- "I'm not gonna put up with that. I'm gonna do what I wanna do and that's it. What do you think I should do?"
Kako postoje mnogobrojna izuzetna ostvarenja u filmskoj umjetnosti, isto tako postoje i brojni filmovi koji su katastrofalno loši. Za jedan od najgorih filmova u istoriji, prema mnogim filmskim kritičarima i postojećim top listama na tu temu, konkuriše prvijenac Tomija Vizua (Tommy Wiseau) "Soba" (The Room) snimljen 2003. godine u kojem reditelj, pored toga što potpisuje i scenario i produkciju, tumači i glavnu ulogu. Interesantno je da mi je pažnju privukao, na jednom ne tako očekivanom mjestu, tokom čitanja teksta koji se bavio izabranim kultnim filmskim ostvarenjima koje bi svako onaj ko želi postati filmadžija trebao da pogleda. Naime, "Soba" se probila na listu kultnih filmova kao djelo koje treba obavezno pogledati da se spozna šta sve nikako ne treba raditi tokom pravljenja filma.
Pripremajući ovu temu doslovno sam plakao od smijeha (otud i želja da podijelim iskustvo sa blogerima) surfajući internetom u potrazi za informacijama i moram reći da iako film (još uvijek) nisam odgledao u potpunosti, u ovom prikazu, koji se mahom bazira na odabranim insertima (link1 i link2) i na par tekstova uključujući i Wikipediju, prepričaću čitavu radnju filma, tako da svima onima koji žele pogledati "Sobu" bez prethodnih spojlera savjetujem da preskoče ovaj blog.
Za "Sobu" kažu da je toliko loš film da je zapravo odličan i mnogi ga toplo preporučuju za gledanje. Jedan od kritičara ga je nazvao "Građanin Kejn loših filmova". Ono što je zanimljivo, iako je snimljen za ne tako malih 6 miliona dolara a po završetku bio samo prikazan u Kaliforniji sa beznačajnom zaradom od bioskopskih ulaznica, danas ovaj film ima brojnu publiku širom svijeta sa čestim bioskopskim projekcijama tokom kojih praktično svi prisutni vrište, galame, smiju se, bacaju predmete na bioskopsko platno da je prosto nemoguće pratiti projekciju a "Soba" se zaista tretira kao kultno ostvarenje što potvrđuje i činjenica da je ove godine snimljena i komedija "Umjetnik katastrofe" (The Disaster Artist) prema istoimenoj knjizi Grega Sestera, koji je tumačio ulogu Marka u "Sobi", u kojoj je opisao svoja iskustva tokom snimanja tog filma.Premda, naravno, ima nekonzistentnu radnju, brojne sporedne tokove priče koji su nedorečeni i nepotrebne scene koje su potpuno nevažne, "Soba" u najkraćem rečeno prati život Džonija, uspješnog bankara kojeg zaručnica Lisa vara sa njegovim najboljim prijateljem Markom što naposlijetku dovodi do Džonijevog samoubistva.
Sinopsis (preuzet sa Wikipedije, u slobodnom prevodu) ide otprilike ovako:
Džoni je uspješni bankar koji živi u San Francisku sa svojom zaručnicom Lisom. Međutim Lisa, pošto postaje nezadovoljna svojim životom i Džonijem, zavodi njegovog najboljeg prijatelja Marka i njih dvoje započinju ljubavnu aferu. Kako se datum vjenčanja približava i kako Džonijev posao u banci stagnira, Lisa naizmjenično glorifikuje i kleveće Džonija svojoj porodici i prijateljima, praveći kako lažne optužbe na račun zlostavljanja tako i braneći Džonija od kritike. U međuvremenu, Džoni, načuvši Lisu kako majci priznaje svoju nevjeru, postavlja kasetofon (rekorder) na njihov telefon u cilju da identifikuje njenog ljubavnika.
Deni, student iz komšiluka kojeg Džoni finansijski podržava, naleti na naoružanog dilera droge po imenu Kris, koga Džoni i Mark nadjačaju i privedu u zatvor. Deni takođe žudi za Lisom tako da se naposlijetku i Džoniju povjeri o tome. Džoni polagano zapada u psihološke probleme i poziva Pitera, njegovog i Markovog prijatelja, psihologa koji naizmjenično čas brani Lisu čas ju procjenjuje sociopatom što rezultira time da Mark (osjećajući se krivim zbog svoje afere s Lisom) nakratko pokušava da ga ubije.
Na Džonijevoj rođendanskoj zabavi, jedan od njegovih prijatelja uhvati Lisu kako ljubi Marka dok su svi ostali gosti napolju i napada je zbog afere. Džoni izjavljuje okupljenima da Lisa i on očekuju bebu, da bi potom Lisa gostima rekla da je lagala u vezi toga. Na kraju večeri, ona se razmeće sa svojom aferom pred Džonijem koji fizički napada Marka.
Nakon zabave, Džoni se zaključava u kupatilo, šapućući Lisi da ga ostavi zbog Marka. Džoni napokon izlazi iz kupatila i vadi rekorder koji je nakačio na telefon i sluša intimni razgovor između Lise i Marka nakon čega doživljava nervni slom, uništava enterijer svog apartmana i ubija se iz pištolja. Čuvši pucanj, Lisa, Mark i Deni trče uz stepenice i pronalaze njegov leš. Mark i Deni za Džonijevu smrt krive Lisu koju Mark i napušta. Deni traži od Marka i Lise da odu ali oni ostaju i tješe jedno drugo dok stiže policija.
Pored kriminalno loše glume (većini glumaca bio je to prvi a nekima i jedini rad na filmu) u kojoj su likovi neuvjerljivi i često imaju neočekivane promjene ponašanja i nenormalne reakcije, sami dijalozi (za koje se priča da su u originalu, prije nego što su prepravljeni u toku snimanja, bili prosto "neizrecivi") su nerijetko kontradiktorni, nelogični i potpuno glupi. Evo par urnebesnih primjera:
[1]
Lisa: Želiš li da naručim picu?
Džoni: Kako god, nije me briga.
Lisa: Već sam naručila picu.
Džoni: Ti misliš na sve, ha ha ha.
[2]
Mark: Kako je bilo na poslu danas?
Džoni: O, poprilično dobro. Dobili smo novog klijenta u banci. Zaradili smo mnogo novca.
Mark: Kojeg klijenta?
Džoni: Ne mogu ti reći, povjerljivo je.
Mark: A, 'de reci. Zašto ne možeš?
Džoni: Ne mogu. Nego, kako je tvoj seksualni život?
[3]
Mark: Znao sam jednu djevojku, imala je mnogo tipova. Jedan od njih je saznao za to... toliko ju je pretukao da je završila u bolnici u ulici Guerrero.
Džoni: Ha ha ha. Kakva odlična priča, Mark.
[4]
Lisa [priča na telefon]: Ona je glupa kučka. Želi da kontroliše moj život. Neću to trpiti. Radiću ono što ja želim da radim i to je to. Šta ti misliš da trebam da radim?
[5]
Klodet: Oh! Taj kreten, Harold! Želi da mu dam udio u vlasništvu nad mojoj kućom. Ta kuća pripada meni! On nema nikakva prava! Ne dam mu ni dinar! Šta on misli ko je?
Lisa: On je tvoj brat.
Klodet: Uvijek me gnjavi u vezi kuće. Prije 15 godina složili smo se da kuća pripada meni. Sada, kada cijena kuće raste on samo vidi pare. Odjednom se sve loše dešava. Niko ne želi da mi pomogne a ja umirem.
Lisa: Ne umireš, mama.
Klodet: Dobila sam rezultate testa. Definitivno imam rak dojke.
Lisa: Ma ne brini za to. Sve će biti u redu.
[6]
[Džoni izlazi na krovnu terasu.]
Džoni [ljutito]: Nisam ju udario, to nije istina! To je sranje! Nisam ju udario! [baca flašicu vode] Ni-sam! [ugleda Marka, potpuna promjena raspoloženja, gotovo vedro] O, zdravo Mark.
[7]
Lisa: Možeš sad izaći Džoni. Otišla je.
Džoni: Za par minuta, kučko.
Lisa: Koga ti to nazivaš kučkom?
Džoni: Tebe i tvoju glupu majku.
Mnogi dijalozi se ponavljaju, posebno oni Džonijevi, čiji je govor dijelom sastavljen od serija fraza: on počinje gotovo svaki razgovor u filmu sa pozdravom: "O, ćao, ćao!" a većinu razgovora završava govoreći: "Upravo tako". Mnogi od glavnih likova koriste frazu: "Ne brini za to" da bi okončali razgovor a Lisa često završava diskusije o Džoniju govoreći: "Ne želim da pričam o tome". Skoro svaki muški lik u filmu ima dijalog u kojem razmatra Lisinu fizičku atraktivnost uključujući i neimenovanog Džonijevog prijatelja čija jedina replika u filmu glasi: "Lisa izgleda opasno zgodna večeras".Pored toga što film obiluje brojnim greškama u vezi samog kontinuiteta radnje, "Soba" ima nekoliko zapleta, manjih zapleta i detalja u vezi likova čije su nekonzistentnosti komentarisali i kritičari i publika. Brojne teme u filmu su započete a onda su naprosto napuštene. U jednoj od prvih scena, u pola razgovora o pripremi rođendanske zabave za Džonija, Lisina majka Klodet uzgred joj govori kako definitivno ima rak dojke preko čega se nemarno prelazi i više se nikada ne spominje u filmu. Takođe, publika nikada ne saznaje detalje u vezi Denijevog duga prema narkodileru Krisu ili šta je dovelo do njihove nasilne konfrontacije na krovu. Osim toga što je Džonijev najbolji prijatelj, o Marku se ama baš ništa ne zna. U trenutku kada se prvi put pojavljuje on tvrdi kako je "veoma zauzet" dok sjedi u parkiranom automobilu u sred bijela dana, bez ikakvog pojašnjenja o njegovom zanimanju ili šta je zapravo u tom trenutku radio. U jednoj sceni Mark pokušava da ubije Pitera tako što nastoji da ga baci sa krovne terase pošto Piter izrazi uvjerenje da je Mark u aferi sa Lisom. Samo što Piter ne padne u smrt, Mark ga povlači sa ivice krovne terase, izvinjava se i njih dvojica nastavljaju svoj prethodni razgovor kao da se ništa nije desilo.
U jednom trenutku, glavni muški likovi obučeni u smokinge skupe se u ulici iza Džonijevog apartmana da se dobacuju ragbi loptom. Kada Mark dolazi, otkriva se da je obrijao bradu a kamera polagano zumira njegovo lice uz pratnju dramatične muzike. Ništa što je rečeno ili što se dešava tokom te scene nema nikakvog uticaja na radnju a scena se iznenada okončava kada odluče da se vrate u Džonijev apartman nakon što se Piter saplete. Sestero, koji tumači Marka, u svojoj knjizi "Umjetnik katastrofe" piše kako je reditelj Vizu insistirao da se Sestero obrije kako bi Džoni imao opravdanje da Marka nazove "bebolikim" i kako će prikaz obrijanog Marka biti "momenat". Vizu, koji je izmislio scenu na setu, nikada nije objasnio njen značaj glumcima i ekipi a insistirao je da sekvenca bude snimljena na uštrb drugih, relevantnijih scena.Neiskusni Vizu, snimajući film, spiskao je pristojan budžet na brojne probleme i greške tokom snimanja uključujući i istovremeno korišćenje dvije kamere za snimanje zbog vlastitog neznanja - jednu za 35 milimetarski film i drugu za HD video (koje je kupio umjesto da ih iznajmi) da bi na kraju iskoristio samo materijal od prve, kao i na potpunu promjenu filmske ekipe zadužene za scene iza kamere i to čak četiri puta (filmska ekipa ove male romantične drame je brojala čak 400 ljudi). Vizu je potpisan i kao treći izvršni producent iako prvi potpisani uopšte nije radio na filmu a drugi je umro par godina prije snimanja.
I jedna trivija za kraj: muziku za "Sobu" potpisao je, naše gore list, sarajlija Mladen Milićević, kompozitor i profesor muzike, koji je osamdesetih producirao i jednu ploču grupe Valentino.