Londonski Maraton

Colin_bgd RSS / 14.04.2008. u 09:04

_44564344_marathon10.jpg

 

Prvi tekst koji pisem na blogu zapocinjem u 22:30 po lokalnom, engleskom vremenu, 13. aprila 2008, posle jednog napornog, ali vrlo ispunjavajuceg dana. Danas sam pretrcao celih 42km i 195metara londonskog maratona…

Ali da krenemo od pocetka. Necu mnogo da pisem da mi je trebalo par godina da dobijem mesto u ovom, kako su organizatori danas vise puta pominjali, najmasovnijem maratonu na svetu, ali mojoj sreci (i zabrinutosti) nije bilo kraja kada je pismo doslo kroz moj “letterbox” na vratima negde krajem decembra prosle godine da sam dobio mesto. Necu da pisem uopste niti o satima provedenim trceci oko lokalnog parka, gde su me jurili kucici, podsmevali mi se tinejdzeri, i zabrinuto posmatrale majke sto guraju decu u kolicima kada ukapiraju da trcim pored njih vec sedmi put u poslednjih sat i po vremena.

No, sve se to zaboravi ujutru na dan maratona kada stignete na start, na vas “assembly area” i ukapirate da ima jos 35-40,000 ludaka koji su isto tako zaludjeno pocepali po tri pari patika u poslednjih 5 meseci trceci po raznoraznim parkovima i ulicama, namerno ne pominjem gym, tj. teretanu jer se za maraton morate spremati napolju.

Organizacija je fantasticna. Dobijete torbu-kesu sa vasim brojem gde odlozite sve svoje stvari, cak i mobilne telefone, novcanike (ako hocete) i gde smestite suve stvari za presvlacenje za “posle”. To se sve natovari na jedno 15-tak ogromnih kamiona, svaki kamion ima tacno oznacene takmicarske brojeve od-do koji su u njemu i to se transportuje na cilj, da vam se da nazad po zavrsetku trke.

_44564358_marathon17.jpg

I onda dolazimo do glavne stvari, a to je trcanje. 42km 195m ili, kako se ovde broji 26milja i 385 jardi. Svi smo na startu, pistolj se ne cuje jer je guzva velika i do start linije se hoda 9-10 minuta i onda cim se cuje pisak, sto znaci da ste “chipirani”, tj. da je vas chip koji meri samo vase vreme, a koji ste dobili pri registraciji i vezali na patiku, aktiviran, pocinjete polako da trcite. Prvih par milja polako jer smo svi zgusnuti, tako da tempo nije neki, ali se trci.

Od samog starta publika je poredjana gusto sa obe strane i freneticno i iskreno bodri maratonce. Londonci znaju sta znaci trcati 26 milja, dok trkaci kojima je ovo prvi put, kao i meni, to jos ne znaju. Ispred vecine pabova lokalni bendovi sviraju, na trenutke atmosfera podseca na Notting Hill karneval. Ali samo dok vas broj milja koji tek treba da pretrcite ne vrati u realnost.

Ali ide solidno. Mislim, svi smo mi trenirali. Verovatno je 95% ljudi istrcalo minimum polu-maraton u poslednjih mesec dana, tako da nema bas luzera koji ce da crknu posle 2-3km. Vreme odmice, ali se milje polako okrecu. Prva kriza na 7km kada shvatam da moram u wc! Ima na nekoliko mesta duz rute po 10 kabina za nuzdu, ali je red veliki. Englezi, kakve ih je bog dao, stanu pa cekaju u redu, ali i kod njih ipak ima vecina prakticnijih ljudi koji nadju neki zidic ili zbun gde nema publike, pa se tu olaksaju. Dovoljno je samo da neko stane prvi i odmah se naredja minimum 30 trkaca.

_44564737_keith_larby.jpg

Onda oko 10 milje, pocne da hvata malo zedj. Vodu i lucozade dele vrlo cesto, pa se u trku uzima flasica (koju su vam lepo otvorili da se ne mucite nego samo da pijete i trcite) popije se nekoliko sitnih gutljaja i baca se sa strane. Poznat je slucaj jednog takmicara koji je preminuo prosle godine, jer je previse pio vodu tokom trke. Treba unositi tecnost, ali umereno. Ove godine je dosta informacija posveceno tome da se ne treba napijati previse.

Na 15 milja pocinje malo da drma glad. Trci se, naravno, sve vreme, to se podrazumeva. Ali i tu pomaze publika. Ona konstantno bodri, vice, proziva, ceo ambijent je nabijen iskljucivo pozitivnom energijom, ali publika celom rutom nudi u cinijicama, ili samo u pruzenoj ruci, bombonice, cokoladice, iseckane banane, kriske pomorandzi, sto mozda se ne cini mnogo, ali kad trcite neprekidno 4-5 sati, svaki zalogaj je zlata vredan. Svaki miligram unetog secera organizam efikasno upotrebi.

A za vreme trke promene se nad Londonom sva 4 godisnja doba. Krenuli smo po vedrom, suncanom vremenu, bez ijednog oblacka na nebu. Na milji broj 8 pljustalo je kao iz kabla. Zatim smo se do milje 16 osusili lepo ponovo na suncu, da bi se onda ponovo naoblacilo i na miljama 20-22 opet pocela provala oblaka, a u jednom trenutku i grad!

Kad se prevali taj magicni broj 20 milja (od 26), onda primetite da se nesto, ipak, promenilo. Prvo, odredjen broj ljudi oko vas sve vise hoda, sve manje trci, a drugo sa svakim novim korakom noge su vam sve teze i teze. Organizam pokusava da vam saopsti “ej covece! Stani, sta to radis?” i najglasnije u tome su noge u kojima osecate svako pojedinacno vlakno misica. Ali tada ste vec na severnoj strani Temze. Smenjuju se londonske znamenitosti jedna za drugom (Tower Bridge, City, Embankment, Buckingham Palace…) i guzva je neopisiva. Publika gotovo da pomaze svakom trkacu pojedinacno i kao da imate osecaj da cete ih sve izneveriti ukoliko stanete ili pocnete da hodate. Jedina moguca odluka je da stisnete zube i da odtrcite do kraja.

_44563939_marathon7.jpg

I kraj dodje. Kada predjete crtu cilja (ja posle 4 sata i 40 minuta), uz gromoglasno odobravanje okupljene mase, vise ne znate ni kako se zovete, ni gde ste, ni ko ste, ni zbog cega sve ovo, jedino sto osecate je da ste doveli svoj organizam, svoje telo (ali i duh!) do samih granica izdrzljivosti. Verovatno ne postoji druga situacija osim trcanja maratona, koja i fizicki i mentalno vise testira prosecnog gradjanina (Joe Blog-a sto bi rekli englezi). I stojite, srecni jer ste istrcali ceo maraton, ali kolena i celo telo pocnu sami od sebe da se tresu od neopisivog umora i to traje par minuta dok se sve malo ne konsoliduje. Onda vam daju medalju, naprave zvanicnu fotografiju, pokupite svoje stvari i onda odmah sledi sledeca nemoguca misija pronaci porodicu i prijatelje u toj fantasticnoj masi. Moja odokativna procena je da je minimum milion ljudi bodrilo trkace duz trase, najveca guzva sigurno na cilju.

Nakon toga sledi povratak kuci. Grad London je darezljiv, pa vam je maratonska medalja “free pass” za Tube, zeleznicu i gradske autobuse tog dana. Stizete kuci i tek onda vam dolazi polako u glavu sta ste postigli. Pretrcali ste 42km 195m bez da vas je ikakva muka naterala na to. Ali osecaj postignuca, osecaj pripadnosti jednoj velikoj, negovanoj i nadasve pozitivnoj festi, i na kraju osecaj ponosa jer ste uspeli u necemu sto ipak nije mala stvar, i za sta ste MORALI da date apsolutno SVE OD SEBE, je nemerljiv.

Maraton je fantasticna, ali djavolski teska stvar. Linija izmedju uspeha (prolazak kroz cilj) i neuspeha (odustajanje) je vrlo tanka. Londonski maraton je poseban dozivljaj. Ne mogu da kazem da preporucujem, ali iako me sve boli fantasticno, evo 10 sati kasnije, kada malo bolje razmislim, definitivno se prijavljujem za maraton i naredne godine. Jednom kada vas ujede crv trcanja, tesko je osloboditi se zavisnosti. Ali vam trcanje dosta toga i vrati. Neopisivo lep osecaj je gurati sebe do krajnjih granica ne zato sto trcite ulicama Londona, vec zato sto delite nezaboravne trenutke sa ljudima oko sebe, u jednoj tako fantasticnoj proslavi humanosti (veliki broj ljudi trci u dobrotvorne svrhe!), neopterecenosti i pozitivizma, kao sto je bio i ovaj danasnji jubilarni, stoti londonski maraton 2008.

 




Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

MilutinM MilutinM 09:32 14.04.2008

Maraton

Majstore,

svaka čast. Ti si moj idol dana.

I svaka čast Londoncima: onima koji organizuju trku na taj način i onim bezbrojnim koji ostaju uz trkače i bodre ih sve vreme trke.

Ja sam, nažalost, odavno prestao da trčim. Nekada sam trenirao, pretrčao 15 kilometara na Prvom beogradskom! Nije lako trenirati, biti sam sa svojim organizmom koji se bori da te sluša. Svaki dan 10 - 15 km, plus takmičenja.

Prošle godine pokušavao da se vratim u rutinu. Teško ako ne možeš da to stvarno pretvoriš u rutinu. A morao bih ponovo - zardjah. Možda mi ovaj tvoj tekst pomogne da stvarno krenem
Colin_bgd Colin_bgd 09:36 14.04.2008

Re: Maraton

Hvala! Zaista nije lako, ali je dozivljaj fantastican.

Za trcanje, samo upornost i iPod, da ubije dosadu...
mariopan mariopan 10:12 14.04.2008

Re: Maraton

E, pa ako si mlad, onda si se za ceo zivot navukao

Prvo da cestitam sto si izdrzao jer znam kako je to imam komsiju maratonca kome se divim upravo zbog svega sto si opisao, a on ima sada oko 70 godina. Trcao je ceo svoj zivot. Nije bio prvi ali ima ceo zid okicen medaljama i sve je maratone istrcao do kraja. On i sada svako jutro optrci oko 15 km, dok ja krenem na pijacu on se vec vraca. redovan je na beogradskom i novosadskom maratonu i verujem da je najstariji tamo. Njegovo ime ti nista ne bi znacilo jer on je u onoj masi trkaca samo kap u moru, on trci iz zadovoljstva , kao sto kazes sam sebe lomi i proverava da li to moze, i moze...jos uvek. Zato kazem da si se navukao za ceo zivot. Hajde navijacemo za tebe odavde sledeci put )))
Colin_bgd Colin_bgd 10:35 14.04.2008

Re: Maraton

E, pa ako si mlad, onda si se za ceo zivot navukao

Pa svi smo mi mladi, bez obzira na godine ))
Samo pola otprilike od tvog komsije maratonca...
margos margos 10:45 14.04.2008

Re: Maraton

onda si se za ceo zivot navukao

Bravo!!!
Mariopan je verovatno u pravu. Moj brat se 'navukao' pre 15 godina, i do sad je (op)trčao Beograd, Novi Sad, Veneciju, Moskvu, Budimpeštu, Istanbul... Verovatno sam nešto zaboravila, jer uvek kažem 'ma pusti ga, lud...trči..' Trčao je i onu trku 24 sata - pa ko koliko pretrči. Hoće pošto poto na njujorkški maraton ... O Londonu mi ništa nije pričao, sad si mi dao odličnu ideju, proslediću mu ovaj tvoj tekst, posebno što kažeš da su organizacija i atmosfera tako dobre.

Šalim se ja, i umanjujem njegovu izdržljivost, iz ljubomore, jer sad ne mogu ni 500 metara da istrčim (zarđalo se, reče Milutin), ali se zaista divim svakom onom (i tebi) ko istrči tih 42 kilometra, a da ne mora.

Ono što me posebno dotakne, jesu te krize, koje opisuješ - i njihovo prevazilaženje u hodu, tj. trku.
Bravo, majstore! Čestitam ti iz sveg srca!
I hvala za tekst:)
MilutinM MilutinM 10:55 14.04.2008

Re: Maraton

krize, koje opisuješ - i njihovo prevazilaženje u hodu, tj. trku.

E, a ja sam trenirao hodanje. Možeš da zamisliš tek te krize, kada bi tako rado potrčao a moraš uvek biti jednom nogom na zemlji (((
Kada sam bio prešao na 800 metara, kao da sam počeo da letim po stazi
margos margos 11:26 14.04.2008

Re: Maraton

E, a ja sam trenirao hodanje. Možeš da zamisliš tek te krize, kada bi tako rado potrčao a moraš uvek biti jednom nogom na zemlji (((

Uh. Gadno!

Al govorim generalno i krizama - dok si tu sam sa sobom.

Sećam se, brat je na prvom beogradskom maratonu dobio tako neobične povrede, da ne znaš da li da se smeješ ili da plačeš posle toga. Jedna od njih je bila da su mu se ogulile bradavice na grudima od trenja majice (sunce, znoj, so, voda kojom se usput polivao). Posle je saznao od kolega da stavljaju flastere pre trke.

Colin_bgd Colin_bgd 11:32 14.04.2008

Re: Maraton

Jedna od njih je bila da su mu se ogulile bradavice na grudima od trenja majice (sunce, znoj, so, voda kojom se usput polivao).

To je jedna od najkarakteristicnih povreda maratonaca. Juce je bilo par tipova koji su izgledali grozno na cilju...
margos margos 11:38 14.04.2008

Re: Maraton

Colin_bgd
To je jedna od najkarakteristicnih povreda maratonaca. Juce je bilo par tipova koji su izgledali grozno na cilju...

Nadam se da si znao unapred, pa se zaštitio.
:))
MilutinM MilutinM 11:56 14.04.2008

Re: Maraton

Juce je bilo par tipova koji su izgledali grozno na cilju...

Bog mi, one scene sa ulaskom prvih nisu bile sjajne zbog kiše i lošeg vremena. Mogu da zamislim kasnije (((
korto malteze korto malteze 10:17 14.04.2008

!!!

Kapa dole, Collin! Iskreno se divim svakom ko ume da svoj entuzijazam usmeri u nesto lepo.
Srdacan pozdrav
Colin_bgd Colin_bgd 10:36 14.04.2008

Re: !!!

Hvala puno!
Devojcica M Devojcica M 10:21 14.04.2008

Bravo!

Svaka cast i od mene!
Trudicu se da te imam na pameti dok budem trcala svojih 5km na beogradskom maratonu u subotu!
Od mene je i to dosta... :)
Colin_bgd Colin_bgd 10:38 14.04.2008

Re: Bravo!

Trudicu se da te imam na pameti dok budem trcala svojih 5km na beogradskom maratonu u subotu!

5km mi je trebalo samo da se zagrejem juce ))

Puno srece na beogradskom maratonu! Nego, da li i kod nas ljudi trce pun maraton (42km), ili "general public" trci samo krace staze?
mariopan mariopan 11:18 14.04.2008

Re: Bravo!

Devojcica M
Svaka cast i od mene!
Trudicu se da te imam na pameti dok budem trcala svojih 5km na beogradskom maratonu u subotu!
Od mene je i to dosta... :)

Bravo devojcice ! ))) NAVIJAMO.
Devojcica M Devojcica M 11:42 14.04.2008

Re: Bravo!

da li i kod nas ljudi trce pun maraton (42km), ili "general public" trci samo krace staze?


Mislim da maraton moze, da proba, da istrci svako ko se prijavi.
Devojcica M Devojcica M 11:43 14.04.2008

Re: Bravo!

Bravo devojcice ! ))) NAVIJAMO.


Hvala,hvala! Dacu sve od sebe da ispunim ocekivanja :)
cincili cincili 10:40 14.04.2008

respect

& cestitke za upornost. savrseno si nam opisao detalje, sto svedoci o tome da si se dobro pripremio jer si onako usput imao vremena i za zapazanja. divim se svima koji uspeju u tom poduhvatu.

apsolutno si u pravu kada kazes da duz staze struji samo pozitivna energija, dozivela sam to u beogradu i becu, ne kao ucesnik, ali kao neko ko ih bodri...

ajde' nastavi s izvestavanjem kakav je proces nakon istrcanog maratona. mislim, kako se telo oporavlja, sta boli i koliko, gde...

jos jednom bravo!
Colin_bgd Colin_bgd 11:35 14.04.2008

Re: respect

ajde' nastavi s izvestavanjem kakav je proces nakon istrcanog maratona. mislim, kako se telo oporavlja, sta boli i koliko, gde...

Uglavnom bole misici na nogama. To je prilicna upala, i mislim da niko to ne izbegne. Neki zarade fantasticne zuljeve na stopalima, da im se skroz koza oguli sa tabana. Neki izgube skroz nokte na nogama. Srecom tih problema nemam. Danas samo polako, odmor, kuliranje, i sve se samo od sebe postepeno sredjuje...
Doctor Wu Doctor Wu 10:47 14.04.2008

Alal vera i svaka cas'!

i tebi i, mozda jos i vise, busteru.
Vračarac Vračarac 10:51 14.04.2008

Svaka čast.

Skidam kapu. Svaka čast majstore
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 15:51 14.04.2008

welcome! :)

cestitke za marathon & za prvi post!!!
Colin_bgd Colin_bgd 08:41 15.04.2008

Hvala!

Hvala svima jos jednom na cestitkama.

A samo da stavim malo svoj "podvig" u perspektivu. Juce bas gledam na vestima da je jedan slepi maratonac istrcao sedam maratona za sedam dana na sedam kontinenata. U dobrotvorne svrhe. Londonski maraton sad u nedelju bio mu je poslednji u seriji. Trci maraton, pa avion, pa novi kontinent, pa maraton, pa avion... U Londonu, suze su mu bukvalno lile niz lice kad je prosao kroz cilj. Pa vi sad racunajte koliko je to kilometara...

Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 09:36 15.04.2008

Sjajan tekst !

Sjajan podvig !
Napisite neku rec kako i koliko dugo ste trenirali.
Pozdrav !
Colin_bgd Colin_bgd 10:06 15.04.2008

Re: Sjajan tekst !

Napisite neku rec kako i koliko dugo ste trenirali.

Trening za maraton se mora ozbiljno shvatiti i trening programu se mora ozbiljno pristupiti. Znaci, nema veze da li je napolju hladno, kisa (a ovde u Engleskoj to ce da vas kaci, pre ili kasnije), patike na noge i napolje da se guli asfalt, trava i sljaka oko parka. A morate biti u dobroj sportskoj kondiciji, generalno. Ne moze se spremiti za maraton neko ko 10 godina nije potrcao vise nego 20 metara za autobusom ili metroom i da mu je onda dusa izasla na nos.

Znaci, morate se redovno baviti sportom i inace, i onda jedno 4-5 meseci pred maraton (a otrpilike tada i saznate da li imate mesto za trcanje ili ne) krecu ciljane pripreme. Na internetu se sada mogu naci milioni programa za trening, pa od tih svih napravite sebi neki koji najvise odgovara vama, jer je sve to prilicno individualno. A i sve to treba uklopiti u vasu zivotnu rutinu, porodica, posao, odmori, vikendi, itd.

U svakom slucaju, trening se sastoji da prvih nedelja povecavate miljazu (kilometrazu), da bi negde mesec dana pred maraton istrcali 25-30km u treningu i onda polako smanjujete trening distancu da bi telo odmorili i da bi bilo spremno za maraton. To je, onako, bas bitno da se nadje balans da se ne preopterete noge, a da imate dobru kondiciju. Jer maraton ce vam urnisati misice na nogama (mene i danas evo 48 sati kasnije misici rasturaju), tako da ako u treningu preterate, nemate sanse da uradite bilo sta na samom maratonu.

I uradi se sve to, i onda ste happy, i onda hocete sve opet ispocetka, naredne godine...
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 10:22 15.04.2008

Re: Sjajan tekst !

Hvala na odgovoru.
Zelim Vam brz oporavak i nove uspehe !
Pozdrav !
Spiridon Spiridon 15:47 15.04.2008

..

Za trcanje, samo upornost i iPod, da ubije dosadu...


a na iPod-u Pale Saints - Flesh Balloon
Colin_bgd Colin_bgd 16:16 15.04.2008

Re: ..

a na iPod-u Pale Saints - Flesh Balloon

tacno ))

izmedju ostalog...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana