Sport| Zdravlje| Život| Životni stil

Živeti sa diskus hernijom, ili AEQ klinička somatika

Snezana Radojicic RSS / 09.11.2017. u 09:22

Ako je život u nečemu pravičan, onda je to u sravnjivanju računa za naš odnos prema samima sebi. Podjednako prema telu, kao i prema psihi. Sve ono što propustimo u brizi o njima, sve što zanemarimo uz izgovore da nije bitno, da nemamo kad da se time bavimo — a u naivnom uverenju da će nam ta nebriga proći nekažnjeno — sve nas to s vremenom stigne. Stari bi rekli: uvek dođe vreme za naplatu, i to sa kamatom. Pre ili kasnije, život nam isporučuje račun koji je tačan u cent.


*
Sa trinaest mi je dijagnostikovana skolioza. Poslali su me na elektroterapije, a zatim je trebalo da radim vežbe sa fizioterapeutom. Prve sam nekako podnela, dok sam od vežbi odustala već nakon drugog-trećeg tretmana. Mrzelo me je da se toliko naprežem, a upozoravanja starijih da ću sa pedeset imati velike probleme ako to sada ne ispravim nisu me doticala. Koga je sa trinaest briga šta će ga sačekati u pedesetim, koje su ionako doba kada se umire.

Naredne decenije do tog ’doba kada se umire’ provela sam uglavnom sedeći, uz povremene periode povećanih fizičkih aktivnosti kao što su rekreativna vožnja bicikla, planinarenje, aerobne vežbe u teretani. Ništa me nikad nije bolelo, osim što su me leđa u lumbalnom delu pokatkad upozoravala nejasnim osećajem neprijatnosti da nešto nije u redu. Ali, gotovo svi oko mene imali su takve, i još mnogo gore probleme: samo bi se jednog jutra probudili ukočeni, polupokretni ili nepokretni. To valjda tako i mora sa godinama – verovala sam. I još sam verovala da sigurno imam dobre predispozicije, pošto meni nikad ništa ozbiljnije nije zasmetalo, dok su se toliki ljudi, čak i dosta mlađi od mene, već suočavali sa teškim, hroničnim tegobama.

U četrdeset i nekoj, otisnula sam se u put oko sveta biciklom. Od samog početka, moje kotrljanje zapratio je bol u desnoj ruci. Preko noći bi sasvim utrnula, od ramena do prstiju, i nekad bi mi ujutru trebalo i po više od pola sata razmahivanja da bih je ponovo povratila u život. Mislila sam da je problem do položaja na biciklu, ali ni nakon bezbrojnih podešavanja volana i sedišta, bol i ukočenost nisu nestali. Pomirila sam se sa tim da je to ’žrtva koju ću plaćati za svoju slobodu ciklonomada’.

I leđa su se oglašavala, ali ne tako jasno, ni tako bolno. Nisam mogla da duže sedim na tlu bez oslonca, a povremeno sam teško ustajala iz šatora. Ljutilo me je što se ’ta moja leđa’ ponašaju kao kod nekih staraca (u međuvremenu sam, naravno, shvatila da pedesete nisu ni približno godine za umiranje), pošto sam imala snage i energije da sa natovarenim biciklom pređem čak i Himalaje. Zato sam ih ignorisala. Ignorisala sam i ukočenost u lumbalnom delu koju bih katkad osetila nakon vožnji. I to što ponekad nisam mogla da opkoračim bicikl sedajući na njega.

A onda sam jednog jutra, i to -- kakva ironija! – upravo na pragu pedesete, osvanula sa ukočenim, bolnim leđima. Bilo je to uoči moje ture na Pamiru, koji se smatra Svetim Gralom svih cikloputnika. Umesto da krenem po njega, ostvarujući svoj dugo sanjani san, završila sam u bolnici, na magnetnoj rezonanci. Nalaz je otkrio da imam diskus herniju.

22450039_1918993491698926_3849734794255092769_n.jpg?oh=b848a7bd2f5984709fd848472152e7f0&oe=5AAEACB5&__gda__=1520340830_0c88ae3be92fd1666a51ad264130ce77 

 *

Na ime Aleš Ernst naišla sam slučajno, surfujući na ključne reči 'diskus hernija i vožnja bicikla’. Najveća briga bila mi je šta mogu da očekujem u budućnosti, kakve su prognoze za putovanje biciklom i nomadski stil života, u šta se u međuvremenu pretvorila moja avantura kotrljanja oko sveta. Sveznajući Google prebacio me je na jedan forum, na kome je nekoliko godina ranije Aleš aktivno polemisao o senzo-motornoj amneziji, kliničkoj somatici i nekoj metodi koju je sam razvio, a koju je nazvao AEQ. Potpuno nepoznata i prilično nezanimljiva oblast za mene, kojoj nikada ne bih posvetila dužu pažnju da se odmah nisu ispostavile dve činjenice: da je Aleš i sam bivši biciklista, kao i da njegova metoda beleži neverovatne rezultate. Mišljenja ljudi na forumima ne mogu se lažirati, a mišljenja ljudi koji su bili kod Aleša na terapiji sva do jednog svedočila su bezmalo o čudima.

Tako sam temeljno iščitala sve što sam uspela da nađem, potom sam posetila i sajt AEQ, da bih na kraju kontaktirala i Aleša preko FB-a. Poslala sam mu svoju dijagnozu, sa pitanjem koliko je sve to ozbiljno i može li da mi pomogne. Dobila sam koncizno, razumljivo i logičko objašnjenje o tome šta je prouzrokovalo takvo stanje i dve vežbe za početak. Uputstva o tome kako ih treba raditi bila su duža od svih prethodnih objašnjenja. A tu je bila i ograda da se klinička somatika, a pogotovu AEQ metoda, podučava isključivo uživo, jer je skoro sve u njoj bitnije od pukog mehaničkog ponavljanja pokreta. No ja sam bila zaglavljena u Centralnoj Aziji, u zemlji čiji lekari uglavnom nisu odmakli dalje od 'vračeva' (kako na ruskom i glasi reč 'doktor'), sa bolovima koji su mi jedva dopuštali da napravim dvadeset koraka od hostela do prodavnice. Verujem da je to presudilo u Alešovoj odluci da i tako na daljinu ipak pokuša da mi pomogne.

Ono što sam odmah razumela je da AEQ metoda podrazumeva učenje o mehanizmima koji nam omogućavaju da se krećemo i (pre)živimo, a koji se odvijaju na relaciji mozak—nervno-mišićni sastav. Na nekoga ko se celog života bavio skoro isključivo duhovnim samospoznajama, otkriće da i naše telo podjednako pamti sve, ne samo fizičke nego i emotivne stresove, te da reaguje na njih kroz bolove, delovalo je kao jedno od onih uvida od kojih vam pred očima pukne toliko očigledna istina, da se pitate kako je uopšte bilo moguće da to do sada niste videli.

Moja perspektiva najedanput se promenila. I kao najava onoga što je moguće postići, na nekoliko trenutaka (pro)hodala sam kao da to činim prvi put, ili kako sam to učinila jednom davno, učeći se toj veštini. Osećala sam svoje pokrete i bila ih svesna dok sam ih pravila. Radosno i sa lakoćom sa kakvom se verovatno šeta po oblacima. No, samo nakratko. Da bih time trajno ovladala, biće potrebno mnogo predanog rada, učenja i vežbi.

Ali sada mi je taj put bio jasan. Znala sam da sam otkrila pravu stvar.

 

*
Bol nije dobar. Bol se ne javlja zbog toga da bismo ga prevladali gazeći preko njega kao buldožerom. Bol je upozorenje sistema da nešto radimo pogrešno i da sistem više ne može da izdrži taj pritisak. Bol je glasnogovornik entropije, i ako je ne čujemo, ona vodi u ubrzavanje istrošenosti i povrede.

Kada doživimo fizičku ili emotivnu bol, naši mišići se zgrče i tonusi sistema se podignu, kako bismo izdržali pritisak. To je prirodna odbrambena reakcija organizma. No kada opasnost prođe, mišići moraju da se opuste. Ako se to ne desi, pokreti ostaju zaglavljeni u trauma-refleksu i s vremenom se automatizuju, zbog somatsko-mišićne amnezije.

Treba promeniti odnos na relaciji: um—podsvest—telo. Jer fizika na kraju uvek pobedi um.

Radeći lagane, jednostavne pokrete, veoma sporo, kao u usporenom filmu, postiže se to da povratimo osećaj i kontrolu nad mišićima, kada ih treba produžiti, a kada skratiti. Na taj način, reprogramiramo mozak, koji ponovo počinje da šalje mišićima naše voljne zapovesti.

Tako, između ostalog, uči AEQ metoda.

22528249_1919478521650423_6129907782307502650_n.jpg?oh=de8e30ffe0953ec724da5494d635b6ff&oe=5A61F817&__gda__=1521397500_49c2104580f1823dc8c8d5350a846823
*
Nije se dogodilo nikakvo čudo preko noći. Radila sam vežbe svakoga dana. Iznova i iznova, čitala sam objašnjenja o njima, istraživala na netu o kliničkoj somatici, ali najviše pažnje posvećivala sam osluškivanju svog tela. Stanje se menjalo ne svakodnevno, nego i u toku istog dana. Osetila bih pomak, a onda bi se bol vratila.

Uz beskrajno mnogo strpljenja, uvek smireno i pažljivo, Aleš je pratio moje stanje kroz te svojevrsne dopisne terapije. I nesvesno, neko vreme zadržala sam rezervu u odnosu na njegovu metodu. Tokom svojih putovanja, srela sam previše nazovi-učitelja, koje sam brzo prozirala. No Aleš nije bio od tih. Sa svakim novim objašnjenjem, odgovorom na moje pitanje, otkrivalo se ogromno znanje i potpuno vladanje materijom koju podučava. Takođe, ispostavljalo se da je moj učitelj i veoma pametan čovek, koji je promislio mnogo važnih životnih istina. Tako sam mu poklonila puno poverenje.

I malo po malo, bivalo mi je bolje. Nakon nešto više od mesec dana, već sam mogla da ispešačim dvadesetak kilometara bez većih problema. Hodanje mi je zapravo najviše prijalo, što mi se činilo kao paradoks, budući da decenijama unazad nisam mogla da duže pešačim zbog osećaja zategnutosti u donjem delu leđa. AEQ je pak učila da nam je hodanje prirođeni način kretanja. Ako sam tako brzo nakon povrede bila u stanju da toliko prelazim, to je neosporno dokazivalo da te vežbe pomažu mom telu, kao što razumevanje onoga što se sa njim dešava pomaže mom shvatanju sebe i sveta.

Sada sam savršeno jasno razumela kako se cela moja desna strana zadržala u trauma-refleksu nakon pada sa bicikla pre deset godina, kada sam završila u bolnici, gde su mi operisali lakat leve ruke. I zašto mi je pak trnula desna ruka. Razumela sam i kako su brojne traume još od detinjstva izazivale sve veću napetost i stvarale entropiju u centralnom delu mog tela, prouzrokujući najpre skoliozu, a potom i diskus herniju. Način da smanjim posledice već nastale štete, kao i da sprečim buduće povrede nalazio se u meni. Aleš mi je ’samo’ pomagao da ga shvatim i da njime što bolje ovladam.

Nakon tri meseca, kada se moje stanje već umnogome poboljšalo, usudila sam se da krenem na dosta zahtevni treking. Trebalo je da na leđima nosim ekspedicioni ranac sa preko deset kilograma opreme dok se budem uspinjala uz hiljade stepenica, te pešačila kilometarskim, klizavim vijaduktima iznad ponora. Pitala sam se da li ću izdržati, ili će me bolovi i zategnutost u leđima prisiliti da odustanem.

22853346_10212021904877735_6974218491834967855_n.jpg?oh=ffcf6f9cc62829df3cafcea31fb852d1&oe=5A666094&__gda__=1520886858_57d9f3cec4bbebe34804c983a761f2ff

I onda se to desilo: telo je samo od sebe prohodalo na način koji je bio najekonomičniji i najbezbolniji za sistem, štedeći energiju i zadržavajući oprez, ali kroz neobično meke pokrete. Bilo mi je lakše da se penjem uskim strmim stepenicama i tapkam po skliskom tlu sa svim tim teretom na leđima, nego što sam ranije umela da hodam po bezbednoj glatkoj površini. Znala sam da sam uspela — moje telo je naučilo.

*

Ali, još nije gotovo. Zakazala sam aktivnu terapiju kod Aleša kroz nekoliko meseci. Ako je onlajn mogao da me nauči svemu ovome (a što se, prema njegovim rečima, u somatskim krugovima smatra nemogućim), onda sam sigurna da ću nakon svega što tamo budem saznala i usvojila, moći da ubrzo nastavim sa svojim kotrljanjem. I da će kraj bajke o mom cikloputovanju oko sveta glasiti: "I tako je pedalala srećno i bez bolova do kraja života, zahvaljujući AEQ vežbama koje su postale njen Sveti Gral."

 

 

Stranica AEQ kliničke somatike.

FB Aleš Ernst. 

.

.



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

aca52ns aca52ns 10:22 09.11.2017

AEQ

Хвала ти Снежана на овој причи. Као и у свим претходним и овде се има пуно тога научити од тебе. Оно што је сигурно АЕQ методу ћу морати да поручим добро :).
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:26 09.11.2017

Re: AEQ

aca52ns
Хвала ти Снежана на овој причи. Као и у свим претходним и овде се има пуно тога научити од тебе. Оно што је сигурно АЕQ методу ћу морати да поручим добро :).


Drago mi je, dobre stvari treba deliti
c_h.arlie c_h.arlie 10:50 09.11.2017

Bravo !

Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:41 09.11.2017

Re: Bravo !

c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))

cassiopeia cassiopeia 12:13 09.11.2017

Re: Bravo !

Snezana Radojicic
c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))



Evo linkova i ovde :)

FB Aleš Ernst

Stranica AEQ kliničke somatike
c_h.arlie c_h.arlie 13:36 09.11.2017

Re: Bravo !

cassiopeia
Snezana Radojicic
c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))



Evo linkova i ovde :)

FB Aleš Ernst

Stranica AEQ kliničke somatike

Fala lepo !
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:28 09.11.2017

Re: Bravo !

cassiopeia
Snezana Radojicic
c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))



Evo linkova i ovde :)

FB Aleš Ernst

Stranica AEQ kliničke somatike


With a little help from my frined... što bi neki zapevali ;-) Hvala ti.
c_h.arlie c_h.arlie 17:59 09.11.2017

Re: Bravo !

Snezana Radojicic
cassiopeia
Snezana Radojicic
c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))



Evo linkova i ovde :)

FB Aleš Ernst

Stranica AEQ kliničke somatike


With a little help from my frined... što bi neki zapevali ;-) Hvala ti.

Da, da !
Evo ti nešto od prijatelja !


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:38 10.11.2017

Re: Bravo !

c_h.arlie
Snezana Radojicic
cassiopeia
Snezana Radojicic
c_h.arlie
Alal vera !
Molim link ... mada sam nešto video u tekstu kao fejsbuk referencu, no, svejedno --- kada si to ti već prošla, da idem tvojim utabanim putem.



Ima na dnu teksta link za veb stranicu i za FB profil. Kuckam sad sa mobilnog, pa mi nezgodno da kopiram i ovde (zapravo n'umem :))



Evo linkova i ovde :)

FB Aleš Ernst

Stranica AEQ kliničke somatike


With a little help from my frined... što bi neki zapevali ;-) Hvala ti.

Da, da !
Evo ti nešto od prijatelja !




Hvala ti! Uvek je lepo čuti starog majstora
mnenadic mnenadic 11:13 09.11.2017

Dakle, telo pamti

Čekam samo kada će početi da mi saopštava sve moje lakomislenosti koje sam ispoljavao tokom skoro 60 godina detinjstva.
cassiopeia cassiopeia 12:14 09.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

mnenadic
Čekam samo kada će početi da mi saopštava sve moje lakomislenosti koje sam ispoljavao tokom skoro 60 godina detinjstva.


Odužilo se to detinjstvo
cassiopeia cassiopeia 12:27 09.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

Telo pamti i kad mi zaboravljamo :)

Ja se već duže vreme borim sa bolovima u ramenima, tačnije sad samo u desnom, levo sam izlečila :)

Telesna psihoterapija radi baš na telesnim manifestacijama psiholoških blokada. Blokiramo telo i životnu energiju i to se vremenom manifestuje u vidu bolesti. Zato i Aleš govori da nije sve u samom pokretu.

Baš mi je drago da si naletela na njega i da ti je pomogao tako na daljinu.

mnenadic mnenadic 13:13 09.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

Odužilo se to detinjstvo


Ma nije. Malo je 60 god. za sva iskušenja detinjstva.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:32 09.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

mnenadic
Odužilo se to detinjstvo


Ma nije. Malo je 60 god. za sva iskušenja detinjstva.





Andrić je znao kad je napisao u Znakovima: "Celog veka se posle lečimo od tog detinjstva."
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:36 09.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

cassiopeia
Telo pamti i kad mi zaboravljamo :)

Ja se već duže vreme borim sa bolovima u ramenima, tačnije sad samo u desnom, levo sam izlečila :)

Telesna psihoterapija radi baš na telesnim manifestacijama psiholoških blokada. Blokiramo telo i životnu energiju i to se vremenom manifestuje u vidu bolesti. Zato i Aleš govori da nije sve u samom pokretu.

Baš mi je drago da si naletela na njega i da ti je pomogao tako na daljinu.



Deluje da si dobro upićena. Bilo bi usper da podeliš svoje iskustvo, ako ne javno, a ono makar private
zemljanin zemljanin 14:44 10.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

nakon *velikog pada* od pre par godina bilo je mnogo tih problema obzirom da sam polomio I ugruvao sve sto je moglo da se polomi/ugruva na desnoj strani tela ... I radio sam te raznorazne vezbe dok sam morao tj. dok sam bio vezan za kolica ... e posle sam to pretumbao u vodeni tretman jer je okean moje prirodno okruzenje ... jesam guglao I slusao I citao ali na kraju sam sve to prilagodio sebi jer to na suvo nije moj fax a I okean mi je u dvoristu ... jako retko ali telo me ipak povremeno podseti da je imalo trauma ... moj fizioterapeut je isprva bio skeptican ali kad je video rezultate poceo je da usvaja ponesto od toga ... obzirom da sam se skrljao sa skoro 50g, moj predvidjeni oporavak I to delimican je on datirao na barem 5g a ja sam trcao posle godinu dana ... a kao I ranije, dnevno isplivam nekoliko km zarad cistog zadovoljstva ... tako da treba kombinovati, upoznati se sa raznim opcijama I negde na kraju sve to prilagoditi sopstvenom telu ... a ako je to tebi pomoglu
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:35 11.11.2017

Re: Dakle, telo pamti

zemljanin
tako da treba kombinovati, upoznati se sa raznim opcijama I negde na kraju sve to prilagoditi sopstvenom telu ...


Da, slažem se potpuno. Treba slušati svoje telo, a i nijedna metoda nije sveto slovo niti uklesana u kamenu.
Spiridon Spiridon 13:54 09.11.2017

nisam ovo video pre ...



skoro nisam cuo vise pametnih stvari za krace vreme

hvala ti
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 15:33 09.11.2017

Re: nisam ovo video pre ...

Spiridon


skoro nisam cuo vise pametnih stvari za krace vreme

hvala ti



Hehe, pa otme se poneka pametna. Hvala na gledanju!
Черевићан Черевићан 15:54 09.11.2017

медикамент заСВЕ

имам Кума, матор, скљокан,
(никад здрав ни бијо није)
ал' све прође, зачас живне,
кад пивкана пар .....попије,

зајечарског, светлог
,упс
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:39 10.11.2017

Re: медикамент заСВЕ

Черевићан
имам Кума, матор, скљокан,
(никад здрав ни бијо није)
ал' све прође, зачас живне,
кад пивкана пар .....попије,

зајечарског, светлог
,упс


Da-da, propustila sam d apomenem da pivo uveče znatno pomaže
angie01 angie01 19:52 09.11.2017

Snezana,

Tczaritczeee!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 02:39 10.11.2017

Re: Snezana,

angie01
Tczaritczeee!


Angie
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:59 09.11.2017

Super!

Baš mi je drago da si napisala ovaj tekst, a još draže da ti je metoda pomogla. I mene leđa povremeno muče, a zvanični lekari su tu totalni smor: prvo ležanje koje ne donosi nikakav boljitak, onda klasična fizikalna terapija koja ne funkcioniše, pa steroidi koji su samo ispomoć, i na kraju - pod nož. A ni to ne pomogne dosta često. Mora da ima alternativa tome. Ja sam koristio onu metodu od dr. Sarno-a, i meni to baš pomaže, mada se povremeno bol vrati, a ovo što si ti našla je drugačije, i dosta interesantno. Baš me zanima koliko dugo ćeš biti, što se kaže, pain-free.

Jedva čekam nastavak kotrljanja na dva točka i tvoje putopise.

Nego, ja sam nešto mislio da pređem na road-bike, mislim, volim ovog mog planinca, evo imam ga već skoro 18 godina, ali bogami poslednjih nekoliko sam retko silazio sa asfaltiranog puta. I onda je mauntin tu malo gnjavaža, nepotrebna težina i drag. Mada sam odavno stavio one slick gume na njega, i zaključao amortizer, tako da ide lepše po putu, ali svejedno, nije to to. Sad samo da nađem neki lep model za sebe.
angie01 angie01 23:16 09.11.2017

Re: Super!

je l ste culi za Reganove vezbe?



Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:38 10.11.2017

Re: Super!

srdjan.pajic
Baš mi je drago da si napisala ovaj tekst, a još draže da ti je metoda pomogla. I mene leđa povremeno muče, a zvanični lekari su tu totalni smor: prvo ležanje koje ne donosi nikakav boljitak, onda klasična fizikalna terapija koja ne funkcioniše, pa steroidi koji su samo ispomoć, i na kraju - pod nož. A ni to ne pomogne dosta često. Mora da ima alternativa tome. Ja sam koristio onu metodu od dr. Sarno-a, i meni to baš pomaže, mada se povremeno bol vrati, a ovo što si ti našla je drugačije, i dosta interesantno. Baš me zanima koliko dugo ćeš biti, što se kaže, pain-free.


Dokle god budem radila vežbe i vodila računa o svojim leđima, mazila ih, pazila i tepala im Đole Šalim se malo, ali zapravo i ne. Nema razloga da se bol vrati ako redovno radim pokrete koji omogućavaju mišićima da se ne zaglave ponovo u trauma-refleksu i vodim računa o kanalisanju emotivnih i fizičkih stresova, a što sve bolje učim.

srdjan.pajic
Jedva čekam nastavak kotrljanja na dva točka i tvoje putopise.


I ja, Srki, i ja, ali nužda je jača od želje trenutno. Mada, ne bih se opkladila u to da ću izdrati baš dugo ovde, iako bi mi bilo mudro da u tome uspem.

srdjan.pajic
Nego, ja sam nešto mislio da pređem na road-bike, mislim, volim ovog mog planinca, evo imam ga već skoro 18 godina, ali bogami poslednjih nekoliko sam retko silazio sa asfaltiranog puta. I onda je mauntin tu malo gnjavaža, nepotrebna težina i drag. Mada sam odavno stavio one slick gume na njega, i zaključao amortizer, tako da ide lepše po putu, ali svejedno, nije to to. Sad samo da nađem neki lep model za sebe.


Šta znam, ja sam sa drumskog bajka (mi to zovemo 'specijalka') prešla na treking, i i dalje mi je treking zakon za asfalt i gradsku vožnju, pa i za kraće ture.

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:34 10.11.2017

.

možda sam previdela, ali koja diskus-hernija, kog dela kičme? ovo sa rukom ukazujem na vratnu. i mene ukoče leđa nekada (lumbalni deo) ali se otkočim, ne mora da je iskočen disk. zato i pitam, da li su ti radili MR lumbalnog ili vratnog dela, ili oba? želim reći, ako nisi radila MR vrata, uradi to obavezno. vratne hernije su opasnije jer mogu da pritisnu kičmenu moždinu. neu da te plašim. :)

ja sam operisala vratnu diskus-herniju, pa se kužim u materiju.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:33 11.11.2017

Re: .

BebaOdLonchara
možda sam previdela, ali koja diskus-hernija, kog dela kičme? ovo sa rukom ukazujem na vratnu. i mene ukoče leđa nekada (lumbalni deo) ali se otkočim, ne mora da je iskočen disk. zato i pitam, da li su ti radili MR lumbalnog ili vratnog dela, ili oba? želim reći, ako nisi radila MR vrata, uradi to obavezno. vratne hernije su opasnije jer mogu da pritisnu kičmenu moždinu. neu da te plašim. :)

ja sam operisala vratnu diskus-herniju, pa se kužim u materiju.


Da, znam sve to. Nisu radili MRI vrata, samo lumbalnog dela, imam diskus herniju L4-L5.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:03 11.11.2017

Re: .

Nisu radili MRI vrata

uradi prvom prilikom, moguće je i da će vežbe biti drugačije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana