Jutrom ga cene. popodne ga poštuju, a svečeri ga ruše uz pomoc svojih placenih medija.
U ovoj samo naizgled šizofrenoj matrici kojom se sa predsednikovih medija svakodnevno truje javnost, zapad uvek ima ulogu tog zlog i podlog igrača, ali narod bi trebalo biti sretan pošto je napokon dobio mudrog vodju koji itekako ume da izadje na kraj sa tim zlim zapadnjacima .
I zapadu se iz iste marketing kuhinje šalju iste poruke. Srpsko je društvo, uključujuci i opoziciju, nezrelo i primitivno, ali zapad je sretan što imaju njega koji ume sa Srbima, takvima.
Paradoksalno ili ne, u tom potonjem igrokazu za strance, gde je osnovni cilj pokazati kako je trenutna vlast optimalno najbolja opcija, tj kako alternative nema, demokratska opozicija aktivno učestvuje . Tako kad opozicija na sebe navuče taj radikalski šinjel Šešelja žestoko napadajuci Vučica jer traži da kosovski Srbi svoje interese brane u institucijama Kosova,ona ustvari veoma aktivno participira u slanju slike na zapad kako alternativa sadašnjoj vlasti ne postoji. Svojim srbovanjem demokratska opozicija ne krade glasove oponomucenim patrijotama, podstice "svi su isti" apatiju, a zapadu šalje poruku, I od Vučica može gore.
U predstavi za domaci puk, gde Vučic hrabro brani vaskoliko srpstvo od zlog zapada, opozicija uglavnom statira, i na taj način propušta priliku pokazati da alternativna opcija postoji. Tako recimo dok Vulin diže svoj poljuljani rejting tetkinog zajmodavca promocijom osudjenog ratnog zločinca, opozicija se na ovoj temi uglavnom pravi mrtva. Tema je tetka, teča, vojno nesposobni Vulin, ali profesor Lazarevic, to je isuviše škakljivo.
Uprkos tome što je i opoziciji postalo jasno da su vanredni izbori u Srbiji posledica samovolje jednog mocnika, a ne jasnih demokratskih pravila, ne postoji opoziciona partija koja bi se nedvosmisleno suprostavila tomizbornom cirkusu. Pristajanjem na izbore, opozicija šalje poruku , i Vučicu, ali i zapadu, mi smo spremni učestvovati u tom cirkusu.
Još jedan circus na koji demokratska opozicija reaguje tihovanjem jeste Vučiceva predstava o proevropskoj politici, neutralnosti i dve stolice. Ako opoziciji nije jasno na kojoj stolici sedi predsednik Srbije, dovoljno je da prelista predsednikovu omiljenu štampu kao i da pogleda predsednikove TV stanice. Ako ni to nije dovoljno, nek pogleda kakve etikete predsednik lepi malobrojnim medijima koji se usude kritikovati vlast. Ako i to nije dovoljno, neka prebroje koliko je Srbija zatvorila poglavlja u zadnjih pet godina. Predsednik Srbije srpsku hoklicu drži u hladu ruske stolice. Nekoliko je razloga zašto je Vučic zaseo u ruski lad. Na mrskom zapadu ima previše pravila, zakona i institucija koje predstavljaju prepreku njegovom autokratskom modelu vladanja. Iako svedočimo da autokratske tendencije nisu strane ni članicama EU, da bi se do EU došlo moraju se proci sve oštriji kopenhaški kriterijumi čiji je osnovni cilj instalirati održive institucije. Otpor ulasku Srbije u EU, i na zapad generalno, je najbolje izvežbana srpska politička disciplina, a sedenje pod ruskim hladom je jedina optimalna pozicija iz koje se takva politika otpora zapadu sprovodi. Takodje, Antizapadna retorika, često umotana u rusofiliju, sem što žutoj štampi diže rejting,je omiljenn paravan iza koga se najviše i najlakše krade. Treci razlog zašto je hhlad ruske stolice toliko primamljiv jesu balkanske granice. Ukoliko bi se Srbija zaista odlucila za EU, sem uredjene države, vladavine prava, takva politika podrazumeva prihvatanje trenutnih granica. Kao što Makedonci i Crnogorci žure na zapad( EU i NATO) da bi sačuvali granice, Vučic sedi bliže ruskoj stolici jer je to jedina pozicija koja pitanje granica drži otvorenim.
I umesto da reaguju na Vucicevo suštinsko zamrzavanje evrointegracija, neke stranke demokratske opozicije traže i deklarativno zamrzavanje evrointegracijskih procesa.
Ako je zapad jednom dao legitimitet Vučicu jer im je obecao, i uspeo pokrenuti normalizaciju odnosa sa Kosovom bez tzv navijača na barikadama i pucanja u NATO vojnike na severu Kosova, danas imamo situaciju da je podrška zapada predsedniku Srbije uslovljena situacijom da je evropska alternativa na političkoj scenni Srbije na putu da bude totalno uništena.
Razdrobljena sujetom velikih lidera koja samo stvara sve manje partije, izgubljena u pokušajima da prati Vuciceve aršine patriotizma i demokratije, demokratska opozicija sve više vuče u nacionalizam i populizam, ostavljajuci Vucicu prostor da u svom ruskom ruletu sa zapadom uvek ima argument, opozicija još i postoji,ali alternative gospodo ovde nema.