Piše: Rodoljub Šabić
Novinarka portala "Pištaljka" obratila se, pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Višem javnom tužilaštvu u Beogradu sa zahtevom za pristup određenim informacijama. Predmet njenog zanimanja bio je gradonačelnik Beograda. Podstaknuta u javnosti prisutnim informacijama o sumnji u izvršenje više krivičnih dela (rušenje u Savamali, pranje novca, neprijavljivanje imovine, "problematično" sticanje imovine...) tražila je informacije o tome koji se predmeti u tužilaštvu vode protiv njega i pod kojim brojem, zbog kojih krivičnih dela, u kojoj fazi se nalaze, te da li je on saslušan; šta je Tužilaštvo preduzelo povodom Izveštaja Agencije za borbu protiv korupcije iz avgusta 2016. godine; i šta je Tužilaštvo preduzelo povodom izveštaja Uprave za sprečavanje pranja novca o kontroli finansijskih aktivnosti Siniše Malog koju je Uprava vršila po prijavi Hypo Alpe-Adria banke iz 2009. godine.
Tužilaštvo je odbilo zahtev novinarke uz obrazloženje koje se svodi na to da se predmet vodi pod oznakom "STROGO POVERLJIVO".
Novinarka je podnela žalbu Povereniku. Poverenik je od tužilaštva zatražio izjašnjenje povodom žalbe. Tužilaštvo je samo ponovilo "argumentaciju" iz rešenje o odbijanju zahteva. Nije pružilo nikakav dokaz, nikakvu konkretnu informaciju u prilog tome da je klasifikovanje kao "strogo poverljivo" izvršeno bar formalno u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka, ni dokaz da uopšte postoji odluka ma kog organa o utvrđivanju poverljivosti, inače, po čl. 11. Zakona o tajnosti podataka, obavezna.
Razume se, čak i da je Tužilaštvo pružilo dokaze da je klasifikovanje informacija izvršeno makar formalno u skladu sa zakonom, i dalje bi, da bi opravdano uskratilo informacije, bilo dužno, zakon to zahteva, da dokaže da bi odavanjem traženih informacija mogle nastupiti teške pravne ili druge posledice po interese zaštićene zakonom.
Tužilaštvo to "naravno" nije učinilo. U konkretnim okolnostima to i nije moguće.
Jer, status "strogo poverljivo", shodno zakonu, može se dati određenim informacijama samo ako je to nužno "radi sprečavanja teške štete po interese Republike Srbije".
Da li bi zbog saopštavanja javnosti informacija o postupku povodom sumnji u zakonitost sticanja imovine ili izvršenja krivičnog dela, od strane bilo kog funkcionera, mogla nastupiti bilo kakva, a pogotovo "teška šteta" po interese Republike Srbije? Jedini mogući odgovor je - ne, naravno. Obrnuta tvrdnja bila bi u sukobu ne samo s pravnom, nego i elementarnom logikom.
Poverenik je, shodno tome, usvojio žalbu i naložio tužilaštvu da tražiocu da tražene informacije. Rešenje Poverenika je konačno, obavezujuće i izvršno, tužilaštvo je dužno da postupi po njemu.
I, tužilaštvo je "postupilo po rešenju". Samo nije novinarki dalo baš informacije koje je tražila, već neke druge. Obavestilo je da je u faktičkoj "nemogućnosti" da postupi po njenom zahtevu, jer je "predmet koji je vodilo dostavljen Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu na dalje nadležno postupanje"!
Po definiciji iz Zakona o javnom tužilaštvu, "tužilaštvo je državni organ koji goni učinioce krivičnih dela i preduzima mere za zaštitu zakonitosti".
Da li "priča" iz ovog posta asocira na definiciju ili na njenu karikaturu?