Eksperimenti u blogovanju

Kulturbund

kosta.babic RSS / 05.06.2017. u 14:33

 

     Nekada davno u Vojvodini su živeli  vrata do vrata , Podunavski Nemci i Srbi.

   Pored dva mala Wernera, Rudija i Pubija živela su braća Babić, Bora i Pera.

Imali su lepo detinjstvo.

   Kad se posvađaju ovi moji bi im odrecitovali –Švaba keleraba. A mali Nemci njima verovatno nešto podjednako uvredljivo na nemačkom. I sve to tako dok ih matere ne uteraju u avliju i pošalju na spavanje. Sutradan ujutru opet su bili najbolji drugari.

 

1938 godine deda je upisao mog oca u učiteljusku školu. Bila je to investicija u budućnost.

Vršac je u to vreme bio prosperitetna varoš sa puno škola.

     Zajedno su učili Srbi,Mađari, Nemci,Slovaci Rusini ...

A onda je počeo drugi svetski rat. Nekako i pre toga dečaci nemačke nacionalnosti počeli su da se okupljaju u udruženja koja su se zvala –Kulturbund. Najpre kao kulturno, rodoljubiva  a zatim sve agresivnija. Hitler je već nekoliko godina bio na vlasti u Nemačkoj i ideje o superrasi počele su da hvataju koren i u Vojvodini.

    1941 godine srpski učitelji su proterani iz učitrljske škole u Vršcu a na njihovo mesto dovedeni nemački. Nastava je od tada bila na nemačkom.

To je bio razlog za bunt. Srpski učenici povadili su šipke iz gvozdenih kreveta u internatu i krenuli na Švabe. A Srbima ne treba mnogo kad je buna u pitanju.  Bilo je povređenih na obe strane. Intervenisala je i njihova policija.

Moj otac je na brzinu spakovao svoje stvari i vratio se kući. Deda mu je savetovao da par dana ne izlazi na ulicu jer je predosetio nevolju.

Naš prvi komšija je bio Nemac. Svi su ga zvali Đura Werner  ili češće-majstor Jergli. Sa njegovim sinovima igrali su se moj otac i njegov brat. Starijeg , Rudija su mobilisali i poslali na ruski front. Tamo je i poginuo. Mlađi, Pubi je bio mlad za vojsku. Učlanio se u lokalni kulturbund.

Posle dan ili dva komšija Đura, mada je to samo naš izgovor njegovog nemačkog imena pozove mog dedu i u poverenju mu kaže da se gestapo raspituje za imena svih učesnika incidenta u vršačkoj učiteljskoj školi. I još mu je savetovao da nikako ne sme da ga vidi njegov mlađi sin jer će sigurno prijaviti policiji a za takve stvari u to vreme se lako gubila glava.

Uopšte ne znam na šta će ovo da ispadne jer mi mozak povremeno blokira. A osim toga juče sam ceo dan odgušivao kanalizaciju tako da sam još uvek delimično u govnima.

Na obodu sela bili su vinogradi. I mi smo imali jedan sa kolibicom u kojoj se moglo prespavati. Deda je savetovao ocu da nikako ne zanoći dva puta u istom vinogradu.

Trajalo je to skrivanje skoro mesec dana. Za to vreme kod dede su navraćali gestapovci i raspitivali se za oca ali se deda pravio da ne zna gde mu je sin.

 

Dani su prolazili. Malo po malo prestao je pritisak nemačke policije i ceo slučaj je pao u zaborav. Rat je još uvek trajao a deda je jedva ispisao mog oca iz učiteljske škole u Vršcu i premestio ga za Beograd.

U Bavaništu se vreme vuklo u ritmu uobičajenih paorskih poslova. I dok  je ravnica ponovo donosila žabokrečinu dosade a ljudi spremali za još jednu berbu kukuruza selom je prostrujala vest; Rusi dolaze. Ono malo radioaparata što ih je bilo u selu zaplenili su Nemci verovatno da osujete slušanje radio-Londona i prikriju svoje neuspehe na svim frontovima.

Da je vest tačna Bavaništani su se uverili uskoro. Dugačka kolona zaprežnih kola u pratnji malog broja nemačkih vojnika vukla se put Pančeva. Ljudi su se posakrivali na tavane plašeći se odmazde i kroz rupe za ventilaciju nemo posmatrali. Na kolima su bile čitave nemačke porodice najčešće sa malom decom i starcima. Bilo ih je iz okoline Bele Crkve,Vršca,Uljme Zagajice Deliblata, Mramorka. Iz Kovina i svih okolnih sela.

Na ulicama apsolutna tišina koju bi ponekad prekidala samo škripa ponekog nepodmazanog točka. Sve druge šumove upijala je debela Banatska prašina. Koloni su se priključivale i nemačke porodice iz Bavaništa.

Jedini koji se nisu priključili bili su čika Đura Verner  njegova žena- tetka Ema i njihiv sin Pubi.

A ja da popijem pićence i da vidim jel Novak počeo da šora tu lopticu.

Dva dana kasnije pošto Rusi nikako nisu dolazili da oslobode selo jer su i oni žurili da zauzmu Berlin, odluče par seljaka da odu do Pančeva. Tamo nađu nekoliko Ruskih vojnika i zaprežnim kolima ih dovedu u Bavanište. Popeli su ih na balkon zanatskog doma gde su ovi u vazduh ispucali par rafela uz uzvik-Druzja mi vas osvobodili!

Tako je došlo oslobođenje.

Uskoro, jednog jutra na vrata Vernerovih  došli su pripadnici OZN-e. Uhapsili su Pubija i bez objašnjenja ga pokupili i odveli. Od tada ga niko nije video niti se znalo šta je sa njim.

Čika Đura-Jergli i tetka Ema ostali su sami. On je popravljao šivaće mašine „Singerice“, ona je bila domaćica.Retko ko im je svraćao.

Mnogo godina kasnije firma „Invest-import“ pošalje mog strica u Nemačku da pregovara o kupovini brodskih motora za brodogradilište u Rijeci. Ljubazni direktor ga primi i predloži da mu kao domaćina preporuči jednog inženjera Nemca koji uzgred zna srpski.

Našli su se u dogovorenom restoranu.

Bio je to Pubi.

Mom stricu je ispričao šta mu se dogodilo.

 -Odveli su nas u Pančevački zatvor.

Kao članove kulturbunda, zbog saradnje sa neprijateljem osudili su nas na smrt streljanjem. Znali smo šta nas čeka. Streljanja su bila na konjskom groblju kraj Pančeva.  Noć smo proveli drhteći u ćeliji na prvom spratu zatvora. Bilo nas je oko tridesetak . Neki su se molili neki prizivali majku. Deca zaluđena idejama velikog rajha.

Ujutru kad su otvorili vrata ćelije i kad smo počeli da izlazimo i spuštamo se niz stepenice primetio sam na podestu kofu sa vodom i krpu. Sagnuo sam se i uzeo krpu u ruku praveći se da brišem. Pored mene su prošli i zatvorenici i stražari. Ostao sam sam na stepeništu sa kofom u rukama. Polako sam pošao ka dvorištu zatvora sve noseći onu kofu i krpu.  Stražaru na kapiji sam rekao da idem po čistu vodu jer u to vreme u zatvoru nije bilo vode. Izašao sam na ulicu i sakrio se kod prijatelja. Nemoj me pitati ko mi je pomogao da se prebacim u Nemačku jer to ne mogu da ti kažem.

Pozdravi brata i kaži mu da ga nikad ne bih cinkario gestapou, mi smo odrasli zajedno.

 

 

 

 

 

 

 

 

   

 

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 15:50 05.06.2017

1.

kosta.babic kosta.babic 15:59 05.06.2017

Re: 1.

blogovatelj

Šta ti sad pa to znači?
blogovatelj blogovatelj 19:26 11.06.2017

Re: 1.

Šta ti sad pa to znači?


Znači da je situacija skroz zajebana.
miloradkakmar miloradkakmar 16:14 05.06.2017

?

...nisu priključili bili su čika Đura Verner njegova žena- tetka Ema i njihiv sin Pubi.

A ja da popijem pićence i da vidim jel Novak počeo da šora tu lopticu.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:19 05.06.2017

Re: ?

?

Пробијање четвртог зида или како се већ зове одговарајућа литерарна техника.
Jukie Jukie 19:30 05.06.2017

Re: ?

marco_de.manccini
?

Пробијање четвртог зида или како се већ зове одговарајућа литерарна техника.

Breaking The Fourth Wall
krkar krkar 17:28 05.06.2017

Es wird bekannt gegeben

Evo i ja jednom bez rezerve i zadrške da ti pohvalim priču i dam preporuku. Posebno kao neko u čijoj porodici ima ohoho ovakvih priča.
kosta.babic kosta.babic 18:10 05.06.2017

Re: Es wird bekannt gegeben

krkar
Evo i ja jednom bez rezerve i zadrške da ti pohvalim priču i dam preporuku. Posebno kao neko u čijoj porodici ima ohoho ovakvih priča.

Hvala krkare ma kako ti bilo pravo ime.Meni je za sad dovoljno i ovo virtuelno.
alselone alselone 18:51 05.06.2017

Šandor

Slicnih prica ima kod mene u porodici, pricao sam ih par puta na blogu.

Ja nisam hvala bogu imao slicna iskustva. Mi smo imali malo mirnije uspomene. Na primer, voleli smo da prevodimo imena. Mene su drugari Madjari zvali Sandor, ja sam njih zvao Mihajlo, Pera, Jovan itd.

tasadebeli tasadebeli 07:21 06.06.2017

Културбунд и окупирани Београд

На једном Спирином посту од пре неких три годинице повела се реч о деци војних лица у бившој СФРЈ и о њиховој бројности у музици, уметности и уопште култури, на јавној сцени итд. у почившој нам домовини, а и касније, у државама насталим из те СФРЈ

Па ја испричао како се у мојој кући користи ова реч, културбунд, већ деценијама:


Причали ми да су за време немачке окупације по Србији постојале радње у којима су се искључиво снабдевали немачки војници. Наравно, у тим радњама било је онога што ниси могао да нађеш у окупираној Србији у којој се свакодневно јела проја направљена од струготине.

Те магацине, радње, за немачке војнике народ је називао Културбунд.

Три деценије касније, моју мајку је понекада, да би се у кући приштедело, њена другарица из детињства удата за официра ЈНА водила у неке продавнице у којима је на име те другарице мајка куповала неке производе по много, много нижој цени него што су се могли наћи у продавницама намењеним обичном грађанству.

Када бих у таквим приликама запитао кеву куда се запутила, она би само кратко одговорила:"Идем са Мицом у Културбунд."




zilikaka zilikaka 00:03 07.06.2017

I kod nas slično

Majčini bili na selu. Paorska kuća, dvojica braće sa porodicama. Sve ženska deca.
Imali zemlje onoliko(dok ih nova vlast tog problema nije rešila), ali i stoke. Držali preko 300 ovaca.
Te 44. kad su Nemce potrpali u logore ode majčin stric, a sprijateljio se sa upravnikom tog logora, i pita da li ima neki mladić koji bi došao kod njih u kuću, da radi i živi s njima. Treba mu seljačko dete.

Odvedu ga medju klince od 15-16 godina. Kaže, bila navala onolika, svi hoće, a njemu za oko zapao jedan sa "čičkavim očima".
Kad je rekao da se zove Štefi, a ovaj Steva, stric dalje nije razmišljao.
Štefi je živeo kod njih narednih nekoliko godina. Potpuno isto kao i ostali ukućani.
U medjuvremenu roditelji otišli za Nemačku, snašli se i došli da ga vode sa sobom.E, tad nastao problem. Štefi ni da čuje. On hoće da ostane.
...kažu da je ubedjivanje trajalo danima i jedva nekako ode.

Posle je svako malo dolazio da ih obidje. Kad su stari poumirali naszavio kontakt sa mojim tetkama, ko da su rodjaci.
Tamo je držao neki lokal i kad se penzionisao prodao sve i vratio se u Banat, u selo iz kojeg je proteran. Kupio kuću i tu živeo do smrti.
Nikad nije mogao u Nemačkoj da se "primi".
49 41 49 41 18:11 08.06.2017

Susret

Sreli smo se slucajno u dvoristu te Subotnje skole nemackog jezika.
Iako van Evrope, bio sam uporan da opismenim dete na jeziku koji je govorilo bez akcenta i ikakve greske.

Jedan Nemac medju ostalima mi se ispoveda.
Dosao sam ovde da budem samo godinu dana, evo me vise od 22.

Sa drugim zapocnem razgovor posle predstavljanja.
Trudim se da razgovaram sa njim na nemackom, zatim engleskom.

Ne on samnom uporno srpski.

Ja sam ti Volksdeutscher iz Vojvodine. Sada mi je 84. Bilo mi je 16 kada su nas proterali. Ziveo je tu i tu...

Pa kako dragi covece, posle toliko godina od proterivanja si zadrzao srpski jezik, koji vrlo korektno pricas?

Ja sam ti isao tada, kao i mnogi moji u Srpsku gimnaziju, kako necu pricati srpski.

Pruzah mu ruku na izgledu u tom dobu godina, njegovom bez akcenta razgovoru na srpskom.

Ostao nem, jer znam po iskustvu mnogih; ako ne vezbas instrument koji si svirao - notalno, matematiku, strani jezik; pretvori se u prah i pepeo.





kosta.babic kosta.babic 19:02 08.06.2017

Re: Susret

49 41
Sreli smo se slucajno u dvoristu te Subotnje skole nemackog jezika.
Iako van Evrope, bio sam uporan da opismenim dete na jeziku koji je govorilo bez akcenta i ikakve greske.

Jedan Nemac medju ostalima mi se ispoveda.
Dosao sam ovde da budem samo godinu dana, evo me vise od 22.

Sa drugim zapocnem razgovor posle predstavljanja.
Trudim se da razgovaram sa njim na nemackom, zatim engleskom.

Ne on samnom uporno srpski.

Ja sam ti Volksdeutscher iz Vojvodine. Sada mi je 84. Bilo mi je 16 kada su nas proterali. Ziveo je tu i tu...

Pa kako dragi covece, posle toliko godina od proterivanja si zadrzao srpski jezik, koji vrlo korektno pricas?

Ja sam ti isao tada, kao i mnogi moji u Srpsku gimnaziju, kako necu pricati srpski.

Pruzah mu ruku na izgledu u tom dobu godina, njegovom bez akcenta razgovoru na srpskom.

Ostao nem, jer znam po iskustvu mnogih; ako ne vezbas instrument koji si svirao - notalno, matematiku, strani jezik; pretvori se u prah i pepeo.







Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana