Piše: Rodoljub Šabić
Jutros mi saradnici skrenu pažnju na jednu zanimljivu presudu Prekršajnog suda. Stvarno zanimljivu jer se tiče slučaja koji je pre nepune dve godine privukao baš ozbiljnu pažnju najšire javnosti - "Slučaj Infostan".
Da podsetim Poverenik je u oktobru 2015 podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka povodom slučaja u kome je JKP Infostan koristio zbirku ličnih podataka svojih korisnika da bi u račun za komunalne usluge koji im je dostavio uvrstio i nedugovani iznos za osiguranje stana u korist Generali osiguranja.
I presudom se utvrđuje da su JKP Infostan, kao "rukovalac podataka", i Veselin Marković, direktor, kao odgovorno lice vršili obradu podataka o ličnosti 383.000 korisnika komunalnih usluga bez pravnog osnova i u svrhu različitu od one određene zakonom, te da su shodno tome odgovorni za prekršaj iz člana 57. stav 1. tač. 2 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, te da se osuđuju na novčane kazne, i to JKP Infostan na iznos od 400.000 dinara a direktor Marković na iznos od 10.000 dinara.
Na slučaj podsetim i na Twitteru, objavivši fotografiju presude. I odmah uslede komentari, manje ili više duhoviti - "Zločin se isplati", ili "Odlično za Veselina 2,6 para po glavi", ili "Visina kazne anulira presudu, tužno", ili "Bravo za Poverenika, a za visinu kazne pitajte sud" i sl.
Jedan komentar - "Koliko li bi Generali platio za ovu bazu podataka?" me podsetio da sam istog dana, istom sudu podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv drugih aktera, saugovorača u ovom skandaloznom slučaju, Generali osiguranje Srbije i direktora Andrea Simonćelija.
I prirodno, zainteresovao sam se za informacije o tome, trebalo bi da nije neki problem dobiti ih. Ali, u praksi to je izgledalo drugačije, ovako.
Odlaskom na Portal sudova dolazite do kontakt informacija o prekršajnom sudu. Odete na veb sajt http://www.bg.pk.sud.rs/ koji stoji na portalu, i on se otvara. Ali, otvara se samo prazna stranica na kojoj stoji "It works!", "Radi!".
Doduše, ostaje još šest brojeva telefona. Zamolim za pomoć moju sekretaricu. Vredna i uporna kao i obično, okreće ih sve, ali na prvih pet se niko ne javlja. Konačno dobija odeljenje suda u Grockoj gde joj zaposleni "izlazi u susret" i daje telefone Prekršajnog suda u Beogradu (kojih na sajtu nema) kako bi mogla dobiti informaciju.
Konačno. dobija pisarnicu i na molbu da dobije informacije o predmetu kažu joj da to mogu samo u računskom centru čiji broj "ne znaju". Nakon urgencije, da zove iz kabineta Poverenika i pitanja - Šta treba da radi običan građanin?, ipak je mole da sačeka. Posle nekog vremena javlja se gospodin iz računskog centra i daje informaciju da je predmet kod sudije, da na njemu ništa nije rađeno, da čak nije doneto ni rešenje o pokretanju postupka.
Ne znam je li uzrok nemar, nerad ili nekakav "korektan odnos" prema stranom partneru, ali ishod je izvestan - nastupiće zastarelost za najviše dva meseca. A ta "sitnica", posebno imajući u vidu dimenzije slučaja, uz ostalo što sam pomenuo u ovom postu, baca zaista žalosnu sliku na spremnost i sposobnost našeg pravosuđa da na iole prihvatljiv način radi na zaštiti, sve češće ugroženih, podataka o ličnosti građana.