Srbija boluje od bele kuge, i to je njena najteža bolest. Jer, sa svim ostalim ćemo nekako, al bez dece ćemo nikako. A, za lek za ovu bolest nije ubeđivanje žena da rode decu, ni jednokratne pomoći, ni puko prebrojavanje dece. Jedino što ovu bolest može da izleči je odnos prema deci i – ženama. Svim ženama, i onima koje jesu i onima koje nisu rađale. Zato što su žene simbol majčinstva. Oko 30 žena biva ubijeno svake godine, za poslednjih deset godina ih je ubijeno 327. Broj pretučenih, maltretiranih i ponižavanih je porazno veliki za zemlju koja pati od nemanja dece.
Međutim, pored ove strašne statistike, koja je za mnoge samo veliki broj, postoje i slučajevi koji ne bi smeli da se dešavaju u zemlji koja se, bar deklarativno, bori za svako novorođeno dete. Ali bi istom merom morala da se bori za svaku majku i ceni je. Svaka žena zna da je porođaj rizik i da može svašta da se desi. Uprkos tome žene rađaju, od postanja do danas, nadajući se da se neće baš njima desiti nešto od onoga što bi moglo...a toga je tako puno. Tako se nadala i Danijela Kovačević. Uzalud. Sredinom oktobra 2009. godine, Danijela Kovačević je rodila devojčicu. Carskim rezom. U novosadskom porodilištu „Betanija“. I odmah posle porođaja pala u komu, u kojoj je i dan danas. Njena ćerka ima već sedam godina i nikada nije razgovarala sa svojom majkom, iako je baka svaki dan kod nje dovodi.
Za Danijelu zna već cela Srbija. I sistem zna. Ali to nije dovoljno, jer sistem njenu bolest ne nalazi na svom spisku bolesti od kojih bi građanstvo moglo da se razboli. Pa, kako bolesti na spisku nema, to nema ni pružanja pomoći mladoj majci, ni njenoj majci koja pokušava da se izbori za život svoje ćerke.
Nemački lekari su rekli da postoji terapija kojom majka Danijela može da se probudi. Sistem pare ne da, jer kao što je već napisano – ne prepoznaje bolest. Ali je zato tu Danijelina majka koja, baš kao i sve majke, ima nameru da se bori do poslednjeg truna nade. Zato što prave majke nikada ne odustaju i ne predaju se kada se radi o njihovoj deci. Nema veze što su im sreća i sistem okrenuli leđa, one se bore do poslednjeg daha.
Strašno je i tužno to što u toj borbi sistem ne prepoznaje simbol borbe protiv bele kuge, borbe za svako dete, za svaku majku. Ali zato to druge majke i žene umeju da vide, shvate i cene. Tako je majka, Jelena K. videla ono što sistem ne vidi, i pozvala sve da pomognu da se majka Danijela probudi, da njena majka pobedi, da njena ćerka konačno dobije mamu. Pokrenula je akciju Jedna mama – Jedna poruka.
To znači da ako pošaljete sms poruku na broj 1727, majka Danijela će od vas dobiti 100 dinara za lečenje. Potrebno je da se skupi 60.000 evra. Za Danijelinu drugu terapiju u Nemačkoj. Za prvu je njena majka izmolila i skupila pare od dobrih ljudi, i pokazalo se da je pomoglo. Majka Danijela sada više ne leži, sada može i da sedi, ali je i dalje u takozvanoj „budnoj komi“. Još uvek ne može da razgovara sa svojom ćerkicom. Ta druga terapija bi trebalo da pomogne da njena ćerka konačno dobije mamu, ali i da Danijelina majka dobije ćerku.
Zato je ova kolumna molba i poziv svima koji mogu da se odreknu 100 dinara da pošalju jednu sms poruku, da pomognu u borbi majki za majku, da doprinesu borbi protiv bele kuge. Jer samo tako, borbom za svaku majku i svako dete, bela kuga može da se pobedi.
Edit: Za uplate iz inostranstva, uputstvo Danijeline mame:
Ima ziro racun devizni a i moze westernom kako zele.