Tragedija u Kragujevcu je još jedan simptom smrti medija u Srbiji. U danu kada se u remontnom zavodu dogodila eksplozija u kojoj je jedna osoba poginula, tri, se za sada vode kao, nestale a 25 je povređeno. Ne znam ko je kriv za eksploziju , verujem da će se to otkriti (ne izvesno i saopštiti), ali za haos i konfuziju u Kragujevcu su odgovorni mediji. Tačnije to što je od njih ostalo. Ništa.
Kakav haos i konfuzija? Pa recimo da je , na osnovu dostupnih podataka , bar 100 radnika bilo u pogonu koji je eksplodirao. Toliko porodica je čekalo informaciju. Pa su onda neki ljudi prebačeni u bolnicu. Nije bilo medija ni da javi koliko je povređenih , koliko je evakuisanih , koliko je nestalih, da li je potrebna krv....
Vladala je Radio Mileva , taj pouzdani prenosilac netačnih vesti i izazivač panike i nesigurnosti. Tek danas, dva dana posle eksplozij,e sam čuo vest da još nema nikakvog kontakta sa trojicom nestalih. Radio Mileva je samo nekoliko sati posle eksplozije javila da su se oni javili nekome i da su verovatno u nekom od bunkera. Kragujevčani znaju šta sve može biti tamo i čekali su nekoga da im se obrati. Nije bilo nikoga. Ni telala ni dobošara.
Zbog toga su nam potrebni informativni mediji. Da bi obavestili ljude šta se dešava. Da bi pozvali one koji mogu da pomognu, da bi rekli , u slučaju potrebe, ljudima da se sklone....svašta mogu i MORAJU da jave. Kragujevčani su se informisali , većinom, preko beogradskih medija. Gde je trebalo sačekati termin za vesti. Nešto portala i to je to...To je sistem informisanja u Srbiji. U vanrednim okolnostima.
Radio Mileva, taj pouzdani prenosilac netačnih vesti i izazivač panike i nesigurnosti.
Trenutno večina onih koji bi trebalo da su 'informativni' novinari zagovara teoriju političkih medija umesto informativnih. Da budem iskren razumem ih , to je linija manjeg otpora. Prepisuješ saopštenja, razgovaraš sa političarima , po nekada razumeš njihova muljanja (ili se makar praviš da razumeš), ako te neko ozbiljno shvati i postaneš 'autoritet' onda na televiziji i u novinama radiš 'intervjue' i 'duele'.
Informativnim novinarstvom neka se bave početnici. Valjda će razumeti šta da rade, ako ne , nema veze koga zanima pozadina budućnosti jedne škole ili otvorenog skoro legalizovanog robovlasništva.
U prethodnih, ako sam dobro pregledao, godinu dana (i više) najčitaniji tekst na Blogu B92 nije bila nikakva politička ili društvena ili ekonomska ili pornografska tema . Najčitaniji tekst bio je tekst o mogućem gašenju škole Radivoje Papović.Jedna tema, svakodnevna koja se tiče bar 50.000 + ljudi. Istovremeno, intervu Marije Mali na blogu nije imao više od 1500 čitalaca. Sasvim dovoljno za poređenje poređenje 'šta ljudi žele'. Tema o mogućem zatvaranju specijalne škole i najave reforme obrazovnog sistema zaiszta interesuju mnogo veći broj ljudi . Potencijalno tema koja može imati čitaoce u bar 50% porodica koja imaju školsku decu.
Priča o rušenju u Savskoj mahali je interesantna jednom delu građana Beograda i već godinu dana se, na žalost, vrti oko istih detalja i dva tri citata. Koji više nisu ni smešni.A priča nije o rušenju, već o ozbiljnom kršenju Ustava i zakona.
Pokušaj Nedeljnika da predstavi temu povremenog/privremenog odlaska ljudi iz Srbije da rade na crno u ponižavajućim uslovima u Slovačkoj uz prećutnu saglasnost država Srbije i Slovačke. U samom tekstu nedostaju veoma konkretni podaci (od toga i kolika je zarada obećana, kolika je isplaćena, koliki su troškovi boravka...) prilično konfuzan tekst , o veo zanimljivoj i značajnoj temi. Koliko sam shvatio iz teksta hiljade ljudi idu tamo i rade i smešteni su u 'polulogorskim uslovima'. Ni jedna država ne dobija porez, ugovori koji se potpisuju sa iznajmljenim radnicima su potpisivani, onako, pro forme. Deluje mi, kao čitaocu da su novinar i urednik imali super priču (sa fotografijama i dokumentima) u rukama ali da su je jednostavno zbrzali i sveli priču na kukanje na dve države. Da su odložili objavljivanje za još nedelju dana možda bi je ozbiljnije predstavili i ukazali na pravi problem uz 'otvaranje' vrata za dalje istraživanje i Nedeljnikovih i novinara drugih kuća.
Nedavno je jedna koleginica, novinarka sa pristojnim znanjem i 'minulim radom', objavila tekst u u kome je u naslovu najavljena informacija koja se u samom tekstu nigde ne pominje. Istovremeno u tekstu postoji nekoliko sasvim, za naslove, privlačnih podataka. Na pitanje zašto je takav naslov odgovor je 'kao da ne znaš kako danas rade mediji. Ako ti se ne sviđa....'
Poenta je što je ona zagovornik komercijalnog pristupa informacijama. I što ona nekoga uči da je za vest važan seksi naslov. Seksi naslov privlači potencijalnog čitaoca i obezbeđuje čitanost teksta. Problem je u tome što se, iole ozbiljan, čitalac na seksi naslov navuče samo jednom. Taj čitalac je izgubljen. Teško da se može ikada vratiti nazad tvojim vestima. Više im ne veruje.
To je isto kao i sa marketingom. Smeće od proizvoda možeš , uz odličnu reklamu kampanju, prodati samo jednom. Veoma teško, skoro nikako ne možeš povratiti poverenje potrošača. To su znali još i sakupljači i lovci od pojave ljudskih bića.
Sa druge strane postoje 'mediji' kojima je ceo posao da objavljuju lažne i izmišljene vesti. Pre nekoliko godina sam imao sastanak sa čovekom koji je uložio u stvaranje takvog jednog sajta. Njegova ideja je bila da se što ljigavije, što krvavije, što šokantnije vesti iz drugih medija uzimaju i opremaju što 'privlačnijim' naslovom i Što većom slikom. Nisu mu bile potrebne konkretne informacije i neki značajni tekstovi. Važno je bilo 'nabijati čitanost'. Iskreno , nije ni imao nameru da se bavi medijskim poslom. Uložio je pare i namera mu je bila da sajt kada dosegne zadovoljavajuću posetu jednostavno proda. To se nije dogodilo. Poseta nije dostignuta, stigle neke tužbe za neovlašćeno korišćenje video i foto sadržaja i sajt je , jednostavno, ugašen. Takvih medija ima dosta na srpskom (i ostalim) web prostoru. Većina vesti su izmišljene i uvredljive . Sa gromopucateljnim naslovima. I neki ljudi sebe nazivaju novinarima.
Uz te 'klik je bitan' postoje i oni koji smatraju da je bitno da imamo 'opozicione medije' koji bi objavljivali stavove opozicije. Sada ih imamo ali ti isti mediji ništa ne doprinose kvalitetu medija i informisanja već samo učvršćuju stanje koje je katastrofalno. Da li je u nekim vestima povlašćen jedan ili drugi političar to ne menja na stvari. Ti mediji ne valjaju.
Da bi mediji bili kvalitetni i da bi građan i bili informisani potrebno je svakodnevno istraživanje i objavljivanje informacija od interesa za građane. Kao što je škola, kao što je odlazak na radu na crno uz žmurenje država, kao što je lože postavljeni sistem IZIS, kao što je nedostatak zaposlenih u školstvu i zdravstvu, kao što je .....
Na taj način mediji utiču na javnost i čine da društvo prepoznaje svoje konkretne probleme i da to društvo na taj način posredno utiče na vlasti da rade ono zbog čega su zaposleni a ne da se glupiraju sa vozovima, tripovanjem opasnosti, izmišljanja terora ...Takvi mediji bi uskoro naučili i da za neke pojave mogu da koriste prave reči bez eufemizama. I, moguće je, postali bi glasnogovornici društva i zaštitnici zakona a ne puki prenosioci 'stavova'.