Tražeći neke fajle na kompjuteru danas, naleteh na ovo. Napisano pre jedno dve godine, ali u meni dira iste žice.
Izgleda da Jutjub opet ne radi u telu texta, pa cu Muziku staViti u prvi komentar.
---------------------------
Pre par dana šetao sam svoju redovnu dnevnu turu od 5 kilometara uz more i razmišljao o Mikeleovom blogu o borama.
I ja volim svoje bore, ali još više volim svoje ožiljke. I nakupilo ih se hvala Bogu u svim ovim godinama.
I onda BUUUUM : Iz dubina mog Ipoda i daljina prošlosti kroz tanke bele žice do mojih ušiju dopre OVO :
I još uvek hodajući osetih veoma, veoma stvarno da sam pre nekih trideset godina na nekom ćošku skrenuo desno umesto levo ( ili obratno) i obreo se u paralelnom pogrešnom Univerzumu sa pogrešnom Muzikom. I zbog te pogrešne Muzike u ovom pogrešnom Univerzumu mnogo drugog je pogrešno.
Svatih da ako pogledam naglo u levo u krajnjem uglu oka mogu na vidim na delić sekunde onaj drugi univerzum koji sam greskom napustio.
I videh :
Videh Moj Beograd, čist , nasmejan
Videh Sebe: Potpuno isti
Sa istim borama
Istim ožiljcima
Jedino što je različito je da tamo nemam na dnu stomaka ovaj stalni grozni Osećaj Gađenja;
Bože, kako je lepo…..
….I puno je Zvezda