Ali, sve je bilo uzalud. Odljuđena i odnarođena vlast je terala po svome i pomenutim ulicama nadenula imena Generala Ždanova i Maršala Tolbuhina, oslobodilaca Beograda koji sa ovim krajem, novobeogradskim paviljonima, nemaju ama baš nikakve veze.
Potom sam kao jedan od potpisnika peticije podneo Upravnom sudu tužbe protiv Skupštine grada Beograda i Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave. Obe tužbe ekspresno brzo su odbijene, ali sam bar imao mogućnost da uložim žalbe. Čekao sam na rešenja obe žalbe više od pola godine! Stigla su krajem marta ove godine i to tek posle pisanog protesta predsednici Upravnog suda.
Naravno, oba rešenja su potvrdila prvostepene presude, negirajući činjenicu da je Rešenje o promeni naziva ulica upravni akt, odnosno da ne predstavlja akt o čijoj se zakonitosti odlučuje u upravnom sporu.
Na sreću, u Pohorskoj ulici se ukazao gradjanski pokret otpora, koji je preko tabli sa novim, nametnutim i nelegitimnim nazivom, prelepio nalepnice sa nazivom Pohorska ulica (videti slike).
Da građanke i građani Pohorske ulice ne drže samo do svojih prava i paviljonske tradicije, nego i do kulture i umetnosti, govori sledeća lepa vest:
U utorak 11. aprila 2017, u 11h, na raskrsnici ulica Pohorske i Sremskih odreda u Novom Beogradu (okretnica autobusa 16), svečano je otkriven spomenik slikaru Pavlu Nikitoviću NIK-u, jednoj od urbanih legendi Paviljona, najstarijeg dela Novog Beograda, koji obeležava svoj praznik, 69 godina od početka izgradnje.
Spomenik su otkrili Dragi i Žika Jelić, iz YU grupe, novinari Zoran Modli i Vanja Bulić i Živko Svilarević, ispred udruženja "Paviljonac uvek".
Spomenik je simbol borbe gradjanki i gradjana Paviljona, okupljenih u Udruženju "Paviljonac uvek", za javnu afirmaciju pravih umetničkih vrednosti u našem društvu i odavanje pošte jednom vrsnom umetniku, doslednom duhovnim vertikalama kreativnog i angažovanog života.
Na spomeniku je uklesan sledeći tekst:
Paviljoni su bili ceo njegov život.
Ovde je odrastao, živeo, bio duhovni vodja omladine ovog kraja.
Tu je slikao i stvarao do poslednjih dana svog života.
Udruženje "Paviljonac uvek"
Pavle Nikitović Nik je rodjen 6. maja 1945. godine, u Šavniku. Slika od 1957. godine sa pauzama, baveći se filmom, pozorištem i novinarstvom. Pohađao je srednju školu za primenjenu umetnost u Novom Sadu i Nišu, kao i Višu pedagošku školu u Beogradu, odsek slikarstvo, u klasi profesora Miluna Mitrovića i Slobodana Sotirova. Pavle Nikitović je izlagao u Beogradu, Zagrebu i mnogim mestima bivše Jugoslavije, kao i u inostranstvu - Stokholm, Dizeldorf, Pariz, Napulj, Lisabon. Dobitnik je više domaćih i medjunarodnih nagrada, medju kojima su Nagrada za slikarstvo mladih Jugoslavije - Beograd 1959, Nagrada za slikarstvo mladih Evrope - Stokholm 1962, Nagrada za slikarstvo mladih sveta - Pariz 1962. godine. Poslednja medjunarodna nagrada "Grand Prix" Evropske akademije za književnost, nauku i umetnost dodeljena mu je za grafike iz ciklusa "Homo homini" 1989. godine. Preminuo je 9. marta 2008. godine.
"Umetnost Pavla Nikitovića - Nika određuju istrajnost, čvrstina i oštrina. Surova po formi i sadržini, ona je odraz višedecenijske zaljubljenosti u likovnost. Umetnik slikom postavlja ključno pitanje- ko je zapravo umetnik, kako i zašto stvara. O identitetu govori i Ratko Božović, autor uvodnog teksta u monografiji. Duhovno manje nadareni stvaraoci zadovoljavaju se slojevitošću delanja. Nekim pesnicima, misliocima i slikarima to nije dovoljno. Stvaranje je za njih čudesno i vizionarsko. 'Umetnik treba da otvori sebe kao pećinu kojom struje sile', poručuje crtač i mistik Dragan Lubarda. Učinio je to i Pavle Nikitović. Tako se, kaže Ratko Božović, 'spasao od banalnosti svakodnevnog života i gluvoneme ravnodušnosti', što je posledica 'silovite inspiracije'. Slikar ostaje 'po strani od snobovskog i malograđanskog meteža' i istražuje prokleta mesta umetnosti." (Dejan Đorić)
LINK: https://slikemogdetinjstva.wordpress.com/fil-i-pozoriste/glumci-tekstovi/