Anče

Jelica Greganović RSS / 06.04.2008. u 22:38

Priča o Ani srednjeg roda.

vodenica.jpg

Prošlog leta, u zadnjoj avliji mog strica Andre, često sam sretala čoveka sa belim kanistrom. »Božidar Babić, penzionisani učitelj«, rekao mi je pomenuti ljubazno, pružajući mi drugu, slobodnu ruku. Posle razmene samo srdačnih osmeha, jer nikako nisam mogla da se setim tog komšijskog lica, Božidar Babić, penzionisani učitelj je polako odlazio do česme i točio vodu, pažljivo bez prosipanja, u beli kanistar. Moji rođaci, shvativši da ne znam ko je nosilac kanistra, a računajući na moju slabost prema knjigama, rekli su mi da je »taj komšija, Babić« napisao knjigu. Čime se retko koji Badnjevčanin može pohvaliti. Pa još istorijsku. Hronologiju sela, u koje se vratio, posle službovanja, tek sredinom devedesetih. Idući put, Božidar Babić, penzionisani učitelj, u jednoj ruci je nosio kanistar, a u drugoj svoju knjigu. Kanistar je pažljivo spustio na zemlju, knjigu pogladio oslobođenom rukom i kao da se teško od nje odvaja srdačno mi je dao na poklon.

Tako sam dobila badnjevačku hronologiju, u kojoj se Božidar Babić potrudio da pribeleži ne samo istorijat sela, već i porodica, koje u njemu žive. Listajući knjigu, naišla sam na porodicu Bratkovića i rečenicu:«Slobodan je imao Veljka i Anu, udatu u Velike Pčelice.« Da nije bilo tog sela, smešnog imena, ne bih ni primetila Anu. Ne bih se setila Ane, jer nikada nisam ni mislila da se tako zove ili da ima pravo, ozbiljno ime. Ta Ana je uvek bila i ostala – Anče. Poslednja rečenica, vest o Ančetu, meni preneta iz sela je bila: »Udalo se Anče.«

Ta Ana je uvek bila u srednjem rodu. Nikada je niko nije drugačije zvao, niti u drugi rod stavljao. Komšijska mala devojčica, »od Bratkovića«, bila je i ostala »to Anče«. Da li su bili razočarani, da li su čekajući i očekujući sina, tu ćerkicu retkog imena u selu, Ana, prosto zvali »dete« i stavljali je u srednji rod, ne znam. Ali i kada se rodio njen brat Veljko, Anče je ostalo u srednjem rodu. Njena baka je često dolazila do našeg dvorišta pitajući: »'El kuj video ono Anče? Kud' se dede...«

Ispred kuće bake i dede, seoskih učitelja, rasle su tri višnje, stabala okrečenih u belo. Pored njih, uz samu zelenu, drvenu kapiju, stajala je vitka kalemljena kruška, koja je razmaženo rađala samo po pet-šest, prevelikih, medenih plodova. A uz krušku, prstiju upletenih u letvice, obično je stajalo Anče i čekalo da sestra i ja izađemo iz dvorišta.

Anče je, uprkos srednjem rodu, nosilo haljinice. Do zelenih kolena. Sa velikim džepovima, u kojima su bile bar projine mrvice. Anče je imalo zavidnu kolekciju sitnih pegica, zelene oči i samo početkom dana uredno začešljanu, svetlu kosu. Anče je leti bilo boso i između prstiju su mu virile počupane travke. Zimi je Anče bilo zadundano u veliku jaknu, posuvraćenih rukava, sa jednoprstim rukavicama. Velikim, prljavo-belim od nebojene, seljačke vune.

Iza Ančeta je, na tankim, musavim nogama, stajao njen mali brat Veljko. Veljko je bio višak u našem druženju, ali istrajno, svakog raspusta, Veljko je tabao za nama i počesto bivao namerno gubljen usput. Uprkos tome, vraćao se nazad do kapije i bez reči sedeo pod višnjama. Dok je Veljko strpljivo kao Usud čekao da se vratimo, po obližnjim livadama, nizbrdicama i bagrenjarima, Anče je sa nama galopiralo, kotrljalo se i zavlačilo u kupinjake, uprkos upozorenju njene babe da tamo žive »bube-karakače«.

Za Ančetom je uvek trčkala i Bubica. Crno-bela, čupava, mala kuca, komšije Mileta Bosanca. Zidara, doseljenika iz Bosne, koji je preko dana radio po selima, a noću propijao zarađeni novac, u kafani uz crkvu. Za razliku od Bubice, za koju smo svi znali da je Ona, jer je ponekad postajala majka pet-šest belih grudvica, Anče je uvek bilo Anče. To Anče.

Anče nas je vodilo, krišom u ambare. Posle žetve. Tamo smo se zatrpavali u žito, sipali ga jedno drugom za vrat i onda se satima pomamljeno češali od žitne prašine. Anče je predvodilo i pohode u vodenicu njenog dede. Deda Miloje je bio vodeničar poslednje »kamene vodenice«, koja je kloparala, neumorno, uz mostić preko Lepenice. Vodenica stara, prastara, prilegla uz zemlju, radi i danas. Deda Miloja više nema, a tada nas je, beo kao duh, plašio izranjajući iza visokih gomila džakova. Otresajući ruke, deda Miloje je stavljao Anče u krilo i vadio iz džepova komadiće presušene proje. Deda Miloje je bio ćutljiv, kažu da su vodeničari takvi. Umesto njega, iza njegovih leđa, kloparali bučnim razgovorom veliki, kameni točkovi, a iz njihovih šupljih srca padalo je u vreću, pušeći se prašinom, brašno. Ništa slađe od tog brašna nije bilo. Krckalo je pod zubima, punog kukuruznog ukusa. Najfiniji mirisni brašneni prah svetlucao je u sunčanim trakama, koje su kroz uske prozore osvetljavale vazduh u vodenici. Vazduh zaglušen ritmičkim tutnjem kamena i zvukom vode, koja je spolja prštala o drvene lopatice. A Anče je ponosito, u već beloj, sažvakanoj haljinici, stajalo i nudilo nam brašno u činijici napravljenoj od malih, prljavih dlanova.

Anče nas je naučilo kako se »vuče dren« i tako sa njegovog lišća pokupe donje, nevidljive iglice, koje posle svrbe i peku onoga, koga tom rukom dodirneš. Anče je hvatalo žabice i punoglavce u jarcima pored pruge i svice u teglu, da svetle noću. Anče je umelo da od bagremovih listića, jednim potezom napravi »ružu«. Pokazalo nam je kako se zubima vuku kaiševi bagremove kore, sa vitkih, mladih grana. Zubi su trnuli od oporog bagremovog soka, a mi smo od tanke, trakaste kore, pravili pletenice za bičeve. Na proleće smo vadili tučkove iz mirisnih bagremovih grozdova i grickali ih. Anče nam je otkrilo tajnu pravljenja nakita od belih rada, alki od maslačka i korpica od trave.

Ančetu su na seosku slavu, Petrovdan skidali haljinu-keceljicu i oblačili »ga« u belu, štirkanu bluzicu i faltanu roza suknju. Kolena su mu bila čista. Kosa vezana dvema mašnama, u velike, tufnaste leptirove. Anče je nosilo bosiljak, uvezan crveno-belo-plavim poštanskim koncem. Predveče, Anče se vraćalo u svoju keceljicu i donosilo nam džepove pune slavskih, izdrobljenih i smeljanih kolačića.

Anče je raslo od raspusta do raspusta, ali glagoli za njom su ostajali u srednjem rodu: »...tražilo vas...pitalo me...otišlo...Anče«. Valjda zbog toga nikada nisam ni mislila da je u pogrešnom rodu, a ni Anče se nije bunilo.

Poslednji put sam je videla već veliku. Pred kraj škole. Rekla mi baka: »Videlo te Anče da si došla«. Pred kapijom, pored tanke kruške je stajalo Anče. Sa manje pegica. U farmerkama. Devojka. Sa tada modernom frizurom. Ali ipak, u očima je i dalje čučalo staro, dobro Anče.

Posle su baka i deda umrli. Kuću je kupio Mile Bosanac. Bubice odavno nije bilo. A Anče se udalo. U Velike Pčelice. Tako je ostala u priči. Nekako mi se činilo, da niko drugi, nego samo Ana, koja je uvek bila Anče, je mogla da se uda u selo takvog imena. I tako zauvek ostane ono što je bila. Jedno i jedino Anče.

 

 



Komentari (88)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

bravar bravar 22:46 06.04.2008

bez naslova

Mnoogo lepooo:)
bravar bravar 22:46 06.04.2008

Re: bez naslova

bravar bravar 22:47 06.04.2008

Re: bez naslova

bravar bravar 22:50 06.04.2008

Re: bez naslova

Super Ti je ta Ance:)))

I taj ambar pun zita i ta vodenica i ta polja i.... gde god da je - vidis da je s' Tobom.
I te tri visnje i njena zelena kolena (eh sto je majka moje trljala da skine to zelenilo, al dzaba - zelena se zalepila za me, pa mi i danas dani omiljena:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:52 06.04.2008

Hvala draga

Bravarko, bilo mi je zadovoljstvo. Zapravo ovo je priča ispirisana postom Minje Bogavac, ona me ponovo podsetila na ovu Anu, koja to nikada nije bila. Gore je deda Milojeva vodenica.
Ista kao uvek.

bravar bravar 22:52 06.04.2008

Re: bez naslova

A ovo za Te:)

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:54 06.04.2008

Odatle sam

i maznula sliku vodenice...a ovo je slikano sa mostića pored iste. Vidi se centar sela, skroz levo, uz prugu, još kojih petsto metara je bila kuća bake i dede...i Ančetova.
bravar bravar 22:55 06.04.2008

Re: Hvala draga

Znam da si napisala da ces, ali nisam mislila da ces vako brzo:)))

I, bas sam uzivala citajuci.
A jel ste isle u ambare s' kukuruzima?
Sto se u njima izlupas o one klipove... qq...
bravar bravar 22:56 06.04.2008

Re: Odatle sam

Ima na sajtu prelepih slika ( pejzazi 1 i 2)
da ne prepisivam:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:58 06.04.2008

Kod mog

strica, na sasvim drugom kraju sela (tamo odakle je familija izvorno i gde je i moje placence) je i dan danas ambar u kome smo se igrali. Jes fakat izgineš po onim kukuruzima, ali je zabava...a posle kad se kukuruz samelje, u ambar se skupljaju kočanji, oni su mnogo zanimljiviji za igru...šuškaju i može od njih svašta da se napravi, pa i kućica za lutke.
(gledala sam sajt, pogledaj sektor "magla", kič živi)
bravar bravar 23:05 06.04.2008

Re: Kod mog

I mi smo zvali kocanji. A cula sam razne druge nazive za iste:)

Sektor je no limit:)))

To samo priroda moze:)))

A jesi li provalila da fotosi imaju nazive:) gusta, lebdi i hoce da postane oblak, sad ce sunce:))) extra
bravar bravar 23:09 06.04.2008

Re: Kod mog

Cek malko Lepenice u pesmi:)
Lord Greystock Lord Greystock 23:30 06.04.2008

Re: Kod mog

bravar
I mi smo zvali kocanji. A cula sam razne druge nazive za iste:)


Mi smo ih zvali "čokanji". A u Banatu ih zovu šapurine.

BTW Jelice mnogo si lepo ovo napisala. I podsetila me na detinjstvo kod mojih majke i dede, igranje u žitu, igranje u ambaru sa klipovima kukuruza ili u šupi ispod ambara gde je bio okrunjen kukuruz. Pa onda igranje u prašini, šljapkanje po debeloj prašini bosim nogama, kupanje u Tamišu, igranje sa bičem - koliko sam se samo puta udario bičem po glavi dok nisam naučio da pucam bičem kao čobani što su čuvali ovce...

Preporuka.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:10 07.04.2008

Re: Kod mog

A kod nas su se kočanji zvali i šipurike...još sličnije šipurinama. A ni prašine nije falilo :)
dragoljub dragoljub 18:55 07.04.2008

Re: bez naslova

bravar
Mnoogo lepooo:)


sapovećim zakašnjenjem
bravar bravar 22:27 07.04.2008

Re: bez naslova

Dragoljube,
sa jos vecim zakasnjenjem - H V A L A:)))
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:47 08.04.2008

Re: bez naslova

Boki88 Boki88 23:06 06.04.2008

..

Prelepo....
Ja sam odusevljen!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:14 06.04.2008

Boki,

hvala :)
ivana23 ivana23 23:09 06.04.2008

Ance

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:14 06.04.2008

Ivana,

probaj da zamisliš pčelice, ali velike Ko mu dade ime...
ivana23 ivana23 23:25 06.04.2008

VP

Velike Pčelice je naselje u opštini Pivara u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 673 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 859 stanovnika).

U naselju Velike Pčelice živi 614 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 55,3 godina (53,7 kod muškaraca i 56,9 kod žena). U naselju ima 287 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,33.

Ovo naselje je velikim delom (99,4%) naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Položaj - 44° 00′ 15" SGŠ; 20° 51′ 35" IGD


Zamisljam :)))
Malanika Malanika 23:21 06.04.2008

Divna slika detinjstva

Hvala Jelice, divna ti je ta Ance.

A nista sladje i mirisnije od bagremovog tucka... Valjda zato ode Mala pcelica u Velike...
Preporuka, znam da uvek pljuste, ali neka je, da se nadje
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:24 06.04.2008

Re: Divna slika detinjstva

Hvala Malanika, nek se nađe :)))
A pored bagremovog tučka ima i onaj trubasti crveni cvet ukrasne loze...stalno po njoj zbog tog meda gmižu mravci...e, kod nje kad otkineš donju, zeleno-žutu čašicu, povuče se i tučak...u rukama ti ostane samo procvetala trubica puna meda...i slatkog mirisa.
Malanika Malanika 23:27 06.04.2008

Re: Divna slika detinjstva

Slatka biologija univerzuma!
Dragojlo Dragojlo 23:34 06.04.2008

Ance

U ovom trenutku nemam komemtar, vec kao novi clan proveravam kako sta funkcionise.
dragonKa dragonKa 23:46 06.04.2008

eeee jele,

imash taj dar da me taknesh u dushu (i ne samo mene).
negoc pishi tu knjigu shto pre :)
ajd' chekamo ...
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:11 07.04.2008

Re: eeee jele,

pa gde si ti nama dragonKa :)))
pišem, sve vreme ja pišem :)
dragonKa dragonKa 00:18 07.04.2008

Re: eeee jele,

tu sam i kad me nema : )

Jelica Greganović Jelica Greganović 00:24 07.04.2008

Re: eeee jele,

E pa milo nam je znati draga :)
dragonKa dragonKa 00:31 07.04.2008

Re: eeee jele,

: ) pa kad tamo kod vas ne pishe ko daje preporuke : )
to bi trebalo popraviti : )

aj sad laku noc i lepo sanjaj, pa se pishemo uskoro : )
Mungos Mungos 23:45 06.04.2008

Kumo, sve si bolja!

Cista 11!:)

Mungos, The Uzivao Citajuci
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:11 07.04.2008

Re: Kumo, sve si bolja!

Hvala kume dobri :)
dragoljub dragoljub 00:09 07.04.2008

#

lepa su to sećanja,nama koji nemamo selo može samo da bude krivo,bar meni jeste jer mislim da mi fale takva sećanja
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:13 07.04.2008

Re: #

Ta "seoska" sećanja jesu posebne vrste i meni je jako žao što moja deca nisu imala prilike da to osete. Ali nikada nije kasno...jesu porasli, ali tako su lepo prošlog leta jurcali po Badnjevcu, a baba-tetke-ujne ih mazile, da sam se ja živa istopila.
ivana23 ivana23 00:21 07.04.2008

Re: #

dragoljub
lepa su to sećanja,nama koji nemamo selo može samo da bude krivo,bar meni jeste jer mislim da mi fale takva sećanja

Vala bas...Detinjstvo u selu ili bar raspusti...al sad imam "tudje" selo.

Ovo sam ja snimila u tom selu, malo podno Divcibara, a nisam se setila da okacim na blog o macama


kao da su joj oci providne
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:24 07.04.2008

Re: #

Ili prve zvezde u sumrak na nebu pozadi.
dragoljub dragoljub 00:53 07.04.2008

Re: #

Detinjstvo u selu ili bar raspusti.

paspus dovoljno baš da ne preteramo,a imam i ja slike od jednog mačka al sam izrazito glup za otvaranje naloga pa to tije,pa nemogu da ihokačim
ali tako su lepo prošlog leta jurcali po Badnjevcu, a baba-tetke-ujne ih mazile, da sam se ja živa istopila.
*novo

po o tome pričam:)))
Dolybell Dolybell 07:26 07.04.2008

Re: #

Ili prve zvezde u sumrak na nebu pozadi.



Moje detinjstvo je ostalo samo u sećanju i nešto malo porodičnih fotografija.
Kuća moje bake, kuće rođaka, komšija... stari put, most, prelepa obala Trebišnjice sa
najboljim izvorima najčistije ledene pitke vode, (4° C) , reka na čijem mestu se
niste mogli kupati koliko je bila hladna usred leta, (samo najhrabriji su mogli
izdržati par minuta u vodi). Najslađa i najlepša pastrmka, sa najlepšim
raznobojnim tačkicama...
Mala polja zasađena najboljim duvanom, male bašte ograđene niskim
kamenim zidovima, uljanici sa košnicama i pčelama, kojima je "otiman"
najlepši med sa mirisom vrijeska i žalfije.
Kuće od kamena, koje se leti toliko "usijaju" da se spava napolju.
Nebo je prepuno zvezda, koje se čine toliko blizu kao nigde drugo,
i kao da ih je tamo bilo najviše, toliki je mrak bio kad padne noć.
Sve je nestalo, ispod ovog jezera, zauvek. Ni nebo nije više isto.

d j o l e d j o l e 07:50 07.04.2008

...

Pored njih, uz samu zelenu, drvenu kapiju, stajala je vitka kalemljena kruška, koja je razmaženo rađala samo po pet-šest, prevelikih, medenih plodova.


Kad pomenuste kalemljenu krusku, setio sam se jedne kruske (bio je vec kupljen kalem, nije bila neknadno kalemnljena) koja bila slaba, dve tri godine joj je trebalo da se prene nakon sto je bila presadjena. Tavorila je svakog proleca i pustala jedva primetne mladice cisto da se vidi da je jos uvek ziva, dok je voce oko nje izrastalo i tamo gde je trebala da bude njena krosnja. Rodila je mozda dva tri puta po nekoliko plodova (tri cetiri ne vise) pre nego sto se osusila posle jedne zime.

Zasto ovo pisem. Od tih nekoliko plodova koje je rodila do mene su dosla dva, nekako slucajno malte ne. Nikad nista lepse u zivotu nisam pojeo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:09 07.04.2008

A ova

je ostala previtka i nerazgranata za "svoje godine". Tih pet krušaka, a ponekad i manje, je deda obilazio, sa rukama na pozadini, svaki dan i gvirio u njih odozdo. Debelim prstima je skidao svaku bubicu, pipkao lišće i najstrašnije nam zabranjivao da posegnemo za zelenjikavim kruškama. Kada su konačno dozrele, bile su prosto čarobne. Zlaćane sa rumenim trbama. Deda je svaku pažljivo otkinuo i stavio na novinu, na polici u špajzu. Posle nam ih je služio, tanko narezane perorezom. Te šnitice su bile slatke kao med.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 07:51 07.04.2008

Ma ti si...

Ma ti si jedno Anče...o))
Lepo, dirljivo lepo...
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:01 07.04.2008

Re: Ma ti si...

Hvala, bata Cole.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 08:03 07.04.2008

Re: Ma ti si...

Jelica Greganović
Hvala, bata Cole.

Hahaha, ma koliko mi bio drag moj prezimenjak, ja ipak nisam Cole...o))
Anče, jedno..o))
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:11 07.04.2008

Iju!

Ja se izvinjavam, Drago pa to si ti, još sam jutarnja :) Samo sam videla "Kovačević"...Izvini :))) A i nije te dugo bilo, lepo si me iznenadio jutros.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 08:16 07.04.2008

Re: Iju!

Jelica Greganović
Ja se izvinjavam, Drago pa to si ti, još sam jutarnja :) Samo sam videla "Kovačević"...Izvini :))) A i nije te dugo bilo, lepo si me iznenadio jutros.

Ništa, ništa Jelice...o)))
Ovim je efekat još veći....a znak da kod "Kovačevića" dobro stojiš, jasniji..o))
pozz
expert expert 08:30 07.04.2008

Sta je ovo?

Vise preporuka nego komentatora. E necu uskociti u taj voz ma koliko dobar tekst bio :)
Stvarno Jelice, kako mozes da se secas takvih detalja kao ono o namernom gubljenju brata usput? To je meni moja starija sestra redovno radila i da ti nisi napisala nikad mi ne bi palo na pamet
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:17 07.04.2008

Re: Sta je ovo?

expertu, ja imam oveći problem u životu...primećujem i pamtim stvari koje drugi ni ne vide, koliko su sitne, niti pamte...a meni ovoooliki kadrovi u glavi...posle je i moja sestra (od tetke) dobila brata. Siroti Veljko je taman porastao, kada je stigao njegov naslednik, koga se opet trebalo rešavati. Mada taj je bio bitno uporniji i glasniji, derao se ko poparen kad bi ga ostavile. Onda su nam pretili da moramo da budemo sa njim. Poslušale smo ih...mi smo sedele na drvetu, a on se drao ispod. Bile smo sa njim. To je bilo vreme kad smo požalile za Veljkom, Veljko je bio tako tih i nikada nije zamerao ostavljanje. A ovaj novi je bio kao vatrogasna sirena.
lucidus lucidus 08:39 07.04.2008

Anče

Predivan tekst, da ne kažem priča.
Za mene ima i dodatno značenje. Imam sestru od ujaka koju smo isto zvali Anče, a i sad je ponekad tako zovemo.
Ono o čemu do sada nisam razmišljao je to da smo se i mi našem Ančetu obraćali u srednjem rodu. Zašto? Ne znam.
expert expert 08:43 07.04.2008

Re: Anče

Mojoj mami je ime bilo Ana. Nadimak kod Slovaka je Anca, sto mu dodje kao augmentativ, i isti moja majka jaaaako nije podnosila sto je nas decu inspirisalo da je namerno tako zovemo i kliberimo se kad pocne da odskace od zemlje
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:20 07.04.2008

Re: Anče

Meni je to "Anče" zvučalo uvek tako okruglo i sasvim logično u srednjem rodu. Tek kasnije sam pomislila na to da se Anče nikada nije bunila što je svi stavljaju u srednji rod, samo nju. Valjda zbog toga joj je to Anče još više pristajalo.
edi-va edi-va 09:44 07.04.2008

Jelice

znash onu: moje selo lepshe od Pariza ... tako nekako. Pade mi na pamet, jer si (kao i uvek uostalom) docharala lepotu, ne samo sela vec i Ancheta ...


ovo je za Anche:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:55 07.04.2008

Re: Jelice

O, da...a moje Anče je krenulo i stiglo do...Velikih Pčelica :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:09 07.04.2008

ima jedan izraz:

čote...
tako deda mog muža zove jednu anu, koju iz sasvim drugih razloga zovu anče
: )
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:45 07.04.2008

Re: ima jedan izraz:

nikad nisam taj izraz čula, nam da na jugu Srbije ovu devojčice "čupe", ali za čote ne znam.
cincili cincili 11:21 07.04.2008

vazda

si ovo lepo srocila. uzivala sam u svakom detalju.
a, ime sela gde se ance udalo - sasvim ispravno, jer da su "male pcelice" bio bi pleonazam. dakle vodilo se racuna
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:46 07.04.2008

Re: vazda

apsolutno...sve je u detaljima :)
grofisneki grofisneki 12:11 07.04.2008

Jejo

bas si me dotakla, sva sam sad senti-menti :)
podestila si me na detinjstvo kad smo svi bili bezbrizni, i jedina briga nam je bila sto vise se igrati i smejati...

eto, ja imam drugaricu iz Malih Pcelica, a jedan drug (i moja srednjoskolska ljubav) se preziva Celica :)

Jelica Greganović Jelica Greganović 12:53 07.04.2008

Re: Jejo

viš' ti kol'ko je tih p-čelica i kako je svet mali malecak :)
ja, pravo da ti kažem kad počnem, a sve više me mami, da pišem o tim slikama iz detinjstva, prosto ne mogu da stanem, ovo sa Ančetom..ih, koliko bih ja još mogla da natrukujem...al' sam se sve obuzdavala :)))
grofisneki grofisneki 13:18 07.04.2008

Re: Jejo

a jeste li mesile kolace od blata
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:27 07.04.2008

Re: Jejo

Čuj kolače...ceo ručak sa sve sokom od kupina i pošećereno peskom.
jinks jinks 13:01 07.04.2008

Bele pcelice

napolitanac napolitanac 13:29 07.04.2008

Nostalgicni amarkord

Bez pogovora i prigovora. Idilicno i prisno ispricano secanje uz pomoc brojih isecaka iz detinjstva.Gotovo Felinijevski
sugestivno,tako dda posebno nas Sumadince (veliko S naravno) ne moze ostaviti ravnodusnim.Ko takve slike iz detinjstva nema,nema ni deo licnosti.Medjutim ne mogu se sve slike iz detinjstava naci u nostalgicnim albumima secanja.Slike kvare ljudi u koznim mantilima,koji su selu,a na selu navodno kulacima "dobrovoljno"oduzimali skrivene trzne viskove koje je Sumadija morala da salje svojim izgladnelim oslobodiocima u Rusiju.
Geografski,Velika Pcelica je nekada mogla biti i srce Sumadije.Neki su sada srce Sumadije preselili u svoje Belanovice i Artenice.Ti neki ce je dati ,bud zasto,opet Rusima.Istorija se ponavlja .Zar ne?
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:29 07.04.2008

Re: Nostalgicni amarkord

Preživela je Šumadija mnoge i ove će. Ničija nije do zore gorela.
Jednom ću da se dovatim i napišem kako je moja baba strina Stanojka išla da robija žito za decu.
stari stari 13:45 07.04.2008

птичек жврголи

Још овај пут
Још овај круг
Још овај сан

Кругови на јави
Путеви у сну
Снови по дану

Ија сам сан
Не буди ме , сан остави
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:30 07.04.2008

Re: птичек жврголи

I malo kamilice po sredini kolskog puta...
kuki kuki 13:52 07.04.2008

Lepo,

poeticno, nezno i inspirativno. A kako bi drukcije i moglo da bude?
Groucho_Marx Groucho_Marx 14:04 07.04.2008

Šumadijo, Šumadijo

ko bi tebe ostavio...
More, kad se popnem kolima na Borču iznad mog lepog Kraljeva pa bacim pogled a levo a desno: vamo pûsta Šumadija, možeš i Knićko jezero da vidiš, namo pitoma Ibarska dolina sa sve Žičom, a na puškomet se ljuljaju Morava i Ibar... Kud ćeš lepše?!
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:31 07.04.2008

Re: Šumadijo, Šumadijo

Ej, ne kaže se ljuljaju, nego ljulja'u
chole chole 14:36 07.04.2008

Prelepo

Jelice samo mogu da ti se zahvalim na ovom teketu. Vratila si me u detinjstvo i u nas kraj.

Badnjevac se pored, Bozidara Babica penzionisanog ucitelja, moze pohvaliti i sa Draganom Bozicem (pesnik) penzionisanim profesorom srpskog jezika "I kragujevacke gimnazije". Po meni, jednim od naj boljih savremenih pesnika. Ko sumnja u to neka procita njegovu zbirku "Niti povezivanja" (ima nekoliko izdatih zbirki ali po meni ova zavredjuje visoku paznju). Njegove zbirke kao visoko priznanje dodeljujem mojim poslovnim partnerima ovde u Kanadi.

Pozdrav tebi, mom profesoru (Draganu Bozicu) i svim badnjevcanima (posebno Misku i Milici Obradovic).

Dragan Chokic - Toronto, Ontario - Canada

p.s.
Jelice, jos jednom hvala na tekstu. Super si. Samo teko nastavi.

mariopan mariopan 15:31 07.04.2008

Re: Prelepo

Uzivala . a kako bi drugacije bilo
I ja se vratih na trenutak u detinjstvo i selo moga dede , nije bilo vodenice ali je bilo zita na tavanu i onog valjanja u zitu i duda ispred kuce. I mene su gubila starija braca redovno a ja se vracala kao i svi mladji koji kao izgubljeno kucence trckaju za starijima...kako je detinjstvo lepo...Hvala Jelice za divnu pricu
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:32 07.04.2008

Re: Prelepo

Miško Obradović je l' to Miroslav Obradović?

A svima baš, baš hvala za lepe reči i pohvale i podrške :)))
Gorio Gorio 20:25 07.04.2008

Lepo

Hvala što ste nas upoznali sa Ančetom. Bilo je pravo zadovoljstvo ovo malo druženje sa vama.
Više mi je ličilo da vas od negde posmatram, nego da čitam.
Черевићан Черевићан 20:28 07.04.2008

алал занче

гђо Greganović , састав ми баш сео ди треба покренувши умеморији памћења силину догађања из временами стасања уселу нуздунав.одрастање као такво је посебност у животу сваког али они који нису ималу прилику да током тог периода макар посећује село . . уистину су ускраћени.

Вама фала на присету !
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:28 07.04.2008

Re: алал занче

Gorio i gosin Čerevićane, fala vam na pohvalama, a meni je obaška milo što ste sve lepo videli i družili se sa mnom u sećanjima...
MilutinM MilutinM 23:23 07.04.2008

Ovo je...

...baš, baš...
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:02 08.04.2008

Re: Ovo je...

hvala Milutine :)
OliveraB OliveraB 02:09 08.04.2008

a ima i

Male Pcelice
Hvala Jelice lepo si to opisala, iz istog smo kraja.......i kod nas se govorilo 'kocanjke'.
Uzivala sam.......kroz vremeplov u proslost...detinjstvo.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:23 08.04.2008

:)

Još kad se pred očima zaljulja Šumadija...

mmisa_99 mmisa_99 11:04 08.04.2008

Re: :)

Negde unutra uskovitlala se secanja..hoce napolje...i po neka suza...hvala ti Jelice!
stari stari 11:01 08.04.2008

ДРУИД БЛУЗ

Изгубљено да нађем
кроз шуму ходам.
Моћ храста већа од баобаба.
Памћење записано у году.
Духови предака у крошњама листа
колективну свест,шуму,слушам у ходу.
И чух :
Што било је биће ! (око ми заблиста)
У ходу се молим.Око сеновита места сече.
Да не нарушим не-времени мир стечен
у потрази за кристалном гором
лагано по опалом листу
сенка по шуми хода
Жудња ме стара пече,о д а
болом за нестало затечен
наталожено знање ко жар да је
неми сведоци протеклих прича
Што ветар донесе
не труне,већ причу своју
кроз корен тка до года
Свевидећи оче ! Реци им да одговор ми дају .
Где је ? Сети ли се кад год ? Разби ми слутњу .
Одговор ли страшан буде , у дрво ме претвори.
Да лишће вести ми донесе.
Што било је биће.Годови моји колективне свести
бар тако уз њу буду.
Мисли мојих део
Горе моје сјај
Светлост ока то је
Да,будимо биће невременог тока
ред храста јаки
? (про) нађено моје.

(друг-ца Н.Костићка)


пресс Јелице : тури слику од храстову шуму
ivana23 ivana23 11:08 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

A jel moze jedan, ali vredan..hrast.

Jelica Greganović Jelica Greganović 11:17 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

A meni baš nedostaje bagrenje. Ovde ga skoro uopšte nema. Kada znam da mu je vreme za cvetanje odem do osnovne škole dve ulice dalje, tamo rastu dva velika bagrema, a sa njihovih hrpa cvetova sliva se miris...e, taj miris mi nedostaje i to drvo...



inače, ja sam u keltskom horoskopu orah...tvrda glava
stari stari 11:21 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

Може запис,али ,,око сеновита места сече,, ...

друг-це Ивана
ivana23 ivana23 12:41 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

Jelica Greganović
A meni baš nedostaje bagrenje. Ovde ga skoro uopšte nema. Kada znam da mu je vreme za cvetanje odem do osnovne škole dve ulice dalje, tamo rastu dva velika bagrema, a sa njihovih hrpa cvetova sliva se miris...e, taj miris mi nedostaje i to drvo...

Ne lomite mi bagrenje,
Pod njima sam je ljubio...
Dj.B.
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:42 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

Da, ali jedan od najlepših ljubavnih stihova, od istog autora je:

Lomiš mi srce ko bagremov prut
onako usput...
grofisneki grofisneki 13:17 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

Ja volim da jedem slatke bagremove cvetove tj volela sam nekoc davno kad sam bila "Ance"
chole chole 19:54 08.04.2008

Re: ДРУИД БЛУЗ

Kome nedostaje miris bagrema moze otici, u vreme njegovog cvetanja, u Djudjevo (Raca Kragujevacka). Toliko je jak miris da ne mozete da spavate, a osecaj koji imate je dase kupate u medu. U pocetku vam prija, odgovara vam , ai posle par dana . . . postaje problem.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana