Nekoliko crtica iz naizgled nepovezanih tema. Tek toliko da ne zaboravim da koristim autorski panel...
Prvo, ono najsnažnije - Brian Shaw osvojio je Arnold Strongman Klasik (po treći put, nakon titula iz 2011, 2015). Time je potvrdio da je ne samo jedan od najjačih ljudi današnjice (tu će titulu i dalje morati da dijeli sve dok se Big Z ne penzioniše. Legendarni Litvanac (8xASK) ove godine nije učestvovao zbog povrijede) već jedan od najjačih u povijesti ljudskog roda. 3 titule na ASK-u i 4 na WSM-u (Wortd Strongest Man) samo su onaj suvostatistički dio argumentacije u tom smislu. A Brajan tek ulazi u zrele snagatorske godine, i ako ga povrijede zaobiđu, barem u onom najdrastičnijem obliku, mogao bi dobrano da popuni police Atlas i Lousie Cyr trofejima.
Sjećate se Louisa Cyr-a? anhilatora konjskih snaga ;))
Dobri Džin iz Kolorada izdominirao je na ovogodišnjem Klasiku. 3 prva i 2 druga mjesta u 5 disciplina, u kojima su težine bile tolike da neki od najjačih ljudi na svijetu nisu uspjeli ni da ih pomjere s mjesta, numerički precizno odslikavaju Brajanovu snagu iz različitih uglova.
Često sam na blogu ukazivao na brutalnost koncepta ASK-a, kao takmičenja zamišljenog da bude ultimativni & ekstremni test ljudskog fizikuma. Metoda kojom se njegove granice utvrđuju više liče na destruktivne eksperimente iz otpornosti materijala, nego na sportsko nadmetanje. A organizatorima kao da ni to nije bilo dovoljno dramatično, pa su u nekim disciplinama dodatno podebljane težine u odnosu na prošlogodišnji program.
Recimo u Super Yoke-u takmičari su morali da okvir (jaram) natovaren do 700kg (!) prenesu 4m
Što reče Maks Ver Magnuss, nekadašnji 3xWSM šampion, a današnji glavni sudac na ASK, ovo je takmičenje gdje nema pobjednika, samo preživjelih.
Brajan je jednostavno bio najpreživjeli među preživjelima.
Drugi prilog je naizgleda posve koincidencionalne prirode. Kažem naizgled, jer kao što nema nepovezanih tema, tako nema ni slučajnog izbora među njima.
Tako mi prije neki dan youtube, glavom i bradom, predloži da odgledam jedno od izdanja emisije Goli Život koje vodi i uređuje Milomir Marić. Začudih se, jer em što uopšte ne pratim pomenuti serijal (nit bilo koji drugi autorski rad dotičnog novinara, što naravno više govori o meni nego o njemu), em za gosta emisje, Aleksandra Bilanovića, nikad do tada nisam čuo.
No, dadoh im probnih par minuta za pokušaj da mi privuku pažnju ... vidim lik je autentićni bg dripac, sine, ovo-ono, šeme, ispale i ufuri... nalik nekim zanimljivim likoviima koje sam tokom devedesetih, u svojim divljim danima, imao priliku lično da upoznam .
I sve se manje-više vrtilo oko muvanja, radova, dilovanja droge po Londonima i Južnim Amerikama, uključuući tu i poznate face među mušterijama, dok odjednom - BUM - počinje njegovo svjedočenje o dramatičnom ajahuaska iskustvu u dubokim ladovinama Amazonije.
Interesantno kako lik čiji je verbalni stil ukorjenjen u znaš-ovo-ono BG uličnom slengu, odjednom počinje da koristi precizan i slikovit jezik, neophodan i istovremeno ključan za prilaz tako nesvakidašnjim fenomenima.
Ono što je možda najzanimljiviji dio njegovog svjedočenja, a koji se odnosi na problem subjektivne prirode tih iskustava, što blogokolega zemljanin (s pravom) navodi kao na najslabiju kariku u smislu šire (univerzalne) verifikacije njihovog značenja - a to je kolektivna predstava učesnika seanse o šetnji tamnošnjim prostorima pod vođstvom šamana. Oni su bukvalno prisustvovali istom događaju, koji se odvijao u zajedničkom mentalnom prostoru, pod vođstvom šaman koji je rukovodio ceremonijom. Naravno, usput je svaki od njih imao i svoje posebne, lične, intimne, epizode.
To bio ujedno bio i putokaz kako bi se mogli osmisliti i sprovesti kontrolisani naučni eksperimenti kojim bi se potvrđivala/osporavala trans-subjektivnost ajahuaska vizija.
Koga interesuje taj dio nek premota na 13:55, mada je Bilanovićevo životno putešestvije zanimljivo za poslušati i zbog posve drugačijih momenata i razloga. Recimo rad u SDB-u tjekom 90-tih...
I još jedan bitan detalja kojeg sam i sam često navodio na blogu, ovoga puta dat kao lično svjedočenje - DMT ne samo da nije droga, on je izutetno potentno sredstvo u rješavanju zavisničkog statusa od narkotika u čijoj klopci zapadni ljudi obično zaglave (kokain, heroin...).
Malo bacanje svijetla na skoro posve zaboravljenu i u tamu utonulu likovnu disciplinu, iskovanu upravo na ovom blogu. Hvala krofnici na osvjažavanju pamćenja.
Iza ćoška
Nadam se uskoro jednoj novoj hazArt izložbi. Hazartujete li inače?
I za kraj, snimak jednog nekromanserskog pejzaža iz XXL mape za HoMM3 igricu, koju polako privodim kraju. Bar što se ovog "građevinskog" dijela posla tiče .
I o ovome opširnije u nekom narednom blogu, kad mapa bude kompletirana.
Mislim da je jasno da je ovaj blog nemoguće istrolovati, pa čak ni kad su elektrotehničari u pitanju ;)