Gradjevine su nesto sto svako moze da vidi na slikama bilo kog grada i da dobije neku povrsnu predstavu o tom mestu.
Dusu, atmosferu, nacin kako ljudi komuniciraju, kako se krecu, sta ih zanima, ipak je moguce doziveti samo na ulicama.
London vas od prvog trenutka ubaci u dodatno ubrzanje, kako docekate prtljag i krenete ka podzemnoj zeleznici. Naravno da je sve lepo napisano, kao neki London za pocetnike, svuda su oznake, sve je povezano, ali tvoj mozak radi 200 na sat.Pogresis voz, odes pogresnim liftom, ne dopunis Oyster - pretecu Bus plusa ( novina, sad moze i direktan klik bankovnom karticom) kratko i jasno, nadrljao si, sve ce se resiti, ali to oduzima vreme. A vreme u Londonu je meri sledecom krilaticom - Trebalo bi stici i uteci.
Zale se ljudi da u metrou, koga Londonci zovu Tjub( cev ) niko ni sa kim ne prica, svi citaju knjige i jedu sendvice te to predstavlja otudjenje. Ja imam godinama potpuno drugacije iskustvo, prosetala sam se celim svetom od Novog Zelanda do Kostarike preko Japana, razgovarajuci sa ljudima u vozu. Jer London upravo to donosi, susret sa ljudima sa svih strana sveta. Krenes do radnje i vidis sve sto ti padne na pamet. Dva arapina, na sred opstine Celzi ( vrlo bogato mesto ) koji su izneli tepih ispred zgrade pored prometne ulice, pijuckaju kaficu, sede i pricaju zivahno. U cuvenoj radnji Marx and Spencer u ulici High street Kensington gde se nekoc setkala Lady Diana, prici ce vam prodavac od tridesetak godina, uredno nasminkan crvenim karminom i pitati da li moze da pomogne oko izbora zenskog donjeg rublja.
Svaki deo Londona dise za sebe, kao neki malo gradic gde se lokalci znaju, i gde imaju lokalne maskote. Na Hamersmitu povremeno se pojave dva brata blizanca u specijalnim kolicima koje sami voze, imaju mozda sesdesetak godina, nose skotske kape i veselo se javljaju svima. Nazalost, vidi se da nisu najocuvanijeg mentalnog zdravlja, ali svima su dragi, pred mojim ocima dobili su popust u radnji zbog nekog pomalo cudnog sharma. Vrlo kulturno ce svakome pozeleti lepo popodne i otici.
Postoje i vrlo bogati ljudi, finog porekla koji se setaju ulicama najnormalnije, dodju do radnje i odu u svoju kucu koja vredi par miliona funti.
Nije neobicno da u vrlo bogatom delu pored takve neke kuce bude opstinska zgrada. Jer kada je London bombardovan u drugom svetskom ratu, kasnije je gradjen na takav nacin tu i tamo.
Ono sto pocne da vam nedostaje u nekom trenutku je malo tisine i mira. Neverovatno ali ima je, nadomak vas. To su ili parkovi, gde cak moze da se vidi, sem paunova, i papagaj.Jer postoje citave kolonije papagaja koje su se privikle na umerenu klimu Londona, i pomalo ga pretvorili u Afriku.
Mir je moguce naci i u nekim skrivenim kaficima, restoranima, gde ide ona fora - Ko zna, zna.
A jos jedan kuriozitet Londona, setkajuci ulicama, mozete da vidite zgradu sa natpisom,npr. ovde je zivela Agata Kristi. Koliko se secam Crnjanski ima takvu tablu, a ja licno sam videla voz na kome pise Nikola Tesla! Mnogo lep osecaj.
London je moja familija odavno podelila merama Beograda. South Ken je Slavija, Lewisham Mirijevo, Highgate Konjarnik..tako nam je valjda oduvek blizi, nas nekako.
Za kraj, opisala sam u ovom tekstu fine delove. Naravno da postoje opstinske zgrade gde se setka ekipa od zla oca i grdje majke, majke sa nekoliko dece i isto toliko oceva, nakacene na socijalu, iz daljine se oseti marihuana ili alkohol. Prosjaka ima koliko hoces, ali su uvek nekako pristojni. Znam za scenu da je jedan trazio recimo 40 penija da doda za kafu. I neko mu dade vise. A prosjak uredno vrati kusur i kaze da mu je trebalo samo 40 penija.
Na ulicama vidite ponekog pankera koji i dalje zivi osamdesete na Camdenu, setace pasa, odusevljene kineske turiste kako jure u Barberi, zamenjujuci japance. Vidite mnogo turista koji su egzaltirani jer su trenutno tu gde jesu. A onda odjednom nebo postane sivo, i iznenadni pljusak sve promeni. Lokalci prvo kuliraju, a onda ipak svi otvararju kisobrane raznih boja i nastave svojim putem. Ulice tada postanu sarene u opstoj guzvi i zvucima saobracaja. Miris kise se pomesa sa mirisom vozova.
Ti onda sidjes pod zemlju i nastavis gde si naumio kao "ubrzana krtica" okruzen ljudima koji isto nekud jure.