Putovanja

Suvenir sa Koritnika

kosta.babic RSS / 22.12.2016. u 22:02

 

Sirinićka Župa. Enklava na jugu Kosova. Dvanaest hiljada pravoslavnih Srpskih duša okruženo Albanskim selima sa svih strana. Jedna lepo uređena crkva i strah.

Tamo smo se zaputili moja drugarica Cica i ja sa ekipom televizije Beograd za uskrs 2006 godine.

 

Cica je radeći sa Nenadom Ristićem seriju emisija „Prag sela Srbije“ često bivala na Kosovu i pre 1999.godine ali je situacija posle dvehiljadite postala vrlo loša za naš živalj. Napadi, otmice i ubistva postali su redovna pojava. Neizvesnost i strah su se proširili pokrajinom ne samo u Srpskim već i u Albanskim sredinama.

 Pričalo se o naoružanim bandama bivših pripadnika OVK.

 Krađa stoke i poljoprivrednih mašina je uzela maha. Uz to redovno je isključivana stuja ponajpre srpskim selima. Goriva za automobile je bilo sve manje a iz enklava se izlazilo uz veliki rizik i ne bez preke potrebe. Decu je iz enklava skupljao KFOR-ov autobus na čijim je prozorima bila zavarena žičana mreža i kao u kakvom velikom kavezu prevozio do škole. Na ulazu i izlazu iz Srpskih sela bile su barikade a naoružani vojnici stajali pored svojih oklopnih vozila. Mislim da ni njima nije bilo svejedno dok su prolazili kroz Albanska sela. Radioveza sa bazom im je bila uvek otvorena a automatske puške napunjene i otkočene.

Sve sam to saznao montirajući Cicine emisije i gledajući sirove materijale koje je donosila sa terena.

U jednom trenutku me je pitala - da li bi smeo da ideš sa nama na Kosovo? Rekao sam što da ne, što će biti vama to će biti i meni.

Kako montažere ne pripuštaju na teren, Cica me je za tu priliku proizvela u asistenta režije. Tako smo se jednog jutra ukrcali u kombi na kome je pisalo – Radio Televizija Srbije – Vaše pravo da znate sve.

I dok smo polako napredovali prema južnoj pokrajini kroz glavu su mi prolazila sećanja iz osamdesetih godina kad sam tamo bio zadnji put. Bilo je to vreme kad su Srbe pod pritiskom terali na iseljavanje sa svojih vekovnih ognjišta, kako se tada govorilo. Doduše ispostavilo se da su usput nudili velike pare za kuće i imanja. Ali srbi ne bi bili to što jesu kad bi propustili priliku za jednu makar i manju bunu. Spakovali su se seli na voz i obreli u Beogradu. Tako je nastala čuvena fotografija dede sa šajkačom i štapom koji prelazi prugu. Sve novine su je prenele uz napise o Albanskim pritiscima i nameri da etnički očiste Kosovo od ne-albanaca. Jugoslavija je u to vreme još uvek bila valjana država i ja sam bio ubeđen da je u pitanju još jedna politička igra.

 Da nije u pitanju zajebancija shvatili smo uskoro. U selu Batuse blizu Prištine, odakle je bila većina onih koji su potegli put  Beograda, pokazali su nam par kuća koje su prve kupili Albanci. Kuće i imanja oko njih kupovali su zatim ljudi iz okoline Kuksa u Albaniji. Kolonije doseljenika širile su se kao strano telo unutar Srpskih sela. Pridošlice su donosile svoj način  života, svoj moral i svoje običaje. Sa lokalnim stanovništvom nisu imali nikakvih dodira. Cene Srpskih kuća i imanja su drastično pale ali su ih ljudi osećajući nadolazeće zlo ipak prodavali pošto-zašto.

Put nas je posle Prištine vodio kroz Ferizaj koji se nekad zvao Uroševac. Molio sam boga da nam se ne pokvari kombi na kome je pisalo – Radio televizija Srbije,sa sve Beogradskim tablicama.

Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić. Arhitektura u potpunom raskoraku, od udžerica do zgrada od ostakla i betona. Na glavnoj ulici luksuzni automobili bahato trube konjskim zapregama. Belih kapica na glavama više nego što se u pokrajini ikad moglo videti.

I dok smo se približavali Sirinićkoj župi u glavi su mi se motale slike iz romana „Kroz zemlju Arbanasa“ Karla Maja.Taman sam toliko znao o jugu Kosova koliko i pisac dok je pisao ovu knjigu. Moram priznati da mi se blaga jeza zavlačila pod kožu a žmarci spuštali niz kičmu čak i kad smo stigli u Štrpce.

Posle treće ture sa meštanima u lokalnoj kafani straha je nestalo. Pričali su nam o životu u župi. O strahovima i nadanjima. O kidnapovanim i ubijenim Srbima. Pričali su nam kako su odbranili enklavu tog 17. marta 2004. godine. Govorili su nam koliko je rizično otiću u planinu i spremiti drva za zimu a zime su tamo izuzetno oštre i hladne.

Ono što ih je držalo na okupu i davalo im snagu da izdrže je zajednička vera i običaji. A jedan takav upravo je dolazio. Uskrs. Najveći hrišćanski praznik koji je i temelj svekolikog hrišćanstava. Pomalo skrajnut kod katolika, na ovim prostorima još održava svoju prvobitnu snagu i naslanjajući se na pagansko nasleđe slavi ponovno rađanje i vaskrsenje.

Za tri dana snimili smo puno materijala o uskrsu i uskršnjim običajima u župi a onda jedne večeri a gde bi drugo nego u kafani neko je pomenuo Goru. Rekli su nam da je to narod slovenskog porekla i islamske veroispovesti. Podjednako na udaru Albanaca kao i Srbi u pokrajini. Cici su na ovo zacaklile okice. Rekla je sutra krećemo. Ja sam je poslao u pizdu materinu i rekao-Ne bez policiske pratnje.

Tako smo se posvađali.

Kako je i ostatak ekipe bio sličnog mišljenja kao i ja, rešeno je da ujutru odemo prvo u policiju. Organizator i ja smo procunjali po čaršiji i dobili sledeće savete. Tražite da u kolima ispred vas bude jedan policajac Srbin i jedan Albanac. U protivnom ako budu dva Albanca može da vas pojede mrak. A ako budu dva Srbina mrak može da pojede i vas i njih. Na našu sreću komandir stanice je bio Srbin i dao nam je ono što smo tražili.

Cica je rekla da smo pičkice i poslala nas u pizdu materinu ali je ipak pristala.

Tako smo se pomirili.

Put nas je vodio preko Sredačke župe koja je nekad bila naseljena Srbima, pored ko zna koliko puta rušenog manastira Sveti Arhangeli sve do Prizrena. Ispod nas, u dolini probeharalo voće ozelenela trava a Šara, ćutljiva i još pod snegom.

Policajci ispred nas pod punim gasom ulaze u Prizren. Naš šofer ih jedva prati plaši se valjda da ne prekorači brzinu. Imamo utisak da mu je noga više na kočnici nego na gasu. Prolazimo pored ostataka Bogorodice Ljeviške pravoslavne bogomolje iz 14. veka. Na njoj još vidljivi tragovi paljevine. Tako dolazimo do centra Prizrena. Policajci pale rotaciju i prolaze kroz crveni semafor, naš vozač staje. Sa strane grupa lokalnih besposličara ne može da veruje svojim očima. Beogradski kombi na izvolte. Neki su već počeli  da ustaju i da traže kamenice. Našeg snimatelja izdalo strpljenje.Proderao se na vozača: „ako odmah ne pritisneš gas polomiću ti ne samo jednu nego obe noge“. U zadnjem trenutku dao je gas i prošao na crveno.

Svima je laknulo kad smo sustigli policijski auto.

Posle četrdesetak minuta uspona i serpentina stigli smo u Brod. Posle još oko pola sata vožnje stigli smo u Dragaš.Najveće naselje u Gori. Put nas je dalje vodio u selo Rapča blizu Albanske granice.

 Gora je najlepši „kraj sveta“ koji sam ikada video. Sa jedne strane vrhovi Šare sa druge vrh Koritnika oba pod snegom. Gora se kao klin zabila između Makedonije i Albanije. I sa jedne i sa druge strane planine a puta dalje nema. Slepo crevo sa prosečnom nadmorskom visinom preko hiljadu metara.

U Rapči nas je dočekao i ugostio naš ljubazni domaćin a sad i prijatelj Zećir. Njegova žena Zuhra napravila je pitu od tegljenog testa kakvu u životu nisam probao. Uz razgovor o problemima Goranaca rekao nam je i za jedan lični problem. Njegov sin Rejhan te godine završavao je osmi razred. Priština nije dolazila u obzir jer nije znao Albanski a i bilo mu je rizično da pošalje dete u sredinu gde su gajili otvorenu mržnju prema ne-albancima. Pitao je Cicu da li bi mogla da mu nađe sobu u Beogradu i da mu pomogne da upiše srednju građevinsku. Cica je bez trunke dvoumljenja rekla da će Rejhan da stanuje kod nje bez ikakvih para.-Moj muž je građevinski inženjer i može puno da mu pomogne.

Tako su krajem avgusta te godine Zećir i Zuhra doveli Rejhana kod Cice.

 Upisao je srednju građevinsku.

Nije prošlo ni mesec dana javio se Zećir. U momentu kad se približavao kući osetio je miris kordita.To je upaljač za eksploziv. Imao je smo toliko vremena da rastera decu koja su se tu igrala i utrči u kuću. A onda je odjeknula strahovita eksplozija.Deo kuće je bio raznesen. Njemu su popucale bubne opne.Oporavio se ali na jedno uvo slabo čuje. Nelojalnost kosovskoj državi ima svoju cenu.

Rejhan na svu sreću nije prolazio kroz to. Trudimo se da ga zaštitimo od svih zala ovog sveta, pametan je i razumeće.

 Sad završava građevinski fakultet. Cile brine o njemu kao rođena majka,mada mislim da ponekad i preteruje.

Rejhan je naš suvenir i daragulj sa koritnika.

 

 

    

 

 

 

 

 

 

 

pan>

 

-ansi-language:SR'> 

 

 

 

 

 



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 22:54 22.12.2016

Ljudi smo cenjeni sude

Mach je mach, plach je plach.

https://youtu.be/oDKvbTNHVXA

Jed je jed.

Koritnik




Svetkovina za oko i jad za ljude.
milos_1 milos_1 19:03 23.12.2016

Re: Ljudi smo cenjeni sude

49 41
Mach je mach, plach je plach.

https://youtu.be/oDKvbTNHVXA

Jed je jed.

Koritnik




Svetkovina za oko i jad za ljude.



Lepa priroda.
49 41 49 41 19:08 24.12.2016

Re: Ljudi smo cenjeni sude

Lepa priroda.

Koritnik, Korab... trece?!?

Juzni Alpi, (Shqepitare Alps) je najvishi vrh u bivshoj YU.

Nepreciznost tadasnjih instrumenata, politika... Triglav je proglasen najvishim vrhom.

Kasnije se ustanovilo da je vrh na Prokletijama, vishi od Triglava za 3 metra.

Jedinstvena lepota i Share i Koritnika. Kao klinac bio na republichkom takmichenju
Izvidjaca.
krkar krkar 02:11 23.12.2016

Koja si ti mega budala!!!

Uskrs. Najveći hrišćanski praznik koji je i temelj svekolikog hrišćanstava. Pomalo skrajnut kod katolika


Koliki kreten treba da budeš da bi ovo napisao? Pa - taman ko Kosta.

A i lektorka ti dala otkaz (vidi se).
kosta.babic kosta.babic 02:49 23.12.2016

Re: Koja si ti mega budala!!!

Koliki kreten treba da budeš da bi ovo napisao? Pa - taman ko Kosta.

Mator si,džangrizav i ljubomoran.Svejedno mi te volimo i ne znamo kako bismo bez tebe.
kosta.babic kosta.babic 18:43 23.12.2016

Re: Koja si ti mega budala!!!

Pomalo skrajnut kod katolika

Termin skrajnut u Srpsko-hrvatskom i Hrvatsko-srpskom znači isto.Sklonjen u stranu zapostavljen.Drugim rečima u katoličkim zemljama i nihovom potrošačkom društvu akcenat je na božiću.To je vreme za kupovinu i trošenje.A suština hrišćanstva je upravo u uskrsnuću.Uostalom to sam u tekstu i pomenuo.Nažalost o tome se ne uči na vatrogasnom kursu.
krkar krkar 22:39 23.12.2016

Re: Koja si ti mega budala!!!


Termin skrajnut u Srpsko-hrvatskom i Hrvatsko-srpskom znači isto.Sklonjen u stranu zapostavljen.Drugim rečima u katoličkim zemljama i nihovom potrošačkom društvu akcenat je na božiću.To je vreme za kupovinu i trošenje.A suština hrišćanstva je upravo u uskrsnuću.Uostalom to sam u tekstu i pomenuo.Nažalost o tome se ne uči na vatrogasnom



ZAMOLILA ME NOVAMODERACIJA DA OBRIŠEM VULGARNE DELOVE KOMENTARA I EVO SAM POSLUŠAO

IAKO MORAM DA NAGLASIM DA SU UPRAVO VULGARNIJI DELOVI PRECIZNO ODRAŽAVALI MOJ STAV I MOJA OSEĆANJA PREMA KOSTINOM MUDROVANJU KOJE IZLAZI IZ SVOG NJEGOVOG ZNANJA

Kakve veze imaju i Uskrs i Božić i vera i Vjeruju i Biblija sa potrošačkim društvom, tržnim centrima, kupovinom, deda-mrazom, lutrijom, novogodišnjim programom, ukrašavanjem Knez Mihajlove, prangijanjem, pucanjem, lizanjem ruke popovima itd, itd, itd???

Jesi li ikad slušao ijednog ozbiljnog teologa, bilo katoličkog bilo pravoslavnog bilo protestantskog kad objašnjavaju, na jednostavan način za prosti puk šta je Uskrs a šta Božić i kojem je gde mesto u hrišćanskom verovanju i zašto?

P.S.
Moj originalni post dostavljam na PP na zahtev
urbana_gerila urbana_gerila 21:08 25.12.2016

Re: Koja si ti mega budala!!!

krkar
P.S.
Moj originalni post dostavljam na PP na zahtev


nije strašno to što si ti umišljena budaletina, tragično je to što su, mogu da garantujem, mnoge svrbeli prsti da ti pošalju taj pp...
Ribozom Ribozom 09:00 23.12.2016

...

Arhitektura u potpunom raskoraku, od udžerica do zgrada od ostakla i betona


Eh, da sam neki lokal-patriota.
Grad moje mladosti.
Hvala Kosta, a Cica je carica.
amika amika 10:09 24.12.2016

Најлепши крај...

Gora je najlepši „kraj sveta“ koji sam ikada video. Sa jedne strane vrhovi Šare sa druge vrh Koritnika oba pod snegom. Gora se kao klin zabila između Makedonije i Albanije. I sa jedne i sa druge strane planine a puta dalje nema. Slepo crevo sa prosečnom nadmorskom visinom preko hiljadu metara.


blind.willie blind.willie 13:12 24.12.2016

Statistika

Put nas je posle Prištine vodio kroz Ferizaj koji se nekad zvao Uroševac. Molio sam boga da nam se ne pokvari kombi na kome je pisalo – Radio televizija Srbije,sa sve Beogradskim tablicama.
Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić.


Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%. A Milosevic je dobijao preko 90% glasova (izbori 1996.), da Vas to nije zbunilo? :)
tyson tyson 12:37 25.12.2016

Re: Mitologija

Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić.

Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%. A Milosevic je dobijao preko 90% glasova (izbori 1996.), da Vas to nije zbunilo? :)

Se non è vero, è ben trovato.


kosta.babic kosta.babic 13:07 25.12.2016

Re: Statistika

Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%.

Zavisi na koji rat misliš.Ako misliš na onaj iz 1999.Onda si gotovo sigurno u pravu.
Ribozom Ribozom 16:31 25.12.2016

Re: Statistika

blind.willie
Put nas je posle Prištine vodio kroz Ferizaj koji se nekad zvao Uroševac. Molio sam boga da nam se ne pokvari kombi na kome je pisalo – Radio televizija Srbije,sa sve Beogradskim tablicama.
Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić.


Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%. A Milosevic je dobijao preko 90% glasova (izbori 1996.), da Vas to nije zbunilo? :)


Urosevac - grad je imao oko 55.000 stanovnika, opstina 120.000. U gradu je zivelo oko 18% Srba a u celoj opstini oko 30%. To su bili podaci stranih posmatraca. Danas opstina ima oko 110.000.

1996 se bili lokalni izbori na kojima je u Urosevcu SPS dobio 53%, i savezni na kojima je dobio 62%. Ako mislis na predsednicke izbore 97, Lilic je u prvom krugu dobio 49%, a Milutinovic u drugom krugu 63%.



...kad vec pominjes statistiku
kosta.babic kosta.babic 17:53 25.12.2016

Re: Statistika

Ribozom
blind.willie
Put nas je posle Prištine vodio kroz Ferizaj koji se nekad zvao Uroševac. Molio sam boga da nam se ne pokvari kombi na kome je pisalo – Radio televizija Srbije,sa sve Beogradskim tablicama.
Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić.


Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%. A Milosevic je dobijao preko 90% glasova (izbori 1996.), da Vas to nije zbunilo? :)


Urosevac - grad je imao oko 55.000 stanovnika, opstina 120.000. U gradu je zivelo oko 18% Srba a u celoj opstini oko 30%. To su bili podaci stranih posmatraca. Danas opstina ima oko 110.000.

1996 se bili lokalni izbori na kojima je u Urosevcu SPS dobio 53%, i savezni na kojima je dobio 62%. Ako mislis na predsednicke izbore 97, Lilic je u prvom krugu dobio 49%, a Milutinovic u drugom krugu 63%.



...kad vec pominjes statistiku

Ako smem da primetim nisam govorio o Miloševićevim izbornim marifetlucima. Nisam govorio ni o periodu neposredno pre rata 1999.U nazivu naselja i toponima jasno se vidi poreklo mesta i njegovih prvih stanovnika. A ono nikako nije Albansko.Dajte mi podatke o demografiji pre prvog a ne posle drugog sv.rata kad Josip Broz zvani Tito zabranio Srbima i Crnogorcima da se vraćaju u svoje kuće na kosovu.Pričajmo o suštini demografskih promena na Kosovu.
alselone alselone 20:13 25.12.2016

Re: Statistika

Zavisi na koji rat misliš.Ako misliš na onaj iz 1999


Ma otkud. Ja sam ubedjen da je pricao o Hunskim ratovima i o tome zasto ima Madjara koji se zovu Atila.
urbana_gerila urbana_gerila 21:12 25.12.2016

Re: Statistika

kosta.babic
Ribozom
blind.willie
Put nas je posle Prištine vodio kroz Ferizaj koji se nekad zvao Uroševac. Molio sam boga da nam se ne pokvari kombi na kome je pisalo – Radio televizija Srbije,sa sve Beogradskim tablicama.
Ovo mesto gde su nekad u većini živeli Srbi postalo je čisto šiptarski gradić.


Postovani Kosta, Urosevac je pre rata imao oko 70.000 stanovnika, broj Srba je bio ispod 20%. A Milosevic je dobijao preko 90% glasova (izbori 1996.), da Vas to nije zbunilo? :)


Urosevac - grad je imao oko 55.000 stanovnika, opstina 120.000. U gradu je zivelo oko 18% Srba a u celoj opstini oko 30%. To su bili podaci stranih posmatraca. Danas opstina ima oko 110.000.

1996 se bili lokalni izbori na kojima je u Urosevcu SPS dobio 53%, i savezni na kojima je dobio 62%. Ako mislis na predsednicke izbore 97, Lilic je u prvom krugu dobio 49%, a Milutinovic u drugom krugu 63%.



...kad vec pominjes statistiku

Ako smem da primetim nisam govorio o Miloševićevim izbornim marifetlucima. Nisam govorio ni o periodu neposredno pre rata 1999.U nazivu naselja i toponima jasno se vidi poreklo mesta i njegovih prvih stanovnika. A ono nikako nije Albansko.Dajte mi podatke o demografiji pre prvog a ne posle drugog sv.rata kad Josip Broz zvani Tito zabranio Srbima i Crnogorcima da se vraćaju u svoje kuće na kosovu.Pričajmo o suštini demografskih promena na Kosovu.



bata kole, zamoli nekog da te upozna sa googletom?
blind.willie blind.willie 21:23 25.12.2016

Re: Statistika

@Ribozom - hvala na korekciji, fokus mi je vise bio na cinjenici da su Albanci bili vecina 1999. (sto i Vasi podaci govore) jer zaista nisam shvatio Kostu na koji period tacno misli (nije odbrana,vec vise kao zanimljivost, 1 mandat je dobio na Kosovu SRS a ostale SPS. i jos jedna zanimljivost, rugovska klisura sa 0% Srba do 18 casova ima izlaznost na izborima 0% a u sledecih 2 sata SM dobija par hiljada glasova :) no opet, nije opravdanje, izvinjavam se zbog greske).

@Kosta - kao sto gore rekoh, nisam shvatio na koji ste period tacno mislili i zato se izvinjavam. "Nekad" je mnogo sirok pojam, mogao sam greskom da krenem i sa kontra strane, pa da od kosovske bitke, preko Arsenija Carnojevica dodjemo do danasnjih dana, sve je moguce kad pisac nije dovoljno jasan. Zamolicu za malo preciznosti sledeci put. Opet, pripisacu gresku sebi sto Vas barem nisam pitao na koji ste period tacno mislili. Samo ne znam sto mi prebacujete da sam rekao da je Kosovo albansko jer to rekao nisam!

Za period pre prvog svetskog rata smatram da nemam podataka ni znanja vise od onog sto bi rekli udzbenici ili sto bi neko iskopao koristeci google/wiki, mogu samo da podelim deo porodicne istorije i licno dozivljenog kao neko ko je rodjen, odrastao i ziveo na Kosovu i Metohiji. A evo sta ja znam o demografskim promenama u juznoj nam pokrajini.

- nakon balkanskih/prvog svetskog rata - deo zemlje je podeljen oslobodiocima, a bilo je i onih koji su poklonjenu zemlju odbili vec su je kupili svojim novcem (poput mog pradede sa mamine strane koji se kao dobrovoljac vratio iz Amerike, odatle mu novci)
- neposredno nakon drugog svetskog rata - kada je zabranjen povratak Srbima/Crnogorcima koji su tokom rata napustili KiM
- od pada Rankovica pa do "niko ne sme da vas bije" - kombinacijom pritisaka (zastrasivanja, silovanja, pretnje, ubistva) i otkupom srpske zemlje za "male" (zasto pod navodnicima shvaticete u sledecem redu) pare (tako je moj deda sa mamine strane 70-tih prodao gorepomenutu zemlju koju je pradeda kupio i otisao u centralnu Srbiju).
-od "niko ne sme da vas bije" do 1999 - demonstracije iredente (namerno koristim termin koji je bio aktuelan u tom periodu), povlacenje albanaca iz svih struktura drzave (policija, sudstvo, skolstvo, zdravstvo) psiholoski rat (izmedju ostalog najava oruzanog ustanka 1994. poznatog kao "krvavi utorak" ) i kupovina srpskih nekretnina za nerealno velike pare (ar/kvadrat srpske zemlje na Kosovu je bio skuplji nego u krugu dvojke)
- 1999. kada smo (ukljucujuci i moju porodicu) pobednicki napustili Kosovo (osim severa i par enklava).

I za kraj ovog mog pisanija, puno postovanja za Vasu koleginicu Cicu i njenog supruga, i puno srece za Rejhana, zaista dragulja sa Koritnika, i za sve one koje su u ovim ludim vremenima sacuvali obraz i cast, ma koje vere i nacije bili. Sudbinu i muke Rejhanovog oca i porodice (i ostalih Goranaca) delili su 90-tih i mnogi Albanci o kojima smo se mi (i kao drzava i kao pojedinci) u mnogo slucajeva ogresili jer su branili Srbiju bolje i casnije nego neki Srbi. A Vama molba da budete malo precizniji u vremenskih odrednicama. Pozdrav, Willie
Milutin Milošević Milutin Milošević 18:29 25.12.2016

Prizren i Gora

... i Sirinićka i Sredačka Župa.

Nije da se hvalim, ali imao sam i imam sjajne prijatelje iz Prizrena i tamo sam odlazio pre 1999. a ponovo već od 2001. Istina je do skora nije bilo lako, čak sam pričao samo Engleski. A već 2013. sam išao svojim kolima, beogradske registracije, isto kao i ove godine. Od pre neku godinu mžeš pričati Srpski u gradu, i preko dana i uveče.

U Gori sam bio samo jednom, za Đurđevdan 2005. godine. Ko zna šta je taj praznik za Gorance, shvatiće. Na žalost, bilo je veoma loše vreme pa nisam video ono šta je najlepše.

Moram ponovo.

A sirinićko/prizrenska pesma koja se ne zaboravlja je...



I pevam je često, očiju suznih, za Jugoslava, Džafera, Agrona i Samiju.
kosta.babic kosta.babic 20:03 25.12.2016

Re: Prizren i Gora

Milutin Milošević
... i Sirinićka i Sredačka Župa.

Nije da se hvalim, ali imao sam i imam sjajne prijatelje iz Prizrena i tamo sam odlazio pre 1999. a ponovo već od 2001. Istina je do skora nije bilo lako, čak sam pričao samo Engleski. A već 2013. sam išao svojim kolima, beogradske registracije, isto kao i ove godine. Od pre neku godinu mžeš pričati Srpski u gradu, i preko dana i uveče.

U Gori sam bio samo jednom, za Đurđevdan 2005. godine. Ko zna šta je taj praznik za Gorance, shvatiće. Na žalost, bilo je veoma loše vreme pa nisam video ono šta je najlepše.

Moram ponovo.

A sirinićko/prizrenska pesma koja se ne zaboravlja je...



I pevam je često, očiju suznih, za Jugoslava, Džafera, Agrona i Samiju.


Bivajući po kosovu upoznao sam dve devojčice obe uzrasta oko šest godina.Prva je odrasla u porti očeve crkve u Orahovcu sama i bez druge dece.Druga je iz sela čijeg se imena više ne sećam.Rekla je da ima Albanske dece i da bi se rado igrala sa njima.Rekao sam joj da uči Albanski.Prijateljstva iz tog perioda traju za ceo život.
blogovatelj blogovatelj 20:32 25.12.2016

Re: Prizren i Gora

Od pre neku godinu mžeš pričati Srpski u gradu, i preko dana i uveče.


Znači, sloboda.
Milutin Milošević Milutin Milošević 00:46 26.12.2016

Re: Prizren i Gora

Ko nije pročitao moje ranije blogove:

ToЉeРanЦijА

Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena

Za devojčicu znam. Obilazio sam njenu babu, suprugu osnivača odreda izviđača "Prizrenski dečaci"
49 41 49 41 23:40 27.12.2016

Ajde Jano

https://youtu.be/PwkvOt5W1nk[youtube]

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana