Piše: Rodoljub Šabić
Pre sat dva stigne mi sms. Aleksandar Đokić, novinar iz Niša, podseća me da sam nekad bio njegov gost na NTV, kaže da sad radi na nezavisnom City radiju i portalu. I pita da li bi mogao da me pozove za kratak komentar.
Odgovorim mu, razume se, da može. Javi se i kaže mi da se zanima za informacije u vezi sa lampionima koji su u Nišu isečeni zbog parade povodom Dana policije. Lampione grad Niš ponovo postavlja, njega zanima, a nadležni u gradu odbijaju da kaži, kolika je cena radova i da li ih i zbog čega plaća Niš.
Kažem mu, da bi, sa stanovišta Zakona o slobodnom pristupu informacijama valjalo da telefonsku komunikaciju sa nadležnima formalizuje, da im podnese zahtev za slobodan pristup informacijama, a da ako zahtev odbiju, podnese žalbu Povereniku. Dodam da konkretne slučajeve u kojima tek očekujem žalbu iz principijelnih razloga ne komentarišem, ali da kad su u pitanju javni rashodi moj načelan stav dobro poznat - to po kom osnovu, kako i zašto neko raspolaže javnim novcem uvek je apsolutno legitiman predmet interesovanja javnosti.
Onda mi kaže da je nekakav odgovor, ipak već dobio i zamoli da ga prokomentarišem.
Odgovor koji mu je, takođe sms-om, dostavio "nadležni" član Gradskog veća glasi: "Je li tebe plaćaju oni koji bi više voleli albanske zastave i policiju u Nišu?"
Pa da ga prokomentarišem i ovde, na blogu.
Za mene je, čak i u našim tužnim prilikama, to da "nadležni" član Gradskog veća drugog po veličini grada u zemlji na logično i legitimno pitanje predstavnika medija, odnosno javnosti, građana koji ga plaćaju, odgovara ovakvom, krajnje bezobraznom insinuacijom, nešto bukvalno skandalozno i potpuno neprihvatljivo. A, kao mogući izraz ili nagoveštaj realne konstelacije, čak i zastrašujuće.