Tri decenije dugog umiranja...

Dr Esad Bajtal

BiH šah mat ili pat!?

Radi se o jednom slobodoumnom, obrazovanom i hrabrom intelektualcu, čije analize predstavljaju prave male bisere kritičke misli na Balkanu.

Sociolog i politički analitičar Esad Bajtal studirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U dosadašnjoj profesionalnoj karijeri bavio se predavačkim i publicističkim radom, te uređivačkim poslovima u elektronskim i štampanim medijima.

Autor je sljedećih knjiga: "Za (i) protiv tolerancije"; "Filozofski temelji psihologije"; "Manje od ništa"; "Al Tempo"; "Duplo golo"; "Država na čekanju" (dva izdanja); "Govor tame"; "Sevdalinka, alhemija duše"; "Neofašizam u etno-fraku" (dva izdanja); "Metanaracija, poetizacija i psihijatrizacija Daytona" i "Strah od kopanja".

Koleginica Gordana Sandić-Hadžihasanović (Radio Slobodna Evropa) napravila je intervju sa profesorom Bajtalom i publikovala ga pre dva dana, 2. januara 2018.

Izdvajam najzanimljivije delove: 

"Protekla 2017. godina je produbila već postojeće socijalne razlike i napravila još veći jaz između malog broja bogatih i velikog broja siromašnih građana. Istovremeno, umesto napretka, očigledno je stajanje u mestu i pat pozicija. Sada postoje etno-podanici i etno-kmetovi, zbog čega su, pored ostalog, bosansko-hercegovački građani osuđeni na dugo umiranje.
Tako je to u nedovoljno razvijenim demokratijama. Imate građane koji se više nadaju nego što objektivne okolnosti obećavaju u pravcu te nade. Ovo je miran svijet, mislim na cijeli region, to su normalni ljudi sve dotle dok ih politike ne povedu, ne poguraju u haos. Građani regiona Bosne i Hercegovine sami po sebi nisu spremni na velike zahvate u smislu korištenja svojih ljudskih, civilizacijskih, moralnih, političkih, demokratskih prava, koja im kažu: ‘Da, gladni ste, žedni ste, bosi ste, goli ste, imate pravo da kažete da vam je sve to tako'. Ne. Oni se i dalje nadaju, oni više vjeruju obećanjima političara nego svom vlastitom iskustvu, ovakvom kakvo je u svojoj pojavnosti. Dakle, naši građani šute, trpe i nadaju se.

Nema politike, postoji politikantstvo, postoji vječna prevara, postoji vječna obmana građana, lažna obećanja glasačima, jer nažalost birača nemamo.
Oni su onaj apstinentni dio, 40 do 60 posto građana, koji su vrlo rano shvatili da ovdje nemaju s kim razgovarati, pa ni u izbornoj priči u izbornoj noći. Oni su se povukli, i tako, u nekom defetizmu, u nekom apsolutnom padu optimizma čekaju svoju sudbinu, osuđeni na dugo dvodecenijsko, trodecenijsko umiranje. Dakle, kada vas neko strijelja, tada je s vama završeno u tom trenutku. Kada vas neko izgladnjuje, standardom i načinom življenja u kojem jedva opstajete kopajući po kontejnerima, onda je to osuda na dugo umiranje, koja je uvijek gora od smrtne presude.

Do prije tri, četiri godine imali smo onih 85 multimilionera, ljudi koji su svaki od njih ‘teži' od 30 miliona pojedinačno. U to istraživanje Welth-X-a nisu ušli oni sa 29, 25, 16 miliona. Prije tri, četiri godine bilo ih je 85, pa se onda taj broj digao na 95 njih, pa sada prema posljednjem istraživanju Welth-X-a imamo 105 multimilionera u Bosni i Hercegovini, koji su ‘teški' devet milijardi dolara.

Ako napomenem da se Jugoslavija srušila na kreditima od 18 milijardi dolara i 24 miliona stanovnika, onda možete misliti kako je nama. Dakle, s naših leđa zgulilo se sve što se moglo zguliti i, kao što vidite po ovim uporednim podacima, taj proces ne prestaje. Oni i dalje rade to što rade, jer ovdje nemamo politike, ovdje imamo interesne grupe koje se bore za svoje interese. Nemamo borbu ideja, što bi trebalo da bude u normalnom demokratskom društvu, ideja koje vuku naprijed, nego imamo borbu interesa pojedinaca i grupa. U tom smislu naše se, ovdašnje se interesne grupe, etnointeresne, klerointeresne grupe lažno predstavljaju kao političke stranke."

Zaključak: svaka sličnost sa Srbijom je  - namerna!