Mediji| Sex| Životinjski svet

Austrougarski vampir Toza

tasadebeli RSS / 27.10.2017. u 00:31


 

Напомена: Сви текстови доле наведени скинути су са онлајн издања српских медија.

 И успут, само да питам...

 Је л' ' Михаел Мартенс беше онај немачки новинар који је пре неколико година написао књигу (преведену и на српски језик) о томе како су Срби, у ствари, измислили причу о немачком војнику, војнику Вермахта Јозефу Шулцу, који је за време Другог светског рата одбио да стреља Србе, па је онда по кратком поступку стрељан заједно са онима у које је одбијао да пуца? 

 

 

 ___________________________________________________________________ 

 

 

Nobelovka Herta Miler i nova knjiga "Životinja srca" u Beogradu


Herta Miler, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2009. godine, gošća je Sajma knjiga. U ponedeljak, 23. oktobra od 15 sati na štandu „4 zemlje 1 jezik" u Hali 2 biće održan razgovor sa Hertom Miler „Okrutni Tango" koji će voditi Nebojša Barać.

NEDELJA, 22.10.2017. | 21:15


Istog dana od 20 sati u Jugoslovenskom dramskom pozorištu Herta Miler će se predstaviti pred beogradskom publikom u okviru književne večeri „Logika 29. februara" koju će voditi čuveni nemački novinar i pisac Mihael Martens, zajedno s Ivanom Ivanjijem.

Život u totalitarizmu, strategije bekstva, odbrane ili barem očuvanja kako mentalnog tako i fizičkog zdravlja, neprestana potraga za slobodom od terora podjednako kao i od zagušljivosti, neiskrenosti i sveopšte paranoje, sve su to teme koje čine okosnicu književnog dela Herte Miler, jedne od najčuvenijih savremenih svetskih spisateljica.

Izvode iz prevedenih dela Herte Miler čitaće glumica Mirjana Karanović.

Miler će posle 22 sata u foajeu pozorišta poptisivati knjige.

U Srbiji su do sad prevedena tri njena prozna dela "Ljuljaška daha", "Čovek je veliki fazan na ovom svetu", "Lisac je oduvek bio lovac", kao i knjiga izabranih pesama "Mačke na parkingu".

Ulaz za književno veče je besplatan uz kartu koja se može preuzeti na blagajni Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Izdavačka kuća Laguna u saradnji sa Zlatnim zmajem ekskluzivno za Sajam knjiga prvi put na srpskom jeziku predstavlja knjigu „Životinja srca", drugi roman Herte Miler objavljen 1994, koji govori o Rumuniji osamdesetih godina prošlog veka, o sveprisutnom strahu, o ideji bekstva iz Čaušeskuove diktature, o prijateljstvu, poverenju i izdaji.

Ovaj roman je prepun očiglednih autobiografskih pojedinosti.

I Herta Miler i junakinja romana su rumunske Švabice. I Herta Miler je od 1976. radila kao prevoditeljka tehničkih opisa mašina. I ona je, zato što je odbila da uhodi i potkazuje za Sekuritateu, dobila otkaz 1979. I ona je iskusila izdaju bliskih prijatelja. I Herti Miler je, baš kao i njenoj junakinji, odobren izlazak iz zemlje, nakon kojeg se seli u Nemačku. I njoj su dugo nakon preseljenja stizale pretnje smrću.

 


(Б92 - ЛИНК)

 

 

Немачка књижевница: Србија је сама себи нанела зло

ПОНЕДЕЉАК, 23. ОКТ 2017, 23:14 -> 15:34

ИЗВОР:ТАНЈУГ


Нобеловка и немачка књижевница Херта Милер сматра да грађани Србије морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу. "На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква", оцењује Милерова.
Немачка књижевница Херта Милер, на трибини у Југословенском драмском позоришту под називом "Логика 29. фебруара", о експлозији национализма на простору бивше Југославије разговарала је са нашим књижевником и преводиоцем Иваном Ивањијем и немачким писцем Михаелом Мартенсом и истакла да је Србија сама себи нанела зло и да њени грађани морају да живе са истином да су сами себи нанели патњу.

Трибина под називом "Логика 29. фебруара"

Мартенс је подсетио Милерoву на њене јавно изречене ставове да је насиље потпуно легитимно решење у политичким конфликтима.
Она му је одговорила да се причом може упропастити онолико, колико се може учинити добро.
"Из приче и разговора настају такође конфликти. Нисам пацифисткиња и верујем да се неке ситуације могу решити само одређеним захватима. Када постоји рат, тада мора да се изврши захват како би једна страна изгубила све и била поражена од друге стране. Када је већ тако верујем да је војна интервенција људска и морална позиција. То можемо да видимо увек изнова на различитим примерима. Ако будемо добри и пијемо чај једни са другима све ће бити у реду. Многи ратови су показали да није било баш тако", казала је Милерова.
Она је нагласила да људи који су нападнути морају да имају подршку са стране, уколико сами не успевају да се одбране од јаче силе.
Мартенс је изнова подсетио Милерову да постоје њени текстови који се баве темама које су у Београду још актуелне.
"Када је бомбардован последњи пут неки град у 20. веку, Београд у Србији, ви сте у једном есеју написали да не разумете арогантни став према НАТО-у и да Милошевић мора бити заустављен за сва времена", навео је немачки писац.
"Ко у девет година води четири рата и ко тако прагматично гради гробља као градове, он се не може стићи речима. Била бих срећна да је НАТО ушао у Румунију, али се то није догодило и Румуни су се борили против Румуна да би ставили тачку на Чаушескуа", навео је Мартенс њене речи.
Цењена списатељица је напоменула да исто мисли и данас.
"На Косову и у Босни се догодило много зла уз присуство национализма и у свему томе је учествовала Српска православна црква. Била сам изненађена да се све то дешава у Југославији која је била отворена земља и у којој су људи могли да путују. Из моје перспективе живота у Румунији, Југославија је била полу-рај. Изненадило ме да је у таквој земљи експлодирао национализам", казала је Милер.
Она сматра да се нешто слично дешава данас у Украјини.
"У Украјини је много људи настрадало и верујем да би тим људима морало да се да оружје зато што се неке победе не могу тек тако извојевати. Питам се зашто постоји НАТО? Руси могу тотално да униште ту земљу... У Украјини практично не може нормално да се живи само зато што су хтели у Европску унију. Румунија је ушла у НАТО само зато што је била у страху од Русије. Сви су имали тај страх. Сви су страховали од КГБ-а и Москве", тврди Милерова која је навела да су њену мајку депортовали у радни логор у СССР-у.
Према њеним речима, када се распао СССР, сви су очекивали да ће демократија заменити тоталитаризам.
"Није се то догодило. Путин је све изврнуо. Данас је повређен новинар који критикује Путина. Он је у животној опасности. То су ствари за које смо мислили да се неће више догађати. Ако не иде дипломатски онда мора војно да се зауставе такви типови. Тако су и Милошевића морали да сруше", казала је Милерова.
Иван Ивањи је одговорио немачкој нобеловки да су стотине хиљада људи својим гласовима срушиле Милошевића, а не НАТО, на шта је Милер узвратила да породица Милошевић такође живи у Русији и да то говори о релацијама.
"Путин их радо прима. То је прилично преварантска позиција. Политика Путина је експанзионистичка", сматра нобеловка, којој је неколико гласова уз публике узвратило узвицима: "Питајте Ангелу Меркел за Путина".
Вече са немачком књижевницом Хертом Милер под називом "Логика 29. фебруара" уприличено је у оквиру 62. Међународног београдског сајма књига и програма "Четири земље један језик", чији су домаћини земље немачког говорног подручја Немачка, Аустрија, Лихтенштајн и Швајцарска.


(РТС - ЛИНК)

 
"SAMI STE SEBI NANELI ZLO" Nobelovka usred Beograda izazvala ŽUČNU RASPRAVU o Srbima, Miloševiću i Putinu

 

Tanjug , Danas.rs/M. Krtinić , | 24. 10. 2017 - 08:09h

Srbija je sama sebi nanela zlo i njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju, smatra nobelovka Herta Miler.

Nemačka književnica, na tribini održanoj u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u organizaciji Nemačke ambasade i Sajma knjiga, pod nazivom "Logika 29. februara", o eksploziji nacionalizma na prostoru bivše Jugoslavije razgovarala je sinoć sa našim književnikom i prevodiocem Ivanom Ivanjijem i nemačkim piscem Mihaelom Martensom.
"Nisam pacifistikinja"

Martens je podsetio Miler na njene javno izrečene stavove da je nasilje potpuno legitimno rešenje u političkim konfliktima.
Ona mu je odgovorila da se pričom može upropastiti onoliko, koliko se može učiniti dobro.
- Iz priče i razgovora nastaju konflikti takođe. Nisam pacifistkinja i verujem da se neke situacije mogu rešiti samo određenim zahvatima. Kada postoji rat, tada mora da se izvrši zahvat kako bi jedna strana izgubila sve i bila poražena od druge strane. Kada je već tako verujem da je vojna intervencija ljudska i moralna pozicija. To možemo da vidimo uvek iznova na različitim primerima. Ako budemo dobri i pijemo čaj jedni sa drugima sve će biti u redu. Mnogi ratovi su pokazali da nije bilo baš tako - kazala je Miler.
Ona je naglasila da ljudi koji su napadnuti moraju da imaju podršku sa strane, ukoliko sami ne uspevaju da se odbrane od jače sile.
"O Miloševiću mislim isto kao i 1999."
Martens je iznova podsetio Miler da postoje njeni tekstovi koji se bave temama koje su u Beogradu još aktuelne.
- Kada je bombardovan poslednji put neki grad u 20. veku, Beograd u Srbiji, vi ste u jednom eseju napisali da ne razumete arogantni stav prema NATO i da Milošević mora biti zaustavljen za sva vremena - naveo je nemački pisac.
"Ko u devet godina vodi četiri rata i ko tako pragmatično gradi groblja kao gradove, on se ne može stići rečima. Bila bih srećna da je NATO ušao u Rumuniju, ali se to nije dogodilo i Rumuni su se borili protiv Rumuna da bi stavili tačku na Čaušeskua", naveo je Martens njene reči.
Cenjena spisateljica je napomenula da isto misli i danas.

"U svemu je učestvovala Srpska pravoslavna crkva"

- Istog sam mišljenja. Mnogo toga se desilo. Kosovu i Bosni je naneto toliko zla. To je bio taj grozni nacionalizam. Bila sam prestrašena. Nisam očekivala od zemlje kao što je Jugoslavija, koja je za nas u ono vreme bila poluraj, da u njoj eksplodira nacionalizam. Ali ova zemlja je sama sebi nanela zlo i patnju. Srbi su sami sebi naneli zlo - kazala je nobelovka.
Ona je dodala da je „duša boli šta Rusi rade u Ukrajini".
„Kad vidim koliko je ljudi tamo nastradalo, treba dati ljudima oružje. To ja govorim. NATO zato i postoji. Pa Rumunija je ušla u NATO iz straha od Rusije. Kod nas je taj strah decenijama postojao - KGB, vojska... Uvek sam mislila da će kad se raspadne SSSR doći vreme demokratije, ali nije bilo tako. Putin je sve to obrnuo. Danas je povređena jedna novinarka koje je kritikovala Putina. Pa ono što se dogodilo sa Serebrenikovim. To je sve ekspanzija kojom se kreće Putin. To su stvari koje me uznemiravaju", istakla je Miler.
Neodobravanje publike
Kada je ono što je rekla izazvalo neodobravanje u delu publike, ali i među njenim sagovornicima, književnica je dodala da je sve vezano za Jugoslaviju rekla u ono vreme, i da i danas misli tako, te da zbog toga ne želi da se pravda. „I kada govorimo o svakodnevnici jedne zemlje, to ima političku dimenziju. Toliko toga još nije rešeno. Te sve ljude vidimo i dalje. To vidim i u Rumuniji. Zato mi je teško da idem tamo. Strašno je da se Putin toliko meša i da pokušava da obrne stvari u svoju korist. To je princip tajne službe", naglasila je Miler.
Herta Miler rođena je 1953. u Nikidorfu u Banatu u Rumuniji. Iz Rumunije se iselila 1987, a otada živi u Berlinu. Nobelovu nagradu za književnost dobila je 2009. godine. Većina njenih dela govore o njenom životu u ruralnoj kulturi i brutalnoj državnoj represiji u Rumuniji. Njene knjige „Ljuljaška daha", „Životinja srca", „Lisac je oduvek bio lovac", „Čovek je veliki fazan na ovom svetu" kod nas je objavila izdavačka kuća Laguna u prevodu Nebojše Baraća.Biografija
"Putin rado prima Miloševiće"
Ivan Ivanji je odgovorio nemačkoj nobelovki da su stotine hiljada ljudi svojim glasovima srušile Miloševića, a ne NATO, na šta je Miler uzvratila da porodica Milošević takođe živi u Rusiji i da to govori o relacijama.
"Putin ih rado prima. To je prilično prevaratnska pozicija. Politika Putina je ekspanzionistička", smatra nobelovka, kojoj je nekoliko glasova uz publike uzvratilo uzvicima:
"Pitajte Angelu Merkel za Putina".
"Moj otac je bio u SS jedinicama, kao i cela ta generacija"
Govoreći o diktaturama, Herta Miler je istakla da je puno čitala o istoriji i dešavanjima u Drugom svetskom ratu. "Moj otac je bio u SS jedinicama. Cela ta generacija je bila u SS jedinicama. Rumunija je krajnje menjala svoju istoriju. Govorili su da su bili na strani antifašizma, ali to je bilo tek dva dana pre kraja rata. Kada su osetili da dolaze Rusi. Sve su svalili na manjine - Mađare, Nemce... To mi je bilo jako čudno. Zato sam jako mnogo čitala o tome. O uništavanju Jevreja u Bukovini. Ja nisam svoj otac, ali sam uvek imala potrebu da se izvinjavam zbog toga", kazala je Herta Miler.
Ona je govorila i o tome kako je izgledalo živeti u Čaušekuovoj Rumuniji i pobeći iz nje, što je ona učinila 1987. godine. "Ne postoji tačan podatak koliko je ljudi nestalo, poginulo u pokušaju bega iz Rumunije. Niko se nije bavio time. Sigurna sam da ih je bilo mnogo. A ipak je postojala ta želja da se pobegne. Kad god bi dobili priliku, pokušali bi. Bilo preko tursitičke vize, ili kada bi dobili dozvolu d aotputuju kod nekog... Bilo je puno geodeta koji su radili na granici, pa je i to bio jedan način. Ali se znalo za sve te prilke, pa je i to bilo jako teško. Znalo se šta sve mogu da budu posledice, ali su ljudi i dalje pokušavali", kazala je spisateljica. Jedan od načina bio je i preko Dunama u Jugoslaviju. "Rizik je bio veliki. Bilo je stražara na granicama. Dosta njih je ginulo u vodi, ali i od propelera na brodvima. Mnogo njih je i preplivalo. Ali i sa druge strane je bilo teško. Ne znam kako je policija reagovala, ali je bilo tajnih službi iz Rumunije. Ljudi su bili u stalnom strahu da će ih vratiti. Išli su čak i autostopom do Austrije. Bila je to prava odiseja", kazala je književnica.
Ja sam ovde došla zato što sam želela
Na komentar Ivana Ivanjija da u njenoj književnosti nema dobrih ljudi ni ljubavi, što ga plaši, Herta Miler je istakla da tome ne može da se usprotivi, te da svako ima svoju interpretaciju. "Ne moramo da budemo istog mišljenja. Ni sada u sali. Ali kada me nešto pitate, ja moram da budem iskrena. Nisam ni sa kim želela da uđem u konflikt. Ja sam ovde došla zato što sam želela", kazala je nobelovka, koja je nakon književne večeri potpisivala svoje knjige u holu JDP-a, podužem redu čitalaca.
Veče sa nemačkom književnicom Hertom Miler pod nazivom "Logika 29. februara", upriličeno je u okviru 62. Međunarodnog beogradskog sajma knjiga i programa "Četiri zemlje jedan jezik", čiji su domaćini zemlje nemačkog govornog područja Nemačka, Austrija, Lihtenštajn i Švajcarska.

 

(Блиц - ЛИНК) 

 

 

 

Pisac Ivanji: Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija

UTORAK, 24. OKT 2017, 15:23 -> 16:05

IZVOR:TANJUG


Pre svega, ja sam jedan konzervativan, lepo vaspitani gospodin koji je želeo džentlmenski da se odnosi prema jednoj dami, ali "puko" sam jer nisam mogao više da slušam preterane gluposti, rekao je "Tanjugu" naš cenjeni prevodilac i pisac Ivan Ivanji o sinoćnjem razgovoru sa nobelovkom Hertom Miler u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Milerova je sinoć, između ostalog, govoreći o opravdanosti NATO intervencije 1999. godine, kazala da je "Srbija sama sebi nanela zlo i da njeni građani moraju da žive sa istinom da su sami sebi naneli patnju".

Herta Miler, Ivan Ivanji i Mihael Martens
Ivanji joj je uzvratio konstatacijom da su Miloševića sa vlasti skinuli građani Srbije, a ne NATO.
On ističe da Milerova o većini događaja na prostoru nekadašnje Jugoslavije devedesetih godina prošlog veka nema pojma.
"Nemački kolega Mihael Martens je kriv što se sve na tako neinteligentan način dogodilo sinoć u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Kazao sam mu pre početka tribine da joj ne postavlja pitanja o NATO bombardovanju, ali nije vredelo. Herta Miler je klasična žrtva nemačkih medija koji su izveštavali o raspadu SFRJ", kazao je Ivanji.
Prema njegovim rečima, i cenjeni pisac Ginter Gras je prvo opravdavao bombardovanje Srbije 1999. godine.
"Veličina njegovog intelekta je u tome što je on povukao tu svoju tvrdnju jer nije imao dovoljno informacija o svemu što se događalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nažalost, to sinoć nije bio slučaj sa Hertom Miler. Verujem da bombardovanja samo pomažu režimima. Baš to je učinio i NATO bombardovanjem Beograda, pomogao je Miloševiću. Narod se potom ujedinio oko nekog patriotizma i u mržnji prema NATO-u", rekao je Ivanji.

Publika na tribini u JDP-u
On napominje da je publika bila sjajna jer niko nije ni pokušao da uvredi Hertu Miler.
"Njene provokacije nisu uspele da izazovu publiku na prekid tribine, a u sali je bilo prisutno blizu 600 ljudi. Jako sam ponosan na to", istakao je Ivanji.

 

(РТС - ЛИНК) 

 

Емир Кустурица

Један дан у животу Херте Милер

25.10.2017.

Послије наступа књижевнице Херте Милер у Југословенском драмском, јасно је како су организатори Сајма књига направили грешку. Требало је да се договоре са надлежним органима и списатељицу позову на војну параду, никако на мјесто гдје се скупљају љубитељи књижевности. Због тога што се види да она преферира војностратешки пут до националног освјештења, радијацију коју уранијумске бомбе остављају у простору и да не вјерује у ефикасност метафоре и књижевног израза.
Да смо били паметни и учинили тако, нема сумње, било би мјеста да се уприличи предавање Херте Милер у Југословенском драмском на тему - "Утицај уранијума на освјештење заблудјеле Европске нације!" И, уз такав повод би до краја схватили њен свјетонзор (umwellt). Претпостављам да би у околностима војне параде отворила срце и поистовјетила и Совјетски Савез са Руском Федерацијом, те покушала да нас убједи како је ослобађање Београда 1944. било релативно и како је дошло вријеме за подизање споменика нацистичким војницима! Не сумњам да би она до краја изразила своју хуманост констатацијом да су и они били људи. Окрени обрни, по ономе што је изговорила у позоришту, она је хтјела да каже "у стварности је све као и у фудбалу гдје на крају, у другом полувремену свакако побједе Њемци."
Има много начина да се сретнемо са Хертом Милер. Можда је, ипак, било најбоље да Милерову позовемо, неколико дана раније у Крагујевац. Тамо би је протокол натјерао да положи цвијеће на губилиште крагујевачких ђака и професора и што је најважније, морала би да ћути. Послије онога што је изговорила у Југословенском драмском тако би било најбоље. Показало се, наиме, да када нобеловка говори рјечником војникиње, отме јој се оно што литература не трпи. У своје име и под фирмом Нобелове награде оправдава цивилне жртве. Додуше све то чини, како каже, не због себе, него у нашу корист. Алфред Нобел се пржи у гробу јер његов лауреат тврди да је употреба динамита и горих направа здрава ствар за људски род и освјештење нације!!!
Грешка је, дакле, што је Херта Милер позвана на Сајам књига. Она је наше гостпримство могла да осјети, рецимо, и као гост Сајма аутомобила. Иста зграда само неколико мјесеци раније. Оно јесте да код нас има више посјетилаца на Сајму књига него аутомобила, али нашао би се ту неки њен обожавалац који воли „мерцедес". Ту би попила искрени аплауз и уз неколико селфија осјећала би се комотније. Замишљам Херту Милер крај „мерцедеса конвертибл", поносна као они војници који су умарширали у Београд априла 1941. након бомбардовања Београда, које је било много слабије, тврде стручњаци, њене колеге, од оног којег је извео НАТО 1999. године.
У времену када смо одрастали Херта Милер и ја (она је само годину дана старија од мене), пресудну улогу на мишљење али и на свјетоназор нису играле идеолошке поуке које је она ископирала из времена совјетске окупације Румуније и изговорила у Југословенском драмском у позоришту. То су чиниле књиге и филмови. Може се претпоставити да смо у исто вријеме читали Солжењицина и патили за заточеницима попут Дениса Денисовича. Када смо гледали „Благо Сијера Мадре" или касније Брус Лија, срце нам је куцало за прогоњеним или пониженим и по правилу смо стајали на страни слабијих. То су била времена када је ријеч била тврђава, а не курва, као данас. Херта Милер нас учи да је такво мишљење изанђало и чини се као да се још увијек рве са вампирима који до ње стижу у обличју Николаја и Хелене Чаушеску. Због те трауме она вјерује како су НАТО бомбе по Србији обезбједиле да се они никада неће вратити! Јер, да није тако и да има правде, Нобелова награда би умјесто Херти Милер 2009. године била уручена највећем живом аустријском писцу Петеру Хандкеу!

Емир Кустурица


(Искра - ЛИНК)

 

 



Komentari (233)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 00:35 27.10.2017

Тастер

Filip Mladenović Filip Mladenović 00:47 27.10.2017

Kao lakmus papir...

Rečenice Herte Miler izgovorene u Jugoslovenskom dramskom pozorištu postale su svojevrsni lakmus papir za sve ovdašnje intelektualce, književnike, akademike, vladike... koji su podržali zločinački režim Slobodana Miloševića.

"Veliki" Srbi koji se sada prave Englezi + Matija Bećković, koji se u javnosti pojavljuje kostimiran u škotskom ruhu.

Otužno je što posle toliko počinjenih ratnih zločina, toliko poginulih, osakaćenih, proteranih, opljačkanih... ti podržavaoci nelika i nedela Slobodana Miloševića od 1987. do 2000. godine sada odbijaju da priznaju svoje moralno posrnuće, tu sramnu ličnu kolaboraciju sa jednim nakaznim, zločinačkim poretkom i što im ne pada na pamet da se hrišćanski pokaju.

Hvala Herti Miler što je barem skinula maske toj nacionalističkoj, šovinističkoj, zloj strani srpske elite!
c_h.arlie c_h.arlie 04:52 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
Rečenice Herte Miler izgovorene u Jugoslovenskom dramskom pozorištu postale su svojevrsni lakmus papir za sve ovdašnje intelektualce, književnike, akademike, vladike... koji su podržali zločinački režim Slobodana Miloševića.

"Veliki" Srbi koji se sada prave Englezi + Matija Bećković, koji se u javnosti pojavljuje kostimiran u škotskom ruhu.

Otužno je što posle toliko počinjenih ratnih zločina, toliko poginulih, osakaćenih, proteranih, opljačkanih... ti podržavaoci nelika i nedela Slobodana Miloševića od 1987. do 2000. godine sada odbijaju da priznaju svoje moralno posrnuće, tu sramnu ličnu kolaboraciju sa jednim nakaznim, zločinačkim poretkom i što im ne pada na pamet da se hrišćanski pokaju.

Hvala Herti Miler što je barem skinula maske toj nacionalističkoj, šovinističkoj, zloj strani srpske elite!

Gluposti !
Ta Herta Miler je još jedna od plejade hohštaplera i konjukturaca koji papagajišu pojednostavljene floskule o srpskoj krivici - a sve u cilju kamuflaže pravih zločinaca - nekadašnjih i sadašnjih.
blogov_kolac blogov_kolac 06:21 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

c_h.arlie

Gluposti !
Ta Herta Miler je još jedna od plejade hohštaplera i konjukturaca koji papagajišu pojednostavljene floskule o srpskoj krivici - a sve u cilju kamuflaže pravih zločinaca - nekadašnjih i sadašnjih.

Tako je, drugovi!

A ta Herta da nesto zna i vredi, ne bi imala samo jednog Nobela, a i ne bi sada delila tek 11. mesto na tabeli sa Majncom (cak je i Augsburg ispred nje).

Ali moram da priznam da me je Tasa razocarao ovim svojim blogom. Razocarao me je i kao covek, i kao komunista! Da ispuni svoju udarnicku copy/paste normu od 80cm blogotekstualne celine, fakticki je samo nekoliko puta pastir-ao jedan te isti "Tanjug javlja" tekst o navedenoj spornoj tribini. Pa mogao je da prenese i makar u jednom primerku sjajan odgovor jednog pravog i istinskog intelektualca sa integritetom, Nemanje Kusturice, koji je prostim nebeskonarodskim jezikom objasnio ovoj neke stvari.

Ako je neko slucajno propustio da uzme dozu:
Kusturica: Što Hertu nisu poveli u Šumarice, ali da ćuti?

Emir, odnosno Nemanja, bio je od svih umetnika u bivsoj SFRJ najvise proganjan, ako izuzmemo Gorana Bregovica, bas zato sto ni pod kojim uslovima nije zeleo da prodaje svoje ime (valjda ga je zato i menjao samo jedanput), i da podilazi i udovoljava vlastima i masi. Da i ne pominjem kasniji period kada je prestao da snima dobre filmove pa je poceo da zivi i da se finansira od tog svog neukaljanog i beskompromisnog intelektualizma i umetnickog integriteta. A ne kao ova p(l)acenica kojoj su se u Rumuniji prividjali tezak zivot u komunistickom raju, i navodna diktatura vladajuce porodice Causesku (pa zar bi Rusi instalirali nekoga ko ne valja?).
c_h.arlie c_h.arlie 06:29 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

blogov_kolac
c_h.arlie

Gluposti !
Ta Herta Miler je još jedna od plejade hohštaplera i konjukturaca koji papagajišu pojednostavljene floskule o srpskoj krivici - a sve u cilju kamuflaže pravih zločinaca - nekadašnjih i sadašnjih.

Tako je, drugovi!

A ta Herta da nesto zna i vredi, ne bi imala samo jednog Nobela, a i ne bi sada delila tek 11. mesto na tabeli sa Majncom (cak je i Augsburg ispred nje).

Ali moram da priznam da me je Tasa razocarao ovim svojim blogom. Razocarao me je i kao covek, i kao komunista! Da ispuni svoju udarnicku copy/paste normu od 80cm blogotekstualne celine, fakticki je samo nekoliko puta pastir-ao jedan te isti "Tanjug javlja" tekst o navedenoj spornoj tribini. Pa mogao je da prenese i makar u jednom primerku sjajan odgovor jednog pravog i istinskog intelektualca sa integritetom, Nemanje Kusturice, koji je prostim nebeskonarodskim jezikom objasnio ovoj neke stvari.

Ako je neko slucajno propustio da uzme dozu:
Kusturica: Što Hertu nisu poveli u Šumarice, ali da ćuti?

Emir, odnosno Nemanja, bio je od svih umetnika u bivsoj SFRJ najvise proganjan, ako izuzmemo Gorana Bregovica, bas zato sto ni pod kojim uslovima nije zeleo da prodaje svoje ime (valjda ga je zato i menjao samo jedanput), i da podilazi i udovoljava vlastima i masi. Da i ne pominjem kasniji period kada je prestao da snima dobre filmove pa je poceo da zivi i da se finansira od tog svog neukaljanog i beskompromisnog intelektualizma i umetnickog integriteta. A ne kao ova p(l)acenica kojoj su se u Rumuniji prividjali tezak zivot u komunistickom raju, i navodna diktatura vladajuce porodice Causesku (pa zar bi Rusi instalirali nekoga ko ne valja?).

Smešno.
No, Srbi su na ovakav arsenal već navikli.
Ništa novo, kako od Herte, tako i od takvih čija si ti paradigma.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:19 27.10.2017

Re: Lek za lud narod

Filip Mladenović
Rečenice Herte Miler izgovorene u Jugoslovenskom dramskom pozorištu postale su svojevrsni lakmus papir za sve ovdašnje intelektualce, književnike, akademike, vladike... koji su podržali zločinački režim Slobodana Miloševića.


Bilo je i onih intelektualaca i građana koji nisu podržavali politiku SM. Imaju li oni pravo da se ne slože sa stavovima Herte Miler i sličnim?

"Smem li da budem i protiv Miloševića i protiv OVK i protiv NATO-a? Smem li uopšte da kritikujem SAD i NATO, ili se to smatra svetogrđem? Ja i dalje smatram tri stvari: bombardovanje je bilo protivpravan čin, ono je bilo ratni zločin i ono nije imalo nikakve veze s humanošću, već s interesima Sjedinjenih Američkih Država i NATO-a" (Ljubiša Rajić, "Vreme" 608, 29. avgust 2002.)

"Da li je trebalo da objašnjavamo zatucanom narodu da mora da voli NATO bombe? Da li smo morali da verujemo kako su svi oni mostovi porušeni iz razloga pedagoških, da bi Srbi naučili lekciju iz demokratije? Ili iz medicine, jer što je lek za bolesnog čoveka to je bomba za lud narod? I da li je uopšte palo dovoljno bombi?
Da li je možda moralo da bude mnogo više žrtava, jer narod u stvari nije ozdravio, jer ovi "postmoderni informbirovci" tvrde da se ništa bitno nije promenilo, osim možda nagore, jer Srbija nije denacifikovana, ne priznaje, neće da se suočava itd.? (Stojan Cerović, "Vreme" 608, 29. avgust 2002.)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 08:02 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

blogov_kolac
A ta Herta da nesto zna i vredi, ne bi imala samo jednog Nobela a i ne bi sada delila tek 11. mesto na tabeli sa Majncom (cak je i Augsburg ispred nje).

Kako će se plasiratia Herta, ne znam, ali da će g-đa Miler zaraditi bar još jednog Nobela, verujem. Samo neka nastavi svoju hiperaktivno slugeranstvo, ne gine joj Nobelova nagrada za mir ili fiziku, nebitno.

Mene što se tiče ni tog Nobela za književnost nije zaslužila kao svetski prepoznatljiv i vrhunski pisac. To ne kažem zbog njnih stavova izrečenih u JDP, već zato što sam pročitao jedan od njena dva-tri romana.

Čudi me toliko uzbuđenje oko Hertinih izjava o NATO bombardovanju Srbije. Njeni stavovi po po tom pitanju relevantni isto koliko bi bili i nekog navijača Herte. Zato jer su, što bi rekao Ivanji, žrtve nemačkih sredstava informisanja.
freehand freehand 08:35 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Kako će se plasiratia Herta, ne znam, ali da će g-đa Miler zaraditi bar još jednog Nobela, verujem. Samo neka nastavi svoju hiperaktivno slugeranstvo, ne gine joj Nobelova nagrada za mir ili fiziku, nebitno.

Ovo je nekorektno. Da Blogov kolac nije na isti način govorio o Ginteru Grasu onomad i Emiru Nemanji Kusturici osvajaču onolikih Zlatnih palmi, međeda i druge prestižne zlatne flore i faune ja bih bio skeptičan prema njemu kao pristrasnom. Međutim ne. Njemu su Noam Čomski, Majkl Mor i FC Herta autoriteti po sebi, upravo zbog nagrada koje su dobili što je, jelda, dokaz o moralnoj kreposti i intelektualnoj nepogrešivosti i vozdignuću. Njihovoj i njegovoj.
Filip Mladenović Filip Mladenović 11:34 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Problem svih ovdašnjih podržavalaca nelika i nedela Slobodana Miloševića i njegovog zločinačkog režima je u tome što se prave francuske sobarice povodom NATO bombardovanja 1999. godine.

Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga. Kao da pre toga nije bilo zločinačkog razaranja Vukovara, višegodišnje varvarske opsade Sarajeva i Bihaća, gnusnih ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, i najzad zločina prema sopstvenom, srpskom narodu, koje su tokom devedesetih počinile srpske tajne službe (najpoznatiji primeri: 14. decembra 1998. godine ubistvo šestorice i ranjavanje 15 mladića u kafiću "Panda" u Peći i likvidacija novinara Slavka Ćuruvije 11. aprila 1999.).

Naravno da je bilo ne malo protivnika Miloševićevog zločinačkog režima, medju kojima je i moja malenkost. Ali, priznajmo već jednom da smo bili u manjini!!! Većina Srpkinja i Srba je od 1987. do kraja devedesetih IPAK podržavala ovaj nakazni režim!
c_h.arlie c_h.arlie 11:41 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
Problem svih ovdašnjih podržavalaca nelika i nedela Slobodana Miloševića i njegovog zločinačkog režima je u tome što se prave francuske sobarice povodom NATO bombardovanja 1999. godine.

Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga. Kao da pre toga nije bilo zločinačkog razaranja Vukovara, višegodišnje varvarske opsade Sarajeva i Bihaća, gnusnih ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, i najzad zločina prema sopstvenom, srpskom narodu, koje su tokom devedesetih počinile srpske tajne službe (najpoznatiji primeri: 14. decembra 1998. godine ubistvo šestorice i ranjavanje 15 mladića u kafiću "Panda" u Peći i likvidacija novinara Slavka Ćuruvije 11. aprila 1999.).

Naravno da je bilo ne malo protivnika Miloševićevog zločinačkog režima, medju kojima je i moja malenkost. Ali, priznajmo već jednom da smo bili u manjini!!! Većina Srpkinja i Srba je od 1987. do kraja devedesetih IPAK podržavala ovaj nakazni režim!

Gluposti !
U ovakve splačine ne veruju niti oni koji ovakve 'istine' plasiraju.
Posebno oni.
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:20 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Da je u Srbiji sprovedena lustracija, inače zakonom obavezna u periodu od 2003. godine, kada je srpski parlament usvojio ovaj zakon, pa sve do 2013. godine, do kada je bio rok realizacije lustracije, shvatili biste da se ne radi o "glupostima i splačinama", već o ČINJENICAMA, poraznim za sve one koji su od 1987. do 2000. godine podržavali zločinački režim Slobodana Miloševića!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:37 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
Problem svih ovdašnjih podržavalaca nelika i nedela Slobodana Miloševića i njegovog zločinačkog režima je u tome što se prave francuske sobarice povodom NATO bombardovanja 1999. godine.

Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga. Kao da pre toga nije bilo zločinačkog razaranja Vukovara, višegodišnje varvarske opsade Sarajeva i Bihaća, gnusnih ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, i najzad zločina prema sopstvenom, srpskom narodu, koje su tokom devedesetih počinile srpske tajne službe (najpoznatiji primeri: 14. decembra 1998. godine ubistvo šestorice i ranjavanje 15 mladića u kafiću "Panda" u Peći i likvidacija novinara Slavka Ćuruvije 11. aprila 1999.).

Naravno da je bilo ne malo protivnika Miloševićevog zločinačkog režima, medju kojima je i moja malenkost. Ali, priznajmo već jednom da smo bili u manjini!!! Većina Srpkinja i Srba je od 1987. do kraja devedesetih IPAK podržavala ovaj nakazni režim!


Ili nisi razumeo pitanja ili se praviš toša, pa razgovor usmeravaš na francuske sobarice.

Dakle, da ponovim pitanja:

Može li se biti i protiv politike SM i protiv NATO bombardovanja?

Da li je palo dovoljno bombi ili je trebalo još više, jer očito da još uvek ima preživelih koji NATO bombardovanje doživljaju kao ratni zločin, a pritom su odpočetka bili i protiv SM?

Koliko još treba tog uranijumskog leka da padne na Srbiju, pa da svi Srbi budu izlečeni?
maksa83 maksa83 12:47 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga

Je l' ti razlikuješ taj povod i razlog, ili je u tvojoj veseloj glavi to jedno te isto?
nsarski nsarski 12:52 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

za sve one koji su od 1987. do 2000. godine podržavali zločinački režim Slobodana Miloševića!


OK, Filipe, ovo ponavljaš već nebrojeno mnogo puta da je to već postalo opšte mesto. Ali, da se zadovoljiš, izjavljujem: Ua Milošević!!!!

Nego, nisam hteo o tome. Neprestano pominješ lustraciju i porediš je sa Poljskom, Češkom, itd. I tu me zanima jedan mnogo, mnogo važniji detalj.

Šta imaš na umu kada pominješ lustraciju?
Ako će se lustrirati odvratni podržavači Miloševićevog režima, onda si ti prvoborac među protivnicima tog zla i zaslužuješ sve pohvale, nagarade i da ti se o trošku države popravi krov na kući. Da budemo načisto: u načelu se slažem da te ljude treba lustrirati. Ali, kakve to paralele ima sa Poljskom, na primer? Koliko znam, nikakve. Oni su lustrirali bivše komuniste koji su do, okvirno, 1990. bili na (ili pri) komunističkoj vlasti.

Jer, postoji i (dug, dug) period pre vladavine Miloševića u ovoj zemlji. I postoje ljudi na čijim se ramenima Milošević uzdigao. Pogađaš - reč je o komunistima, onim Titoistima, udbašima i zlotvorima svih vrsta. Da li njih treba lustrirati, ili da ih preskočimo? Milošević nije pao s neba. On je KP samo preimenovao u "socijalizam" i velika većina bivših komunista je prešla u njegovu partiju. Neki nisu, kao Vuk Drašković, na primer. Ali, sada znamo da su Vuk i njegova partija bili udbaški projekat, ali je on, navodno, bio opozicionar - i danas se izdaje za takvog. Takvih primera ima mnogo.
Da li onda ta lustracija o kojoj toliko sanjaš treba da uključi i članove bivše Komunističke Partije, kao u Poljskoj? Ja smatram da treba. A ti?

I nagradno pitanje: da li si ti bio član komunističke partije? Ako jesi, pravedno bi bilo i da ti budeš lustriran.
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:59 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

A da li ste se pre toga pitali za žrtve bombardovanja Vukovara, Dubrovnika (jedna od prvih žrtava je moj dragi prijatelj, pesnik Milan Milišić), Bihaća, Sarajeva, Mostara, na Kosovu i Metohiji?
Da li se sećate prve žrtve zločinačkog Miloševićevog režima, učenika Branivoja Milinovića, koga je milicija ubila tokom antirežimskih demonstracija 9. marta 1991. u centru Beograda? Imao je samo 18 godina!!! I NIKO NIKADA nije odgovarao za ovaj prvi zločin tog nakaznog režima!

Vi zamenjujete teze i pravite se Toša. NATO bombardovanje nije došlo tek tako, ničim izazvano. Ono jeste zločinačko, i za svaku je osudu, ali problem je u tome što se podržavaoci nelika i nedela Slobodana Miloševića i njegovog zločinačkog režima sada masovno prave Toše, pa zaboravljaju šta je bilo pre ta tri meseca NATO bombardovanja 1999.

Pa varvarska opsada Sarajeva je trajala skoro 4 /četiri/ godine. Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 meseci, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, što je 3 puta duže od opsade Staljingrada. U proseku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila na grad Sarajevo.

Broj žrtava ove zločinačke opsade je oko 10 000, od čega je 1 500 dece. Pa to su dve osnovne škole ubijene dece. Pet puta više od broja streljanih djaka u Kragujevcu 1941. godine!!!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:34 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
A da li ste se pre toga pitali za žrtve bombardovanja Vukovara, Dubrovnika (jedna od prvih žrtava je moj dragi prijatelj, pesnik Milan Milišić), Bihaća, Sarajeva, Mostara, na Kosovu i Metohiji?
Da li se sećate prve žrtve zločinačkog Miloševićevog režima, učenika Branivoja Milinovića, koga je milicija ubila tokom antirežimskih demonstracija 9. marta 1991. u centru Beograda? Imao je samo 18 godina!!! I NIKO NIKADA nije odgovarao za ovaj prvi zločin tog nakaznog režima!

Vi zamenjujete teze i pravite se Toša. NATO bombardovanje nije došlo tek tako, ničim izazvano. Ono jeste zločinačko, i za svaku je osudu, ali problem je u tome što se podržavaoci nelika i nedela Slobodana Miloševića i njegovog zločinačkog režima sada masovno prave Toše, pa zaboravljaju šta je bilo pre ta tri meseca NATO bombardovanja 1999.

Pa varvarska opsada Sarajeva je trajala skoro 4 /četiri/ godine. Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 meseci, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, što je 3 puta duže od opsade Staljingrada. U proseku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila na grad Sarajevo.

Broj žrtava ove zločinačke opsade je oko 10 000, od čega je 1 500 dece. Pa to su dve osnovne škole ubijene dece. Pet puta više od broja streljanih djaka u Kragujevcu 1941. godine!!!

Ja se uopšte ne pravim toša, i sve zločine kojie je napravio režim SM osuđujem, imam li, dakle, moralno pravo da osudim i ratne zločine NATO alijanse koje su počinili tokom besomučnog bombardovanjaa, raketiranja i bestijalnog iživljavanja nad nezaštićenim civilnim stanovništvom Srbije?

Mućni malo glavom i odgovori.

gedza.73 gedza.73 14:19 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
Broj žrtava ove zločinačke opsade je oko 10 000, od čega je 1 500 dece. Pa to su dve osnovne škole ubijene dece. Pet puta više od broja streljanih djaka u Kragujevcu 1941. godine!!!

Čudi me da si preskočio najveće i najmonstruoznije stradanje dece možda u istoriji

U NDH državi postojalo je više koncentracionih logora, logora smrti, a neki od njih su u svojim kompleksima sadržavali i odjeljenja za djecu, poput onih u Staroj Gradišci, Jasenovcu, Uštici, Jablancu; Gornjoj Rijeci kod Križevaca i Lobogradu u kojima su, po nepotpunim istraživanjima stradavala djeca, brojem 42.791 srpske, 5.737 romske i 3.710 jevrejske narodnosti.
Jedinstvenost logora Jastrebarsko, čak i za tadašnji fašistički svet, za formiranje njihovih logora smrti, jeste u tome što je ovaj logor formiran isključivo za decu, odraslih zatočenika ovde nije bilo.


Pošto kažeš da
Filip Mladenović
Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga.

onda naravno smatraš da je

zločinačkog razaranja Vukovara, ..., gnusnih ratnih zločina u Hrvatskoj

došlo kao logična posledica


gedza.73 gedza.73 15:00 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
Većina Srpkinja i Srba je od 1987. do kraja devedesetih IPAK podržavala ovaj nakazni režim!

A-ha. Hitlera podržavali nemački nacisti i nacistkinje a Slobodana Miloševića većina 'Srpkinja' i 'Srba'
Pravilnije je, adekvatno tvom pravcu razmišljanja, da kažeš kako su Slobodana Miloševića podržali srpski komunisti i komunistknje.

a na Vukovar je zvanično išla JNA pod komandom


uz podršku
President Slobodan Milošević for a number of war crimes, including those committed at Vukovar.

sam' sevaju petokrake.


freehand freehand 15:09 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Čudi me da si preskočio najveće i najmonstruoznije stradanje dece možda u istoriji

Pa dete je dete. Kako stradanje može da bude najveće i najmonstruoznije?
a na Vukovar je zvanično išla JNA pod komandom

Potpuna neistina. Šljivančanin je bio major bezbednosti koji se našao tu gde se našao u okolnostima u kojima se našao.
Operacijama su rukovodili viši činovi na drugim mestima.
gedza.73 gedza.73 15:19 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Pa dete je dete. Kako stradanje može da bude najveće i najmonstruoznije?

dobro ako ti tako kažeš

Potpuna neistina. Šljivančanin je bio major bezbednosti koji se našao tu gde se našao u okolnostima u kojima se našao.
Operacijama su rukovodili viši činovi na drugim mestima.

Kadijević?
'bem ga meni sve to isto, samo Filipovo strovaljivanje krivice na 'Srpkinje' i 'Srbe' pored tih, sad možeš da navedeš imena ako već znaš istinu, oficirskih kadrova koji su po nekim pravilima službe vodili JNA koja je bila u Vukovaru bi malo 'personalizovalo' ličnu i partijsku krivicu.

eto sad možeš da me uputiš u rukovodeći kadar Jugoslovenske narodne armije.
freehand freehand 15:23 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

dobro ako ti tako kažeš

Ma jok. To ti tako kažeš, a ja bio pažljiv na času.
'bem ga meni sve to isto, samo Filipovo strovaljivanje krivice na 'Srpkinje' i 'Srbe' pored tih, sad možeš da navedeš imena ako već znaš istinu, oficirskih kadrova koji su po nekim pravilima službe vodili JNA koja je bila u Vukovaru bi malo 'personalizovalo' ličnu i partijsku krivicu.

eto sad možeš da me uputiš u rukovodeći kadar Jugoslovenske narodne armije.

Džaba usiljena duhovitost. Reč je o tome da opet mlatiš po činjenicama. To što tebi nije ništa ne znači da jadna istina ne pati u tom sudaru.
Inače je "JNA išla na Vukovar pod komandom" Predsedništva SFRJ a nikad nisam do kraja skapirao ko je zaista rukovodio samom operacijom. U svakom slučaju je bila deljena između gardijske brigade i Novosadskog korpusa.
freehand freehand 15:29 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

sam' sevaju petokrake.

"Beli orlovi" koji su počinili najgrđe ratne zločine u tom ratu bili su pod kokardama.
Ja,recimo, ne znam ni za jedan ratni zločin '91-'95 počinjen pod petokrakom.
docsumann docsumann 15:32 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Gluposti !


osuši se lepak od lažnih brkova.
gedza.73 gedza.73 15:37 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Reč je o tome da opet mlatiš po činjenicama. to što tebi nije ništa ne znači da jadna istina ne pati u tom sudaru.
Inače je "JNA išla na vukovar pod komandom" Predsedništva SFRJ a nikad nisam do kraja skapirao ko je zaista rukovodio samom operacijom. U svakom slučaju je bila deljena između gardijske brigade i Novosadskog korpusa.

Ko je onda osuđen (meni deluje da su ona dvojica sa slike) i JNA.
pa me interesuje, pošto 'mlatim činjenicama', šta kaže Filip o vukovarskom zločinu, partijskom kadru, Slobodanu Miloševiću...
predsedništvo SFRJ?
Tamo još crnja siutacija.
Uglavnom
Политичка
партија Савез комуниста Југославије


Možda grešim i ja kao Filip pa zapišavam pogrešnu stranu u ratu devedesetih a vol'o bi da me ispraviš ako grešim. nikad nije kasno da se nešto novo nauči.

"Beli orlovi" koji su počinili najgrđe ratne zločine u tom ratu bili su pod kokardama.

te paravojne formacije koja je organizovala državna obaveštajna (kako se već uove) služba od kriminalaca sa pedigreom me u ovom trenutku ne zanima. Zanima me ko je glavni krivac za ono što Filip navodi. Čija vojska, pod kojom oznakom, rukovodstvo i pretežna politička opredeljenost?
freehand freehand 15:47 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Ko je onda osuđen (meni deluje da su ona dvojica sa slike) i JNA.
pa me interesuje, pošto 'mlatim činjenicama', šta kaže Filip o vukovarskom zločinu, partijskom kadru, Slobodanu Miloševiću...
predsedništvo SFRJ?

Misliš - osuđen od mrskog antisrpskog haškog tribunala, a osuđeni dočekani kao Srbi najsrpskiji? i to od strane četnika a ne od onih sa petokrakom?
Mislim, ok, pošto ti to ko je pod petokrakom a nko pod kokardom deliš da su oni drugi uvek lažni i uvek udbini zaključio bi čoek da su jedina dva prava četnika u stvari ovi blogovski četnici.
Joše jednom, kad smo kod mlaćenja po činjenicama: ne, major Veselin Šljivančanin nije vodio JNA u napadu na Vukovar.
Što se Filipa tiče koliko razumem trebalo bi da sa njim staneš rame uz rame, jer je čovek mirotvorac, protiv kurčenja i surpotstavljanja,nepokolebljivo na strani zapada.
Ne dozvoli da sitne ideološke razlike budu kamen spoticanja na putu do zajedničkog cilja.
gedza.73 gedza.73 15:59 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

a osuđeni dočekani kao Srbi najsrpskiji? i to od strane četnika a ne od onih sa petokrakom?

naučeno u kući. tako se ponašalo sa neprijateljima lika i dela Vođe, bilo uzorno komunisto, pa devedesetih ostalo bez identiteta. A onda u drugu krajnjost. četnici (koji na tavanu čuvaju Titovu sliku i petokraku), vernici ziloti od kojih te sramota...
Inače većina njih je samo u toj šizofreniji promenilo jelkicu na retrovizoru. Logičan prelaz od Vođe Tita ka Slobodanu. I za svaki slučaj kubik cera na hladnjaku z aBožić.

Joše jednom, kad smo kod mlaćenja po činjenicama: ne, major Veselin Šljivančanin nije vodio JNA u napadu na Vukovar.

il sam lud il sam gluv.
Ko je onda osuđen? I za šta je on osuđen? I njegovi pajtosi pride.

pošto ti to ko je pod petokrakom a nko pod kokardom deliš

Što se Filipa tiče koliko razumem trebalo bi da sa njim staneš rame uz rame,

meni vas dvojcia delujete stvoreni za
'kad je muka gde je Đuka, kad jebete Đuku ne zovete'

vi i dalje možete da krivite nepostojeće duhove a branite stvarne avete.
jes' da je veliki zalogaj da su za ratove devedesetih krivi srpski komunisti koji su držali svu zakonodavnu i izvršnu vlast al' dobro. leći će i to vremenom.

zaključio bi čoek da su jedina dva prava četnika u stvari ovi blogovski četnici.

Tuše.
Imalo je takvih četnika devedesetih ko zna koliko. Poput Ivana Đurića i drugih opozicionara. Sve što nije bilo KP.

odo' na Pinterest. treba nešto da radim sledeće nedelje pa da skidma mustru.
freehand freehand 16:02 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Imalo je takvih četnika devedesetih ko zna koliko. Poput Ivana Đurića i drugih opozicionara. Sve što nije bilo KP.

Ivan Đurić je bio četnik?
Šteta što je već toliko dugo mrtav pa ne možeš i njega da obavestiš, verujem da bi ti, iako gospodin čovek, pomenuo sve po spisku.
il sam lud il sam gluv.
Ko je onda osuđen? I za šta je on osuđen? I njegovi pajtosi pride.

O psihičkom stanju i fizičkim slabostima ne mogu, a i nije lepo.
Ali da bi saznao za šta je Šljivančanin osuđen probaj da se obavestiš na zapadu, pod guglaj pod "presude haškog tribunala".
gedza.73 gedza.73 16:06 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Ivan Đurić je bio četnik?
Šteta što je već toliko dugo mrtav pa ne možeš i njega da obavestiš, verujem da bi ti, iako gospodin čovek, pomenuo sve po spisku.


kao i što sam ja tebi.
Nije svaki antikomunista četnik (posleratna propaganda).
Sad znam da je tebi teško da to shvatiš u 'antifašističkom' jednoumlju ali izvan srpske komunističke partije postoji širok dijapazon političkih opredeljenja. Tamo nisu svi ljudi četnici, izdajnici, šovinisti, nacisti i ne zabranjuju drugima da se različito politički opredeljuju.
A polemika kao polemika bi trebala da bude dozvoljena. Ne zabranjena

edit
možda sam te nenamerno doveo u zabludu. pravilnije bi bilo da sam napisao

Imalo je takvih 'četnika' devedesetih ko zna koliko. Poput Ivana Đurića i drugih opozicionara.

mada je bilo u sklopu
drugih opozicionara. Sve što nije bilo KP.

pa sam mislio da si shvatio smisao
izvini.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:32 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

gedza.73
Ko je onda osuđen? I za šta je on osuđen?


Osuđeni su u Hagu general Mrkšić, komandant gardijske brigade i pukovnik Šljivančanin.
Osuđeni su zato što u zoni odgovornosti jedinice kojom su komandovali nisu preduzeli dovoljne mere da zaštite zarobljenike hrvatskih paravojnih jedinica na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara..

Za ubistvo 200 hrvatskih zarobljenika, od kojih je 193 identifikovano, Tužilaštvo za ratne zločine optužilo je 20 osoba. Od toga, njih 15 je u prvostepenom postupku osuđeno na ukupno 207 godina zatvora, dok je petoro oslobođeno optužbi.

Osuđeni Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Saša Radak, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković i ostalih 11 su svi odreda pripadnici paravojnih jedinica, mahom četničkih.

Ni jedan pripadnik JNA nije učestvovao u zločinu. Naprotiv, pripadnici gardijske brigade, vojnici i starešine JNA iz čete policije, kojoj je komandir bio kapetan Radić (oslobođen u Hagu), izlažući svoje živote pokušali su da zaštite zarobljenike.

To su činjenice.
freehand freehand 19:39 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Osuđeni Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Saša Radak, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković i ostalih 11 su svi odreda pripadnici paravojnih jedinica, mahom četničkih.

Ni jedan pripadnik JNA nije učestvovao u zločinu. Naprotiv, pripadnici gardijske brigade, vojnici i starešine JNA iz čete policije, kojoj je komandir bio kapetan Radić (oslobođen u Hagu), izlažući svoje živote pokušali su da zaštite zarobljenike.

To su činjenice.

Da podvučem, za one koje mrzi da čitaju i bave se činjenicama.
kad se već Jeremija potrudio da gugla umesto onih kojima je to bilo bitno.
Dodao bih da je od prvih dana rata posao vojske bio, između ostalog, da srprečava u prelasku vodom i zemljom, hvata, razoružava i vraća u Srbiju bradate prikaza (udbaše) sa kokardama koje su se busale u prsa junačka kao pravi i jedini Srbi. Izgleda da, po najnovijim blogovskim saznanjima ni oni kao ni Kosta Pećanac nisu bili baš pravi četnici.
BTW - u zoni odgovornosti 51. mehanizovane brigade nema nijedne optužbe za ratne zločine.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:50 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Filip Mladenović
NATO bombardovanje nije došlo tek tako, ničim izazvano. Ono jeste zločinačko, i za svaku je osudu,

Izvini Filipe, ovaj deo tvog komentara sam tek sada uočio.

Dobro je to što shvataš da je NATO bombardovanje zločinačko i da je za svaku osudu, ali onda se postavlja pitanje da li je je bilo ko, pred bilo kojim sudom optužen i osuđen za zločine koje je NATO počinio? Možda general Vesli Klark, Bil Klinton iliToni Bler.

Za zločine koji su počinjeni na Kosovu u Hagu je optužen i osuđen čitav politički, vojni i policijski vrh Srbije, sem onih koji su pomrli čekajući izricanje kazne.

Ako je to već tako, a jeste, onda bi frau Herta Miler i slični, a u slične ubrajam i deo domaćih nazovi boraca za ljudska prava, trebali da traže odgovornost pripadnika NATO za zločine nad srpskim žrtvama. Ili bar da ućute o srpskim zločinima na Kosovu.
freehand freehand 19:55 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Ako je to već tako, a jeste, onda bi frau Herta Miler i slični, a u slične ubrajam i deo domaćih nazovi boraca za ljudska prava, trebali da traže odgovornost pripadnika NATO za zločine nad srpskim žrtvama. Ili bar da ućute o srpskim zločinima na Kosovu.

To nije pitanje za Filipa. To je pitanje za srpske domaćine koji znaju i u svakoj prilici promovišu ideju o tome da jači tlači i da ne može šut sa rogatim, te da je dželat prijatelj ali jedva dočekaju priliku da i oni našilje na Filipe, sa kojima si bar načisto.
gedza.73 gedza.73 20:01 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Ni jedan pripadnik JNA nije učestvovao u zločinu.

Osuđeni Miroljub Vujović, Stanko Vujanović, Predrag Milojević, Saša Radak, Đorđe Šošić, Miroslav Đanković i ostalih 11 su svi odreda pripadnici paravojnih jedinica, mahom četničkih.

To su činjenice.


Sad sledeći nivo. Otkud paravojne formacije na teritoriji koju kontroliše JNA?

Oficiri nepsosobni? primili naređenje iz vrha da ih tolerišu (pomažu?), ko je naoružao te paramilitarce...

Opet se vraćamo na vojno politički vrh u Srbiji i političku opredeljenost rukovodećeg kadra.

Druga strana je strašno lice građanskog rata. Jednom sam na dvorištu sedeo sa čovekom koji je devedesetih bio na frontu.
'Onda su nam naredili da se povlačimo. Mi bežimo, ja prolazim pored kuće, sve pootvarano a nikog od mojih nema'

To sam zapamtio za ceo život. Nisam mogao ništa da progovorim.

kao što u ovom ratu nisu svi krivi, niti svi pravi (to je ono što sam hteo da kažem) tako ni u onom nije bilo. Ni u jednom ratu. A mi i dalje tvrdimo kako su jedni sveci (čiji su 'repovi' iznedrili jednog Slobodana Miloševića) a drugi svi odreda zlikovci.
Uz opravdanje da kad 'naši' pređu na tamnu stranu oni automatski postaju (sad po potrebi se menja) komunisti ili četnici.


i smatram da smo devedesetih (a i danas) nagrabusili baš zbog te nostalgije (i izbora) za glorofikovanjem jedne ideologije koja nas je ubedila da je savršena.
Kao što smatram i da Jugosalvija nije mogla da bude samo srpska.

edit
Čuo sam svakojake priče o kamionima koji su iznosili svašta nešto iz Vukovara. Za pojedine oficire (imena mi nisu pominjali)
freehand freehand 20:07 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

kao što u ovom ratu nisu svi krivi, niti svi pravi (to je ono što sam hteo da kažem) tako ni u onom nije bilo. Ni u jednom ratu. A mi i dalje tvrdimo kako su jedni sveci (čiji su 'repovi' iznedrili jednog Slobodana Miloševića) a drugi svi odreda zlikovci.
Uz opravdanje da kad 'naši' pređu na tamnu stranu oni automatski postaju (sad po potrebi se menja) komunisti ili četnici.

Ko ovde sem tebe govori o "našima" i "njihovima"?
Razumeš li ti da se sve vreme, mesecima, svađaš sam sa sobom?
gedza.73 gedza.73 20:23 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Ko ovde sem tebe govori o "našima" i "njihovima"?

'Naši' kad idemo avionom u Split i Dubrovnik na ručak, 'njihovi' kad se ruši Vukovar.
A ja kažem da je i jedne i druge iznedrio isti sistem.

Razumeš li ti da se sve vreme, mesecima, svađaš sam sa sobom?

bome i ti svojski pomažeš.

inače net za glavne sa onog spiska osuđenih kaže da su pripadnici Teritorijalne odbrane (u mom kraju si obično morao da imaš podoban pedigre za TO). Na drugom mestu se kaže da je u napadu učestvovalo oko 80000 vojnika JNA, pripadnici TO i paravojske, da je izginulo između 3 000 i 5 000 mahom civila.

freehand freehand 20:26 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

bome i ti svojski pomažeš

Toe tačno. Ruke mi otpadoše od ovog ogledala, al džaba.
inače net za glavne sa onog spiska osuđenih kaže da su pripadnici Teritorijalne odbrane. Na drugom mestu se kaže da je u napadu učestvovalo oko 80000 vojnika JNA, pripadnici TO i paravojske, da je izginulo između 3 000 i 5 000 mahom civila.

Sad si opet Filip?
'Naši' kad idemo avionom u Split i Dubrovnik na ručak, 'njihovi' kad se ruši Vukovar.
A ja kažem da je i jedno i drugo iznedrio isti sistem.

A kako stoji sa Dražom i Pećancem. Da ne pitam sad za Dimitrija i Nedića?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:36 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

gedza.73
Otkud paravojne formacije na teritoriji koju kontroliše JNA?

Od početka sukoba u Vukovaru najbrojnije paravojne jedinice pripadale su Zboru narodne garde.
Da bi zaštitili svoju imovinu i živote, Srbi iz Vukovara su se samoorganizovali i naoružali u srpske paravojne jedinice (sebe su prozvali Teritotijalnom odbranom). Njima su u pomoć prvo pristigli četnici koje je iz Srbije slao vojvoda Šešelj, a onda i drugi. Pripadnici milicije iz Vukovara su se podelili na hrvatski i srpski deo i priključili se svako svojoj strani.
Jedinice JNA iz Osijeka i Vukovara u početku sukoba pokušali su da ih razdvoje i drže na odstojanju.
Kada je sukob eskalirao u otvorenu oružanu borbu, odlučeno je da se sve srpske paravojne jedinice stave pod kontrolu komandi JNA kako bi se sprečila pljačka i zločini.
JNA je bila vojska regrutnog sastava. Njen najveći deo činili su tek punoletni mladići. Teško je i zamisliti da golobradi mladići i ne mnogo stariji komandiri, starešine JNA, mogu kontrolisati zbrdazdola prikupljene dobrovoljce vrlo različitih motiva i profila.

Građanski rat je po definiciji haotičan. U njima su oduvek činjeni najveći zločini, tako je bilo i u Vukovaru. Kriviti za sve te zločine isključivo pripadnike JNA, najblaže rečeno, je pogrešno.


gedza.73 gedza.73 20:44 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Da ne pitam sad za Dimitrija i Nedića?

Ljotić čist fašista. Nedić, da li prisiljen ili ne, znao je u šta se upušta.


A kako stoji sa Dražom i Pećancem.

Uopšte nemam sumnju da bi se isto odnosili spram komunističkog vrha kao što su ovi prema njima.

Zločini koje su činili nad civilima tokom rata su stravični. Zaslužili su svaku kaznu. čini mi se da je problem (za društvo na duže staze) što su se ovi 'drugi' izvukli (još ih debelo nagrađivali). Pa otud smatram da smo nakavrlje postavili osnove (a danas živimo 'rezultate').
Zajebala nas ta njihova ćorava kutija do dana današnjeg.

Sad si opet Filip?

Samo pitam. Znaš malo mi je muka što se kukumavči kako su jedini krivci za razbijanje zvečke (Yu) Milošević i nacionalisti.
ispada da su sve zemlje istočnog bloka spasili nacionalisti i antikomunisti jedion kod nas Cobe and Co. zadržao stari sistem ne dozvoljavajući da pobede ovi drugi.
Koliko je u opozicionim strankama i pokretima bilo eksplicitnog naslanjana na staru politiku a koliko kod Miloševića?
Nisu ljudi glasali Slobodana što je lep i pametan već zato što im je nudio ono na šta su već dresirani uz 'biće Juga vaša'.

i bi belaja.
zato svaka šuša može da dođe u Srbiju i da nam zavrće uši. Namestili smo im se na zicer.

doduše oko ovog poslednjeg (rata) jedem govna samo tako. Niti sam učestvovao, niti me je rat dotakao tako da pametujem baš onako salonski.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:48 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

gedza.73
doduše oko ovog poslednjeg (rata) jedem govna samo tako. Niti sam učestvovao, niti me je rat dotakao tako da pametujem baš onako salonski.

Ovo je pošteno rečeno. Svaka čast.
freehand freehand 20:49 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...


doduše oko ovog poslednjeg (rata) jedem govna samo tako. Niti sam učestvovao, niti me je rat dotakao tako da pametujem baš onako salonski.



Greška je što si se ograničio samo na taj poslednji. Mislim, ako je to merilo nisi učestvovao ni u onima pre.
gedza.73 gedza.73 20:49 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Građanski rat je po definiciji haotičan. U njima su oduvek činjeni najveći zločini, tako je bilo i u Vukovaru. Kriviti za sve te zločine isključivo pripadnike JNA, najblaže rečeno, je pogrešno

a zamisli da smo pobedili? JNA oficiri heroji, pripadnici TO junaci, drugosrbijanci najverovatnije pevaju drugu pesmu... dal' su baš s druge strane svi bili zlikovci? ili su samo branili svoje kuće?

Tako isto i u onom ratu nije jedna strana neuprljena a druga najgrđa. K'o što rekoh friju možemo iz tople sobe da budemo pravedni, hrabri i istinoljubivi.
ne dao bog da dođemo u situaciju da to proverimo.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:55 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Kriviti za sve te zločine isključivo pripadnike JNA, najblaže rečeno, je pogrešno


Kao i Vukovar posmatrati van ukupnog kontekta.
Mislim, ove priče, onom jedinicom je komandovao onaj, ovom ovaj, u ovoj nije u onoj jeste bilo zločina, je dobro za egzbicioniste koji žele da istaknu svoje poznavanje sitnih detalja, ali u supštini je nebitno.

U Vukovaru je bila opkoljena kasarna neke vojske.
Zamislimo situaciju da neko opkoli kasarnu američke vojske negde u Americi, da li bi sve spržili ili bi se starali o poštovanju principa srazmerne sile?

Sa te strane napad na Vukovar se može razumeti i opravdati, ali sa druge strane, sa one koja kaže da je JNA tada bila ničija vojska, vojska bez države, sve što je uradila je bilo pogrešno.
Ona jednostavno nije trebala da postoji, a postojala je zbog raznoraznih što istorijskih što tad savremenih katastrofalnih grešaka.

Ta država i ta vojska su jedna velika greška i otud sav ovaj kalmbur od nelogičnosti.
Vojska koja brani svoju opkoljenu kasarnu biva proglašena za okupatorsku i njenim oficirima se sudi, A što je najgore postoje argumenti i za takav rezon.

freehand freehand 20:58 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Od početka sukoba u Vukovaru najbrojnije paravojne jedinice pripadale su Zboru narodne garde.
Da bi zaštitili svoju imovinu i živote, Srbi iz Vukovara su se samoorganizovali i naoružali u srpske paravojne jedinice (sebe su prozvali Teritotijalnom odbranom). Njima su u pomoć prvo pristigli četnici koje je iz Srbije slao vojvoda Šešelj, a onda i drugi. Pripadnici milicije iz Vukovara su se podelili na hrvatski i srpski deo i priključili se svako svojoj strani.
Jedinice JNA iz Osijeka i Vukovara u početku sukoba pokušali su da ih razdvoje i drže na odstojanju.
Kada je sukob eskalirao u otvorenu oružanu borbu, odlučeno je da se sve srpske paravojne jedinice stave pod kontrolu komandi JNA kako bi se sprečila pljačka i zločini.
JNA je bila vojska regrutnog sastava. Njen najveći deo činili su tek punoletni mladići. Teško je i zamisliti da golobradi mladići i ne mnogo stariji komandiri, starešine JNA, mogu kontrolisati zbrdazdola prikupljene dobrovoljce vrlo različitih motiva i profila.

Ovo je previše komotno rečeno. Suština je da su krenuli sukobi provocirani od strane Tuđmanovih i Šuškovih eksponenata, da su ljudi počeli da nestaju u mraku a šefovi policije i po danu a da su blokirane kasarne JNA. Pokušano je sa dogovorima, kad su izbili pravi oružani sukobi sa mnogo mrtvih (Dalj) vojska je konačno stupila u dejstvo. Pregovori i kreni-stani taktika da bi im se dala prilika (pregovorima) z rezultatu su dali da su nagomilavani i ljudi, i oružje u rukama "branitelja" Vukovara a njihovo savladavanje postajalo sve teže bez razaranja i velikih žrtava.
Genijalce koji kmeće voleo bih da čujem u istom tonu danas o Mosulu i Raki.
U borbama oko vukovara (i Osijeka) pretežni sastav jedinica činio je rezervni sastav, i to kako su borbe više odmicale tako sve više od dobrovoljaca obzirom na ogromne probleme sa mobilizacijom. I pored takvog sastava te jedinice nisu činile ratne zločine, sem u dirigovanim medijima.
Tako stoje činjenice.
freehand freehand 21:07 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Tako isto i u onom ratu nije jedna strana neuprljena a druga najgrđa. K'o što rekoh friju možemo iz tople sobe da budemo pravedni, hrabri i istinoljubivi.
ne dao bog da dođemo u situaciju da to proverimo.

Lepo bi bilo da govoriš o sebi.
mala domaća za oslobodioce i Bog da te poživi. Ako nisu Rusi, ali oni svakako ne mogu biti oslobodioci.
gedza.73 gedza.73 21:17 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Lepo bi bilo da govoriš o sebi.


Voleo bih da sam tako siguran kao ti



mala domaća za oslobodioce i Bog da te poživi. Ako nisu Rusi, ali oni svakako ne mogu biti oslobodioci.

šta misliš o, na primer, ideji da napraviš živi štit od civila i pošalješ ih ka neprijatelju koji ih masakrira kako bi dobio na vremenu?
freehand freehand 21:22 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Voleo bih da sam tako siguran kao ti

Pa siguran si, kao i ja. Samo sve suprotno.
šta misliš o, na primer, ideji da napraviš živi štit od civila i pošalješ ih ka neprijatelju koji ih masakrira kako bi dobio na vremenu?

Mislim da trabunjaš sve više, baveći se "zamišljanjem", a onda zaboraviš da "zamišljaš" pa sopstveno zamišljanje počneš da tretiraš kao realnost, i onda se načisto izgubiš..
gedza.73 gedza.73 21:33 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

pa sopstveno zamišljanje počneš da tretiraš kao realnost

pošto retko odgovaraš pričaću sam sa sobom.
Ako u akciji ubiješ jednog Nemca a onda kaznena ekspedicija skupi seljake i strelja njih sto za jednog Nemca da li bi bio spreman da svojim odlukama budeš zaslužan za smrt pet hiljada ljudi?

Ili spališ seosku arhivu, totalno nebitnu okupatorima, a pride ubiješ predsednika sela i njegova dva sina.

Da bi onda druga grupa upala i zaklala sve ukućane čoveka koji je otišao s partizanima jer je bio zaljubljen u mladu partizanku.

Rat sa okupatorima. Koji je koštao koliko civila koliko Nemaca?
mletackibanderas mletackibanderas 21:39 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Prvo trapavo Spirkovski,,( formalno najbrža karijera u JNa a najsporije napredovanje na frontu) , Zatim Panić .. na nižem nivou Biorčević.. ali stvarna komanda išla je preko druge uprave na ćelu sa Brovetom. Kao i sve u JNA to je pre svega bila "morlno politička akcija". Većina jedininica JNA koja je učestvovala u ratu baštinila je tradiciju partizanskih jedinica iz NDH. recimo Brozova pretorijanska garda (1,gardiska brigada je formirana negdje u endehaziji i posljeratna zadaća joj je bila da čuva uzurpiranu vlast gospodina Broza. Inače prije WWII Broz i ekipa su u vukovaru planirali nasilno preuzimanje vlasti u Srbiji , praktično pretorijanci su se samo vratili kući.
Nagrdno pitanje za Filipa, ko je pretorijance poslao na Vukovar kad im je posao bio da čuvaju multipliciranog Broza u Beogradu
freehand freehand 21:41 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

pričaću sam sa sobom.

Dete je dete, trista ili jedno.
Ali i nije, ako to kaže Filip, an primer.
Šljivančanin je komandovao JNA.
Ivan Đurić je bio četnik.
Zločini su činjeni pod petokrakom, a i kokarda je petokraka.
Zamislimo da su pobedili ovi a ne oni.
I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Kako se ne umoriš?
freehand freehand 21:44 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Kao i sve u JNA to je pre svega bila "morlno politička akcija". Većina jedininica JNA koja je učestvovala u ratu baštinila je tradiciju partizanskih jedinica iz NDH. recimo Brozova pretorijanska garda (1,gardiska brigada je formirana negdje u endehaziji i posljeratna zadaća joj je bila da čuva uzurpiranu vlast gospodina Broza. Inače prije WWII Broz i ekipa su u vukovaru planirali nasilno preuzimanje vlasti u Srbiji , praktično pretorijanci su se samo vratili kući.

Gluposti.
mletackibanderas mletackibanderas 21:48 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Pa varvarska opsada Sarajeva je trajala skoro 4 /četiri/ godine. Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u istoriji modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 meseci, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, što je 3 puta duže od opsade Staljingrada

Pa Filipe gradžanine , bosanci sa okolnih planina držali su u gradu u okruženju Srbijance koji su uzurpirali grad, žalosna je činjenica da se država Srbija niti danas nema javne spiskove srbijanaca koji su bili u okruženju bosanskih građana sa okolnih brda. Jebote nisu staljingrad opsjedali "domorodci okolnih brda" i domorodci izbjegli iz grada a branili ga doseljenici iz "Herte"
Sječaš li se pokolja u Dobrovoljačkoj kojim je zapovjedao srbijanac iz Raške oblasti
gedza.73 gedza.73 21:48 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

freehand
pričaću sam sa sobom.


Ivan Đurić je bio četnik.

I tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Kako se ne umoriš?

Ovo neću da ostane nedorečeno. na tvoje
zaključio bi čoek da su jedina dva prava četnika u stvari ovi blogovski četnici.

odgovorio da je takvih četnika bilo puno devedesetih. poput Ivana Đurića i drugih opozicionara.

za Miloševićeve pajtose (poput Bidže i Rake i prikladne pesmice o Hristu i Slobi Komunisti) svi koji nisu bili sa njima su bili četnici, izdajnici, petolokolonaši i strani plaćenici.


freehand freehand 21:50 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

odgovorio da je takvih četnika bilo puno devedesetih. poput Ivana Đurića i drugih opozicionara.

Takoe.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:25 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Nego, nisam hteo o tome. Neprestano pominješ lustraciju i porediš je sa Poljskom, Češkom, itd. I tu me zanima jedan mnogo, mnogo važniji detalj.

Šta imaš na umu kada pominješ lustraciju?


Hoću, neću, hoću, neću..al ipak moram da te pitam.

Profo, iznerviraš li se kad ovako nešto ozbiljno pitaš Filipa, a on odgovori nečim što blage veze sa pitanjem nema?

Mislim, to se sa Filipom redovno dešava, ali mene nekad izludi time.
Nekad mi je i simpatično, ali zna i da iznervira.
nsarski nsarski 22:43 27.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Profo, iznerviraš li se kad ovako nešto ozbiljno pitaš Filipa, a on odgovori nečim što blage veze sa pitanjem nema?


Iznerviram? Pa, kako mogu da se iznerviram sa Filipom, dragim, dragim Filipom.

Ponekad dobijem zračak nade da će nešto u njemu da kvrcne, ali jadna je to nada, ili kako kaže Kafka: Ti imaš malu, majušnu nadu - to, zapravo, i nije neka nada, ali to je jedino to ti imaš. (F.Kafka - Zamak)

Ne, zaista se ne nerviram, pre bih rekao da mi je zabavno u antropološkom smislu. Čovek je fenomen.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:30 28.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

hoochie coochie man
Ta država i ta vojska su jedna velika greška i otud sav ovaj kalmbur od nelogičnosti.

Ta država je, po svim međunarodnim sporazumima i međunarodnom pravu, osnovana, postojala i funkcionisala više od sedam decenija. Za Srbe preko Drine i Save nije bila greška, već dosanjan i ostvaren vekovni san da žive u istoj državi sa Srbima iz Srbije. Da je bila zaista greška lako bi se devedesetih raspala. Ali baš zato što je narodima koji su je stvorili, ne samo Srbima, bila potrebna kao zajednički geografski, ekonomski, jezički i kulturni prostor, proliveno je toliko krvi u njenom rasturanju u poslednjoj deceniji XX veka. Čak je i najveća vojna sila u istoriji čovečanstva, NATO, morala da se uključi.
freehand freehand 14:33 28.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

Čak je i najveća vojna sila u istoriji čovečanstva, NATO, morala da se uključi.

Na kraju otvoreno i direktno. Od početka planski, organizaciono, obaveštajno i propagandno.
Odnosno od momenta kad je doššao momenat da se i saveznici iz NATO uključe.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:40 28.10.2017

Re: Kao lakmus papir...

I ja volim svoje selo i ovu pesmu:



Ali, hebiga, ponekad se mora gledati i malo šire.
marco_de.manccini marco_de.manccini 12:56 27.10.2017

као и Емир, верујем у ефикасност метафоре

Нешто сте помешали ти и Бојан, његов наслов је "најгори филм на свету", а ти си поставио линк на Лептирицу.

Иначе, Херта је небитна, а Милошевић јесте ђубре најгоре сорте, попишам му се испод липе, метафорички.
tasadebeli tasadebeli 14:41 27.10.2017

Re: као и Емир, верујем у ефикасност метафоре

marco_de.manccini

а ти си поставио линк на Лептирицу.




Не, него на млин. Који меље.

А кажу да се вампири окупљају око воденица. Које имају млин. Који меље.


Mogao sam videti kako Kazimir, odjednom smračen i uplašen, odnekud pruža klešta.
Drakula se naže prema peći, te mu stara austrijska kaciga umalo ne pade s lobanje. On
kleštima zgrabi nešto nalik na žezlo.
S gudalom u desnoj, s kleštima i vrelim gvožđem u levoj, s pogledom koji kao da je živeo u
svetu drukčijih stvari i ljudi, izgledao mi je gotovo nestvaran. Da sam znao da će mi baš on
okrenuti ceo život naopačke, gledao bih ga pažljivije i duže. Ovako sam jedva stigao sebi da
kažem da sam se suočio s karpatskom krvopijom. Budak mu je davao nekakav znak, šaputao
mu zatim.
Drakula se sav napregnuo, stegao usne, namrštio. Tad mu se oko očnih jama napravilo
bezbroj dubokih, plesnivih bora. Zelene kraste su mu otpadale dok se s vrelom konjskom
potkovicom primicao Marašu.
Držeći isperd usana i nosa duvankesu i otmene rukavice od kože nalik na jelenju, mirišući
ih, ljubeći raspeće i crnu svoju sveščicu, Budak upita Maraša, poslednji put, reče, da li je
speman da nasrne na JAT. Vezani Niko odmahnu glavom, tako da mu tanak mlaz krvi iz
krajeva usana poteče, s obe strane, niz vrat.
„Drino, krvava vodo!“ jeknuo je Drakula i vrelu potkovicu, koja je činila početno ustaško
slovo, svom snagom levice i preostalog tela, što se za njim i njegovim kleštima naglo, pritisnuo
Marašu na prsa: „Izgubljeno je na tebi sve sem prokletstva, Drino krvava reko…“
Avetinjski krik ispunio je memljivu prostoriju. Nikovo telo se grčilo. Zvečali su okovi na
njegovim nogama. Ruke su mu se trzale. Zasmrdeli su: krpe. Spržena koža, meso. Foretič i
Dazlina uzeli su iz Drakuline levice klešta, s njima i potkovicu, prekrstili se nad njom i negde je
iza peći skrili. Samrtnički bledi, Budak i Brekalo su se takođe krstili.
Gledao sam kako Josef-Franz, tako mora da se zvao pobeđeni s Drine i iz Galicije, svečano
prilazi telu što se dimilo. On stade mirno. Plakao je i suze su mu bile zelene, kako biljne. Dok
se saginjao i u čelo ljubio Maraša, škripali su mu stari, drveni zglobovi, proteze pod
kabanicom. Odlazeći prema crnom, starinskom, daščicama okovanom austrijskom koferu
nešto je na jezicima Karpata, Transilvanije i Erdelja govorio. Mislim da su to bile kletve.
Prokljinjao je Južne Slovene i dok je ulazio u svoj najdraži i najkomotniji kofer. Foretiću i
Dazalini najteže je bilo staviti pokretnu skelu desne Josef-Franzove ruke, položiti je uz
kabanicu i gudalo. Gledao sam zatim kako se, ležeći na boku i prikupljenih nogu, od
nezadoovljstva i besa trese. Kao pravi vampir kija, kašlje, na sve svoje otvore pušta šumove i
smradove. Foretić i Dazlina vično su spustili poklopac. Kofer su njih dvojica odnosili iz
mučilišta, na kocu koji se uvijao.
„Niko Masraš, sad si ponovo označen i opet naš!“ šaputao je Budak, rukavicom dodirujući
svoju žrtvu po temenu.
„I tu krunu, sine, najlepšu i najomraženiju među krunama, nosićeš kroz svet, koji nas ne
shvata, dokle god budeš živeo!“
„Neću život s takvom krunom!“
Budak je, kao i Josef-Franz, ljubio Maraša u ćelo. Tako mu je čestitao časne, govorio je,
rane, kao i ulaz u redove probranih i proganjanih. Onda mu je odgovarao glasom koji nije bio
bez neke, činilo mi se, izopačene dobrote:
„A sad se smiri, mali moj Niko! Mene, starca, pusti da nahranim svinje, koje zora i tvoj plač
bude! I ne zaboravi poručiti svima koje budeš susreteo da će tako biti krunisan svako ko
ponizi rimokatolički krst, odgurne ustašku bombu, vrati nož iz Jasenovca!“
Brekalo je odvezivao Nikove ruke. Foretić i Dazlina stajali su na vratima mučilišta, koja su
vodila u jednu od dvorana sa svinjama. Otud su se čuli Josef-Franzov kašalj, roktanje, violina.
Njih trojica su Maraša nosili.
Budak nam je osvetljavao put. Probijali smo se kroz špalir sad sasvim budnih svinja, išli
gredama, slušali Nikovo ječanje koje je, dok smo se primicali svom oboru, prelazilo u ropac.
Polagali su nas u slamu. Budak je pazio da mu ne ispadne Priručnik. Njih trojica su uzdisali
kao da im je bilo dosta svinjske pare i Drakulinog muziciranja, negde pod svodom dvorca.
Bilo mi ih je žao. Ne znam ni kako, ni zašto. Budak mi je uz smešak, koji je ličio na bolestan grč
usana, s praga poručivao: „U ovoj svesci si i ti. Ceo ti. Svi mi!“
„Svi vi!“ zaurlao sam. „Vi, ne mi!“
Okovi su mi stezali gležnjeve. Da li su me čuli, pitao sam se, gledajući ih kako odlaze. Bio
sam nepomičan. Ne znam da li su mi drhtale ruke, ali sam bio siguran da sam za njima vikao:
„Sifilis!“ Oblivao me znoj. Razdiralo mi se srce, ne od straha od onog što me je u fantomovoj
svinjskoj razvalini očekivalo, već od žalosti za Nikom Marašem.

Черевићан Черевићан 14:02 27.10.2017

Лисица је ловац исто

Ulaz za književno veče je besplatan

сред свеопштих недорека, дерта,
док клацкамо вагом људских части
к'о кец на elevеn, frau Miler Herta,
суну... заталаса ... узавреле страсти
milanb milanb 14:29 27.10.2017

Re:

Када ће већ једном да доведу у Београд све Кушнере, Анри Левије, Херте Милер, да они лепо скину гаће и колективно изврше велику нужду по нама Србима, и да нам објасне какви смо, и да једном завршимо са тим.

Filip Mladenović


Kao da je to bombardovanje (inače takodje zločinačko) došlo bez IKAKVOG povoda i razloga. Kao da pre toga nije bilo zločinačkog razaranja Vukovara, višegodišnje varvarske opsade Sarajeva i Bihaća, gnusnih ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu i Metohiji, i najzad zločina prema sopstvenom, srpskom narodu, koje su tokom devedesetih počinile srpske tajne službe (najpoznatiji primeri: 14. decembra 1998. godine ubistvo šestorice i ranjavanje 15 mladića u kafiću "Panda" u Peći i likvidacija novinara Slavka Ćuruvije 11. aprila 1999.).

Naravno da je bilo ne malo protivnika Miloševićevog zločinačkog režima, medju kojima je i moja malenkost. Ali, priznajmo već jednom da smo bili u manjini!!! Većina Srpkinja i Srba je od 1987. do kraja devedesetih IPAK podržavala ovaj nakazni režim!


Обичне глупости.

Ратни сукоби у Хрватској и БиХ не могу бити повод за агресију НАТО на СРЈ 1999 године.Милошевић је почев од почетка 1992 године био врло кооперативан према западним центрима моћи, препустио је Крајину Хрватској 1992 године(разоружавање и демобилизација српских снаага у Крајини), формирао је 1992 године СРЈ (без Републике Српске и Крајине), 1993 године је увео санкције Републици Српској и 1995 године ставио под контролу руководство РС и закључио Дејтонски споразум, по диктату западних сила.
Након тога Милошевић је постао тзв."фактор мира и стабилности".

Заиста је невероватно да неко разуман може повезивати деловање "фактора мира и стабилности" 1992-1995 године са агресијом 1999 године.


Ribozom Ribozom 14:56 27.10.2017

trol je i mihajlovic i episkop i abortus

Ja sam pre neki dan testirao moje kolege na poslu pitanjem: Da li je Bob Dilan primio Nobelovu nagradu za knjizevnost. I posto se ovde tr(ol)uje narod bez prestanka skoro su svi odgovorili da jeste.
Znaci Dilan je lepo ispreskakao Nobelov komitet (za knjizevnost), i kako ne bi izgubili smisao i ugled, u medijima su iznosili razne lazne informacije, da su gradjani na kraju pogresno informisani.

Koliko sam uspeo da propratim i za ubistvo Kenedija, pokusava se ostaviti dojam da su krivi Rusi, ili jos bolje Butin (najnovijim otvaranjem CIA fijokom)

Nemci i jos po neki u Evropi skoro da misle da su im dede nacisti bili OK, a kad malo zagrebes dublje stra' da te u'vati.

Mene je najvise stra' od ovih nasih.
Primetio sam da kada se vlasti obracunavaju sa svojim gradjanima (pa makar oni i bili kriminalci) puno botova koji troluju kriminal vlasti u saradnji sa UDBOM i EU .

tasadebeli tasadebeli 15:10 27.10.2017

Херта или Хелга?

За кога ћемо гласати?

Хабензи цимер фрај?

Или ипак ни Херта ни Хелга, него свиња по имену Јозефина, аустроугарска свиња судбине, која прождире одсечене људске палчеве са шака?





tasadebeli tasadebeli 15:26 27.10.2017

Успут

Filip Mladenović


blogov_kolac




Фићо и Блогов коче, вас двојица знате да је Херта Милер ћерка СС официра из Другог светског рата?

Шта ћемо са њеним татом?

Да га рехабилитујемо?

Па да кренемо онда на протесте против ревизије историје и рехабилитације српских ратних злочинаца?


korisnickoime-1 korisnickoime-1 16:57 27.10.2017

Re: Успут

Da, mislim da Hertu treba streljati zbog greha njenog oca.

tasadebeli tasadebeli 19:51 27.10.2017

Re: Успут 1

korisnickoime-1
Da, mislim da Hertu treba streljati zbog greha njenog oca.




Да, мислим да младим Србима који су се тек родили почетком деведесетих (сада имају 25-30 година), као и свима онима млађима треба још једно 2000 година набацивати кривицу за грехе њихових очева.

Као што је то урадила пре неко вече госпођа Херта Милер изазвана Мартенсовим питањима која јој је он постављао ко зна за чији рачун.

А Херти би свакако требало одузети ту Нобелову награду да не би својим поступцима девалвирала вредност те награде коју она има у очима савременог човечанства.

(И да на тај начин у очима тог човечанства Нобелова награда за књижевност добије исти онај лицемерни ореол који има и Нобелова награда за мир која се додељује америчким председницима и њиховим подгузним мувама.)

Јер ако већ није довољно обавештена као што то није био својевремено ни Гинтер Грас, Херта Милер је барем могла да ћути или да отворено каже да постоје и ствари о којима она нема појма.

А не да дође у малу балканску забит (из њеног угла гледано) у којој је њен отац починио многе злочине и да онда наступи као свезнајући интелектуални гуру проповедајући другима о кривици.

У мом селу у тој малој балканској забити се на такво понашање некога каже обично:

" 'Ајде, покриј се ушима и ћути!"
tasadebeli tasadebeli 19:53 27.10.2017

Re: Успут 2

korisnickoime-1



Ти знаш да је госпођа Милер Немица рођена у Румунији? И да је у Темишвару завршила студије језика и књижевности? И да је тек у својој 35. години живота, а само две године пре пада Чаушескуа, емигрирала у Немачку?


Могла је, рецимо, уместо тог злонамерног паламуђења и просеравања о "српској кривици на вјеке вјекова" (тј. док то одређени геостратешки интереси захтевају) макар да искаже захвалност својим домаћинима што су пре толико година први преносили слику у свет о свргавању и стрељању њој толико мрског диктатора Чаушескуа што је била само прва епизода сапунице зване "Пад Берлинског зида и Источног блока".

На жалост, госпођа Милер нема у себи чак ни толико људског и интелектуалног поштења да призна да је једна телевизија, и то у доба "владавине Милошевића Србијом, још једног мрског диктатора као што је то био и Чаушеску" активно учествовала у обарању тог режима због којег је она емигрирала у Немачку.

Преврат у Румунији је био 1989, а Осма седница Савеза комуниста Србије 1987. што се и рачуна као почетак апсолутне и неограничене моћи овог нашег "балканског сатрапа".

Дакле, у време "најгоре диктатуре у Србији" (из угла Филипа Младеновића гледано), Телевизија Београд активно учествује у обарању Чаушескуа преносећи слику целом свету.

Занимљив посупак за једног диктатора којем се спремала иста судбина као и Чаушескуу, зар не?

О учешћу српских и југословенских безбедносних структура у свргавању Чаушескуа не бих овај пут.

Па зарад свега тога, госпођа Херта Милер је могла макар да покаже мало захвалности и уместо да игра своју малу прљаву и нечасну улогу која јој је додељена у одржавању бесконачног мита о искључивој српској кривици за распад СФРЈ, могла је да прича о ономе у шта је очигледно много боље упућена, о обарању Чаушескуа у Румунији.

Треба само мало повезивати ствари, што каже Макса разликовати узроке од последица, и то би онда могло свакоме да буде јасно.

И, наравно, не ослањати се на пилеће памћење на које медији и рачунају спинујући нам не само историју, него чак и оно што смо сами проживели, спинујући нам наше животе зарад "интереса центара моћи у свету у којем живимо".



tasadebeli tasadebeli 20:53 27.10.2017

Re: Успут 3

Због свега горе наведенога, госпођа Херта Милер од сада за мене више није књижевница добитница Нобелове награде за књижевност Херта Милер, него само још једно ментално заостало дете из инцестуозног брака аустроугарског вампира (Eнглези и Амери кажу undead, зар не?) и црне крмаче судбине Јозефине као што су то, рецимо, и хрватске усташе, немачки нацисти, италијански фашисти и остали са чијим духовним следбеницима Срби, на жалост, и дан-данас имају посла.


Budak i Marković bili su ispred dvorca. Sipala je kiša. Pre nego što Budak reče da mu je Efrojim Jankelevič Frumkin, od sramne nemačke kapitulacije, 1945, tek deseti ili jedanaesti, jubilarni Židov, Marković se osvrnu i u jednoj od sobica starog i oronulog zdanja, oko kog su se sustizali i mešali svinjski i pseći smradovi, spazi sveću kako gori.

Josef-Franz stajao je pokraj sveće. Činilo se da je čelom i nosom upirao u okno, a nije. Na sebi nije imao ni stare austrijske kacige, ni kabanice, te je izgledao sitan i bez snage, kao neko ko će s naporom preživeti 10.IV 1971. Gole grane udarale su u okna prozora, vetar je povijao plamen sveće, te se na zidu ocrtavala njegova senka, velika kao pokretna skela u malom.

Marković ga je gledao čitav trenutak, sleđeno ali, začudo, bez mržnje. Josef-Franz primicao se prozoru, pozdravljao ih tako. Markoviću je tek sad bilo jasno da Drakula u naručju nije imao ni grumen uglja, ni crno prase, s kojima je često viđan, već da je crna i po rubovima osvetljena gromada mraka bilo njegovo staro, ranjavo, iskrivljeno telo.

Iza njega videle su se police s knjižurinama, s debelim Kalenđarima, vagama, bocama, zemljanim posudama. Iza sveće, i tamo gde je Josef-Franz do časak pre stajao, nazirao se starinski globus, nešto nalik na kup muzejskih pušaka s bajonetima, polomljeni krstovi ko zna s kojih i s čijih humki. I baš u
trenutku kad Budak reče Markoviću da je „rekord“ dobro zagrejan, Josef-Franz, iz polumraka, zdravom levicom podiže vioUnu i namesti je. Drvenu desnu ruku ispružao je pažljivo, kao da je bila samo povređena. Zatim je gudalom prevlačio po stranama, prosipao zvuke i njima lelujao plamen sveće.

Roktale su svinje, psi besno skakali uz svoje kolje. S nekog dalekog zvonika oglašavala se mokra ura. Jeka je od fantomovog dvorca dolazila odozdo, s maglom. Za zvonom, iznenada, kao s drugog sveta, sa slobode, telefon, na čije ujednačene i prozukle pozive niko nije odgovarao. Opet je mlatilo zvono planinske crkve. Pakleno je zaudaralo sa svih strana.

Pomerala se šuma, nadvijali se zidovi, tle pod nogama je bilo bez ikakve čvrstine, te se moglo potonuti.
Stari majstor je muzicirao. Markoviču se učini, prvi put otkad je u svinjskoj razvalini, da mnoštvo žica, kablova, antena i veza vodi u odaju sa svečom, gnjilim uniformama i kosturima, te da violinista zelenog lica i biljne krvi više nije ni sam, ni proklet, i da je baš s tom i takvom svirkom, u ovo doba noči i godine, bio u najčvršćoj vezi s čitavim svetom Josefininih čudaka, s kojima on, Marković, nikako nije mogao da se složi.

„Ašmadaj!“ reče u sebi Marković, seti se Josefine i podiđe ga jeza; onda pomisli na Frumkina, koji mu je još u Münchenu govorio da se đavo, posebno njegov kralj, Ašmadaj, pojavljuje čas u živim, a čas u mrtvim stvarima, a ponajčešće u životinjama boje ugljena:

„Zbogom za sva vremena, Josef-Franz, najčudniji od svih Drakula, zbogom! Želim da te stigne glogov kolac!“


Filip Mladenović Filip Mladenović 20:31 27.10.2017

Prosto je neverovatno...

koliko trikova, zamena teza, verbalnih akrobacija, laži, samoobmana, insinuacija... koriste pojedini blogeri kako bi izbegli, potisnuli, sakrili, zakopali... notornu istinu koju je 23. oktobra 2017. na sceni, kakva simbolika, Jugoslovenskog dramskog pozorišta u prestonici Srbije izrekla književnica Herta Miler:

"...Kosovu i Bosni je naneto toliko zla. To je bio taj grozni nacionalizam. Bila sam prestrašena. Nisam očekivala od zemlje kao što je Jugoslavija, koja je za nas u ono vreme bila poluraj, da u njoj eksplodira nacionalizam. Ali ova zemlja je sama sebi nanela zlo i patnju. Srbi su sami sebi naneli zlo... Ko u 9 godina vodi četiri rata i ko tako pragmatično gradi groblja kao gradove, on se ne može stići rečima..."

Što se tiče odnosa Herte Miler prema svom ocu, njene rečenice su pouka za sve one koji su podržali zločinački režim Slobodana Miloševića: "..."Moj otac je bio u SS jedinicama... Ja nisam svoj otac, ali sam uvek imala potrebu da se izvinjavam zbog toga."
freehand freehand 20:46 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

koliko trikova, zamena teza, verbalnih akrobacija, laži, samoobmana, insinuacija... koriste pojedini blogeri kako bi izbegli, potisnuli, sakrili, zakopali... notornu istinu koju je 23. oktobra 2017. na sceni, kakva simbolika, Jugoslovenskog dramskog pozorišta u prestonici Srbije izrekla književnica Herta Miler:



Edit: zaboravih komentar. Dakle - Filipe, ne seri.
neko je morao da bude prvi kome sam na blogu ovo rekao.
tasadebeli tasadebeli 21:07 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Filip Mladenović

Jugoslovenskog dramskog pozorišta u prestonici Srbije izrekla književnica Herta Miler



Које се још увек зове Југословенско драмско позориште. У престоници Србије.

Само да приметим тај мали детаљ који није уопште небитан.


On (Иван Ивањи - прим. Тасина) napominje da je publika bila sjajna jer niko nije ni pokušao da uvredi Hertu Miler.

"Njene provokacije nisu uspele da izazovu publiku na prekid tribine, a u sali je bilo prisutno blizu 600 ljudi. Jako sam ponosan na to", istakao je Ivanji.
tasadebeli tasadebeli 21:10 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

freehand





А да ли ти сада разумеш ко је заиста, суштински, убио Ђинђића? (Да, баш тако, убио.)

Не ко је повукао обарач, то сви знамо.

Него ко га је суштински убио међу Србима?

Поздрав од Тасе љотићевца и љушићевца...
freehand freehand 21:12 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

А да ли ти сада разумеш ко је заиста, суштински, убио Ђинђића? (Да, баш тако, убио.)

pa nije nam svima dato da uđemo u suštinu. :(

Edit: mada sam ovo zbog Filipa stavio, koliko da vidim šta on kaže.
tasadebeli tasadebeli 21:15 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

freehand
А да ли ти сада разумеш ко је заиста, суштински, убио Ђинђића? (Да, баш тако, убио.)

pa nije nam svima dato da uđemo u suštinu. :(



Извини, ти знаш да ја не умем без едита...

Тако да јхе ово едит на претходни коментар:

Ђинђића је убио аустроугарски вампир са својом црном крмачом Јозефином.

Као и краља Александра у Марсеју, као и Роловића у Шведској, као и...

То сам само хтео да додам... Да не ширим даље, разумео си ме.

А хвала ти што си ово ставио. И да није због Филипа.
freehand freehand 21:19 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Ђинђића је убио аустроугарски вампир са својом црном крмачом Јозефином.

Ma kakvi. Svi smo mi po malo ubili Đinđića, kao ideju i kao čoveka. Srbi su ga ubili, kolektivno. Oni što su ga mrzeli, oni što ga nisu prihvatali i oni što ga nisu sačuvali. Svi zajedno.
tasadebeli tasadebeli 21:28 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

freehand

Ma kakvi. Svi smo mi po malo ubili Đinđića, kao ideju i kao čoveka.



Између осталих и ми, Срби, сви колективно.

Зато што зарад сопственог комфора пристајемо на суживот са вампирима и црним крмачама.

Беше оно Шарски једаред испричао како је један његов буразер, када су причали о свом деди сећајући га се какав је то био човек, рекао:

"Какве смо ми данас пичке!"

Е, баш тако...

Човек је у праву када то каже какви смо ми данас у односу на те своје претке који нису пристајали на то на шта ми пристајемо окрећући главу и правећи се да не видимо то што је ту, поред нас.
freehand freehand 21:32 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Човек је у праву када то каже какви смо ми данас у односу на те своје претке који нису пристајали на то на шта ми пристајемо окрећући главу и правећи се да не видимо то што је ту, поред нас.

Ovo nisam rekao ja, ovo je rekao Tasadebeli.
Da ne bude posle da sam ja vređao kolege blogere..
mlatisa mlatisa 21:50 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Човек је у праву када то каже какви смо ми данас у односу на те своје претке који нису пристајали на то на шта ми пристајемо окрећући главу и правећи се да не видимо то што је ту, поред нас.


Слажем се са овим. Пре су људи са ових простора због идеала ишли у грађански рат у Шпанији. Сада је тако нешто незамисливо и то не зато што нема грађанског рата у Шпанији, Богу хвала!

Можда зато што су основне јединице друштва атомизиране скоро до краја?

freehand freehand 21:51 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Слажем се са овим. Пре су људи са ових простора због идеала ишли у грађански рат у Шпанији.

I sad bi pola bloga išlo. Dve trećine od toga na strani Franka.
Filip Mladenović Filip Mladenović 22:19 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Zorana Djindjića je ubila država Srbija.

Zločinačka, nacionalistička, šovinistička, konzervativna, popravoslavljena, podmukla, nelustrirana...

U simboličnom smislu, Zoran Djindjić je poslednja žrtva nacional-socijalističkog, zločinačkog režima Slobodana Miloševića.

Evo još malo Herte Miler sa scene Jugoslovenskog dramskog pozorišta:

"...porodica Milošević takođe živi u Rusiji i da to govori o relacijama.
Putin ih rado prima. To je prilično prevaratnska pozicija."
tasadebeli tasadebeli 23:05 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

freehand
Човек је у праву када то каже какви смо ми данас у односу на те своје претке који нису пристајали на то на шта ми пристајемо окрећући главу и правећи се да не видимо то што је ту, поред нас.

Ovo nisam rekao ja, ovo je rekao Tasadebeli.
Da ne bude posle da sam ja vređao kolege blogere..








Оптужићемо Шарскијевог буразера, њега ионако баш брига шта то ми овде ћакуламо...
tasadebeli tasadebeli 23:09 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

mlatisa

Можда зато што су основне јединице друштва атомизиране скоро до краја?



И мени је то питање једно од кључних.

Зато свако мало и давим на Блогу са видовима комуникације данас, лингвистиком и друштвеним мрежама итд.

И како је савремена комуникација убила оно res publica на чему друштво треба да подстоји...

Сами смо себе изгледа угушили тиме...
tasadebeli tasadebeli 23:14 27.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

freehand
Слажем се са овим. Пре су људи са ових простора због идеала ишли у грађански рат у Шпанији.

I sad bi pola bloga išlo. Dve trećine od toga na strani Franka.


Не претеруј... Са те поменуте две трећине.

Што си таки песимиста?

Има тога, није да неима, али не претеруј...

Пре бих рекао да две трећине Блога има конфузију у глави од толике какофоније у медијском простору, а још увек се нису људи научили да селектирају информације, издвоје оне битне и одбаце оне небитне.

Овај пост није само пост о изјави једне Херте Милер )она је то што рекох да јесте и ништа више), него и пост о српском медијском простору и културној сцени уопште.
c_h.arlie c_h.arlie 07:45 28.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

mlatisa
Човек је у праву када то каже какви смо ми данас у односу на те своје претке који нису пристајали на то на шта ми пристајемо окрећући главу и правећи се да не видимо то што је ту, поред нас.


Слажем се са овим. Пре су људи са ових простора због идеала ишли у грађански рат у Шпанији. Сада је тако нешто незамисливо и то не зато што нема грађанског рата у Шпанији, Богу хвала!

Можда зато што су основне јединице друштва атомизиране скоро до краја?


I opet će, ako bude sreće.
Šalim se, ovo je samo zbog rime.
No, moglo bi stvarno, kako je krenulo u Španiji, da razne belosvetske komunjare ponovno idu 'stazom predaka' u Španiji - kako bi pomogli napaćenom španskom narodu i bla, bla, bla.
freehand freehand 08:25 28.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

Filip Mladenović
Zorana Djindjića je ubila država Srbija.

Zločinačka, nacionalistička, šovinistička, konzervativna, popravoslavljena, podmukla, nelustrirana...

U simboličnom smislu, Zoran Djindjić je poslednja žrtva nacional-socijalističkog, zločinačkog režima Slobodana Miloševića.

Evo još malo Herte Miler sa scene Jugoslovenskog dramskog pozorišta:

"...porodica Milošević takođe živi u Rusiji i da to govori o relacijama.
Putin ih rado prima. To je prilično prevaratnska pozicija."

Mani se spinovanja, Mladenoviću.
Molim te za komentar Đinđićevih reči koje si video.
A onda možemo da pretpostavimo šta bi i gospđa Miler rekla o tome.
mlatisa mlatisa 14:33 29.10.2017

Re: Prosto je neverovatno...

No, moglo bi stvarno, kako je krenulo u Španiji, da razne belosvetske komunjare ponovno idu 'stazom predaka' u Španiji - kako bi pomogli napaćenom španskom narodu i bla, bla, bla.

I hoće, ali ovaj put fašisti a ne komunisti.

LINKLINKLINK Iz Ukrajine kreće bataljon "da smiri Kataloniju"
korisnickoime-1 korisnickoime-1 23:41 27.10.2017

Re: Успут

Gospodine tasodebeli.

Sada videh da ste na moju jednu recenicu postavili jakooo duuuug kometar. Dozvolite mi da primetim da ne postoji, koliko ja znam, nikakva korelacija izmedju duzine komentara I njegove tacnosti.

Zlocini su postojali. I kako vreme prolazi izgleda sve lakse reci da nisu. Ali su postojali.

Ja razumem vasu potrebu da ih negirate jer je skoro neverovatno da su ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da ih pocine.

Ali jesu.

Znam da je za vas to neprihvatljiva tvrdnja ali to je ne cini ni malo manje istinitom.


A zasto je Slobina tv prenosila takozvanu revoluciju u Rumuniji pitajte Dacica I Vulina. Oni znaju.
tasadebeli tasadebeli 00:00 28.10.2017

Re: Успут

korisnickoime-1

Zlocini su postojali. I kako vreme prolazi izgleda sve lakse reci da nisu. Ali su postojali.



Можда Вам је промакло, драги Корисниче наших услуга, али нисам ја ни рекао да злочина није било.

Цитирам шта сам то рекао одмах у првој реченици, нисте ни морали да читате тако дуге коментаре, били они истина или не:

Да, мислим да младим Србима који су се тек родили почетком деведесетих (сада имају 25-30 година), као и свима онима млађима треба још једно 2000 година набацивати кривицу за грехе њихових очева.


Дакле, знамо ми да је злочина било.

Али да ли треба да нам дође у Београд ћерка једног СС официра која је ипак у мрској диктаторској Румунији Чаушескуа стекла највише образовање које би јој можда у Немачкој оног времена било недоступно (мада не верујем с обзиром на породично порекло) да нам их набија на нос?

И да је угосте људи који су помогли њеној домовини да се ослободи диктатуре. Додуше, она је две године пре тога побегла у свој фатерланд, али домовина је ипак домовина. Поготово ако је на таквом месту и положају као што је то Румунија.

Не мислите ли да је то лицемерје над лицемерјем?

Шта то Срби, у ствари, онда треба да буду по Херти Милер, Михаелу Мартенсу и онима који их подмећу Србима на једној од културних манифестација која је Србима заиста значајна, а верујем да она има одјека и ван Србије?

Шта се очекује од Срба?

Да пристану на улогу медијских Јевреја 21. века? Да на њих Европа гледа као што је та иста Европа у средњем веку гледала на Јевреје?

Ja razumem vasu potrebu da ih negirate jer je skoro neverovatno da su ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da ih pocine.

Ali jesu.

Znam da je za vas to neprihvatljiva tvrdnja ali to je ne cini ni malo manje istinitom.



Ово је сада већ понављање једно те истог што сте већ рекли у првој реченици коју сам горе и цитирао.

Морам да Вам кажем да понављањем једно те исте мантре хиљадама пута и деценијама та мантра неће постати истина. Барем неће постати једина и искључива истина у коју треба сви да верују.

Додуше, хер Гебелс није мислио овако као ја.

Но, то не мења чињеницу да понављањем једно те исте мантре она никако неће постати искључиви приступ једној теми.

Поготово ако је та тема грађански рат у једној земљи.


A zasto je Slobina tv prenosila takozvanu revoluciju u Rumuniji pitajte Dacica I Vulina. Oni znaju.



А зашто их не питате Ви?

Можда ће Вама пре одговорити на питање?

Мене они ионако не воле.

Нису ме никада ни волели.

Ни ти Милошевићеви, ни ови постмилошевићеви од 2000. на овамо.

Све у свему, драги мој господине Корисниче наших услуга, ја сам Вам у овој Србији једно невољено дете откако сам се родио.

Што би рекли мудри људи, то само мајка може да воли и нико више...

П.С. -
jakooo duuuug kometar


Три коментара, господине Корисниче, три!






И у њима је много тога речено о Херти Милер и њеном животу пре добијања Нобелове награде за књижевност што овде нико није споменуо.


Знам да сам већ досадио и богу и људима са овим клипом, но опет рачунам, ако могу поједини блогери неуморно да понављају по рецепту хер Гебелса неке мантре о искључивој српској кривици за грађански рат у бившој Југославији, могу ваљда онда и ја да качим овај клип до изнемоглости...

Згодан је и као илустрација за ово обраћање Херте Милер са њених светих нобеловских висина једној нижој раси балканске сељачије и чобаније у Југословенском драмском позоришту у престоници Србије...



Filip Mladenović Filip Mladenović 01:59 28.10.2017

Re: Успут

Opet visi pitanje u vazduhu: mene kao Šumadinca, rodjenog Beogradjanina, unuka Živote Mladenovića, koji je poginuo na Solunskom frontu, sina Miloja Mladenovića, koji je ranjen na Sremskom frontu, zanima kako je moguće da su (ne)ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da počine toliko ratnih zločina i tako monstruoznih!?
alselone alselone 05:57 28.10.2017

Re: Успут

Filip Mladenović
(ne)ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da počine toliko ratnih zločina i tako monstruoznih!?


Cekaj Filipe, sitni politikantu, tu sam te cekao i znao sam da ce ti se nakaradna logika na sledecem blogu razbiti kada bude rec o nama. Znaci Srbi su cinili monstruozne ratne zlocine?

Ni na ovo ne reagujes?

Srbi su sami sebi naneli zlo...


Sad nema "podrzavaoca rezima Slobodana Milosevica", je l? Nego Srbi generalno?


Eeeeeee moj ti.
tasadebeli tasadebeli 07:51 28.10.2017

Re: Успут

Filip Mladenović

mene ... kako je moguće da su (ne)ljudi iz naroda sa tako svetlom istorijom mogli da počine toliko ratnih zločina i tako monstruoznih!?



Чекај, Филипе, па сам си себи одговорио на питање начином на који си поставио питање.

Чим си поставио опозицију људи:народ.

То су ипак различите категорије, односно концепти, и у филозофском и у психолошком и у социолошком и у политичком и историјском и културном и било ком другом смислу и много зависи одакле се посматрају.

Шта мислиш, да ли Херта Милер поставља себи исто питање као и ти питајући се како је могуће да је један народ Гетеа, Шилера, Хегела, Канта, Вагнера (?), Ничеа (?),... могао да систематски побије 6 милиона припадника једног прокаженог народа и ко зна колико још милиона припадника других народа објашњавајући то себи "научним" теоријама и "филозофским" концепцијама стварности?

Претпостављам да чак и госпођа Херта Милер, ако себи поставља то питање о народу из којег потиче, одговор налази у оној речи у курзиву коју сам ја сасвим намерно у овом питању манипулантски употребио.

И ако већ причамо о монструозности злочина, не чини ли ти се да је оно прецизно, типично "немачки", статистичко пребројавање до довољног броја за Коначно решење ипак најмонструозније од свега што смо до сада видели у историји човечанства?














tasadebeli tasadebeli 08:07 28.10.2017

Re: Успут - Кућна анегдота

Filip Mladenović



И 'ајде да пробам у овом тмурном тренутку расправе да те мало насмејем једном анегдотом из моје куће коју сам већ причао на Блогу, али ти је можда промакла...

Има везе са начином на који ти користиш израз народ не узимајући у обзир све историјске, културолошке, традиционалне и остале оквире... О датом историјском контексту у којем се нешто догађало, са свим узроцима и последицама и да не причамо. То ти је потпуно страно када ти кажеш српски народ.

Наиме, моја жена је једном осмином Немица, тј. једна прабаба јој је Немица из Славоније рођена у Осијеку у доба К унд К.

(Дакле, нешто попут Херте Милер рођене у Румунији. Само је ова рођена у Румунији Чаушескуа као и м и што смо рођени у Титовој Југославији.)

Елем, пред сваку нову годину у нашој кући се води исти дијалог. Моја жена каже да треба да окитимо јелку. Доћи ће нам деца из фамилије, па да се радују када делимо поклоне итд.

На то, наравно, ја почнем да гунђам јер ту јелку треба купити, па тражити украсе негде у подруму, па после вадити из табана иглице од јелке које отпадају, а ти станеш на њих...

И у том гунђању ја обавезно кажем оно што су и моје деде, један Шумадинац, други из Ниш, говорили:

"Не долази у обзир јелка! То је швапски обичај!"

"Али, Сале," увек на то има спреман одговор моја жена, " моја прабаба је била Немица!"

"Па шта? И мој прадеда био српски комита из Јужне Србије, па те не терам да држимо турске главе у прозору за нову годину!"

Наравно да јелку увек на крају и окитимо.

Нек' се радују деца...
niccolo niccolo 08:09 28.10.2017

Re: Успут - Кућна анегдота

Наравно да јелку увек на крају и окитимо.

Ма наравно, ниси ни морао оволики коментар да пишеш, знали смо од прве реченице приче да ће на крају да буде како је жена рекла...
freehand freehand 08:15 28.10.2017

Re: Успут

И ако већ причамо о монструозности злочина, не чини ли ти се да је оно прецизно, типично "немачки", статистичко пребројавање до довољног броја за Коначно решење ипак најмонструозније од свега што смо до сада видели у историји човечанства?

Jel ovo i zbog partizana kojih u Srbiji nije bilo a borili su se samo za vlast?
A i nije lepo da vidi Gedža, rastužiće se.
tasadebeli tasadebeli 08:44 28.10.2017

Re: Успут

freehand
И ако већ причамо о монструозности злочина, не чини ли ти се да је оно прецизно, типично "немачки", статистичко пребројавање до довољног броја за Коначно решење ипак најмонструозније од свега што смо до сада видели у историји човечанства?

Jel ovo i zbog partizana kojih u Srbiji nije bilo a borili su se samo za vlast?
A i nije lepo da vidi Gedža, rastužiće se.



Ово сасвим озбиљно...

Мени та четникс:партизанс препуцавања у 2017. међу Србима уопште нису јасна.

Која је то дубока психичка потреба за дељењем када већ толико енергије трошимо на то?

Не знам како сви ви то видите, али код мене је случај следећи:

Пола фамилије четници, пола фамилије партизани.

И једни и други крвавили гаће током Другог светског рата, а наносили зло једни другима као и оном народу већинском у фамилији који је само гледао да преживи.


Мој директор из школе је из Книна. У његовој фамилији исто као и код мене било и једних и других, и четника и партизана.

И прича ми он за своја два стрица, старију браћу његовог ћалета који, срећом, за време рата није био дорастао за пушку.

Један стриц био четник, после 1945. у емиграцији у САД, други партизан, остао да живи у Книну.

После 30 година, половином седамдесетих, онај из емиграције се коначно охрабри и дође у посету отаџбини. И оде да обиђе брата.

Прими га брат, изљубе се после толико година, седну за сто и онај четник подигне поглед и види Лењинову слику на зиду у кући свог рођеног брата.

И констатује само више шалећи се него што је озбиљно мислио:"А ти још увек држиш ово говно на зиду..."

Рођени брат га на те речи избаци из куће и више се никада нису видели. Умрли су, а више се нису срели...


Шта је то, Фри? Какав је то ђаво у овом народу?

Ашмедај, што би рекли руски Јеврејин Фрумкин и онај наш Марковић из Људи с четири прста...


И Дарко Рундек и наши некадашњи загребачки другари. ЛИНК


freehand freehand 08:51 28.10.2017

Re: Успут

Шта је то, Фри? Какав је то ђаво у овом народу?

Ja tu ne zalazim mnogo duboko. Atnifašizam-kolaboracija su mi vododelnica, ideologija je sekundarna.
A 75 godina posle pobede pričati o tome da li je trebalo ili nije trebalo boriti se za slobodu i opstanak čisto je trabunjanje.
tasadebeli tasadebeli 08:54 28.10.2017

Re: Успут

freehand
Шта је то, Фри? Какав је то ђаво у овом народу?

Ja tu ne zalazim mnogo duboko. Atnifašizam-kolaboracija su mi vododelnica, ideologija je sekundarna.
A 75 godina posle pobede pričati o tome da li je trebalo ili nije trebalo boriti se za slobodu i opstanak čisto je trabunjanje.






To!

Колико је ко успевао да остане човек у свему томе, да не поживотињи...


EDIT:

Мени је само мало необично да се Филип, драги наш Филип што каже Шарски, декларисани левичар, борац за радничка права, неко ко баштини традицију српског социјалистичког и комунистичког покрета због свог порекла исто као и ја, и пацифиста у правом смислу те речи, слаже са једном женом која изјављује ово:


Мартенс је подсетио Милерoву на њене јавно изречене ставове да је насиље потпуно легитимно решење у политичким конфликтима.
Она му је одговорила да се причом може упропастити онолико, колико се може учинити добро.
"Из приче и разговора настају такође конфликти. Нисам пацифисткиња и верујем да се неке ситуације могу решити само одређеним захватима. Када постоји рат, тада мора да се изврши захват како би једна страна изгубила све и била поражена од друге стране. Када је већ тако верујем да је војна интервенција људска и морална позиција. То можемо да видимо увек изнова на различитим примерима. Ако будемо добри и пијемо чај једни са другима све ће бити у реду. Многи ратови су показали да није било баш тако", казала је Милерова.



( Јебеш му матер, ни та европска левица данас није оно што пређе ми мишљасмо. Нешто се ту изокренуло наглавачке. К'о кад сатанисти обрну распеће на својим сеансама...)


И то још изјави на поменутом скупу у ЈУГОСЛОВЕНСКОМ* драмском позоришту чији је циљ био да се увелича једна културна манифестација која је заиста значајна Србима. А која свакако има одјека и ван Србије.


______________________________________________________________________

* - Кад год то кажем, помислим на Југославију као антитезу Хабзбуршкој монархији и Отоманској империји.

(Филип је први поменуо симболику тог имена и онога што се тамо одиграло пре неко вече.)
tasadebeli tasadebeli 09:00 28.10.2017

Re: Успут - Кућна анегдота

niccolo
Наравно да јелку увек на крају и окитимо.

Ма наравно, ниси ни морао оволики коментар да пишеш, знали смо од прве реченице приче да ће на крају да буде како је жена рекла...



За разлику од Херте Милер, ја се у овом моменту покријем ушима и ћутим.
freehand freehand 10:10 28.10.2017

Re: Успут

Мени је само мало необично да се Филип, драги наш Филип што каже Шарски, декларисани левичар, борац за радничка права, неко ко баштини традицију српског социјалистичког и комунистичког покрета због свог порекла исто као и ја, и пацифиста у правом смислу те речи, слаже са једном женом која изјављује ово:

Ja slične dileme imam sa starostavnim srpskim domaćinima, konzervativnim tradicionalistima i potšovaocima starih vrednosti spremnim da prihvate i trpe okupaciju i kolaboraciju proglase za patriotski čin.
Krajnje neobično, ne?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana