Budućnost| Kultura| Moj grad| Umetnost

Legat Mare i Veljka Petrovića

Filip Mladenović RSS / 01.06.2017. u 22:46

Mara Petrović
Mara Petrović
Veljko Petrović
Veljko Petrović
Ove godine, 27. jula, navršiće se pola stoleća od smrti Veljka Petrovića (Sombor, 1884 - Beograd, 1967), pesnika, pripovedača, publiciste, književnog kritičara, istoričara umetnosti, enciklopediste, novinara. Jednog od intelektualnih vertikala Srbije i simbola neuništivog beogradskog duha.

Ovaj vrstan poznavalac srpske istorijske i kulturne baštine u Vojvodini, autor preko 350 odrednica posvećenih srpskim piscima i slikarima, objavljenih u našoj prvoj pravoj (Stanojevićevoj) enciklopediji, i sa Milanom Kašaninom koautor temeljnog dela „Srpska umetnost u Vojvodini od doba despota do ujedinjenja" i jedan od najizrazitijih pripovedača srpskog severa, simbolično se vraća „u život" beogradskom izložbom „Sećanje i zaborav - legat Veljka Petrovića", koju je priredila Kuća legata u Knez Mihailovoj ulici broj 46 od 18. maja do 18. juna 2017. 

Portreti Mare i Veljka Petrovića u Kući Legata, od karikatura do skulptorskih radova, potvrdjuju njihov ugled i društveni status. Ta umetnička dela svedoče o bliskosti i živoj komunikaciji bračnog para Petrović sa drugim umetnicima, koji su svoje prijateljstvo ili privrženost potvrdjivali originalnim poklonima. Risto Stijović, Petar Dobrović, Jovo Kljaković i Milivoj Uzelac, kroz različite tehnike i pristupe tumače lik Veljka Petrovića. 

Prema svedočenju Olge Mladenović, kume i bliske kućne prijateljice, „Veljko Petrović je bio verovatno najčuveniji beogradski kozer. On je savršeno znao upotrebu jezika i umeo od male stvari da napravi priču... Njega slušati, to je bilo savršeno. Mi smo bukvalno zaboravljali da govorimo kada Veljko otvori usta. To je bilo najveće zadovoljstvo koje ste sebi i društvu mogli da priuštite."

Taj Veljko Petrović, koji je tako vešto vladao rečima, isticao se gospodstvenom figurom i uvek pravilnim držanjem. Na portretima Milivoja Uzelca (1897-1977) prikazi Mare i Veljka Petrovića deluju kao ilustracije iz nekog modnog žurnala. Portreti, u tehnici ulja i gvaša na papiru, dati su lakim i brzim potezima, u ležernim pozama, predstavljajući skladni, bezbrižni životni trenutak i komfor koji im donosi društveni status.

Kako piše u katalogu ove izložbe "50 godina trebalo je da protekne kako bi neki od najdragocenijih eksponata legata, koji je Veljko Petrović sa suprugom Marom zaveštao gradu u kome je proveo veći deo života, najzad postali dostupni javnosti.

Znalačkim odabirom detalja, koji sklapaju sliku o ličnom okruženju ovog čoveka raskošnih intelektualnih darova, velikog znanja i čudesne memorije, autor izložbe Ksenija Samardžija omogućava nam da konačno zavirimo u intimni svet, u to ogledalo duše Veljka Petrovića kao odmerenog i gospodstvenog čoveka, oblikovanog po onom starinskom srpskom prečanskom „kalupu", koji podrazumeva istovremeno i snažnu erudiciju, i besprekornu učtivost, i starinsku srdačnost, i gospodsku uzdržljivost. Umetničke slike i skulpture, porodične fotografije sa pedantno zapisanim objašnjenjima Veljkove supruge Mare, pisma i dopisnice, rukopisi, dnevnici, knjige, sitni predmeti njihovog pokućstva - sve to ocrtava unutrašnji, prisni, lični svet, stvoren za deo života koji je bio skriven od javnosti, u kojoj je Veljko, inače, umeo tako suvereno da dominira svojim znanjem, duhom, držanjem i ophođenjem. Njegov dom ostao je utočište i pribežište, koje je odolevalo spoljnim tenzijama, društvenim lomovima i burnim događajima, ušuškan u svoju intimu kao oni somborski salaši iz Veljkovih pripovedaka, ušuškani u bagrenjake, koji ih čuvaju od oštrih severnih vetrova".

Na žalost, posetilac ove izložbe saznaje i za anticivilizacijski primer nemoći da se dostojanstveno sačuva uspomena na jednog velikog umetnika. Legat Veljka i Mare Petrović, zaveštan Beogradu 1970, u ulici Teodora Drajzera broj 32 (sadrži 3 200 knjiga, rukopise književnika Veljka Petrovića, fotografije, 390 dela likovne i primenjene umetnosti...) nikada nije otvoren za javnost, uprkos izričitoj, testamentarnoj volji darodavaca. U danas oronuloj kući bračnog para Petrović do skoro je bespravno živeo jedan od zaposlenih u Muzeju grada Beograda sa svojom porodicom, koja je nakon dugog sudskog spora iseljena!

CIP je izradio projekat obnove i rekonstrukcije kuće Petrovića, sa procenom troškova u visini od oko 400 hiljada evra. U Kući legata se nadaju da će grad Beograd uz pomoć Ministarstva kulture obezbediti potrebna sredstva kako bi najzad bila ispunjena poslednja volja Mare i Veljka Petrovića: da njihova kuća postane svojevrsni kulturni centar - svedok intelektualnog i umetničkog uspona jedne epohe i garancija normalnosti i civilizovanosti za buduće generacije.
Uostalom, tako je već veoma uspešno uradjeno sa legatom velikog slikara Petra Lubarde, u Iličićevoj ulici broj 1.

Atačmenti



Komentari (7)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

eloy eloy 04:09 03.06.2017

nije fer


Javljam se ne zato što me tema interesuje već što vidim da te čopori namerno kuliraju.Jeste da se oštrica istupela, pretvorilo se ovo u od kuvamo na blogu do igramo verbalne igrice četnici VS partizani a naš život ovde vrvi od raspadanja

Možda moje javljanje može da se shvati kao ,,bolje da nisi ni ti,, po sistemu bolje ništa nego išta ali mislim da nije fer jer poštujem tvoj prethodni trud na blogu koji ipak zavređuje pažnju.

da smo dotakli dno života u svakom segmentu pa i ovde jesmo jbg. no više zabrinjava što niko ne vidi svetlo na kraju tunela.Postadosmo mnogo zli i ništavni ljudi. I to nepodnošljivo dugo traje.

sve najbolje ubuduće !

Filip Mladenović Filip Mladenović 14:48 03.06.2017

Re: nije fer

Povodom odluke žirija 62. Sterijinog pozorja u Novom Sadu da nikome ne dodeli nagradu:

Ovo je prvi put u istoriji da niko nije dobio nagradu za najbolju predstavu, tekst i glumačke bravure, već su kolektivno nagrađeni učesnici festivala.

Publika i pozorišna kritika kao najbolju predstavu ocenili su predstavu „Na Drini ćuprija“ u režiji Kokana Mladenovića.

Reditelj Kokan Mladenović (nismo u srodstvu) ovako je to prokomentarisao:

"U svoje lično ime, u ime glumačkog ansambla i svih saradnika bez čijeg kreativnog doprinosa ne bi bilo predstave 'Na Drini ćuprija', optužujem žiri Sterijinog pozorja u sastavu: Miki Manojlović, Aleksandar Popovski, Nikita Milivojević, Isidora Žebeljan i Emina Elor, da su zarad najvulgarnijih političkih presija ili neoprostive količine ličnih sujeta, svojim odlukama ponizili sve glumce, reditelje, scenografe, kostimografe, kompozitore, koreografe i samu instituciju Sterijinog pozorja.

Ne postoji količina sramote kojom se može anulurati ovaj besmisleni teroristički akt protiv pozorišta i onih koji ga čine".

Književnica Biljana Srbljanović: "Čemu dobrom služi ovakav strašan prezir koji je žiri Sterijinog pozorja pokazao prema svim svojim koleginicama i kolegama u takmičarskom programu? Među njima ima autora i predstava koje su nastale uprkos životu, ima mladih vrednih umetnika, kojima je potrebna prilika za afirmaciju, ima velikih tekstova i ozbiljnih uloga. Ako je tačno ovo što se piše po mrežama, da je postojao politički sukob u okviru žirija, onda bi to hrabri članovi žirija trebalo otvoreno da kažu. U svakom slučaju, prezir i pogled sa visine, odluka da se ne dodeli niti jedna jedina nagrada, a pod izgovorom da su njima "sva deca jednaka" nije dobar ni po pozorište, ni po kulturu, ni za društvo u celini. Štaviše, nalazim da je to potez nezameranja za koji nije potrebna nikakva hrabrost, naprotiv. Pošto je objašnjenje žirija nemušto, a jedine druge informacije, koje niko ne poriče, dolaze sa mreža, sklona sam da u njih poverujem i u tom slučaju kažem da sam razočarana nedostatkom snage žirija i hrabrosti da odbrane svoje, ma kako politički nepopularne stavove, i da donesu odluku da nikome ne dodele nagradu, e da je ne bi dali Kokanu Mladenoviću."
eloy eloy 15:32 03.06.2017

Re: nije fer





narcis narcis 15:47 03.06.2017

Re: nije fer

već što vidim da te čopori namerno kuliraju

ne verujem da se radi o kuliranju, jednostavno nema se šta reći.
filip izneo činjenice, niko nema drugu verziju a nismo mi baš tolki ludaci na blogu pa da sad teramo sprdnju sa legatom ili šta već.
eloy eloy 15:59 03.06.2017

Re: nije fer


Da,da ko što je slika konja u spavaćoj sobi Mareya vrlo inspirativna. Razglabalo se čak i na Horhea, nego pitah te na konjskom blogu jel istina da u Nišu na spomeniku farbaju konju jaja redovno ? Il ti promaklo il si me iskuliro, nije bitno al je farbanje konjskih jaja recimo strava tema za blog. kolko smo mi inspirativan narod.
.
eloy eloy 16:02 03.06.2017

Re: nije fer

a nismo mi baš tolki ludaci na blogu


bože sačuvaj da ste ludaci na blogu nije mi napamet palo ( čast izuzecima )
eloy eloy 16:06 03.06.2017

Re: nije fer


Glupo je da mi imputiraš ovakve neistine vidiš da istrajavam da dignem broj komentara Filipu onako zainat mada znam da nemam ni njegovu podršku za ovo ali istrajaću da crknu dušmani. I jesu li mekike kod tvrđave još onako dobre ? Živeo sam ja u Nišu davno išo u OŠ Vuk Karadžić, lep Niš što jes jes.Dobro je prestigli smo tasu i kaku.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana