Društvo| Sport

Naše ispričane priče

Aleksandar Stojanović RSS / 12.04.2008. u 19:11

Statua, jednom...
Statua, jednom...
Velike grupe turista, redovi ispred muzeja, fotografisanje pored statue Davida, miris pice u rane noćne sate, Afrikanci koji prodaju lažne Rej Ban i Prada naočare...i fudbal. Strast za fudbalom. To je Firenca. Jedan od najlepših gradova na svetu. Koliko god su posetioci zaslepljeni Pontevekiom, galerijom Ufici, Palacio Pitijem ili Neptunovom Fontanom isto toliko su stanovnici Toskane zaslepljeni fudbalom i fudbalskim herojima. Kada je 1990. Fiorentina za tada rekordnu sumu u istoriji fudbala (15mil evra) prodala Roberta Bađa Juventusu, čije ime ne smete glasno da izgovorite u Firenci, grad je eksplodirao. Praznina u srcima navijača Viole ispunjena je tek kada je godinu dana kasnije stigao čudesni golgeter iz Argentine. 

 

 

Bio je to Gabriel Omar Batistuta. Nije prošlo mnogo vremena a ugokosi i korpulentni napadač dobio je nadimak Lavlje srce. Golovi i pomalo razmetljivo ponašanje doneli su mu status heroja.

Ali bilo je tu još nečega što ga je učinilo ikonom kluba. Kada je klub 1994. ispao u drugu ligu Batigol je odbio mnogobrojne ponude da napusti ekipu. Sledeće, 1995. godine navijači Fiorentine su oduševljeni svime što je uradio za klub i načinom na koji je pokazao lojalnost, što je bila retkost za tako dobre fudbalere u malim klubovima, odlučili su da mu naprave statuu.  

Statua visoka 3 metra prikazivala je Batistutu u karakterističnoj pozi posle postizanja golova-u likujućem stavu, raširenih nogu, sa jednom rukom na boku a drugom na korner zastavici koju kao da je zabio u zemlju koji trenutak ranije kao znak uspešnog osvajačkog pohoda. 

Bronzana bista na mermernoj osnovi  bila je postavljena ispod tribine Fiesole a u osnovi je na ploči pisalo:„Gabrielu, nepokorljivom ratniku, nepopustljivom u osvajanjima i lojalnom u srcu.“ 

Neizbežan rastanak Batistute i Fiorentine dogodio se 2000. godine, devet godina po dolasku, kada je ovaj sjajni igrač odlučio da mora da ispuni obavezu i prema sebi, odnosno da pokuša da osvoji i neki trofej. Zato je morao da ode negde drugo. Izabrao je Romu.  San se ostvario 2001. kada je osvojio titulu prvaka Italije.

Suze posle gola Violi,nov. 2000.
Suze posle gola Violi,nov. 2000.
Najuzbudljiviji trenutak sezone bio je kada je postigao gol svom bivšem klubu, Fiorentini. U 83. minutu utakmice raspalio je loptu sa 25 metara udaljenosti i postigao jedini gol na meču. Umesto da proslavlja on je plakao.  Posle tog gola, pojavile su se glasine da su besni Toskanci razbili Gabrielovu statuu u komadiće. Priča nikada nije potvrđena. Jedino je sigurno da više nije na stadionu Artemio Franki, ispod tribine Fiezole.  

Kada je pozvan portparol kluba, na pitanje šta je sa statuom odgovorio je: „Statua je odneta sa stadiona ali ne znamo ništa više o tom slučaju.“

Atačmenti



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana