gost autor: drzurin otac
Od nekog vremena , Ljubica i Vukoman ne žive zajedno. Rastali su se, jer je Vukoman našao drugu koja se zove Žana. On joj tepa, i - otkako se sama pojavila u neboderu - udvarajući joj se krišom, tepa joj sa: „Žana-Mari“...!?
Ljubica je to primjetila i rekla mu da pokupi svoje prnje i da ga njene oči više ne vide!
Hrabro i slavodobitno je otišao od nje ostavivši dva sina u pubertetu.
Kod „ Žane-Mary“ je bio manji od makova zrna:
- Uključi mašinu za pranje, pazi da mi ne pogužvaš onu spavaćicu i – kad budeš prostirao veš - ne stavljaj one drvene štipalice!!!
Vukoman slijedi njezine upute, ali mu Žana sa zadnjicom nalik na dvokrilni ormar idealno paše u krevetu.
Za šest mjeseci, otkako je napustio Ljubicu – pola ga nema!!!
Već ga i strah hvata u pauzama između steranja veša i odlaska na pijacu, jer vazda u kući nešto nedostaje, naročito crnog luka i izvjesnih pašteta (da li ćurećih ili pilećih – tek, svinjske nijesu!?)
Vukoman, u rijetkim predasima, odlučuje da još jedared „prouči“ – „Gorski vijenac“, a sve ne bi li mu našao mahanu u pogledu „poturica“ i – neka ih đava' nosi - svojih pohlepnih Brđana... Usput, dok ga čita, preslišava se. Sve bi i on to mogao kazati, naročito ono: „Šta je čovjek, a čovjek biti mora“!?
Utom se malo i zamisli, pa mu se načas učini i da ne zna kako bi na to odgovorio... Prizva i Ivu Andrića u pomoć (Andrića, koji nije ni srpski ni crnogorski, a pitanje je je li i bosanski, to jest hrvatski, a biće da je najprije nji'ov, majka ga ne ubila...?!)
Još se malo zamisli, te za srpske reče da su Vuk i Dositej, stoposto! Od hrvatskih su Krleža i Tin Ujević...
Bilo kako bilo, dok se je preslišavao, Žana je već stajala uz njega. Gleda ga, a onda mu neočekivano kaže:
- To si mogao i kod one svoje čitati!!! Eh, da sam znala....???
Vukoman istog trena baca „Gorski vijenac“ i ljubi je u oba obraza grleći je i ulagujući joj se: - Moja „Žana-Mari“, samo ti , sunce moje, reci šta ti treba! Hoćeš li da te izvedem na večeru kod „Papagaja“ ili želiš nešto ,rustičnije'? Da skoknemo put Trebinja u one „Tuli“, pa ispod sača, ha???
- Neću! - nabusito odgovara Žana (sada već i sa dodatkom: „Mary“!), i još dodaje: - Ne pada mi na pamet da gledam one seljačine koji ne znaju ni nos obrisati. Kao ni ona tvoja bivša, uostalom – dodaje usput.
Vukoman je i dalje u papučama. Žana ipak odlazi u kupatilo da skine staru i nabaci novu šminku. (Ooo!, ići će ona na večeru, pa makar to bilo i kod onih seljačina što ne znaju nos obrisati, jer – kratak je život, a Vukoman joj je naišao ko kec na desetku!)
Izlaze žurno iz stana. (Vukoman je kod rastave braka sa Ljubicom za sebe zadržao samo „Renault – Senik“ – kako ga on naziva?!... Sve ostalo – prosto joj bilo – ostavio je Ljubici! )
Kod Žane je stančić jednosoban, u stvari garsonjera, pošto je ona došla iz Pule, a priča se i da joj je muž – gluho bilo! – postradao na njojzi, ali, bogo moj, šta je tu je. Zaljubak ne pita. A baš ga je posve ošamutila. Nije mogao vrata potrefiti, već je zapinjao za štokove... Sad je, Bogu fala, sve potaman!!! Žana mu u svemu paše. Ima je i šta viđeti, a i ima se na njoj šta viđeti!!!
Izlaze napokon iz stančića ko dvoje golupčića. Vukoman je onaj sa ljubičastim prelivima paperja na svom vratu, a Žana – o njoj se ništa drugo ne može kazati već da je k'o iz bajke – prava golubica ...?!
Na parkingu – gle čuda!, susreću Ljubicu. Žana, a odskora sa dodatkom „Mary“, a sve po želji Vukomanovoj, ne gleda u nju, ali siromah Vukoman se zblenuo. Bi da upita za sinove, pa i da kaže što bilo bilo drugo, ali ga je sramota. Utom se k'o slučajno maši za džep i prstom uprije u tipku za pozivanje na mobilnom, takoreći nesvjesno. Javi mu se stariji sin (onaj koji je na heroinu)...
Najprije nevjerica sa Vukomanove strane i nerazumljivo mumlanje starijeg sina. Ipak, Vukoman se snađe i priupita: - Kako si, sine?
- A, jebe se tebi kako sam ja! – neočekivano mu odgovori njegov mezimac.
Noge mu se presjekoše, ali bi uporan do kraja, te istog časa nazva i mlađeg Ostoju, pa i pred njim poče utiho gugutati: - Ostojice, kako ti je u školi? Ima li kakvijeh cura, a sine?
Mali mu reče da ga više ne naziva i isključi mobilni.
Žana-„Mari“ je bila sablaznuta. Stajala je uz „Reno-Senic“ i čekala Vukomana da joj otvori vrata. Sve je na njoj bilo tip-top i bila je spremna – vidjelo joj se to u očima – da hrabro pogleda u lice svim muškarcima koji bi joj bili iole privlačni.
Vukoman je bio kolateralna šteta. Takvih kao što je on i žmureći je mogla da ima na desetine!
Uđoše najzad u auto, a Vukoman odmah uključi klimu i tek malčice spusti prozor na strani Žane-„Mari“.
Ona je obilato popunila sjedište i Vukoman se nakon toga nagnu da je poljubi u obraz – onaj bliži njemu, što nikada ranije nije praktikovao sa Ljubicom!?