Za one mladje, bila je to kultna radio emisija koji je vodio Dača Kocijan. Nedeljom uveče, emisija je bila zv(n)ana i kao "Poruke lične prirode". Bila je to prilika da svako ko poželi ostavi poruku u kojoj bi ponudio upoznavanje, druženje, kratku ili dugoročnu vezu. Moj prijatelj Zuki upoznao je tako svoju kasniju suprugu.
***
Zamislite oko stola društvo: Lidijaz, Mikimedic, Spiridon, Čovek u belom, Mozaik, Corto Maltese, Ana Barfield, Buzzgrowl i MilutinM? Kako izgleda; moguće? E, pa, sinoć se ovo društvance koje se znalo samo po nadimcima sa ovog bloga okupilo u Ženevi, u kafiću Žirafa koje je "naše mesto" u ovom gradu. Bio je to prvi sastanak romandskog odeljenja Bloga b92 - može se reći Ž92!
Povod je bio poseta Lidijez Ženevi, tačnije CERN-u. A onda smo Miki, Spiridon i ja, koji smo se već naši pre nedelju dana, organizovali i pronašli koga god smo znali u Ženevi i Lozani. Bilo ih je i koji nisu mogli da dodju ovog puta. Bilo je sigurno i nekih koji su tu a da mi to ne znamo.
Kako je bilo? Pa veoma zanimljivo. Nekako, prilično je ličilo na susret starih drugara. Osećala se neka posebna atmosfera. Sa jedne strane, bilo je veoma zanimljivo videti lica, čuti životne priče onih koje smo nekako poznavali. Dalje, bio je to kao blog u živo. Priče koje kao da su napisane na blogu - jednostavne ili složene, iz raznoraznih oblasti, zanimljive, stručne... sjajne za slušanje i govorenje. Jedno baš prijatno iskustvo.
Rastali smo se sa idejom da se nalazimo jednom mesečno. Sledeći susret je u nedelju 20. aprila - piknik u okolini koji organizuje Srpsko kulturno društvo. A biće i češćih susretanja, gledanja utakmica, roštilja, igranja preferansa... Ko god je propušten kod ovog susreta, neka se javi bilo kome od nas privatnom porukom.
***
U ranijim svojim tekstovima napisao sam da sam društven čovek. Ceo život proveo sam u velikim grupama ljudi - porodica, rodbina, prijatelji, poznanici... To mi je izgradilo instinktivno traganje za kontaktima i vezama sa ljudima. Kad god mogu, nalazim se sa ljudima. Gde god odem, imam prijatelja.
Stoga i nije čudo što sam na ovom blogu odavno počeo da uspostavljam prijateljske odnose sa mnogim kolegama blogerima. Nekako se srodne duše osete i počnu da se posećuju, paze, poštuju.
O onda, neminovno, ja instiktivno krenem da predlažem susret. Sa nekima dogovarah i posete, širom Evrope. To mi je osobina: Mi casa su casa. Svim mojim kolegama stan u Ženevi je otvoren pa čak, kako sam često odsutan, mnogi to i koriste. Ponudih gostoprimstvo, kako ne bih!
***
Šta se sve dešava na blogu i oko njega? Pošteno: pre logovanja poznavao sam dva blogera. Dragi su mi prijatelji, bili i ostali. Pre neki dan u Beogradu sretoh se sa drugih dvoje koje takodje upozanah na blogu. Sjajan razgovor i fino upoznavanje.
Znam da se neki druže intenzivno on-line. Na ovom ili drugim blogovima. Neki se takodje poznaju od ranije, iz svojih ranijih svetova. Čujem da ima i nekih koje je blog spojio. Sve najbolje!
To hoću da vas pitam: imate li želju da se družite sa nekim sa bloga? Svrbe li vas oči da vidite one sa kojima ste se do sada dopisivali? Imate li želju da stisnete ruku onome sa kojim ste razmenjivali komentare, lepe ili ružne. Poželite li da u razgovoru čujete još mnogo mudrih reči od onih koji krase ovaj blog? Žulja li vas znatiželja da saznate ko se krije iza nadimka koji ne govori ništa, iza tajanstvene osobe koja je sebi ostavila pravo da se ne predstavlja ali da piše i komentariše?
***
Novi prijatelji - hvala za susret. Neki koje ću tek upoznati, jedva čekam!