Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Na današnji dan

PRAVI MUŠKARCI NIKADA NE PLAČU

horheakimov RSS / 17.02.2017. u 02:07

- I?

- Šta?

- Ušao si kod frizera, berberina, brice... šta ti ja znam...I šta si mu rekao? Dobar dan, kako ste? E baš lepo, evo ja malo došao da mi skratite kosu, gore trojka dole kec, vojska, znate, pravilo službe, jednoobraznost, znate i sami pa odmah se vidi da ste bili… Čekaj bre, jesi li rekao lepo razgovetno na čistom srpskom jeziku ili si u svom uobičajenom mumlajućem maniru istisnuo par slogova kao vazduh iz frizerske stolice.

- Ma, objasnio sam mu sve lepo. Klimnuo je glavom. To ti je internacionalni znak za razumem.

- Uuu što si pametan!Pa što onda izgledaš kao kopile Miška iz Ko to tamo peva i grdeličke buljine? Em si ćelav em su ti obrve non-stop dignute kao da ti je nešto duboko u grlu? Natakni šlem na tikvu ima dece na ovom peronu! Ladno su moroni poveli decu u ovaj plač i kuknjavu.

- Nemoj mahati tim srednjim prstom vidiš da su svi pod teškim naoružanjem!

- Boli me kurac, imam tebe da mi paziš leđa. Borca. Vojnika. Ratnika. Viteza. Šta viteza, vitezčinu. Košulja ispala iz neopeglanih pantalona, nogavica iz čizme... Da vidimo rajsferšlus, naravno otkopčan, vide ti se gaće! Ti jedini furaš Kalvin Clain gaće svi ostali krpe sa buvljaka... A i taj šlem, svi ostali nose beretke!? Ma ovo je prosto prekrasno, umesto da sada sedim kući, jedem gaudu, pijem špricer i kuliram ja kisnem ovde među štrokavom vojskom ispraćajući čoveka-pečurku! Šta ja uopšte tražim ovde? Što si me zvao?

- Pa znao sam da će svi plakati ovde pa sam mislio da će te poneti atmosfera.

- Mislio si? Pa godina je 2008-a, ej, dvadeset prvi vek, ne 1389-a, zajebao si se za samo cirka šesto devetnaest godinica. Mislio si?

- Da, mislio sam.

- Da će me poneti atmosfera?

- Tačno.

- E sad mi dođe da zaplačem.

- Stvarno?

- Da, dođe mi da zaplačem koliko si jebeno glup!

- A?

- Da. Od svih glupih stvari koje si uradio do sada, a glupe stvari činiš rafalno, ova je najgluplja. Toliko si glup da najgluplji ljudi gledaju u tebe i plaču i vrište – Gospode kako je samo GLUP! Ali ovaj tvoja glupost ima i kvalitet. Ti si jebote slojevito glup! Šta kao nisi mogao da izbegneš poziv? Pola Srbije se sakrilo ispod ćebeta od vojne policije ali vi poreklom iz Zrenjanina...

- Zaječara!

- Boli me bre... Zrenjičara  ili koji kurac... Ne vi se ne sakrivate. Ti ideš i dalje i prijavljuješ se ovde u Beogradu gde te sigurno ne bi našli... Hoćeš da ispadneš heroj – prokleti tupavi magarče – hoćeš da privučeš pažnju, jer to si ti... Ti vapiš za pažnjom... Pa jesi privukao pažnju. Bravo seronjo. Toliko si glup da to privlači pažnju. Tvoja glupost je kao svetionik. I?

- Šta?

- Evo te kako kisneš sa ovim polusvetom, a i ja kisnem sa tobom zbog čega mi dođe da ti nabijem taj tvoj veliki bajonet u lobanju, dok čekaš da voz dođe i odveze tvoje dupe na Kosovo gde će te američki marinac upucati dok kradeš Prada obuću šiptarskog narko-bosa.

- Ja te pozvao da me ispratiš u odbranu od samoproglašene nezavisnosti 15% naše teritorije, samo da ne idem sam, šta je trebalo, ćaleta da pozovem? Da mi kaže Da Bog da se ne vratio pičko pederska? Ili mamu možda? Pa ona ni ne zna da sam se prijavio… A ti me ovde zalivaš spermom već pola sata, sav sam ulepljen, osećam se kao posran... Kakvo sranje! Polazi voz ’ajde da me zagrliš i poljubiš?

- Čuvaj se tupadžijo. Ajde penji se. Je l’ ti se digao?

- Jeste.

- Jebi ga, sada nema vremena da kleknem, da te lepo zamolim, moraš u rat.

- Jebi ga. To i neće biti pravi rat. Sad mi krivo. Ne brini se previše.

- Glup si!

- Znam.

***

            Žene plaču, deca ciče, drugovi i drugarice trče za vozom, devojke i sestre padaju u nesvest, ujne, tetke i strine hvataju ih za jakne. Samo jedan čovek nepomično stoji na kiši i gleda vagone kako odlaze. Postaju sve manji. Nije pustio suzu. Sve što mu se slivalo niz lice bile su kapi kiše.

 

Iz zbirke kratkih priča Smorgasbord. 

Tagovi



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 14:46 17.02.2017

Nicije

https://youtu.be/MyMa_L-QvzQ

Pusta zemlja.
Majke im placu, cak ni sve zene ne placu.
horheakimov horheakimov 18:27 23.02.2017

Re: Nicije

Sve je nečije...
docsumann docsumann 18:48 17.02.2017

pravi letači


nikad ne skaču

horheakimov horheakimov 20:30 17.02.2017

Re: pravi letači

narcis narcis 09:48 18.02.2017

jebešga

dado preporuku
horheakimov horheakimov 23:28 20.02.2017

Re: jebešga

vera.nolan2 vera.nolan2 13:53 18.02.2017

Mir brate mir

horheakimov horheakimov 23:29 20.02.2017

Re: Mir brate mir

na sreću ne obistini se sve što neko napiše...
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:33 22.02.2017

Trol, veliki trol

Slobodan sam da primetim da mi se sviđa "Horhe" iz tvog nika.

Ne ulazim u to šta te je nagnalo da izabereš baš Horhe, a ne, recimo, Pablo el Diablo. Ne znam ni da li to ima neke veze sa jednim od imena Borhesa. To nije važno, ali je ime Horhe često u španskom jeziku, a i lepo je na svoj način.

Za one koje zanima kako se to ime piše u originalu (Jorge), pada u oči da se dva suglasnika ('j' i 'g', s tim što ovaj drugi samo kada se nalazi ispred 'e' i 'i', odnosno 'y') u španskom izgovaraju kao jako "h". Ja sam to prvi put saznao kao gimnazijalac, kada mi je jedna prijateljica, posećujući Španiju, poslala razglednicu na kojoj je crvenim, krupnim slovima pisalo Gijon.

Naknadno sam saznao da je u pitanju poznati grad u Asturijasu, kao i da se izgovara - HIHON.
Eto, ako može Horhe (Jorge), može i Hihon (Gijon).



P. S.
Lepi su ti blogovi.
horheakimov horheakimov 00:11 23.02.2017

Re: Trol, veliki trol

HVALA.

Zbog tvojih blogova sam kupio i pročitao Zlatni paviljon.
I dobro sam uradio.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:48 23.02.2017

Re: Trol, veliki trol

Zbog tvojih blogova sam kupio i pročitao Zlatni paviljon.
I dobro sam uradio.

Bravo za Mišimu (ne za mene).
Srdačno bih ti preporučio MORNARA KOJI JE IZNEVERIO MORE. Mnogo dobra knjiga, meni posebno draga. Vredi truda čitanja, i siguran sam da će ti se svideti.



"Mornar koji je izneverio more" jeste simbolican, višeslojan roman u kome Jukio Mišima iznosi duboko nezadovoljstvo posleratnim Japanom. Trinaestogodišnji Noboru simbolizuje tradicionalni Japan, sa vrednostima koje poticu iz starih vremena slave i uspeha. Brodski oficir Rjudi isprva predstavlja otelotvorenje svih vrednosti, poput stoicizma, snage duha i samurajske tradicije, koje su Noboruu, pa i samom Mišimi, najvažnije. Istovremeno, decakova majka Fusako olicava moderni Japan i njegovu sve vecu opcinjenost Zapadom i nekim novim vrednostima. S vremenom, Rjudi, kao i sam Japan, gubi svoju slobodu, dopušta da njegova težnja za slavom i junaštvom išcezne i otvara se stranim uticajima. Izneverava sve ono što je tradicionalno i dobro, a to Noboru, odnosno sam Mišima, nikako ne može da prihvati. Japan se može ponovo uzdici tek kada se vrati pravim vrednostima i onome kakav je nekada bio: slavan, hrabar i nepokolebljiv. Baš onakav kakav je Rjudi bio u decakovim ocima, dok ga nije izneverio.
/Iz recenzije izdavača Tanesi Beograd/


Have a nice day. Vaya con Dios.
horheakimov horheakimov 09:52 23.02.2017

Re: Trol, veliki trol

Potražiću.
Hvala za preporuku.
vera.nolan2 vera.nolan2 14:35 23.02.2017

Re: Trol, veliki trol

Have a nice day.

Gde si Vladimire, nedostaješ ?
Pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana