Da nije smešno bilo bi tužno
Da nije tužno bilo bi tragično
A jeste.
Gost autor: Vladimir Skočajić Skoča
Ovo je zemlja iz koje se svojevremeno na granici godinama plaćala taksa za izlazak.
Ovo je zemlja u kojoj ćerku zovu „sine“.
Ovo je zemlja u kojoj svako ima nešto da ti objasni, iako nema pojma ni o čemu.
Ovo je zemlja u kojoj vladaju najrazličitije vrste strahova i neznanja, iz čega se iz sata u sat dešavaju razna sranja.
Ovo je zemlja u kojoj je mito u zdravstvu isto što i odelo na svadbi.
Ovo je zemlja gde na društvenim mrežama dnevno kačiš pet postova u kojima pljuješ državu, sistem, a onda ti uleti šljaka za platu od soma evra, nakon čega one „ljute“ postove zamene linkovi sa portala na kome radiš i poneki RIP uz pesmu Džordža Majkla.
Ovo je zemlja u kojoj ne moraš da plaćaš doprinose radnicima i država te pušta da radiš na crno, jer u svojim vestima hajpuješ tu istu vlast.
Ovo je zemlja čiji mediji sa novinarstvom imaju veze koliko i Sajmon Kauel sa muzikom.
Ovo je zemlja u kojoj si devedesetih mogao na radiju da čuješ bolju muziku nego danas.
Ovo je zemlja gde možeš 10 godina da imaš radijsku emisiju za koju ne primaš nikakvu platu, nakon čega ukinu radio na kome je bila emisija, pa onda počneš da plaćaš za snimanje iste te emisije.
Ovo je zemlja u kojoj si budala ako to radiš.
Ovo je zemlja u kojoj je najbolja radio stanica u ovom delu Evrope, postala radio koji je sramota slušati ako si punoletan.
Ovo je zemlja čiji se godišnji budžet za kulturu popije, posnifa i pojebe na beogradskim splavovima za jedan vikend.
Ovo je zemlja u kojoj je Lea Kiš voditeljka, Nada Macura lekar, Vesna Dedić pisac, Aca Lukas član žirija, Vuk Kostić glumac, Stanija Dobrojević pevačica, Dragan J. Vučićević novinar, Ivan Ivanović komičar, a Nebojša Stefanović doktor iz čijih usta izlaze reči.
Ovo je zemlja u kojoj fudbaler u svlačionici posle tekme dobije batine od "navijača" kluba za koji igra, nakon čega reši da tuži klub jer ga nije zaštitio, da bi ga klub suspendovao, jer su čelnici kluba ortaci sa "navijačima".
Ovo je zemlja u kojoj svi znaju da je domaći fudbal leglo krinimala, da se tekme nameštaju, da mafijaši određuju ko će koliko igra, da dva najveća srpska kluba vode likovi sa kojima bi džeparoši iz tramvaja trebalo da odbiju da dele ćeliju u Padinjaku. I pored toga, ovaj sport je i dalje najpopularniji, navijači još uvek dolaze na derbi u velikom broju, a većina i dalje misle da pobeda reprezentacije ima više veze sa planom nego sa sa sticajem okolnosti.
Ovo je zemlja u kojoj se ljudi ponose raznim sticajima okolnosti.
Ovo je zemlja u kojoj neko može da ti obije gajbu, da se potučeš sa njim, u samoodbrani mu oduzmeš život, a onda da zaglaviš godinama u zatvoru.
Ovo je zemlja u kojoj možeš da siluješ ženu i dobiješ godinu dana zatvora.
Ovo je zemlja u kojoj možeš da džipom na pešačkom prelazu ubiješ devojčicu i ne odeš u zatvor, jer su ćaletova usta godinama navučena na kite onih koji odlučuju o kazni.
Ovo je zemlja koja ima para za obezbeđenje bilborda, ali nema za obezbeđenje Centra za socijalni rad.
Ovo je zemlja u kojoj svake srede ubijaju žene u Centru za socijalni rad, a svake druge i decu.
Ovo je zemlja u kojoj će zbog toga odgovarati oni koji se realno ne pitaju ni za šta i koji nemaju nikakva „leđa“. A možda ni oni.
Ovo je zemlja u kojoj oni koji koriste reč „odgovornost“ sa njom imaju veze koliko i oni koji su u inostranstvu pretukli na smrt nekog lika sa „našom decom“.
Ovo je zemlja u kojoj žive ljudi koji sva sranja relativizuju i opravdavaju rečenicama tipa "da je isto tako svuda na svetu".
Ovo je zemlja u kojoj potreba za povraćanjem nema veze samo sa alkoholom ili pokvarenim stomakom.
Ovo je zemlja u kojoj je pitanje dana kada će opet početi da se naplaćuje taksa za izlazak.