znam o kome se radi ... specijalizovalo se za manje stranke :)
princi princi 12:32 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

bio je u pravu, mislim što se 'leba tiče, zato se on na vreme bacio u politiku

Braca Kertes? :)
zilikaka zilikaka 13:54 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

jinks
zato se on na vreme bacio u politiku

Mislim da znam o kome se radi ... specijalizovalo se za manje stranke :)


Ili imao misiju da promeni himnu?
mirelarado mirelarado 15:32 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

jinks
Bilo je ipak nečeg i u onom usmerenom obrazovanju. Ne znam, imao sam utisak da želim da radim to što sam birao ... i do danas mi se čini da ništa drugo ne bih ni mogao da završim.


Meni se čak čini da je struka izabrala mene, a ne ja nju. :)
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 16:22 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Mislim da znam o kome se radi ... specijalizovalo se za manje stranke :)

pa u početku je bio JUL, sada ne znam ništa o njemu. nije da se žalim. ali najbolji momenat je bio, skupili se mi za npr 15 godina mature, ili 10, nemam pojma. i idemo ka nekoj taksi stanici, kad on uleti kolima među nas, izađe i kaže čujem da se okupljate, želim vam da se dobro provedete. pošto me niste zvali (gde moja drugarica sanja koja nikada nije imala dlaku na jeziku kaže "nismo, istina!" evo vam piće za godišnjicu da se provedete još bolje, i uvali nam čivas. nikada ga niko nije pozvao ni na jednu godišnjicu mature. ne znam osobu koja ga je gotivila, gadan lik.
(nisam sigurna da znate o kome se radi, ali nije ni važno toliko )
emsiemsi emsiemsi 19:30 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

jinks
Bilo je ipak nečeg i u onom usmerenom obrazovanju. Ne znam, imao sam utisak da želim da radim to što sam birao ... i do danas mi se čini da ništa drugo ne bih ni mogao da završim.

Деликатна је ова тема коју си отворио.
Код мене је то изгледало, односно, још увек је, према следећем --- веома често у животу нисам знао шта хоћу, но, увек сам потпуно јасно знао шта нећу.
Докле ме је таква парадигма (и имплементација) довела, нисам незадовољан.
Сигурно сам могао више, но, не жалим се.
Својој деци сам рекао оно што је мени рекао мој отац --- доврши започето.
Надам се да ће у својој струци, шта год то буде, постићи довољно да буду задовољни.
Таленат имају, раде доста.
Од свега ми је најважније да се емоционално развијају у добром смеру.
Најважније у животу је бити срећан, све остало је далеко нижега реда.
emsiemsi emsiemsi 19:32 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

BebaOdLonchara
Volo da prčkam skompjuterima
Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

skoro kao ja (videli da često prčkam po klaviru sa 5, pa me upisalo u muzičku školu. samo moj izbor je na kraju bio kompozicija, kao jedini izbor od ponuđenih. razredni starešina je zvao moje roditelje kad je čuo šta hoću da upišem, i rekao im da ću morati "dobro da se udam" jer od tog posla nema 'leba. bio je u pravu, mislim što se 'leba tiče, zato se on na vreme bacio u politiku).

Па јеси ли се добро удала ?
docsumann docsumann 20:05 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

emsiemsi
BebaOdLonchara
Volo da prčkam skompjuterima
Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

skoro kao ja (videli da često prčkam po klaviru sa 5, pa me upisalo u muzičku školu. samo moj izbor je na kraju bio kompozicija, kao jedini izbor od ponuđenih. razredni starešina je zvao moje roditelje kad je čuo šta hoću da upišem, i rekao im da ću morati "dobro da se udam" jer od tog posla nema 'leba. bio je u pravu, mislim što se 'leba tiče, zato se on na vreme bacio u politiku).

Па јеси ли се добро удала ?


e, pa, pitaj je onda i za seksualni život?
Atomski mrav Atomski mrav 22:20 29.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

Eto.




Ja sam upisao elektrotehničku školu pošto me to interesovalo a to je bila najbolja škola u mom gradu (a i nešto mi se nije dopadala ideja da učim baš sve predmete još 4 godine).

Posle upisao elektrotehnički fakultet, tu me srce vuklo iako su mi mnogi govorili da ga je dosta teško završiti. Ispostavilo se da su prve dve godine bile izazov a preostale tri rutina. Smer računarstvo i automatika, usmerenje računarske nauke i informatika.

Nisam nikad zažalio zbog izbora srednje škole i fakulteta, potrefilo se da se "najpametniji" izbor u datom trenutku poklapao sam mojim afinitetima. Neke moje kolege sa fakulteta su napuštaje studije posle prve godine, sećam se koleginice koja se prebacila na Ekonomski fakultet i završila ga u roku i druge koleginice koja se prebacila na psihologiju i čak doktorirala - tako da nije strašno i ako se omaši u proceni.
Unfuckable Unfuckable 02:58 30.10.2016

Re: Vojna tajna, jebote

nisam sigurna da znate o kome se radi, ali nije ni važno toliko

pa ništa bebe mi, koji apso-jebeno-lutno nemamo pojma o kome je reč ćemo sad ovde malo da čmeljimo dok se neko ne smiluje da nam, eto, najzad rekne
emsiemsi emsiemsi 06:27 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

docsumann
emsiemsi
BebaOdLonchara
Volo da prčkam skompjuterima
Poslalo me u gimnaziju, dimam iole opšte kulture i posle na elektro, jer je praktično jedini izbor.

skoro kao ja (videli da često prčkam po klaviru sa 5, pa me upisalo u muzičku školu. samo moj izbor je na kraju bio kompozicija, kao jedini izbor od ponuđenih. razredni starešina je zvao moje roditelje kad je čuo šta hoću da upišem, i rekao im da ću morati "dobro da se udam" jer od tog posla nema 'leba. bio je u pravu, mislim što se 'leba tiče, zato se on na vreme bacio u politiku).

Па јеси ли се добро удала ?


e, pa, pitaj je onda i za seksualni život?

То је питај ти !
Ја такве ствари не питам никога.
tasadebeli tasadebeli 08:29 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

jinks
Bilo je ipak nečeg i u onom usmerenom obrazovanju. Ne znam, imao sam utisak da želim da radim to što sam birao ... i do danas mi se čini da ništa drugo ne bih ni mogao da završim.






Да, и ја то исто мислим за себе. Био сам трећа по реду генерација усмерењака.

А сва каснија повика на то тзв. усмерено образовање, што је био само један од покушаја реформисања школства, долазила је и данас долази због тога што је једна идеја која уопште није била лоша, спроведена ошљарски, са потпуно неприпремљеним школама и логистиком (ту пре свега мислим на уџбенике), као и потпуно неприпремљеним најважнијим учесницима тог процеса, ученицима и родитељима.

Једноставно, реформа је треснута на сто и дато је свакоме да се ту сналази како год зна и уме.


И схватам да сам ја у свему томе имао само много среће, а да ниједан од тих корака које сам тада правио није било неко претходно рационално промишљање о сопственом избору и извлачење неких закључака јер нисам ни могао да то радим пошто тада нисам имао никакву представу (као ни моји родитељи) шта усмерено образовање значи и како би требало да се одвија.


Када се каже усмерено образовање, обично се мисли само на трећу и четврту годину средње школе. Е, па није тако.


Ако се сећате, после основне школе, уписивала се средња школа (све средње школе и гимназије су тада преименоване у образовне центре и при томе би се често две и три школе објединиле у један образовни центар) тако што би читаво одељење из основне школе уписивало прву годину средње школе заједно и заједно је и настављало ту прву годину. И тачно се знало из које основне школе се иде у коју средњу школу. Незванично, ми смо то тада већ звали 9. разред. И та прва година је била општеобразовна са предметима који су залазили у све области.


На другој години (10. разред) долазило је до преформирања тих одељења која су 9 година била заједно зато што су се уводила 4 смера, колико се сећам: језички, друштвено-економски, математички, природни. (Исправите ме ме, могуће је да нисам све то добро запамтио.)

Дакле ту си већ могао да се опредељујеш за групе предмета које су ти ближе, интересују те. Рецимо, друштвено-економски и језички смер су имали као предмете психологију и логику што остали нису имали итд.


Тек на трећој години, када је ученик већ имао 17 година и испробао је пре тога да ли је то баш оно што њему одговара, уписивао се много конкретнији смер, па чак и занимање (сви ми усмерењаци имамо некакво занимање написано на тој дипломи из средње школе, па макар то била и гимназија - мени, рецимо, на тој средњошколској дипломи пише занимање коректор-инокоректор).

И тек тада, на трећој години, долазило се баш до предмета уско везаних за то за шта се ко определио.


Што би рекли, не волим да причам о себи, али узмите мој случај...

Рецимо, на том мом смеру који се звао култура и нформација и на том мом занимањњу коректор-инокоректор, имао сам:

1) српски језик - књижевност (2 часа недељно)
2) српски језик . граматика (3 часа недељно)
3) коректура (2 часа недељно) (што се опет сводило на граматику, правопис...)
4) проучавање књижевног дела (2 часа недељно)
5) историја библиотекарства (1 час недељно)
6) историја писања, штампарства и штампарских машина (1 час недељно)

Плус страни језик, филозофија (и марксизам, али не заједно), историја уметности, историја цивилизације (класичан предмет историја), социологија и теорија комуникације, логика, психологија... Не знам зашто, али ту се на четвртој години нашла и географија .


И сада када се осврнем... Из ове перспективе изгледа ми све то сјајно замишљено. Није ни чудо што сам после на студијама наставио са језиком и општом лингвистиком. Природни наставак свега тога што сам прошао у претходне две године. (За ову општу лингвистику главни "кривац" је моја старија сестра која ми је на зимском распусту четврте матурантске године гимназије поклонила Граматику и ум Чомског. Дакле, опет је господин Случај и ту одиграо своју улогу. )


При томе да напоменем да су могућности избора факултета биле прилично широке; рецимо, од 7 дечака у одељењу, један је завршио ФДУ, ја сам отишао на Филолошки, а остала петорица су уписала Правни. За девојке знам само за неке, а од тих неких, скоро све су уписале Филолошки. Али, могло се и на Правни, Филозофски,... Хоћу да кажем да Филолошки није био једина могућност избора.



Да поновим, штета је само што све то није пратила одговарајућа припрема и подршка, него се у све то кренуло онако... Грлом у јагоде, као што ми обично и крећемо у сваку реформу школства, па ево и у ову најновију.


Ипак, морам да напоменем истине ради... Данас у основним школама постоји нешто што клинцима колико-толико помаже у опредељивању за упис у средње школе и у избору будућег занимања.

Данашњи ученици у седмом и осмом разреду основне школе са својим старешинама раде нешто што се назива Професионална оријентација. Ни то није лоше јер кроз низ радионица, посета средњим школама, гостовања у школи људи одређених струка који их упознају са својим занимањем итд, клинци стекну некакву општу представу о томе шта која област (не занимање, превише су они мали за неко такво уско одређење) уопште носи са собом, а стекну и некакву уопштену представу о томе где се они налазе, односно какве то способности имају и да ли су те способности одговарајуће за оно што би они хтели. Али, понављам, то је заиста све уопштено јер је и нереално очекивати да неки клиња од 14 година поуздано зна да ће једнога дана бити баш пилот, аутомеханичар, пекар, веб дизајнер (у том узрасту сви они мисле да ће се бавити компјутерима јербо цео дан проводе играјући игрице Неки од њих и знају, али то су заиста ретки случајеви.).


Е, сад... Колико ту Професионалну оријентацију разредне старешине раде на часовима одељењске заједнице (један недељно је обавезан у распореду) што је и законом прописано да раде, друго је питање које није тема за овај пост.
zilikaka zilikaka 09:36 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Da se nadovežem na priču o usmerenom obrazovanju.

I ja san, naravno iz tih generacijea, s tim što je Vojvodina, jelte, bila napredna pa je pohrlila da među prvima, ako ne i prva to uvede. Znači koju godinu pre Beograda i ostalih.
U tom uvođenju je kanda svako imao svoju slobodnu umetničku volju, pa je to kod nas bilo malo drugačije.
Prvo, jeste se upisivalo poautomatizmu u srednju gde si raspoređen, al su se odeljenja obavezno razbijala.
E, sad ja recimo imala sreću da u osnovnoj budem u jednoj tada jekoj i ozbiljnoj školi, i još da mi odeljenje bude jako ko zemlja, al nas posle razbili i pomešali tako da sam ja u tom devetom u odeljenju imala dvojicu dečaka koji su bukvalno još sricali. ali bukvalno.
Još dosta njih je bilo samo malo jače od te dvojice, i posle onakvoe osnovne to je za nas bilo dve godine lezi lebe da te jedem.
Posebno što nije bilo nikakvih usmeravanja na drugoj, svi smo sve imali isto, a ono najvažnije je što je u obe te godine jedan dan nedeljno bio rezervisan za odlazak na praksu.
Znači, nastave je bilo 4 dana nedeljno. Peti se odlazilo negde, opet svi đuture, gde bismo bili na onolikoj smetnji, pa gledali da nas se reše što pre.
Msm, dođe ti negde klinac od 16 godina, koji treba za taj JEDAN dan da nauči nešto o tom radnom mestu (tako zamišljeno) i da radi taj posao.
Sledeći put ide u rotaciju i menja radno mesto.
Budalaština onolika. i totalno traćenje vremena.
Elem, tokom te dve godine nit sam šta radila nit naučila.
Onda posle upisala za, pajs sad, Pomoćnog istraživača u matematici.
(uzgred, ti što su davali nazive zanimanjima su stvarno bili iščašeno maštoviti. Godinama se sprdalo sa tim nazivima. Tačno tema za zasebnu priču)

Prva godina usmerenja bila slična gimnazijama prirodnog smera sa jako pojačanom matematikom (recimo 10 časova nedeljno), a druga skoro čista matematika. Preko 20 časova. E, tokom te dve godine su nam udarili temelje za zanat i navežbali nas rukovanju obaveznim alatima koji posle stalno trebaju. Da postoji danas nešto slično, preporučila bih svim klincima koji su matematičko tehnički nasađeni, kao pripremu za dalje.

A što se profesionalne orijentacije tiče, koliko znam, ovde se ne radi. Bar se u ne radi (sa) svima.
tasadebeli tasadebeli 10:25 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

zilikaka

I ja san, naravno iz tih generacijea, s tim što je Vojvodina, jelte, bila napredna pa je pohrlila da među prvima, ako ne i prva to uvede. Znači koju godinu pre Beograda i ostalih.



Тада је мрежа образовања била потпуно децентрализована, чак до локалних заједница (општина) по многим питањима. (Ја мислим да је усмерено и у Хрватској почело пар година пре Србије.)

Зато је, рецимо, било могуће у то време да професори Хемијске школе на Чукарици имају много, много већу плату од професора истог предмета неке извикане гимназије у центру града јер си на Чукарици тада имао једну Зеленгору, фабрику Лола, Пролетер (данас ФМП), фабрику шећера, Врење,... Сви врло успешни и, логично, добре платише пореза. Што савезних и републичких, што локалних пореза.

Почетком деведесетих је дошло до овакве централизације образовња какву данас знамо после које је држава све преузела у своје руке. Једино је давања за материјалне трошкове школа (рачуни за струју, воду, креде, сунђери итд.) препустила локалним заједницама, општинама, а у Београду је то на нивоу града.

i posle onakvoe osnovne to je za nas bilo dve godine lezi lebe da te jedem.


Ја сам на првој години средње школе био у Хемијској, а моја драга ишла у ГСП школу одакле је уписала трећу годину у ондашњој Осмој београдској (данас Трећа).


Мислим да није било то толико до састава одељења. Сигурно је и у твојој основној, не у одељењу можда, али у школи) било оних који су са срицањем дошли до средње школе. Мислим да је то више било до професора у тим школама који су пре тога имали можда ученике који нису баш... Па рецимо наклоњени учењу и књизи, да се тако изразим, и онда им је и критеријум за оцењивање на који су навикли годинама пре увођења усмереног био знатно нижи.


Па замисли ту Хемијску школу која је пре усмереног важила баш за каубојску школу. И онда одједном добијају на првој и другој години ученике са којима се, у просеку гледано, у потпуности изједначавају по ученичком приступу учењу и школи са пре тога важећом много бољом Тринаестом гимназијом преко пута Хемијске. Тих година када је почело усмерено, престала је да важи и стара традиционална подела ученика те две школе на "сапуњаре" и "мастиљаре" јер се све измешало.

Сећам се, Зили, тачно како нас је разредна из основне школе, носећи у рукама сва наша документа потребна за упис, све заједно, читаво одељење у реду два по два, одвела до Хемијске школе и уписала нас на прву годину средње.


Onda posle upisala za, pajs sad, Pomoćnog istraživača u matematici.
(uzgred, ti što su davali nazive zanimanjima su stvarno bili iščašeno maštoviti. Godinama se sprdalo sa tim nazivima. Tačno tema za zasebnu priču)



Ма пусти... Мом другару на дипломи из средње школе пише Техничар за бетон и асфалт.


A što se profesionalne orijentacije tiče, koliko znam, ovde se ne radi. Bar se u ne radi (sa) svima.



А требало би. Барем нам закон свима то тако прописује.

Има ту вероватно и оне старе приче још увек да разредне старешине користе те часове одељењске заједнице или часове одељењског старешине (како их званичнно називају) да решавају изостанке, плаћања у школи, да држе придике деци вртећи све једно те исте приче о дисциплини итд. на које деца толико огуглају да их више и не слушају. А разредне старешине презадовољне јер су ето добили публику која не сме ни да мрдне и мора да их слуша (кад их већ не слушају ни њихова рођена деца и остали најближи у кући ) до звона за крај часа. Удаве, бре, гњурца на тим часовима.


Одувек сам мрзео те часове на којима се разредни старешина претвори у удава.


Боље онда да такве часове разредног старешине и не држи. Већа је штета него корист од тога.
muaddib92 muaddib92 19:56 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Ма пусти... Мом другару на дипломи из средње школе пише Техничар за бетон и асфалт.

Био је следећи бисер: Припремач бријања наношењем сапунице
zilikaka zilikaka 20:19 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

Био је следећи бисер: Припремач бријања наношењем сапунице


Ja se sećam bisera tišpa; Kuvar supe, ili Kuvar čorbe, al ovo...
princi princi 20:20 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

tasadebeli
...

Pa da, ispada da je i onda osnovni problem bio ne sam školski sistem koliko nastavni kadar. Za utehu, nije lako i jeftino praviti dobre škole. Da jeste, napravili bi ih Englezi i Amerikanci onoliko, pa ne bi onda uvozili pametnu decu iz celog sveta, tj ne bi Englezima trebalo 2.5 miliona ljudi da im ekonomija kako tako funkcioniše.
angie01 angie01 20:33 30.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

al ovo...


krojac gornjih delova leve cipele- meni je to bio hit,...'naci, ni krojac gornjih delova cipela-par,...ni suca za celu jednu gilju,...mada ne kapiram, sto ne bi bio za obe, ko svaki posten suca, ustalom, to je samo sema za krojenje, koju posle preneses na materijal i iseces.

...verujem da su se oni u ministarstvu siti nazahebavali, imali neko interno kladjenje, ko ce da smisli ludji smer i da prodje...hebiga, kada tada nije bilo igrica.
blogovatelj blogovatelj 02:32 31.10.2016

Re: Volo da prčkam skompjuterima

А сва каснија повика на то тзв. усмерено образовање, што је био само један од покушаја реформисања школства, долазила је и данас долази због тога што је једна идеја која уопште није била лоша, спроведена ошљарски, са потпуно неприпремљеним школама и логистиком


Ovo jednostavno nije tačno.
Nemoguće je za jednu godinu pripremiti dete, posle deset godina opšteg obrazovanja, da bude ne dobar majstor, nego ma kakav majstor. Da ma šta nauči. Nema vremena za godinu dana, kada ono nije bilo neki đak pre toga, pripremiti ga da bude električar, ili vodoinstalater. Ili za dve godine ga naučiti da radi kao medicinska sestra.
princi princi 11:12 29.10.2016

Mislim da je vrhunska

mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.
princi princi 11:18 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

I samo da čestitam uredništvu bloga: toliko je lepše na naslovnoj stranici bloga imati Jinksov tekst nego neka Krletova proseravanja i prenemaganja.
jinks jinks 11:33 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.

Što bi neki rekli: "L'amour est la raison d'être."
angie01 angie01 13:10 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

najbolji pos'o je onaj, kada od hobija kojeg volis mozes da zivis:).

Ljudi imaju razlicita merila vrednosti, pa tako i razlicite nacine da odluce sta je dobro/pametno za njih,...cesto je glavna sila koja utice na odluke o profesiji-inercija, bez da se zna puno o mogucnostima, sta koji posao podrzaumeva, pruza, a i cesto bez preteranog licog procenjivanja, istrazivanja sebe i svojih zelja, mogucnosti i vestina/talenata, pa se zavrsi sa onim sto se naslo na putu...tu bi trebalo da se popuni prostor pre neke konacne odluke, nekom informisanoscu i istrazivanjem....ne bi bilo lose u okviru skole.

Oni koji imaju neki talenat, bi trebalo da imaju neku obavezu prema njemu, da ga postuju, razviju, nesto sa njim naprave- za to je takodje potrebno prepoznavanje i podrska u nekom ranom periodu, kada nezrelost, nesigurnost to ne mogu sami.

Ja sam i pored par izrazenih i verifikovanih talenata i podrske, prvo krenula ka sarenom svetlu, koje se u tom trenutku upalilo i sijalo primemljivo, prosto nisam bila dovoljno zrela i drugacije sam zamisljala realizaciju, posle me je i dalje vuklo ono kretaivno, pa sam zavrsivsi jedan fax, upisala odmah drugi, taj koji mi je bio sudjen i cekao me:),...posle se ispostavilo, da su oba bila korisna u profesionalnom radu i daljem ucenju.

Apsolutno mislim da jeste bitno voleti to sto radis, jer te onda rad zaokuplja i uvek isterujes najbolje sto mozes, a rezultat ti pricinjava zadovoljstvo.

Novac je vazana, al je jos vaznije vreme, odnos ta dva bi trebalo da su u nekom skladu.

mariopan mariopan 13:40 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.


Ja sam to morala.

I mene je izabralo, to jest izabrao slikar Sergije Jovanović, i procenio da imam nekakav talenat koji me gurnuo da izaberem umetnički poziv, koji nikada nisam radila ali sam zato morala da radim i zavolim ono što može da donese mojoj deci hleb na sto, krov nad glavom i neku penziju u starosti za mene, da im ne visim na grbači kada ostarim.


Kada sad pogledam unazad mogu reći da sam zadovoljna, napravila sam dobar izbor, mada mi je nekada stvarno bilo teško, pogotovo kada bi me dohvatila pristrasna familija sa pričom da sam straćila talenat, što je izgleda najteži od svih Božijih grehova?

U pravu je Beba Od Lončara, nema hleba od umetnosti.

zilikaka zilikaka 13:51 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.


Upravo. Oni koji u mladosti imaju realnu predstavu kakvo je zapravo zanimanje koje oni žele, i još da se to sve održi i nakon 25-30 godina, se mere promilima.

Koliko je bre njih odabralo školu, a time i životni put, samo da bi ostalo sa nekim društvom.

Nekako mislim da malo njih ima jedan pravi put. Mnogo je sve to razgranato i definitivno sigurnog recepta nema.

A spram talenta, to imamo nedoumicu u kući. Greota da se zabatali a ne moš se na to usmeriti da će sutra leba zaraditi. Mada opet, ko zna. Nekima životni problem reši to što su se u pravo vreme našli na pravom mestu.

Kažu da Jevreji imaju stari recept za opstanak u raznim okolnostima. Svako dete treba da nauči jedan isntrument, jedan jezik i jedan zanat.

silver silver 14:04 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

I samo da čestitam uredništvu bloga: toliko je lepše na naslovnoj stranici bloga imati Jinksov tekst


Čestitke i od mene, Jinks; baš mi je drago :)

Ja sam od malena bila knjiški moljac sa odličnom memorijom i ljubavlju za detalj. Na to uvek mogu da računam, čega god da se prihvatim.
mariopan mariopan 14:09 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Kažu da Jevreji imaju stari recept za opstanak u raznim okolnostima. Svako dete treba da nauči jedan isntrument, jedan jezik i jedan zanat.

Ovo je dobro znati.

I po dva zanata, jezika i intrumenta, neće da se baci.

Još nešto da se ne zaboravi, nikad nije kasno da se sve ovo nauči.
princi princi 14:30 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Koliko je bre njih odabralo školu, a time i životni put, samo da bi ostalo sa nekim društvom.

Ja ne smem sad ni da kažem kako i zbog koga sam izabrao fax. A razlog, koji mi je tad značio nebo i zemlju, sad živ u Cape Townu, poluzaboravljen. Nikad neću zaboraviti jedno predavanje na drvenim konstrukcijama gde je pok. prof Gojković fenomenalno iscrtavao stolarske veze i moje sudbinske zapitanosti: "Jbt, koji ja kurac radim ovde?" Na svu sreću, naleteo posle na Maksu, Stevu Vidića, Šerifa, Đorića, Sašu Pakvora, Dejana Bajića, Životu, Vanju Alendera pa videh svetlo na kraju tunela.
docsumann docsumann 14:53 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

"Jbt, koji ja kurac radim ovde?"


imao sam i sam taj moment, i batalio arhitekturu. na mašinac se ubacio u trku prskačući sa jednog na drugi voz.
kada je trebalo da biram smjer izabrah Automstsko upravljanje, jer tamo nije bilo grafičkih radova koliko na drugim smjerovima.
te grafiče sam uvijek predavao u dopunskim rokovima.
poslije se ozbiljno razmišljao da batalim i mašinac, već skoro aapsolvent ... godinu dana nisam dolazio na faks.
i onda slučajno sretoh staru (neostvarenu) ljubav koja tad zamalo da ostavi dečka-budućeg muža... nebitno šta se sve događalo, no to mi je ulilo neki neviđen pozitivni impuls. batalio sam bio i duvanje, išao redovno na faks i za manje od 7 mjeseci diplomirah.

odgovor na citirano pitanje nikad nisam dobio.
alselone alselone 16:01 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

i onda slučajno sretoh staru (neostvarenu) ljubav koja tad zamalo da ostavi dečka-budućeg muža... nebitno šta se sve događalo

eh sad. kad si vec krenuo onda zavrsi. ne moras bas pikanterije, mada i moze.
zilikaka zilikaka 16:05 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska


kada je trebalo da biram smjer izabrah Automstsko upravljanje, jer tamo nije bilo grafičkih radova koliko na drugim smjerovima.

Brate slatki, taka sam ti ista.
S tim što sam ja s crtanjem bila i ostala na nivou Čiča Gliše.

Naime, pošto sam shvatila da ne postoji način da studiram fiziku a da ne budem profesor, odlučila da to bude tehnika - pa koja bilo.
Na mašincu se polagala samo matematika pa mi bilo najlogičnije da to uzmem, a našla i da ima smerova gde se uči baš šareno, a još i nema puno da se crta.
Posle tek otkrila čega sve tu ima i šta može da se čačka.
Ne kajem se ni najmanje.
alselone alselone 16:09 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

tako sam i ja drugu godinu zabusavao kao svinja, jedva je priveo kraju. Mojima vec izgledalo da necu nikad zavrsiti.Mada sam ja kao imao neke druge prioritete, sto su zapravo bile budalastine. I onda se jedan dan probudio i reko sta ja ovo radim. I onda u naredna dva ispitna roka dam 9 ispita. Ocistim trecu i dam sve sto sam preneo iz druge. Uz sve to se nesto aktivirao i oko politike i privatnog posla.

I lezim tako sa tadasnjom devojkom i gledamo film, ona mi stavila glavu na grudi i posle nekog vremena kaze - sto tebi ovako cudno kuca srce. Opa! To vece legao, kad osetim stvarno kako mi nesto cudno kuca i cujem ladno sopstveno srce u usima.

Odem kod studentskog kardiologa, a to neki bivsi vojni kardiolog, dekica pred penziju, onako vojnicki ljut i prek. Kad je pogledao sve snimke onda mi je bio psiholog, pa smo se ispricali dobro. Zakljucak je bio da moram malo da usporim i to je sve. A bio sam se ukakio.
docsumann docsumann 16:16 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

eh sad. kad si vec krenuo onda zavrsi. ne moras bas pikanterije, mada i moze.


pa to i učnih, misim diplomiraH.

a pikanterije? pa možda kad je profesor Bučevcu pričao o Ljapunovu, pa ovako završio tiradu ... bio je to divan, mlad čovjek. Ubio se.


PS nsarski mi je jednom prilikom pojasnio da je to bilo zbog nesretne ljubavi!? je l' viš koliko koincidencija je u igri.
zilikaka zilikaka 16:16 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

"Jbt, koji ja kurac radim ovde?"


To je mene spopalo jednog proleća, kad smo napustili predavanje iz Automatskog upravljanja u A (najveći amfiteatar na faksu), i otišli preko parka pravo na predavanje iz Međunarodnog prava.
Ej, koja je ono milima bila!
Predmet sa četvrte godine a ti sve razumeš, sve jasno i zanimljivo i vuče te da slušaš.

Srećom, nije me držalo dugo. Znala da počete poslove treba završiti, pa nastavila dalje ko zombi.
docsumann docsumann 16:22 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Ej, koja je ono milima bila!
Predmet sa četvrte godine a ti sve razumeš, sve jasno i zanimljivo i vuče te da slušaš.


najbolji predmet na mašincu po tom pitanju su Digitalni sistemi AU. tu bukbalno ni reda jednoga ne učiš napamet. logička kola te sama vode u složenije strukture neumoljivom (Bulovom) logikom.
e, jedino bio skenj što je on ustvari predstavljao drugu polovinu predmeta zvanog Diskretni i digitalni sistemi AU.
ova diskretna polovina bila žešća zaguljena teoretika, matematički dokazi na 7-8 strana A4.
princi princi 17:42 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Ne, ovo što sam napisao čisto naveo kao ilustraciju onoga što često pominjem, koliko je ono što nam se čini "racionalnim", "jedino mogućim rešenjem", "zdravorazumskim" vrlo varljivo i vrlo promenljivo. Granice racionalnosti su mnogo bliže nego što nam se to čini i to najčešće kod ljudi koji su desperate da ostave utisak hladnih, "zdravorazumskih", "uravnoteženih" ljudi, koji su "in control" i "znaju šta rade".
princi princi 17:45 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

zombi

zoNbi. Izvini, morao.

Ne, bre, ali stolarske veze, jebote...:))))))), gde me nađe s tim. A ja još kao neki konstruktivni smer, mislio putanje napona, kurce palce. Što je najgore, te stolarske i bravarske veze i jesu jedno savršenstvo naponskih trajektorija. Ali čovek to tek kasnije spozna. Šta zna dete šta je 200 tona...
Lionsgate Lionsgate 17:48 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

U pravu je Beba Od Lončara, nema hleba od umetnosti.

Tko to kaze, tko to laze... jbg, moja supruga je zivela od svog umetnickog zanata i u Srbiji a bogami ide ta umetnost i ovde napolju. Samo treba umeti i znati, kao i u drugim strukama uostalom. Eto starija koleginica koja gore kaze da je zavrsila tu istu skolu nikad nije ni radila sa tim zvanjem a niti ce.
niccolo niccolo 18:01 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

tako sam i ja drugu godinu zabusavao kao svinja, jedva je priveo kraju.

Vidi ti ove što su zabušavali na studijama...ja jok, došao, video, završio za 4 godine i nastavio dalje. A odluku da studiram pravo sam doneo u nižim razredima gimnazije, ali se više ne sećam konkretnih razloga.
jinks jinks 18:28 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

docs
kada je trebalo da biram smjer izabrah Automstsko upravljanje

Na prvoj godini (tada se u njoj biralo) izabrao Automatiku i Elektroniku. Kad me pitali zašto činilo mi se da znam da me ništa drugo posebno i ne interesuje.

ova diskretna polovina bila žešća zaguljena teoretika, matematički dokazi na 7-8 strana A4.

Nemoj bre tako :)
docsumann docsumann 18:35 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Nemoj bre tako :)


pa, dobro. onih par najsloženijih.
jinks jinks 18:38 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

pa, dobro. onih par najsloženijih.

Ne znam, meni su Digitalni sistemi upravljanja bili otkrovenje, posebno praktični deo, zajedno sa Upravljačkim mikroračunarskim sistemima (projektovanje mikrokontrolerskih platformi).

Mislim, nikako da se od tada oslobodim utiska da je čitav živi i neživi svet jedna velika automatičarska laboratorija, i to diskretna :)

EDIT:

Baš sam sad primetio da mi se DSU udžbenik nalazi u vidokrugu, na stolu iza laptopa.
docsumann docsumann 18:48 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Ne znam, meni su Digitalni sistemi upravljanja bili otkrovenje, zajedno sa Upravljačkim mikroračunarskim sistemima (projektovanje mikrokontrolerskih platformi).


pa to sam i rekao, oni da, apsolutno.
ali diskretni sistemi AU (drugi dio tog dvoglavog prdmeta) su bili poprilično apstraktno teoretisanje,
s matematičke tačke gledišta to je najkompleksniji dio programa na smjeru. Nelinearni sistemi su obimiji, ali s puno elegantnih i zanimljivih matematičkih postupaka koji umnogome pojednostavljuju račun. Masu zabavniji
jinks jinks 18:54 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Kod mene je DSU bila baš diskretna automatika, tipa diskretne funcije prenosa, prostor stanja, projektovanje regulatora, estimatora, FFT, ... bilo je na početku i nešto malo digitalne logike, ali baš malo ... time su se drugi predmeti mnogo više bavili.

Nelinearni sistemi su obimiji, ali s puno elegantnih i zanimljivih matematičkih postupaka koji umnogome pojednostavljuju račun. Masu zabavniji

Jeste, Nelinearni sistemi su mnogo interesantni.
mariopan mariopan 19:08 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Lionsgate
U pravu je Beba Od Lončara, nema hleba od umetnosti.

Tko to kaze, tko to laze... jbg, moja supruga je zivela od svog umetnickog zanata i u Srbiji a bogami ide ta umetnost i ovde napolju. Samo treba umeti i znati, kao i u drugim strukama uostalom. Eto starija koleginica koja gore kaze da je zavrsila tu istu skolu nikad nije ni radila sa tim zvanjem a niti ce.


Pa nije bilo u moje vreme, a znaš kad je to bilo? Auuuuuu
emsiemsi emsiemsi 19:38 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.

Сагласан !
У принципу, ја сам себи дефинисао следеће принципе, који ми помажу да, шта год и где радио, могу да достигнем ниво релативног (само)задовољства:
1. Принцип кооперације, а не конфронтације, 2. Радим са оним ко ми је на располагању, 3. Радим са оним што ми је на располагању, 4. Свако може (и мора) да се мења - и то набоље, 5. Најстрожи сам према себи.
princi princi 19:41 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi
princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.

Сагласан !
У принципу, ја сам себи дефинисао следеће принципе, који ми помажу да, шта год и где радио, могу да достигнем ниво релативног (само)задовољства:
1. Принцип кооперације, а не конфронтације, 2. Радим са оним ко ми је на располагању, 3. Радим са оним што ми је на располагању, 4. Свако може (и мора) да се мења - и то набоље, 5. Најстрожи сам према себи.

Sjajni principi!
emsiemsi emsiemsi 19:46 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

docsumann
Ej, koja je ono milima bila!
Predmet sa četvrte godine a ti sve razumeš, sve jasno i zanimljivo i vuče te da slušaš.


najbolji predmet na mašincu po tom pitanju su Digitalni sistemi AU. tu bukbalno ni reda jednoga ne učiš napamet. logička kola te sama vode u složenije strukture neumoljivom (Bulovom) logikom.
e, jedino bio skenj što je on ustvari predstavljao drugu polovinu predmeta zvanog Diskretni i digitalni sistemi AU.
ova diskretna polovina bila žešća zaguljena teoretika, matematički dokazi na 7-8 strana A4.

Машинци и логика ?
emsiemsi emsiemsi 20:00 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

jinks
pa, dobro. onih par najsloženijih.

Ne znam, meni su Digitalni sistemi upravljanja bili otkrovenje, posebno praktični deo, zajedno sa Upravljačkim mikroračunarskim sistemima (projektovanje mikrokontrolerskih platformi).

Mislim, nikako da se od tada oslobodim utiska da je čitav živi i neživi svet jedna velika automatičarska laboratorija, i to diskretna :)

EDIT:

Baš sam sad primetio da mi se DSU udžbenik nalazi u vidokrugu, na stolu iza laptopa.

Јебем ли га --- мени на полици разне ствари, од програмирања (и програмирања микроконтролера) до Харисових и Аналог Дивајс каталога. Ја много волим електронске компоненте (жена ме стално масира - докле ће да читаш о тим диодама ? Добро, она је, ипак, машинац), чини ми се да сам својевремено знао карактеристике бар десетак хиљада компоненти --- каква је то шума диода, зенерица, тиристора, тријака, фетова, џанкшн фетова, оптокаплера, чипића ... јбт, плави каталог Нешнл смеикондактора ми се сав офуцао колико сам га носио. Једна од најдражих "књига" ми је, својевремно, био Филипсов "Power semiconductor", књижица од цца 600 страница занимљивог текста.
Оно задовољство које следи када испројектујеш штампу, одштампаш на ласерском штампачу, пеглом пренесеш на пертинакс, изецујеш у кадици, напуниш и полемиш компоненте, испрограмираш микроконтролер да ти очита све сензоре и ааналогно/дигиталне чипиће, па ти се на дисплеју прикаже оно што желиш, а на ПЦ-ју на који повежеш ту плочу са микроконторлером прикаже да је усопостављена комуникација између ПЦ-ја и миркопрофесора, те да ти се дијаграм на монитопру ПЦ-ја исцртавава онако како би и требало, односно како си ти, нпр. испрограмирао у Ц# (а ја једем сендвич који ми је у радну собу донео мој машинац, тј. моја жена --- је толико (задовољство) да ја и заборавим како сам постао то што сам постао.
docsumann docsumann 20:07 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Машинци и логика ?


Arhimed?
docsumann docsumann 20:09 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi
jinks
pa, dobro. onih par najsloženijih.

Ne znam, meni su Digitalni sistemi upravljanja bili otkrovenje, posebno praktični deo, zajedno sa Upravljačkim mikroračunarskim sistemima (projektovanje mikrokontrolerskih platformi).

Mislim, nikako da se od tada oslobodim utiska da je čitav živi i neživi svet jedna velika automatičarska laboratorija, i to diskretna :)

EDIT:

Baš sam sad primetio da mi se DSU udžbenik nalazi u vidokrugu, na stolu iza laptopa.

Јебем ли га --- мени на полици разне ствари, до програмирања (и програмирања микроконтролера) до Харисових и Аналог Дивајс каталога. Ја много волим електронске компоненте (жена ме стално масира - докле ће да читаш о тим диодама ? Добро, она је, ипак, машинац), чини ми се да сам својевремено знао карактеристике бар десетак хиљада компоненти --- каква је то шума диода, зенерица, тиристора, тријака, фетова, џанкшн фетова, оптокаплера, чипића ... јбт, плави каталог Нешнл смеикондактора ми се сав офувао колико сам га носио. Једна од најдражих "књига" ми је, својевремно, био Филипсов "Power semiconductor", књижица од цца 600 страница занимљивог текста.
Оно задовољство које следи када испројектујеш штампу, одштампаш на ласерском штампачу, пеглом пренесеш на пертинакс, изецујеш у кадици, напуниш и полемиш компоненте, испрограмираш микроконтролер да ти очита све сензоре и ааналогно/дигиталне чипиће, па ти се на дисплеју прикаже оно што желиш, а на ПЦ-ју на који повежеш ту плочу са микроконторлером прикаже да је усопостављена комуникација између ПЦ-ја и миркопрофесора, те да ти се дијаграм на монитопру ПЦ-ја исцртавава онако како би и требало .


je l' tako elektrotehničari muvaju ribe?
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:26 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Tko to kaze, tko to laze... jbg, moja supruga je zivela od svog umetnickog zanata i u Srbiji a bogami ide ta umetnost i ovde napolju. Samo treba umeti i znati, kao i u drugim strukama uostalom. Eto starija koleginica koja gore kaze da je zavrsila tu istu skolu nikad nije ni radila sa tim zvanjem a niti ce.

ima raznih umetnosti, a od primenjene umetnosti može da se živi. ne znam čime ti se bavi žena, ali ako je svirač (npr violina) ništa lakše. sa klavirom je malo teže, ne možeš da ga vucaraš naokolo. ne znam da li se razumemo, ali rad u školi/na faksu, privatni časovi, seminari i kursevi...nisam na to mislila. malo ljudi u svetu živi samo od porudžbina (za orkestar, neke veće i manje ansamble, opere, balete...), obično rade zanatski još nešto od gore pomenutog. opet, moj drugar (ne u srbiji) živi samo od porudžbina, ali on je jedan u par hiljada kompozitora.
emsiemsi emsiemsi 20:34 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

BebaOdLonchara
Tko to kaze, tko to laze... jbg, moja supruga je zivela od svog umetnickog zanata i u Srbiji a bogami ide ta umetnost i ovde napolju. Samo treba umeti i znati, kao i u drugim strukama uostalom. Eto starija koleginica koja gore kaze da je zavrsila tu istu skolu nikad nije ni radila sa tim zvanjem a niti ce.

ima raznih umetnosti, a od primenjene umetnosti može da se živi. ne znam čime ti se bavi žena, ali ako je svirač (npr violina) ništa lakše. sa klavirom je malo teže, ne možeš da ga vucaraš naokolo. ne znam da li se razumemo, ali rad u školi/na faksu, privatni časovi, seminari i kursevi...nisam na to mislila. malo ljudi u svetu živi samo od porudžbina (za orkestar, neke veće i manje ansamble, opere, balete...), obično rade zanatski još nešto od gore pomenutog. opet, moj drugar (ne u srbiji) živi samo od porudžbina, ali on je jedan u par hiljada kompozitora.

Ја сам и данас, у својој стандардној шетњи, уместо да седнем у некој од прчварница у Кнез Михајловој, купио флашицу киселе за 39 динара, у Максију у Чика Љубиној, а осталих 461 динар, дао дечици уличним свирачима.
Да имам само тих 500 динара, увек би их дао деци која свирају виолине, а никада не бих сео у околне прчварнице.
zemljanin zemljanin 21:09 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi
princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.

Сагласан !
У принципу, ја сам себи дефинисао следеће принципе, који ми помажу да, шта год и где радио, могу да достигнем ниво релативног (само)задовољства:
1. Принцип кооперације, а не конфронтације, 2. Радим са оним ко ми је на располагању, 3. Радим са оним што ми је на располагању, 4. Свако може (и мора) да се мења - и то набоље, 5. Најстрожи сам према себи.

nikad šef od tebe
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:13 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

zemljanin
emsiemsi
princi
mudrost (a i zrelost) u životu naučiti da voliš ono što radiš, a ne raditi ono što voliš.

Сагласан !
У принципу, ја сам себи дефинисао следеће принципе, који ми помажу да, шта год и где радио, могу да достигнем ниво релативног (само)задовољства:
1. Принцип кооперације, а не конфронтације, 2. Радим са оним ко ми је на располагању, 3. Радим са оним што ми је на располагању, 4. Свако може (и мора) да се мења - и то набоље, 5. Најстрожи сам према себи.

nikad šef od tebe


Bio ne bio šef, principi su stvarno sjajni.

zemljanin zemljanin 21:31 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

hoochie coochie man

Bio ne bio šef, principi su stvarno sjajni.


ma OK su ali su to low-level principi ... low-level se odnosi na količinu novca u poslu ili na činjenicu da se radi za nekoga ... ništa of toga nije lose ... to pospešuje produktivnost I čini zaposlene - zadovoljnim, što jeste pozitivno ...

PS. mada, namera je bila da se našalim a ne da to pretvaramo u diskusiju
Lionsgate Lionsgate 21:46 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

ima raznih umetnosti, a od primenjene umetnosti može da se živi. ne znam čime ti se bavi žena, ali ako je svirač (npr violina) ništa lakše. sa klavirom je malo teže, ne možeš da ga vucaraš naokolo. ne znam da li se razumemo, ali rad u školi/na faksu, privatni časovi, seminari i kursevi...nisam na to mislila. malo ljudi u svetu živi samo od porudžbina (za orkestar, neke veće i manje ansamble, opere, balete...), obično rade zanatski još nešto od gore pomenutog. opet, moj drugar (ne u srbiji) živi samo od porudžbina, ali on je jedan u par hiljada kompozitora.


Sem u prosveti neko ko zavrsi muzicku ili likovnu umetnost nema teorije da u Srbiji zaradjuje za zivot, retki su i na Zapadu oni koji zive samostalno od rada iskljucivo u umetnickom stvaranju. I od primenjene umetnosti se tesko zivi u Srbiji, znam samo njih nekoliko koji stvarno zive od umetnickog rada i par koji kao fora zive od diplome u bransi prosvetara.

Na Zapadu od primenjene umetnosti mozes stvarno OK da zivis, art craft slobodni umetnik cesto tuce vecu godisnju kintu od ovih dosadnih inzenjera po blogu cak i za 30 do 50%. Supruga recimo ima 3 koleginice sa faksa u istom gradu, sve su se snasle, rade kao slobodni umetnici i hrane porodice od tog zanata. Sto bi moja baba nekad davno rekla: bas im je dobro, nista im ne fali, puna im kuca peskira.
angie01 angie01 22:02 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

I od primenjene umetnosti se tesko zivi u Srbiji, znam samo njih nekoliko koji stvarno zive od


zive od svog rada- graficki dizajneri, ilustratori, kostimografi, scenografi, enterijeristi,....
Atomski mrav Atomski mrav 22:27 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

I onda u naredna dva ispitna roka dam 9 ispita

Ja sam dve godine zaredom davao 5, odnosno 6 ispita u junskom roku. Ali tu je bilo naravno ispita koje maltene nisam morao ni spremati (Osnovi elektroenergetike, Modelovanje i simulacija sistema...). Nisam imao problema sa srčkom, možda zato što sam stanovao iznad jednog Grka koji je non-stop vario pa sam i ja bio polu-high...
Lionsgate Lionsgate 22:29 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

angie01
I od primenjene umetnosti se tesko zivi u Srbiji, znam samo njih nekoliko koji stvarno zive od


zive od svog rada- graficki dizajneri, ilustratori, kostimografi, scenografi, enterijeristi,....

Jeste, kostimografi se bas ubise od posla ako nisu zaposleni (preko veze, a kako se u Srbiji na drzavna jasla zaposljava drugacije) u nekom od drzavnih pozorista, ilustratori dobiju od 400 do 500 jurica po projektu ( a rade do 10tak knjiga godisnje), enterijeristi rade za par stotina projekat kafica ako i to izvuku od gazde mafijasa, graficarima su spustili cenu do besmisla jer danas svaki klinac bode u Corelu ili Ilustratoru itd... mislim na to da se stvarno zivi od plate ili prihoda od posla a ne da u zaledjini imas supruznika ili caleta koji izdrzava umetnika.

Supruga mi je radila kao industrijski dizajner specijalista u vrhunskoj stranoj kompaniji u Srbiji, pri tome u top 5 izvoznika iz Srbije vec deceniju i duze pa je bila na max 80 hiljada dinara plate. Radila je i graficki dizajn za kataloge raznim firmama ali je od toga odustala zbog niskih cena i zbog toga sto je za posao za drzavna preduzeca (koja danas u Srbiji jedino imaju kintu za prezentaciju) potrebna debela veza.

Cela njena klasa radi u prosveti, od FPU, pa preko visih skola do srednjih strucnih, ljudi jedino tu mogu da nadju siguran mesecni prihod.

Edit.
Kad razmislim, pa ja jbt, znam mnogo vise ljudi sa FPU nego sa one usljive Gradjevine, sta ti je zenin uticaj, papucar rekli bi neki...
sweet64 sweet64 22:36 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

docsumann
20:09 29.10.2016
je l' tako elektrotehničari muvaju ribe?


Da li znaš zašto su studenti ETF-a uvek bili visoko kotirani kod riba?

Atomski mrav Atomski mrav 22:37 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Supruga mi je radila kao industrijski dizajner specijalista u vrhunskoj stranoj kompaniji u Srbiji, pri tome u top 5 izvoznika iz Srbije vec deceniui i duze pa je bila na 80 hiljada dinara plate.

Možda smo radili u istoj firmi - dizajn je u tom slučaju bar bio deo core business-a a ja sam više spadao u pomoćno osoblje pa sam prešao u firmu koja je moje znanje i iskustvo naplaćivala svojim klijentima u inostranstvu za dobre pare ali nije štedela ni na našim platama...
Lionsgate Lionsgate 22:39 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Atomski z'desna


Palanka? Cek, zar ti nisi ekonomista?

Edit.
Sad videh da si jedan onih dosadnih inzenjera
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:41 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Cek, zar ti nisi ekonomista?

Коме, бре, ти, да је економиста?!
Lionsgate Lionsgate 22:44 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska


Коме, бре, ти, да је економиста?!


Jbt, ispravio sam se, izvinjavam se.

E sad vam je valjda jasno zasto su studenti tehnike bili dosadni ribama...
Atomski mrav Atomski mrav 22:45 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Cek, zar ti nisi ekonomista?

Jedini dodir sa ekonomijom je bila polovina jednosemestralnog ispita na petoj godini studija.

Znači, možda smo bili kolege, ja sam otišao iz firme krajem 2007. godine.

P.S. Pitanje za ekonomiste - kakva je razlika između akcija i deonica?
Atomski mrav Atomski mrav 22:46 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

dosadnih inzenjera

Inženjerski svet je fascinantan ali gledano spolja verovatno dosadan.
Lionsgate Lionsgate 22:55 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Inženjerski svet je fascinantan ali gledano spolja verovatno dosadan.

Jeste, ali vecina ljudi iz te branse ne zna da se zaustavi kada su u drustvu nekih koji nisu to, zato su moji drugari smarali statikom ili betonama ribe sa filoloskog a kad se nadju 3 etfovca na blogu "osuse" ostale...
Atomski mrav Atomski mrav 22:59 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

a kad se nadju 3 etfovca na blogu "osuse" ostale...

Šta ćeš kad smo tako u mogućnosti
princi princi 23:28 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

ešto od gore pomenutog. opet, moj drugar (ne u srbiji) živi samo od porudžbina, ali on je jedan u par hiljada kompozitora.

Dobro, seko, to su babe i žabe. Građevinu, elektrotehniku, prava, ekonomiju, fiziku, matematiku, medicinu to, kao što vidimo, svaka budala i smarač može da završi. Umetničke škole ne može. Tu je, ipak, talenat nekakav preduslov.
angie01 angie01 23:34 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Jeste, kostimografi se bas ubise od posla ako nisu zaposleni (preko veze, a kako se u Srbiji na drzavna jasla zaposljava drugacije) u nekom od drzavnih pozorista, ilustratori dobiju od 400 do 500 jurica po projektu ( a rade do 10tak knjiga godisnje), enterijeristi rade za par stotina projekat kafica ako i to izvuku od gazde mafijasa, graficarima su spustili cenu do besmisla jer danas svaki


znam kostimografe koji rade- a bez veze, zato sto su dobri,...nije lako, ne kazem, jer nije ni u cemu,...ilustrtatora ima manje nego sto je potraznja- onih dobrih,...cenovnik za ilustracije je razlicit za razlicite vrste crteza, mrzi me sada da ovde to ispisujem, nije ni bitno, al ovi sto dobro rade, ne zaradjuju lose, graficki dizajneri isto mogu dobro da zarade, zavisi kako i sta rade, s kim su uspostavili saradnju, znam dosta fri lensera, koji odlicno posluju,...opet, ima klinaca, koji samo znaju kako da koriste odredjene programe, a o dizajnu nemaju pojma, a prodaju se za iste, pa spustaju cenu i prolaze kod onih koji se ne razumeju i tako, svasta ima,...i neke enterijeriste poznajem, koji idu od posla do posla, imaju celu ekipu majstora, sredjuju stanove, kafice, kuce,....probili su se, sada ih zovu...

nije lako, svakako...
Milan Novković Milan Novković 23:34 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

a kad se nadju 3 etfovca na blogu "osuse" ostale...

Ma hajtemolimvas, kolega

angie01 angie01 23:44 29.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

3 etfovca na blogu "osuse" ostale...


najbolje se secam etf-ovaca iz KSTa, super je bila ekipa,...vecina vise nije u zemlji.
Lionsgate Lionsgate 00:06 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska


znam kostimografe koji rade- a bez veze, zato sto su dobri,...nije lako, ne kazem, jer nije ni u cemu,.

Ok, takvih ljudi je bas malo, u celom Beogradu i Vojvodini ima desetak kostimografa koji rade kao slobodni umetnici i da od toga zive a na klasu se nekad upisivalo 1o do 15 studenata... za 15 godina to je 200 diplomiranih kostimografa, da ne racunamo prethodne generacije koje su diplomirale pre 2000te, gde je ostatak tih ljudi? Cim se oni bave u zivotu?
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 00:37 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Dobro, seko, to su babe i žabe.

nisam ni poredila babe i žabe. kažem da od umetnosti (samo od umetnosti) nema 'leba. moraš da radiš još nešto u okviru svog zanata, radiš u školi, držiš privatne časove, crtaš/sviraš na ulici...
emsiemsi emsiemsi 06:07 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Lionsgate
angie01
I od primenjene umetnosti se tesko zivi u Srbiji, znam samo njih nekoliko koji stvarno zive od


zive od svog rada- graficki dizajneri, ilustratori, kostimografi, scenografi, enterijeristi,....

Jeste, kostimografi se bas ubise od posla ako nisu zaposleni (preko veze, a kako se u Srbiji na drzavna jasla zaposljava drugacije) u nekom od drzavnih pozorista, ilustratori dobiju od 400 do 500 jurica po projektu ( a rade do 10tak knjiga godisnje), enterijeristi rade za par stotina projekat kafica ako i to izvuku od gazde mafijasa, graficarima su spustili cenu do besmisla jer danas svaki klinac bode u Corelu ili Ilustratoru itd... mislim na to da se stvarno zivi od plate ili prihoda od posla a ne da u zaledjini imas supruznika ili caleta koji izdrzava umetnika.

Supruga mi je radila kao industrijski dizajner specijalista u vrhunskoj stranoj kompaniji u Srbiji, pri tome u top 5 izvoznika iz Srbije vec deceniju i duze pa je bila na max 80 hiljada dinara plate. Radila je i graficki dizajn za kataloge raznim firmama ali je od toga odustala zbog niskih cena i zbog toga sto je za posao za drzavna preduzeca (koja danas u Srbiji jedino imaju kintu za prezentaciju) potrebna debela veza.

Cela njena klasa radi u prosveti, od FPU, pa preko visih skola do srednjih strucnih, ljudi jedino tu mogu da nadju siguran mesecni prihod.

Edit.
Kad razmislim, pa ja jbt, znam mnogo vise ljudi sa FPU nego sa one usljive Gradjevine, sta ti je zenin uticaj, papucar rekli bi neki...

Није ни чудо чим кажеш да ти је факс ушљив.
blogovatelj blogovatelj 06:33 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Ja ne smem sad ni da kažem kako i zbog koga sam izabrao fax.


Ja srednju školu, tj usmereno.
G.Cross G.Cross 06:45 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Atomski mrav
Cek, zar ti nisi ekonomista?

Jedini dodir sa ekonomijom je bila polovina jednosemestralnog ispita na petoj godini studija.

Znači, možda smo bili kolege, ja sam otišao iz firme krajem 2007. godine.

P.S. Pitanje za ekonomiste - kakva je razlika između akcija i deonica?


Akcija je popust, a deonica deo puta.
emsiemsi emsiemsi 06:59 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

G.Cross
Atomski mrav
Cek, zar ti nisi ekonomista?

Jedini dodir sa ekonomijom je bila polovina jednosemestralnog ispita na petoj godini studija.

Znači, možda smo bili kolege, ja sam otišao iz firme krajem 2007. godine.

P.S. Pitanje za ekonomiste - kakva je razlika između akcija i deonica?


Akcija je popust, a deonica deo puta.

Браво мајсторе !
Успут --- кафенишеш ли (штогод) !?
emsiemsi emsiemsi 13:38 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi
...

Хтео нешто да изменим, а испада да сам цитирао самог себе.
silver silver 14:25 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi

Lepo rečeno Čarli :) Principi 4. i 5. su mi bliski stavovi (1. 2. 3. su promenljivi za mene zato što smatram da je ponekad, u odredjenim situacijama konfrontacija neophodna da bi se napravio pomak napred i zato što ne želim da se uvek zadovoljim samo onim što je na raspolaganju :)
U smislu te unutrašnje promene na bolje najbliži su mi stoici i njihovo shvatanje vrline da bi se postiglo to što su oni označili kao "Aretê" - "excellence at one’s function, to be applied both to whatever one happens to be doing in life and, especially, to the practice of virtue."
Pozdrav
G.Cross G.Cross 17:09 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

emsiemsi
G.Cross
Atomski mrav
Cek, zar ti nisi ekonomista?

Jedini dodir sa ekonomijom je bila polovina jednosemestralnog ispita na petoj godini studija.

Znači, možda smo bili kolege, ja sam otišao iz firme krajem 2007. godine.

P.S. Pitanje za ekonomiste - kakva je razlika između akcija i deonica?


Akcija je popust, a deonica deo puta.

Браво мајсторе !
Успут --- кафенишеш ли (штогод) !?



Setam po Jerusalimu. Od sada da me zoves "Hadzi Cross"
emsiemsi emsiemsi 17:16 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

G.Cross
emsiemsi
G.Cross
Atomski mrav
Cek, zar ti nisi ekonomista?

Jedini dodir sa ekonomijom je bila polovina jednosemestralnog ispita na petoj godini studija.

Znači, možda smo bili kolege, ja sam otišao iz firme krajem 2007. godine.

P.S. Pitanje za ekonomiste - kakva je razlika između akcija i deonica?


Akcija je popust, a deonica deo puta.

Браво мајсторе !
Успут --- кафенишеш ли (штогод) !?



Setam po Jerusalimu. Od sada da me zoves "Hadzi Cross"

Алал вера, домаћине !
emsiemsi emsiemsi 19:16 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

silver
emsiemsi

Lepo rečeno Čarli :) Principi 4. i 5. su mi bliski stavovi (1. 2. 3. su promenljivi za mene zato što smatram da je ponekad, u odredjenim situacijama konfrontacija neophodna da bi se napravio pomak napred i zato što ne želim da se uvek zadovoljim samo onim što je na raspolaganju :)
U smislu te unutrašnje promene na bolje najbliži su mi stoici i njihovo shvatanje vrline da bi se postiglo to što su oni označili kao "Aretê" - "excellence at one’s function, to be applied both to whatever one happens to be doing in life and, especially, to the practice of virtue."
Pozdrav

Отпоздрав, теби, а поздрав твојим СрбоЕнглезима.
Успут --- ти си још млада и има времена да надођеш и до принципа 1., 2. и 3.
silver silver 20:43 30.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Hvala najlepše za pozdrave :) A i za kompliment o mojoj mladosti

Vratila sam se na tvoj početni post: možda je bitno naglasiti, a što sam izostavila, da se pišeš o principima kojima se vodiš u cilju postizanja sopstvenog (relativnog) zadovoljstva (subjektivno stanje). Kao takvog, mogu da prihvatim princip kooperacije kao svojevrstan ideal. Ipak, a priori kooperacija sa svakom idejom ili sa svakim pojedincem nije moguća, a kosila bi se poprilično i sa principom 5 jer u strogosti prema sebi moraš da uvedeš i balansiraš mnoge (takodje stroge) etičke principe kojih se pridržavaš (ili težiš tome) a drugi (pojedinci, pojave, grupe) možda, čak i verovatno, takve kriterijume ne zadovoljavaju uvek ili se vaši interesi i pogledi sukobljavaju (svet nije idealan). Konfrontaciju ne vidim kao nužno lošu, ako postoje prihvatljivi mehanizmi jer kroz konstruktivno ispitivanje ili sučeljavanje možeš da postigneš taj ideal kooperacije u većem stepenu; nešto kao ciklus: conflict-negotiation-cooperation. Pominjali smo to kad smo letos diskutovali npr. o modernom shvatanju demokratije u pravnoj teoriji.

Možda sam ja samo sumnjičave prirode, a možda se moje zadovoljstvo sastoji i u tome da mnogo razmišljam pre nego što presečem :)
Lionsgate Lionsgate 07:27 31.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Charli, ti si nevidjena bukva, kako si bre uopste muvao ribe? Na pricu o stampanim kolima?
nikvet pn nikvet pn 10:43 31.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Lionsgate
Charli, ti si nevidjena bukva


Једва дочекасмо од њега нешто паметно а он одмах ритне кофу.

emsiemsi
поздрав твојим СрбоЕнглезима.


Англо-Србима, Чарли. Бре.
emsiemsi emsiemsi 12:23 31.10.2016

Re: Mislim da je vrhunska

nikvet pn
Lionsgate
Charli, ti si nevidjena bukva


Једва дочекасмо од њега нешто паметно а он одмах ритне кофу.

emsiemsi
поздрав твојим СрбоЕнглезима.


Англо-Србима, Чарли. Бре.

Буди љубазан па појасни --- како бих могао да ти дам одговор какав заслужујеш.
sweet64 sweet64 18:29 01.11.2016

Re: Mislim da je vrhunska

Setam po Jerusalimu. Od sada da me zoves "Hadzi Cross"


Kako brzo menjaš lokacije možda još pre "Cross Country".
zemljanin zemljanin 12:57 29.10.2016

struka?

nikad nisam imao te dileme ... možda je bilo tako vreme ili je to uticaj kuče i škole i okruženja ali detinjstvo je bilo u fazonu "ceo svet je tvoj, ništa nije nemoguće, itd. " ... tako da sam prezirao one kalkulante tipa "dobar posao, traži se i sl." ... jer ako 1/3 života prespavam a 1/3 radim NEKI posao, šta meni ostaje ... <_<

i kadgod sam u prilici da utičem na mlade ljude, pokušavam da im prenesem to da budu svoji i da šta god da odluče to bude vrlo "sebično" jer imaju samo taj jedan život ... da žele sve i da mogu sve i da ne odustaju jer kad se jednom predaš - to je to ...

PS. ono "prezirao" je bilo bukvalno ali to je period OŠ, da ne bude zabune
myredneckself myredneckself 15:02 29.10.2016

Re: struka?

Najlepše je kad čovek sledi svoje snove i oni se ostvare, sa svim pratećim dostignućima na njegovom poslovnom putu. Ali, to je idealno, što se retko potrefi i ostvari.

S druge strane ima mnogo ljudi koji prožive svoje živote u jalovoj čežnji za zamišljenim, tapkajući u mestu, ni ne sluteći koliko su, i šta, mogli postići.
Da li zbog sebe, nekih drugih razloga, je pitanje koje stoji, ali stoji da je to i velika šteta i danguba, takoreći traćenje neotkrivenih talenata i sposobnosti.
Malo, bolje da kažem da sam se kratko bavila baš onim za šta sam se školovala, a samim tim i radom u državnom poslu. Nakon nekoliko godina sam uvidela da to nije to, ma šta bilo nešto drugo.
I...
Usledilo je, sam svoj šef u poslu, pa šta bude biće... na šta se ne mogu požaliti. Odluka se isplatila, što se ne može reći za neke druge male stvari od kojih se, takođe, sastoji život.
Na primer, bilo je mnogo i često nedostatka nekih lagodnih, bezbrižnih momenata, propuštenih susreta s ljudima, zbog velike zauzetosti poslom. (ali, sa iskustvom se stvari izbalansiraju.)
Ne možeš uvek imati sve što želiš, što pre shvatiš to bolje.

Mnogi ljudi misle o propustima i neuspesima na poslovnom i životnom putu, pa krive ili profesore koji su ih mrzeli, namćoraste šefove, često i roditelje.
I ceo radni vek, život, im prolazi u tome: pa, eto, ja sam baš super, odličan, genijalac, kao riba u vodi, samo me je stotinu bezveznjakovića teralo da se penjem na drveće. (a propo one misli sa interneta). Skloni smo da mislimo duboko u sebi da smo neki genijalci.
Ma neee...za uspešan posao, koji biraš ne moraš biti genijalac, treba ti malo poslovnog šmeka, moraš biti vredan, raditi, raditi, puno raditi i stalno učiti, pratiti, sve novo u tom poslu.
Šta?! Teško?! Pa da je lako ne bi meni dopalo, i sve to palo na pamet.
Samo, prošlo je, sada stalno učim neke druge stvari, ali stvarno za svoju dušu.
Mogla sam doživotno da zvocam i krivim sve i svakog u svom nezadovoljstvu, ili pogonu nekog mlina, fabrike konzervi, ili piva, i nedajbože, usput navučem neku bolest duše.

Usput, većina nas nisu genijalci, ni u čemu.
Osim Hendriksa, i još nekolicine, naravno.
Milan Novković Milan Novković 00:37 30.10.2016

Re: struka?

myredneckself
Najlepše je kad čovek sledi svoje snove i oni se ostvare, sa svim pratećim dostignućima na njegovom poslovnom putu. Ali, to je idealno, što se retko potrefi i ostvari.

S druge strane ima mnogo ljudi koji prožive svoje živote u jalovoj čežnji za zamišljenim, tapkajući u mestu, ni ne sluteći koliko su, i šta, mogli postići.
Da li zbog sebe, nekih drugih razloga, je pitanje koje stoji, ali stoji da je to i velika šteta i danguba, takoreći traćenje neotkrivenih talenata i sposobnosti.
Malo, bolje da kažem da sam se kratko bavila baš onim za šta sam se školovala, a samim tim i radom u državnom poslu. Nakon nekoliko godina sam uvidela da to nije to, ma šta bilo nešto drugo.
I...
Usledilo je, sam svoj šef u poslu, pa šta bude biće... na šta se ne mogu požaliti. Odluka se isplatila, što se ne može reći za neke druge male stvari od kojih se, takođe, sastoji život.
Na primer, bilo je mnogo i često nedostatka nekih lagodnih, bezbrižnih momenata, propuštenih susreta s ljudima, zbog velike zauzetosti poslom. (ali, sa iskustvom se stvari izbalansiraju.)
Ne možeš uvek imati sve što želiš, što pre shvatiš to bolje.

Mnogi ljudi misle o propustima i neuspesima na poslovnom i životnom putu, pa krive ili profesore koji su ih mrzeli, namćoraste šefove, često i roditelje.
I ceo radni vek, život, im prolazi u tome: pa, eto, ja sam baš super, odličan, genijalac, kao riba u vodi, samo me je stotinu bezveznjakovića teralo da se penjem na drveće. (a propo one misli sa interneta). Skloni smo da mislimo duboko u sebi da smo neki genijalci.
Ma neee...za uspešan posao, koji biraš ne moraš biti genijalac, treba ti malo poslovnog šmeka, moraš biti vredan, raditi, raditi, puno raditi i stalno učiti, pratiti, sve novo u tom poslu.
Šta?! Teško?! Pa da je lako ne bi meni dopalo, i sve to palo na pamet.
Samo, prošlo je, sada stalno učim neke druge stvari, ali stvarno za svoju dušu.
Mogla sam doživotno da zvocam i krivim sve i svakog u svom nezadovoljstvu, ili pogonu nekog mlina, fabrike konzervi, ili piva, i nedajbože, usput navučem neku bolest duše.

Usput, većina nas nisu genijalci, ni u čemu.
Osim Hendriksa, i još nekolicine, naravno.

Ja imam samo par "objections" :

1. Svi smo mi genijalci, bez zezanja

2. Šta bejaše ovaj objection?! Verovatno mi se razlio po celom komentaru.

Snovi bez strasti su snovi, pa ako tako i ostanu ... ko zna zašto je to dobro.

Život bez strasti ima bug, bar jedan.

Uparene snove i strasti treba živeti - nekako, u nekom trenutku, sve onda ume da se složi kako i treba, ili su, bar, velike šanse da se tako desi.

Meni su se strasti i snovi uglavnom uparili, sve se više-manje desilo tako što su se prostor-vreme uvijali oko mene da me podrže uvek u nekom 15 sati dnevno poslu sa neverovatnim žarem i ljubavlju.

Mislim da su me keva i ćale vešto "odradili" dok sam bio mali, keva instinktivno, ćale bio "lukav", a oboje s neverovatnom ljubavlju, nadrealne komšije, rodbina, skoro svi prijatelji, ma svi, u stvari, neko ponekad na neki rok digne nos al to svi radimo - nemoš, valjda, nekog nekad voleti, prijatelja and beyond, pa to posle izbaciti iz sebe.

Ćale je uvek bio pi-pola ispred mene (fazna prednost, mala, etf deformacija u izražavanju), "provokator" samo taki, od prve igračke, kjnige, vekerice umesto legoa za rastavljanje i sastavljanje, pune slobode od 13. godine, uvek nekih ko markesovih projekata, iskrenog osmeha kad sam dobio prvu trojku pa očekivao lekciju, šaha, pa prvog kita iz elektronike posle šestog razreda - limena kapija u kolu, dioda, plastične slušalice i otkriveni Radio Sombor, ko da sam otkrio binarni pulsar, najjeftini kit, zbog love, pa onda i jedan tranzistor, ferit, nešto žice, i ode ja ... epruvete, teleskopi, Matematički Listovi, SAM, Galaksije, silni dani u školskoj fotolaboratoriji, tarzanisanje po DTD i obližnjim mostovima, ... sve onda nekako došlo samo.

Dvaput sam samo štucnuo - kad sam posle završene druge godine navalio da se ispišem sa ETFa i odem na PMF, opet me roditelji odradili na fitnu, keva se uozbiljila (ona to obično nije uspevala u domaćim situacijama, niti je umela da laže, uvek joj titrao osmeh na uglu usana), a ćale opet na neku prostu i neagresivnu fintu, zaboravio koju, i ja odustao (sećam se kako sam ja maltretirao svoju decu kad su se plašili a hteli da nešto probaju, dosađivao im prečestim podbadanjem, da ne mogu da se opuste, a non-stop im skretao pažjnu da ne moraju ako neće, pa da imaju utisak da su in-charge - u stvari i jesu, ja sam samo nepotrebno zanovetalo).

Otišao posle i na PMF i gledam hemiju, diferencijalni ispit, sve to znao odavno, dobio desetku, za Matematičku Fiziku malo radio, jedva nešto, opet desetka, i onda spremio još nekoliko predmeta i gledam na kraju kjnige klasične mehanike formulu koja pokazuje zašto se kvantna mehanika zove mehanika - mala, prosta, tako profa sveo klasičnu mehaniku u toj kjnizi, i razmišljam se kako ej svet lep i bez diploma i ocena, kako se slični obrasci razleteli na sve strane, pa batalim PMF i sve mi to ostane hobi, u kom i danas uživam.

Da se ponovo rodim uopšte ne bih išao na fax, mislim, tj ionako sam išao samo na obavezno, plus nešto prvog semestra i većinu devetog, bukvalno bih mogao sada, presrećan, da krenem od nule skupljajući lešnike po planini i radeći neku zemlju.

Drugi bag sam imao pod starije dane, posle 55. godine života, dugovi do guše, hipoteka, deca u privatnoj školi a hranu kupujemo fintirajući sa kreditnim karticama, uvek otvarajući nove.

I sa 59.5 godina se opet otvore nebesa i Svevišnji mi dobaci veliku lovu - meni je uvek, tako, uletao neko odozgo kad mi je bila najveća frka

I evo opet radim i po 15 sati dnevno, obožavam ovo, presečemo malo kafanjeringom i godišnjima, i gledam kako se putevi otvaraju koliko god grešio, mnogi putevi stvarno postoje samo zato što ja postojim, izgleda, i cenim da je tako sa svima, ili većinom.

U UK je to mnogo lakše, naravno, ali uvezani svet i manje pretnji i ratova će povući i Srbiju, no doubt, iako ostaje činjenica da je kriminalno što milioni prepametnih ljudi traće mnoge godine života zbog nesposobnih vlada.
emsiemsi emsiemsi 06:25 30.10.2016

Re: struka?

Milan Novković

...
Ja imam samo par "objections" :

1. Svi smo mi genijalci, bez zezanja

2. Šta bejaše ovaj objection?! Verovatno mi se razlio po celom komentaru.

Snovi bez strasti su snovi, pa ako tako i ostanu ... ko zna zašto je to dobro.

Život bez strasti ima bug, bar jedan.

Uparene snove i strasti treba živeti - nekako, u nekom trenutku, sve onda ume da se složi kako i treba, ili su, bar, velike šanse da se tako desi.

Meni su se strasti i snovi uglavnom uparili, sve se više-manje desilo tako što su se prostor-vreme uvijali oko mene da me podrže uvek u nekom 15 sati dnevno poslu sa neverovatnim žarem i ljubavlju.

Mislim da su me keva i ćale vešto "odradili" dok sam bio mali, keva instinktivno, ćale bio "lukav", a oboje s neverovatnom ljubavlju, nadrealne komšije, rodbina, skoro svi prijatelji, ma svi, u stvari, neko ponekad na neki rok digne nos al to svi radimo - nemoš, valjda, nekog nekad voleti, prijatelja and beyond, pa to posle izbaciti iz sebe.

Ćale je uvek bio pi-pola ispred mene (fazna prednost, mala, etf deformacija u izražavanju), "provokator" samo taki, od prve igračke, kjnige, vekerice umesto legoa za rastavljanje i sastavljanje, pune slobode od 13. godine, uvek nekih ko markesovih projekata, iskrenog osmeha kad sam dobio prvu trojku pa očekivao lekciju, šaha, pa prvog kita iz elektronike posle šestog razreda - limena kapija u kolu, dioda, plastične slušalice i otkriveni Radio Sombor, ko da sam otkrio binarni pulsar, najjeftini kit, zbog love, pa onda i jedan tranzistor, ferit, nešto žice, i ode ja ... epruvete, teleskopi, Matematički Listovi, SAM, Galaksije, silni dani u školskoj fotolaboratoriji, tarzanisanje po DTD i obližnjim mostovima, ... sve onda nekako došlo samo.

Dvaput sam samo štucnuo - kad sam posle završene druge godine navalio da se ispišem sa ETFa i odem na PMF, opet me roditelji odradili na fitnu, keva se uozbiljila (ona to obično nije uspevala u domaćim situacijama, niti je umela da laže, uvek joj titrao osmeh na uglu usana), a ćale opet na neku prostu i neagresivnu fintu, zaboravio koju, i ja odustao (sećam se kako sam ja maltretirao svoju decu kad su se plašili a hteli da nešto probaju, dosađivao im prečestim podbadanjem, da ne mogu da se opuste, a non-stop im skretao pažjnu da ne moraju ako neće, pa da imaju utisak da su in-charge - u stvari i jesu, ja sam samo nepotrebno zanovetalo).

Otišao posle i na PMF i gledam hemiju, diferencijalni ispit, sve to znao odavno, dobio desetku, za Matematičku Fiziku malo radio, jedva nešto, opet desetka, i onda spremio još nekoliko predmeta i gledam na kraju kjnige klasične mehanike formulu koja pokazuje zašto se kvantna mehanika zove mehanika - mala, prosta, tako profa sveo klasičnu mehaniku u toj kjnizi, i razmišljam se kako ej svet lep i bez diploma i ocena, kako se slični obrasci razleteli na sve strane, pa batalim PMF i sve mi to ostane hobi, u kom i danas uživam.

Da se ponovo rodim uopšte ne bih išao na fax, mislim, tj ionako sam išao samo na obavezno, plus nešto prvog semestra i većinu devetog, bukvalno bih mogao sada, presrećan, da krenem od nule skupljajući lešnike po planini i radeći neku zemlju.

Drugi bag sam imao pod starije dane, posle 55. godine života, dugovi do guše, hipoteka, deca u privatnoj školi a hranu kupujemo fintirajući sa kreditnim karticama, uvek otvarajući nove.

I sa 59.5 godina se opet otvore nebesa i Svevišnji mi dobaci veliku lovu - meni je uvek, tako, uletao neko odozgo kad mi je bila najveća frka

I evo opet radim i po 15 sati dnevno, obožavam ovo, presečemo malo kafanjeringom i godišnjima, i gledam kako se putevi otvaraju koliko god grešio, mnogi putevi stvarno postoje samo zato što ja postojim, izgleda, i cenim da je tako sa svima, ili većinom.

U UK je to mnogo lakše, naravno, ali uvezani svet i manje pretnji i ratova će povući i Srbiju, no doubt, iako ostaje činjenica da je kriminalno što milioni prepametnih ljudi traće mnoge godine života zbog nesposobnih vlada.

Цитирао сам све, јер је вредно цитирања, но, додатно бих се осврнуо само на болдовано.
Битлси су рекли, а и многи пре и после њих, да "ол ју нид из лав, енд лав из ол ју нид". Гледам многе дубоко несрећне људе, не само на блогу (препознаће се они), него и шире, и знам да они нису лоши и несрећни сами по себи, него, напросто нису у детињству од родитеља и окружења које помињеш добили довољно љубави.
Успут --- и ја сам слично теби, на другој години студија имао слична "уметничка" размишљања итд..., а ћале ми је рекао само кратко - заврши започето. Није хтео више да елаборира, али је имплицитно могло да се закључи да је хтео да каже да када дипломирам могу, ако хоћу, да диплому окачим и мачку на реп итд... Наравно, да сам спичио свих 5 година у року.
Ово заврши започето ми је једна од најважнијих ствари које ми је оставио ћале.
О количини љубави коју ми је предала мама, која није много причала, је излишно говорити - то не може да стане ни у какве речи.
Хтео бих овде да поменем и старе кумове,те све комшије, јер, једино љубав може да спаси свет.
myredneckself myredneckself 21:34 30.10.2016

Re: struka?

Milan
bukvalno bih mogao sada, presrećan, da krenem od nule skupljajući lešnike po planini i radeći neku zemlju.

To je moj novi san. (čim se probudim iz predhodnog).
Neću baš na planinu, volim ravnicu, i imam bazu koja je bliže kući, a dovoljno daleko od razuzdane gomile. Nadam se da će mi se sada kad nemam više briga, u tim novim okolnostima, smisao kasti sam.
pnbb pnbb 19:56 02.11.2016

Re: struka?

bukvalno bih mogao sada, presrećan, da krenem od nule skupljajući lešnike po planini i radeći neku zemlju.

e, evo ima kad mene u dvoristu neko lisce da se pokupi...i granje.
jedino sto placam lose, i retko u pm
Milan Novković Milan Novković 20:10 02.11.2016

Re: struka?

pnbb
bukvalno bih mogao sada, presrećan, da krenem od nule skupljajući lešnike po planini i radeći neku zemlju.

e, evo ima kad mene u dvoristu neko lisce da se pokupi...i granje.
jedino sto placam lose, i retko u pm

Više sam u mašti otišao u svet sebe kao malog preduzetnika, al počeo bih kako god, pa onda potražio neko jeftino mesto u, recimo, zapuštenom jugu Srbije i tamo pobo zastavu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana