Gost autor| Literatura

Veliki Mag Joge

docsumann RSS / 14.02.2017. u 22:04

 gost autor: drzurin otac

joga_NLO.jpg

 

... Nastavak  sretnih dana samo što nije bio uslijedio. Bio je kraj septembra ili možda već i početak oktobra, i još uvijek je trajao serijal rata, kada me je jednog dana Veliki Mag Joge pozvao u gljivarenje da bi provjerio do koje sam mjere usavršio  znanje o gljivama ...

Krenuvši sa nulte nadmorske visine  i penjući se uz kamenjar na periferiji grada na morskoj obali,  išao je ispred mene i sve vrijeme mu se u šaci nalazila neka mala silociba, koju  prethodno bješe pokupio sa neke konjske ili magareće balege...

Noseći je pažljivo  na dlanu ruke, svakog trenutka je zagledavao, dok je u jednom momentu nije  naprasno pojeo, zadihano mi pričajući o nekakvom iznenadnom nestanku  barkase u Zalivu – barkase,  koja je prethodno kompletna bila podignuta u vazduhu iznad vode , i zakovitlana, a onda je  netragom potonula na njegove oči!?

            -Iza toga joj se samo prelomio jarbol i dio nadgradja oko komandnog mosta, a onda je sve to grunulo u more! – rekao  je.

            -I sve si  ti to vidio?...

            -Pa, da! Gledao sam je eno baš odande, sa onog ćuvika!

            Nakon toga sam mu  pokazao  gusto ispisani list iz sveske u linijama (one od prvog do četvrtog razreda osnovne!) – pokazao mu na tekst iz tog lista  u kome se na polupismen  i nevješt način reprodukovala borbena upotreba strijeljačkog odjeljenja u napadu...

            -To je vjerovatno ispisivao neko od rezervista – pojasnih mu mogući izvor i autora a sve u nadi da ću na taj način zaustaviti priču o potonuću broda, ali – suprotno  mom očekivanju – taj ga papir uopšte nije zainteresovao. I dalje je pričao o nestanku broda i o skoro istovremenom padu bespilotne letilice, koju su, navodno, oborili naši artiljerci ... Letilica je pripadala NATO-paktu, a brod-barkasa je bila naša.

            -To mu dodje kao neka osveta, šta li? – upitao sam ga. – Nešto slično kao ono:  »milo za drago« ili kao »oko za oko , a zub za zub?...«

            On me, medjutim , i ne sasluša do kraja, već  je opčinjen slikom potonuća broda pokušao da mi dočara sve pojedinosti. Otrčao je čak i do  ćuvika saplićući se usput o nekakvo granje i udarajući u  nevidljivi dio  panja od presječene vrijesine koji  je provirivao iz sasušene trave, a kada je stigao do  kamenjara, ispružio je obje ruke u pravcu Zaliva:

            -Eto, kažem ti, sve sam to baš odavde gledao..!

            Bio sam zabezeknut. I, prvo što mi je u tom trenutku palo na pamet, bila je pomisao da on nije pri sebi. »Ne! – ubjedjivao sam sebe. On nije čitav!«

            A bio je fin i dobar momak, i ja ga se – najblaže rečeno – uplaših!!! Samo sam pomislio: »O, Bože, pa zarem ja zaista posjedujem bilo koju od osobina da bih ličio na ludjaka, pa makar to bilo i samo u primislima?« ...

            Zaustavih  se  u razmišljanju, umirih se i pokušah da se skoncentrišem. Za tako nešto mi nije bilo potrebno neko naročito dugo vrijeme. Znao sam šta je šta, ali sam što prije želio  da se uvjerim u svoju postojanost . Pomislih  kako bih  radije pristao na sve drugo  prije nego što bih poželio da drugujem  sa otkačenošću, ali od te moje misli nije bilo nikakve koristi!

            Veliki Mag Joge je srećom  ubrzo napustio to područje – izbrisala mu se slika potonuća  broda  sa nekog njegovog ekrana. Promijenio je kanal!!!  Ne znam, doduše,  je li to svjesno uradio, i ne znam kako je tu  promjenu kanala podnio , ali je u nastavku  samo usiljeno ćutao. Imao sam utisak da je i dalje želio da priča o tom za njega dramatičnom dogadjaju, a ja,pak, strijepio od takve mogućnosti,  i ponovo  preispitivao samoga  sebe... Kakav je, pomišljao sam, još će me   natjerati da mu se pridružim u ludjaštvu!?...

Na žalost, čovjek nikada ne može znati s kim sve ima  ili će imati posla!Doduše, nisam baš morao da ga slijedim u tom poslu, ali  kako smo skupa  krenuli u potragu za gljivama, nešto sam ipak morao da žrtvujem! Prepao sam se , medjutim,  da mu je i poznavanje gljiva slične prirode, svejedno što ga je pratila reputacija vrsnog mikologa... No, makar sam se od toga  mogao lako odbraniti: gledaću ih, braću ih, ali ne moram i da ih jedem!

            Veliki Mag Joge (taj mu je nadimak dodijelio neko drugi) ubrzo izbi na čistinu platoa iza čempresove šume, uzvera se uz novi kamenjar i stiže do neke posne livadice prepune smeća od najlonskih kesa. Livadice, na kojoj je trava bila sasušena a njezin prostor  dobro ogradjen i ušuškan kradenom žicom od strujnih dalekovoda, dračom, sparožinom i ko zna  kakvim sve još ne trnjem!

U jednom njenom  zakritom kutku ugledah čučnutog Jogu nad gljivama koje je već bio pronašao i koje su se vidjele iz daleka.

Kao u transu je kopao oko jedne od njih; nazirao mu se izmedju nogu svijetlocrvenkast ili kafenkast klobučić na osrednje visokom stručku, a cijela površina klobuka kao da je bila oblijepljena  bjeličastim  krpicama nalik na malena okca čipkaste zavjese od bijelog satena.

Kada sam zastao poviše njega, zadihan od kopanja, samome sebi reče: - Amanita  spiza! Tigrica – prava pravcata Tigrica! – prinadodade  prevod ne napuštajući svoju ushićenost.

A da to  možda nije Panterovka? – usudih se da mu protivriječim.

Ne! To je prava pravcijata Tigrica... razlika izmedju nje i Panterovke je ogromna! A razlikuje se, bre, i od Biserke!

Dalje od toga nisam želio da idem.

On  uskoro naidje i na Biserku, u istom onom čoporu gdje je rasla i Tigrica. I ta je Biserka zaista bila potpuno drugačija od Panterovke, štaviše  razlika je bila uočljiva već i na prvi pogled.

Na moju sreću, u istoj šumici i samo nekoliko koraka dalje, ukazaše se pred nama i  neke druge . Najprije prorijedjene  i samotne Preslice (Amanita vaginata) – kako on reče da se zovu – a potom  i čitava kolonija krasnica, skoro sve odreda iz roda Smrdača i šumskih Bljuvara. I sam njihov naziv je bio dovoljan da čovjeka odvrate od svake pomisli na jelo!

Sve me je to ipak malčice zagolicalo. Volio sam prirodu obožavajući je takoreći,  a sve to zbog osjećaja samoće u  njenoj beskrajnoj tišini koja  kao da pulsira oko vas ...

To što  sam u tom trenutku bio oprijedjeljen isključivo na gljive, nije mijenjalo suštinu. Uostalom, i gljive su bile njen sastavni dio, a i Veliki Mag Joge takodje, a bogami,  skupa s njim  i ja  - šaljivo  pecnuh  sebe – i mi tog popodneva provedosmo dobar komad vremena zajedno!

 

            Onaj se brod-barkasa u njegovim mislima bijaše  potpuno raspršio; ništa nije ostalo ni od bespilotne letilice! Bio ih se manuo ili ih jednostavno zaboravio, a nije se mnogo zalijetao ni u ostala čudesa koja su   vrvjela oko nas.

Pohvalio sam ga zbog toga u mislima. Kao da mu rekoh: »Glavu gore, junačino! Glavu gore, jer nijesi sam!!!«

I samo što sam mu izrazih podršku, moje misli ponovo krenuše  neželjenim  pravcem. Najprije me zaintrigira naprasni nestanak naše barkase, a onda i sudbina njene posade. O nevidljivoj bespilotnoj letilici i ne pomislih,  no  onda me zateče saznanje da je  to dramatično potonuće broda  morao  i neko drugi vidjeti osim Joge!  Na obali je ležao grad od najmanje četrdesetak hiljada stanovnika  u kome je  bilo i  na stotinjak  napola priučenih novinara i barem još isto toliko još  lošijih pisaca ...

Na kraju , pokušah  da se u mislima obavijestim i o sudbini spasilaca – ako ih je uopšte i bilo, ali  iznenada  isturih ispred sebe rampu  u znak zaštite od  svake moguće otkačenosti susprežući se od daljeg razmišljanja... 

Kao što rekoh,  u nastavku  smo proveli  dobar dio podneva, pa i čitavo popodne, a bogami i predvečerja!

Veliki Mag Joge za to vrijeme nije  napravio niti jedan jedini ispad slične prirode. Naprotiv! Bio je kao preporodjen. Samo je i dalje strahovito brzo koračao; imao je takav tempo hoda da sam ga jedva stizao. Opruži korak, zabaci glavu unazad i jurne! Pomislilo bi se eto ga, tu je, i sad ću ga  stići, kad on odjednom nestane; izgubi se iz vida. Potone u gustu, zelenu makiju kroz koju i divlja svinja može teško da se provuče.

            Takav je bio on kome je pravo ime bilo ili Radoje, ili Radomir, a možda i Radivoje ili samo obično Rade, te uz to i ono: »Rašo«, »Radule«, »Raka« i sl., pošto se valjda samo kod nas i od imena može napraviti zbrka koja podsjeća na posvemašnji cirkus. Ali, i ne samo od imena ... Čini mi se  da  i sve ostalo kod nas leži u istoj ravni, a ponajviše se to ogleda u stvarima dosljednosti. U toj se oblasti krije toliko mnogo laži i petljanja, da je i sama riječ »laž« izgubila svoje prvobitno značenje  i dalje, medjutim,  ostajući  da blista u svom sazviježdju poput najblistavije zvijezde ... Kao onaj onomad samo za jednokratnu upotrebu iskovani »zlatni dinar« za otkup pšenice u provinciji...

I ne znam  zbog čega uopšte kažem »kod nas«,  kada to nikome od naših ne može da smeta?

Zaista ne znam!!!

 

Tagovi



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nask nask 22:22 14.02.2017

So it goes

-Eto, kažem ti, sve sam to baš odavde gledao..!


Skoro pa kao Billy Pilgrim
docsumann docsumann 08:46 15.02.2017

fungy fields


riply riply 10:04 15.02.2017

?

Zar on nije Joda? Je li blagopočivši?

Divila sam se njegovom kvalitetnom ludilu i priželjkivala da prsnem na taj način, da mogu na žaropeku bez fizičkih manifestacija slabosti, žeđi, sunčanice...da držim propovjed o kraju svega poznatog...
kome je prenio znanje ?
docsumann docsumann 12:34 15.02.2017

Re: ?

Zar on nije Joda?


ne, već baš Joga.

čuvena je ona angdota sa njim kad je gostovao u emisiji na nekadašnjoj RT HN ... i krene on tako, s početka, na finjaka, manje-više normalna priča, al' kako vrijeme prolazi zavrće ti Joga postepeno svoj potenciometar... dok nije počeo da prepričava svoje utiske o posjeti Jupiteru.
tu, voditlje (P.Đ.) već počinje da ključa (valjda su imali dogovor prije početka emisije da Joga ostane u vinklu) i na njegovu opasku da ne pretjeruje, Joga uzvraća da će da pokaže fotografije ... slijedi momentalni prekid emisije.
nask nask 00:32 16.02.2017

Re: ?

dok nije počeo da prepričava svoje utiske o posjeti Jupiteru

Jbg, nekome trebaju silocibe, a nekome fosforne bombe da bi pohodili zvezdane staze.

Al se namnožili ovi Tralfamadorianci.

Joga uzvraća da će da pokaže fotografije ... slijedi momentalni prekid emisije.


Jel'l to ka one fotografije sa Montanom i pravljenju beba
drzura drzura 20:22 15.02.2017

joga


evo ga glavom i bradom

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana