Već godinama unazad nedeljom kuvam za više narednih dana. Ovog puta ću preskočiti.
Neće nam u kući usfaliti ni sarme ni pasulja. A i ako usfali...
Mislim da je posle mnogo godina došlo vreme da ima šta preče. To će podrazumevati i oko 160 pređenih kilometara, sticajem okolnosti, al ako.
Prethodnih sedamnaest godina sam u sličnim prilikama smatrala da imam toliko pametnijeg posla, i još sa kolegom advokatom pravila pred izbore sprdačinu na blogu. Sad smo preskočili. Ima ko to mnogo bolje radi.
Dakle, samo sam htela da kažem, hvala tim mladim ljudima što su mi ulepšali proleće i omogućili da u nedelju ne kuvam.