Znam sve. Dvoje vrata, mali prtljaznik, nepregledna … ali ja sam voleo ovaj auto.
Kada sam je 2002. prvi put ugledao, imala je belo-zuti cvetic udenut pored volana. Stajala je u jednom cosku velike VW garaze i stidljivo me gledala svojim velikim ocima.
Bila je to ljubav na prvi pogled. To naravno nije bilo slucajno, jer sam se i ranije strasno lozio na bube =]
Dva puta sam sa njom obisao celu francusku i spansku rivijeru, a nebrojano puta svajcarske alpe. Nikada me nije izdala.
Iz Amerike sam uspeo da joj nabavim specijalni adapter za ugradjivanje mp3 plejera direktno u komandnu tablu (ko ima bubu zna koliko je to tesko). Buba je koncipirana tako da dihtuje kao sef u banci, zvuk u njoj je fantastican. Tapacirunzi mog auta su definitivno natopljeni dobrom mjuzom...
I moj sin je obozava. Jedna od prvih reci mu je bila: buba. Stalno se po kuci spotacinjem na razne buba automobilcice sa kojima se on igra.
Kupujemo veci auto. Dolazi druga beba, potreba za mestom u autu se povecava …
Apsolutno ne postoji ni jedan auto koji ce ikada izazvati ono osecanje koje sam imao kada sam je prvi put video i tugu koju danas osecam kada prodajem moju bubu.
ee kakav je to auto bio …
I za kraj