Gost autor| Literatura

ZLATNI LANČIĆ

docsumann RSS / 08.03.2017. u 03:04

gost autor: dr zurin otac

 camac.png

 

            “Svim blogericama i blogerima koji su navršili sedamdesetu godinu života – sretan 8. mart! “                                

 

Sve su priče nalik jedna drugoj, ali se samo poneke zauvijek upamte.Bio sam kormilar na topovnjači, ili "peljar" - ma što to značilo! (Onaj koji šarenom mjernom motkom mjeri dubinu rijeke!)  Na moru nije bilo potrebno mjeriti dubinu budući su postojale precizne karte sa prethodno izbaždarenim dubinama morskog dna za svaku od uvala u koju smo pristajali. No, ne radi se o tome, već o ispraćajima  prilikom isplovljenja, a i o boravcima u luci dok smo se u njoj  nalazili...  A ispraćaji  su bili takvi  da nam niko sa obale nije presijecao nikakve crvene ili zelene trake, niti ispuštao iz ruku raznobojne luft - balone. Nije bilo ni žena koje bi se redovito znale naći pri ruci pomorcima željnih žena. One su ih čekale u bordelima.

Sve je bilo gluho. Okolni visoki planinski vrhovi su se bijeljeli od kamenitih litica. Jedan od stanovnika u tim planinskim zabitima upravo je pripremao  kozletinu ispod sača i u tučanoj šerpi slagao namirnice koje će se peći, ovako govoreći:  - Najprijen iđe u  pitanje kupus!
Postavio je na dnu šerpe izrezane komadiće kupusa požućelog prema sredini, jer  nije bio dobro zaglavičio, a onda nabacao komade  ugrubo  otrupljene roze kozletine i parče  teletine, a potom slavodobitno uzviknuo: - E, a  sada iđe mrkva...eto, tako! Onda česan, luk i kunpir,  te - maslinovo ulje, pa iza toga darežljivo nalivamo bijelo vino i malo vode - da ne zagori! Eto, tako! – ponovio je.

 Na kraju, i jedan paradajz ucijelo  pritisnut  palcem na kome se vidio odavno neobrezani nokat sa svim onim crnilom ispod …

Ni mladih cura na mulu kod ispraćaja, niti bordelskih kol-gerli, odnosno ober-kurvi. Ničega  osim uzburkanog mora i niskih oblaka i kišice koja rominja po mokroj palubi topovnjače! A samo noć prije toga u tvrđavi u čijim je katakombama  bio "snek-bar",  jelo se, pilo i bančilo uz muziku za one sa najnižim  strastima! Austro-ugarska tvrđava sa monumentalno visokim kamenim svodom je bila ispunjena dimom koji se i nožem mogao rezati. Uz nas mlade i za ono vrijeme besprijekorno obučene i sa dosta para, sjedjele su najružnije i najstarije dame koje se mogu  zamisliti, poneka od njih čak i cotava ili sa operisanim kukom. Točio se šampanjac. Ipak, ipak. Bio je to,nakon svega, tužan ispraćaj , mada
ispraćaja nije ni bilo.  Samo se jedna starija gospođa slučajno bješe zatekla na mulu.
Zastala  na tren da bi namjestila petu cipele iz koje joj je upravo ispala noga, pridržavala je kišobran što ga je držala na ramenu poput lovačke puške.

Konope smo sami skinuli sa bitve na obali, mornari su vješto uskočili na brod, a motori  snažno zagrmjeli ostavljajući iza krme uskovitlanu i zapjenušanu brazdu.

Adio crvene i zelene trake! Adio luft - baloni i kozletino ispod sača u koju prvo "iđe kupus"! Sve je to ostalo za nama. Ali i to "sve" više je ličilo na "ništa" nego na sve!

Sve ili ništa, kao u kockarnicama, koje smo takođe posjećivali. I u njima  je bilo žena. Kao i na vrhu planine kod onoga što je mećao kupus u tučanoj šerpi  gdje se nalazila kozarica po imenu Marija što su je proljećni snježni smetovi zatrpali u nekoj od škrapa a da nikada nije pronađena…. !

Nas  sa  topovnjača kao da je čuvao dragi Bog,valjda zato da bismo  smokvinim prutom tukli krakove hobotnice  i kuhali je  u velikom aluminijumskom, četvrtastom loncu sa poklopcem ispod kojega je gumena brtva, ali na kome nije funkcionisao sigurnosni ventil. Pod loncem smo ložili krive čokote vinove loze, vatra se žarila sve dok  poklopac nije izletio poput minobacačke mine praćen oblakom pregrijane pare - upravo onakve  kakva pogoni zakrivljena krilca na turbinama  razarača čiji su parni kotlovi razvijali snagu od 22.000 konjskih snaga!
I iza takvog smo razarača išli u tegalj vanjskom rutom praćeni udarima bure ili snažnog juga sa do površine mora spuštenim oblacima. Ruku na srce,   bila su i u tom vremenu   nezaboravna svitanja sa čistim i kao pozlaćenim nebom i još ljepšim sunčevim zalascima sa rumenilom na kome bi dio po dio nestajao veliki, crveni sunčev disk…

 U takvom  jednom trenutku, ispušteni iz teglja, svi smo kao po komandi skočili sa palube u more, a u njemu je oko nas gologuzih odjednom provrilo mnoštvo fosforno - svijetlećih planktona. More je bilo hladnjikavo, voda prezasićena solju, a obala u daljini jedva vidljiva - kao da je bila vodenim bojicama i dječijom rukom na papiru povučena jedva vidljiva tamna linija horizonta…

Ni kuća, ni maslina, ni crkveni bijeli tornjevi, već samo poneka i još nevidljiva rana zvijezda na visokom nebu.

Kupajući se u moru prije sunčevog zalaska, ostao sam roneći sve dublje i dublje zbog toplije vode ispod površine. U jednom momentu  na dnu ugledah  brodsku olupinu.  Ličila je  na stari njemački torpedni čamac, jer  mu se na izvrnutom boku vidjela prazna torpedna cijev bez bojeve glave. Prepao sam se od tog prizora i naglo izronih. Moja topopvnjača je već plovila prema kamenitom rtu gdje su se uz obalni kamenjar privezivale i ostale topovnjače.  Prije nego što ću doplivati do obale, ugledah  da u mulju nešto svjetluca. Ponovo zaronih. Uhvatih to nešto što je svjetlucalo na koralnom grebenu. Bio je to zlatni lančić sa privjeskom u obliku srca. Izađoh na obalu i krenuh prema topovnjačama koje su sa sidrima po krmi stajale pramcima uz  obalu. Vatra ispod onog četvrtastog  lonca je ponovo gorjela. Idući ka vatri,  otklopih poklopčić privjeska na donjem kraju lančića. U odsjaju vatre mi se ukaza slika mlade djevojke u majušnom ovalu od zlata, a nad njom jedva vidljivi natpis: "Ruth - Hansu". Lice djevojke je bilo prelijepo. Skupih zlatni lančić sa privjeskom i čvrsto ga  držah u šaci. Priđoh polako vatri oko koje se na sve strane pušilo od dima i pare.

Nakon što je lešo - hobotnica bila pojedena, uplovismo u luku na otoku. Kao i uvijek, zaputismo se ka jednoj od hotelskih bašti na otvorenom, pod borovima. Zaplesao sam u nastavku večeri sa  mladom Njemicom koja me je u igri prva zagrlila oko vrata. Držeći je rukama oko pasa i sa licem zagnjurenim u njenu crnu, valovitu kosu  i  nesvjesno  je pozvah. Rekoh joj glasno: - Oh, majne Ruth!
- Main Goot!!! - zaprepašteno mi odgovori, a onda uzvrati i dodade: -Wocher weiss Du mein Name?

Shvativši da sam slučajno pogodio njeno ime, slegnuh ramenima ne znajući šta bih joj odgovorio na mom pretrapavom njemačkom vokabularu od desetak riječi. Umjesto nemuštog pokušaja objašnjenja pokazah joj zlatni lančić rekavši joj gdje sam ga pronašao, te joj ga na kraju i poklonih!

Rekoh: - Das is fur dich. Vielleicht bin ich dein Hans?!...

 Poljubila me i privila se uz mene  plačući. Ne sjećam se šta je poslije toga bilo. Zaista, ništa posebno. Otišla je i sjela za stol sa svojim roditeljima.

I danas, poslije toliko vremena, sretan sam da je taj tužni lančić što je u moru dugo čekao ipak našao mjesto na mirisnom vratu jedne nove "Ruth"!

Sve su sretne priče, kažu,  nalik jedna drugoj … a, ponekad,  i nesretne!

 

PS.  “ Piskaralo: im. Profesionalni pisac čiji se pogledi ne slažu sa vašim!” – Embrouz Birs

 

Tagovi



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 03:17 08.03.2017

Noctiluca Milliaris

U takvom jednom trenutku, ispušteni iz teglja, svi smo kao po komandi skočili sa palube u more, a u njemu je oko nas gologuzih odjednom provrilo mnoštvo fosforno - svijetlećih planktona.


Hiljadu nocnih svetiljki...Mnoga je ljubav tako zapocela - jos ako je prisutna gitara i malo vina, ne zaboravlja se.

Noctiluca milliaris je plankton koji se, pri povoljnim uslovima, pojavi na povrsini mora i svetluca, svetluca.

krkar krkar 18:38 08.03.2017

Zbrka


Šta će vam ovaj Lurssen na slici? Iz teksta je po snazi očigledno da se radi o eskorteru, Durmitor ili Učka.
drzura drzura 19:25 08.03.2017

Re: Zbrka

Ne. Nego razarač"Split", i nije Durmitor, već su bila tri eskortna... Triglav , Biokovo i Učka, sa daleko manje KS...

Lurssen-njemački TČ"S"-60...

drzurin otac
krkar krkar 19:50 08.03.2017

Re: Zbrka

drzura
Ne. Nego razarač"Split", i nije Durmitor, već su bila tri eskortna... Triglav , Biokovo i Učka, sa daleko manje KS...

Lurssen-njemački TČ"S"-60...

drzurin otac


Bogami nije.

Split je imao 50000 KS

ESkortna su bila 4, svi od Italije. 2 po 16000 KS Triglav i Biokovo, klasa Ciclone. A klasa Ariete su Durmitor i Učka po 22000 KS.

Kotor i Pula, ex-RN klasa W (Kempenfelt i Wager) imali su po 40000 KS

A ovaj na slici je očigloednu Lurssen ali mrzi me da tražim tačan tip.
drzura drzura 11:14 09.03.2017

Re: Zbrka

Izvinjavam se g-dinu Krkaru! Da. Bio je i Durmitor, ali ga nijesam zatekao u floti. R-11 "Split" imade dvojake podatke o snazi: 50.000 i 70.000 KS...
Njemački TČ je iz klase "S" (Schnelboot" ...Bilo ih je kastig, pa i na Jadranu.Gledao sam neku emisiju sa preživjelim članom posade.Veli da su rat na Jadranu nazivali "dječijim ratom", te da ne pamti ljepše sučeve izlaske i zalaske. Matori imade preko devedeset godina. Sumnjam da ću ga dostići...???

Dr Zurin otac
docsumann docsumann 11:19 09.03.2017

Re: Zbrka

Dr Zurin otac


a mogao bi i da se, napokon, registruješ na blogu, a ne da komentarišeš iza tog spuki avatara

cijenim da bi avtomacki dobio avtorsku opciju.
drzura drzura 11:58 09.03.2017

Re: Zbrka

...big, ali, pusto, ne umijem se registrovati! Hoću valda kad dostignem onog preživjelog, akobogda?!
A i šta imadeš protiv avatera sa brkovima? Hoćeš ljevši???

Dr Zurin otac
docsumann docsumann 12:02 09.03.2017

Re: Zbrka

A i šta imadeš protiv avatera sa brkovima? Hoćeš ljevši???


brci nisu problem, no taj vosak što se otapa sa štelike
krkar krkar 12:20 09.03.2017

Re: Zbrka

docsumann
Dr Zurin otac


a mogao bi i da se, napokon, registruješ na blogu, a ne da komentarišeš iza tog spuki avatara

cijenim da bi avtomacki dobio avtorsku opciju.


Ja glasam ZA odma
krkar krkar 12:31 09.03.2017

Re: Zbrka

Njemački TČ je iz klase "S" (Schnelboot"


Ima jedan potonuo očuvan, lep, na Pelješcu gde redovno ronim, obnovim gradivo svakih 2-3 godine.


a_jovicic a_jovicic 20:15 08.03.2017

Nekad bilo ... sad se pripoveda :(

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana