Autor: Miroslav Janković
Hu Jia, borac za ljudska prava iz Kine nedavno je uhapšen jer je, navodno, u svojim kritičkim govorima o vladajućem kineskom režimu (Komunistička partija) podsticao na subevrzivno delovanje protiv kineske države. Ovaj neumorni borac za ljudska prava kritikuje kinesku politiku prema Tibetu, a za svoja zalaganja za zaštitu prava Kineza koji boluju od AIDS-a dobio je mnoge međunarodne nagrade. Sledeće tri godine, zbog svojih ubeđenja, provešće u zatvoru.
- Hu Jia
Don Zirkel, bivši vojnik i aktivista za ljudska prava uhapšen je pre par dana u Njujorku jer je nosio majicu na kojoj je pisalo “4000 vojnika, milion Iračana – mrtvi”. To se dogodilo nakon antiratnog mitinga koji je održan ispred jednog tržnog centra u Njujorku, a pošto je Don Zirkel pokušao da kupi kafu i pomfrit u restoranu koji se nalazi u pomenutom tržnom centru.
Sa druge strane Lindy England, pripadnica američke vojske u Iraku koja je služila u logoru Abu Ghraib, prošle godine puštena je iz zatvora nakon izdržavanja trogodišnje kazne zbog torture i zlostavljanja zatvorenika.
- Lindy England
Lindy je sada slobodna i u prilici da šeta ulicama, druži se sa ljudima i upoznaje nove, putuje po svetu… Pitam se šta je sa osobom koja na slici gore levo leži na podu, ili šta danas rade ljudi koji sede jedni na drugima sa tako pogaženim dostojanstvom na slici gore desno? Jedno je činjenica. Ljudi kao Lindy izlaze na slobodu, a ljudi kao Don Zirkel koji pozivaju na prestanak tog ludila odlaze iza rešetaka. Uglavnom, i o jednima i o drugima se piše dok žrtve ostaju na marginama interesovanja javnosti.
Mislim da je danas jako teško biti borac za ljudska prava u diskursu u kome se ta borba doživljava kao zlonamerna kritika postojećih režima. Hoću da kažem da postoje države koje organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava doživljavaju kao svoje neprijatelje. Ovo je nešto što ja ne mogu da razumem. Koja je to perspektiva gledanja na stvari u kojoj ozbiljno, profesionalno, iskreno i istinito zalaganje za ljudska prava postaje akt neprijateljstva prema vlastima? Vlasti i ljudskopravaške organizacije upućeni su jedni na druge, oni moraju sarađivati. Čini mi se da od te saradnje zavisi mera u kojoj će ljudska bića uživati svoja prava i slobode. Takođe, ta saradnja predstavlja izraz napretka i civilizovanosti jednog društva.
Inače, u istoj toj Kini, pomenutoj na početku teksta, održavaju se ove godine Olimpijske igre koje nose slogan “One World One Dream”. Za ovaj slogan se kaže da u potpunosti reflektuje univerzalne vrednosti olimpijskog duha. Dodaje se i da uprkos razlikama u boji kože, jeziku kojim govorimo ili rasnoj pripadnosti, mi delimo isti svet i da moramo zajedno da težimo ostvarenju zajedničkog ideala, a to je mir u svetu.
Dobro nam ide za sada, zar ne?