Fols Roudom do Šenkila (2. deo)

MilutinM RSS / 21.06.2007. u 20:43


Topografija sukoba u Severnoj Irskoj

U ovom drugom delu bloga, opisujem deo grada u kome su većinsko stanovništvo protestanti i dajem još neke zaminljivosti vezane za sukob u Severnoj Irskoj.

Pokušaću da uskoro postavim i treći deo - sa opisom sadašnje situacije i načina na koji je tekao ceo proces sukoba i pomirenja.

Šankil roud

Šankil je centralna ulica koja vodi kroz protestantsku radničku oblast Belfasta. I ova oblast je nastala sa procvatom nekada uspešne prerade lana. Kako je sirovina za preradu dolazila iz prijateljskih (protestanskih) Belgije i Holandije, mnoge poprečne ulice imaju nazive po gradovima iz ovih zemalja. Naziv potiče od irske reči "seanchill" što znači "stara crkva". Nekada se ovde nalazila parohijska crkva koja je administrala crkvene poslove Belfasta
Paralelan je sa Fols roudom, udaljen nekih 200 - 300 metara. Prirodno, razdvaja ih mirovna linija. U ovom slučaju je to visoki zid koji obezbedjuje mir izmedju dva najzavadjenija dela Severne Irske.

Šankil je utočište svih lojalističkih militantnih grupa i pozornica za mnoge murale koji podržavaju njihovu borbu ili osudjuju zločine IRA. Takodje, ovde su se odigrali mnogi sukobi izmedju zavadjenih grupa lojalista.

Zanimljivosti

Murali

Celom dužinom Fols rouda i Šenkila zidovi zgrada su oslikani su muralima. Oni su simbol sukoba u Severnoj Irskoj - najpoznatiji politički murali na svetu. Procenjuje se da ih u provinciji ima oko 2.000. Zanimljivo je da ih niko ne dira, mada pokazuju jasnu političku poruku i podršku jednoj ili drugoj strani. Poznato je da, na primer, svi pripadnici Šin Fejna daju svoje izjave izpred murala na zidu njihove zgrade u Fols roudu na kome je veliki mural posvećen Bobiju Sendsu.

Širom Irske ima murala druge sadržine - kao na primer oni o velikoj gladi u devetnaestom veku, ili drugim prizorima iz istorije. U poslednje vreme, javlja se trend da škole oslikavaju dečije murale preko onih sa prizorima iz "nevolja".

Crni taksi

Jedino prevozno sredstvo tokom sukoba na Fols roudu bili su poznati crni taksiji. Kažu da su saobraćali zato što ih je IRA kontrolisala i uzimala profit za svoje finansiranje. Kasnije su se i lojalisti dosetili i koristili isti sistem u oblastima koje su kontrolisali.

Danas je crni taksi uklavnom turistička atrakcija i mnogi turisti se opredeljuju za turu koja ih taksijem vodi do svih zanimljvih mesta is istorije Nevolja.

Marševi

U znak sećanja na razne istorijske trenutke, tradicionalno već vekovima se širom Irske održavaju prigodni marševi. Uglavnom organizuju "oranžisti" - protestanti u znak sećanja na pobedu Vilijama od Oranža u bitci kod Bojna 1690. godine. Tom pobedom je osugurana prevlast protestanstva i britanska vladavina u Irskoj. Problem sa marševima je što tradiocionalne putanje kojima idu danas često vode kroz čisto katoličke oblasti, što je onda posebna vrsta provokacije. Od pre nekoliko godina, vlasti su donele zabranu prolaska kroz problematične oblasti, kao deo mirovnog procesa. Medjutim, svaki od marševa obično dodje barem do granične linije i na taj način šalje provokativne poruke.

Zaključak

Danas je Severna Irska mirno područje. Sukobljene strane su se konačno okrenule mirovnom rešavanju problema. Poslednji dogadjaj koji tome ide u prilog je prvi zvaničan susret dvojice vodja radikalnih organizacija sa obe strane tokom kojeg su se konačno dogovorili oko zajedničkog učešća u Vladi koja treba da bude formirana do 8. maja.

Kada bolje razmislim, okončanje sukoba u Severnoj Irskoj je primer kako se mogu rešiti sukobi u svetu. Sve dok je ovo ostrvo bilo zaostalo i siromašno, ljudi su u svemu i svačemu tražili uzrok svojih problema, posebno u onima koji su zbog bilo čega različiti. Kako je Irska ušla u Evropsku uniju i doživela veliki razvojni bum, ljudi su videli perspektivu i okrenuli se gradjenju budućnosti. Ko je onda u takvoj situaciji lud da umre i ubije još nekoliko ljudi zbog ideala.

Danas su i Irska i Velika Britanija članice Evropske unije i granica izmedju dve države ne postoji. Dva puta sam je prešao, putujući od Belfasta do Dablina i nazad, ali i pored svih napora nisam video ni najmanji znak bilo kakvog carinskog ili policijskog punkta. Radi se, zaista, o narodu koji živi u dve administrativno različite sredine - ništa drugo nije sporno. Čak mnoge organizacije postoje jedinstveno sa obe strane. Kažu da je danas bolje živeti u nezavisnoj republici zbog velikog privrednog razvoja, mada je godinama bilo bolje živeti u Velikoj Britaniji.

Moj domaćin je sjajan skaut, jedan od nekadašnjih rukovodilaca lokalnih jedinica. Kaže da su mu neki njegovim mladi članovi rekli da su zbog članstva u skautskoj organizaciji verovatno ostali izvan IRA. Ponosan je što je barem tako doprineo da neki mladi životu budu spaseni a ti mladići ostanu normalni i uzorni gradjani.

Konačno, na moje pitanje "šta ako se Velika Britanija raspadne (na primer, ako Škotska proglasi nezavisnost)" odgovorio je da je ujedinjenje Irske jedan dugoročan proces koji će se verovatno desiti. Po njegovim procenama, unionisti će se tada masovno iseliti u Škotsku.

Naš odnos

Ne sećam se da se ikada ona bivša Jugoslavije niti tvorenine koje su nastajale podržala niti javno osudila IRA. Verujem da se to ne uklapa u norme medjunarodnih odnosa. Medjutim, kao slobodoljubiva zemlja (što smo, izgleda nekada bili) intimno smo podržavali pokret koji je popagirao osamostaljenje ovog dela Velike Britanije (kao i mnoge druge oslobodilačke pokrete šezdesetih i sedamdesetih). Na primer, samo do pre nekoliko godina na beogradskim ulicama se mogla kupiti majica na kojima je bila jasna podrška IRA u kontekstu Beograda. Mislim da je i nama kasnije prekipelo da podržavamo one koji nasumice podmeću bombe. Konačno, kada je objavljena veza IRA sa UČK (stidljivo u nekim novinama, kako se sećam), potpuno smo se ohladili.


Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana