Istorija| Kultura| Nostalgija| Umetnost

NIJE FER PREMA ATLETI ALEKSIĆU ... ČOVEKU OD ČELIKA

Đorđe Bobić RSS / 09.01.2018. u 09:54

Objavljeno Saturday, 13. October 2012. Ovaj tekst objavih 2012 godine pa sada opet da ga ponovim jer eto nje će opet biti medju nama u Muzeju savremene umetnosti … a hteo sam onda da kažem, sada i ponavljam, da sve to sa njom i promocijom ovde u Beogradu nije fer prema atleti Aleksiću, zaboravljenom sasvim a koji je daleko pre nje činio isto i čisto, bez pompe i nadodataka o tome da je to umetnost ... on je to radio da bi preživeo ... 

 

gledanje u dubinu
gledanje u dubinu
Nikada nisam razumevao taj moj poriv da sakupljam razne isečke iz novina, stare fotke, neke beleške koje se ne mogu više pročitati i to sve strpano u staru kutiju za cipele pa onda sa vremena na vreme zaronim u tu hrpu, pola bacim a drugu polivinu oper vratim unutra, niti znam zašto sam ono bacio a drugo sačuvao ali tako je to oduvek. Pre neki dan nađem isečak iz nekog stranog časopisa gde je slika Marine Abramović kako u nekom njujorškom muzeju sedi a preko puta nje neka osoba pa se gledaju dugo oči u oči i to je veoma važan umetnički čin sa obzirom da je u tako respektabilnom muzeju instaliran a i piše da ona ostaje a oni sa druge strane se menjaju, posle sam se setio da je prošle ili već neke godine u silosu Žitomlina bila njena fotka gde sedi na belom konju, držala je belu razvijenu zastavu objavljujući verovatno predaju mada je delovala kao da predvodi iako iza nje nije nikog bilo. Nekada, kada bejah mlađi gledao sam njene performanse sa žarom misleći u sebi – u ali im je j….. kevu a kad me je drug pitao zašto tako mislim rekao sam mu da ništa nije razumeo i da je bolje da odemo na pivo jer on za drugo i nije, tako je to bilo jer i ja nisam baš njene gestove kapirao. Prođoše godine, pivo više ne prija kao nekad, unuci zvocaju zašto još uvek pušim, neke dijete pritom i onda kad sam našao tu sliku MA i setio se one fotke u Žitomlini počeh da mislim o njoj, a dobila je i Trinaesojulsku nagradu od države Crne gore i takođe neku od Karića ovih dana, odoh na Wikipediu (the free encyclopedia) da proverim da li sam to sve nekada razumeo, zbog čega sam mislio da ona j… kevu svetu i poretku svetskom svojim delovanjem. I nađoh da piše o njoj:

„Марина Абрамовић (Београд, 30. новембар 1946.) је уметница перформанса са међународним угледом. Сликарство је у самим почецима заменила за боди арт, односно бол, покрет, мимику, гест, инсистирајући на језику тела играча, акробата, сеоских врачева, тибетанских калуђера и шамана. Исцрпљивање тела постала је основна карактеристика њеног перформанса. Живи у Њујорку, САД.”.A onda o njenoj umetnosti:


“Перформанс (енг. представа, представљање, изведба) је једна форма акционе уметности настала шездесетих година 20. века, као посљедица повезивања боди арта, хепенинга, одређених схватања позоришта и ритуала примитивних цивилизација.
Перформанс се поставља против представе о уметности која је продајни, трајни објекат и подвлачи пролазност уметничког дела и критикује раздвојеност уметничког дела од уметника. У средишту пажње нису улоге као у позоришту или слике и објекти као у ликовној уметности већ акције, покрети и процеси. Перформанс уметници не дају ништа друго осим себе самог.”

Posle na istom sajtu nađoh i opise njenih performansa gde se izlagala raznim opasnostima po svoje telo, izlagala se smrti i još svašta pa je time postala respektabilna planetarna umetnica. Tako o njoj nikada nisam mislio, svakako ne kao o umetnici već kao o borcu protiv zabuđavelog sveta i njegovih pravila koja je realan život prevazišao. Ali sada sam u dvoumici, umetnica ili borac i to je verovatno razlog zašto je uopšte stara fotka sa MA okupirala moju tastauru. Počeh da nešto mislim unazad i naknadno uočavam šta ona to radi inscenirajući u sećanju slike i događanja što me je nekada impresioniralo.

Mišljah tada da Marina Abramović dovodeći sebe i svoje telo (o njenom duhu nema reči na toj Wikipediji) u čudne, neobične, nesvakidanje, opasne situacije koje joj prete ozledama skreće time pažnju na sebe i to je njen izabrani način da obavlji zadatak spasavanja planete ili bar da bi opomenula okolinu da je vrag odneo šalu. Ipak, kad se sve to pogledam sada, iz pozicije kad sam na dijeti, realno i bez mladenačkog (a možda je to moj problem) naboja shvatim da tu nema univerzalne poruke o spasavanju bilo čega osim da je ona sama neobična i sasvim posebna pojava nasuprot većini stanovnika planete. To bi mogla biti poruka.

Van uobičajenog kulturnog modela koji dominira ona se iskazuje u drugom, posebnom svetlu, pokazuje mogućnosti svoga tela, deluje to mazohistički, ali pošto njeno prikazivanje neko plaća to ipak dolazi u vode standardnog modela razmene koji postoji odvajkada pa je njen napor da bude izuzetna duhovna vrednost i poziv ostalima da zakorače u novu budućnost i spasavanje posrnule planete, doveden u pitanje. Ne bih ja hteo da umanjujem njenu značajnju ulogu priznatu kao sasvim poseban umetnički izraz koji zaslužuje neobično veliku pozornost ali vidim da MA angažuje svoje telo slično onima što su pred publikom gutali žilete, vatru, nabadali se mačevima a posle poturali šečir za kintu ili onaj Aleksić što se kačio na visoke konope pa ostala priča za njim: „padnem sa 15 metara visine i začudo ostanem potpuno nepovređen i posle su me građani Sarajeva prozvali ČOVEK OD ČELIKA”. Onda ima hodača po žaru na trgu opet za naknadu ili kao religiozni obred bez lukrativne dimenzije, pa ležanje na gvozdenim šiljcima a ima i još mnogo drugih radnji za samooštećenja ne bi li se pokazao neko kao sasvim poseban i izuzetan ali uglavnom je bilo uz naknadu. SVE JE ISTO, zamalo da izgovorim samom sebi, ali sam se na vreme trgao.

Odvajkada te stvari rade razni čudaci i vešti ljudi, bilo je i prevaranata jer bez njih svet nema smisla, to se smatralo i nazivalo cirkusom za narod, istina bili su neki povlašćeni koji su to radili pred vladarima po dvorovima ili su od toga pravili religiozni spektakl pritiskajući svojim veštinama zaplašeni i zblanuti narod tvrdeći da ih je sam Gospod (razni Gospodi, zavisno od geografske širine) poslao. Ipak preovlađivalo je predstavljenje za narod jer vladaocima je sve bilo jasno i podržavahu to pa se održalo čak i do danas Ima cirkuskih trupa kojekuda pod šatorom a koji nose sa sobom i razapinju ga po selima i varošima, do pre neku godinu, sećam se bilo i na Vračaru ispred onih zidova od kojih posle nastade Hram, sve to isto pokazuju i kupiš kartu i gledaš i struniš se svaki put kad neko proguta žabu na tvoje oči ili se beči a oči mu skoro u krilo da ti upadnu, pa onda oni na trapezu, ali tu se umetnost nije pominjala, niko nije od njih koji su pošteno određivali svoje veštine nije mislio da će završiti u muzeju, ediciji neke od istorija umetnosti a sa druge strane mislim da se društvo, em ih nije klasifikovalo u umetnike em ih je uvek gledalo sa malom rezervom, nije na odgovarajući način prema njima ponelo, nije ih uvažavalo a i karta je bila jeftinija od piva.

Dobro, kad je o pivu uočio sam dve stvari, pivo mi ne ide više kao kad sam žicario da me puste u šatru i drugo, sad sam ukapirao da je razlika koju sam uspeo kao laik da uočim u tome što je MA pridodala (ej, šta taj marketing sve može!) sebi i svojim aktivnostima na samomučenju intelektualni predznak i posebno naglasila svoj umetnički status, sa porukom se nije mnogo zamajavala a u tome je istablišment njeno umeće podržao jer svi od toga imaju neku korist, bilo materijalnu bilo onu virtuelnu koja nema objašnjenja osim da nešto novo uvek treba da se pojavi na sceni. Pošto je sve po svetu zasićeno nagomilanim umetničkim iskazima, narodu pomalo dosadno, eto i taj pank ili rep, o operi ni da se govori, umetnici su kazali skoro sve pa se sada pomalo ponavljaju Posebno je nešto tako atraktivno kao MA i jasno bez uvijanja istablišmentu dobro došlo, ima da pokaže kako i posle onih umetnika što slikaju, vajaju, igraju ili pevaju neko ko može da podrži umetnički tržišni sistem ali na sofisticiraniji način nego oni iz šatre.

MA je slika u živo, model koji nije naslikan i za posle ili nadolazeće naraštaje ne ostaje osim na fotki, traje samo dok se poza održava i događa a to piše na Wiki a i ja se sećam pasusa o njenoj umetnosti: “Ножеве је користила тако што их је брзо забадала између прстију, а кад год би при брзини засекла прст узимала би други нож.”. Probali smo to kad bejasmo mlađi uz neko amerikansko piće ali nismo menjali noževe.

P.S.
Umetnički „stari” način je da se nudi urađeno delo a umetnik, on sam nije važan, samo njegovo delo je u fokusu i ostaje, to je bio model u kome se kultura stvarala i održavala stolećima, čak je ostalo po nešto i od crteža po zidovima pećina a žrtvovanje putem mučenja članova plemena da bi se onaj odozgo umilostivio nije beleženo.
Performer nudi sebe, svoje telo koje u trenutku izvođenja performansa postaje delo i traje dok performer ne ode da odahne. Nema dela koje ostaje, ostvarenje traje dok se prikazuje posle toga nema više, može da ostane u sećanju.
Performer nudi sopstveno telo što je plagijat iz praistorije ili Inka ili već nekih drugih civilizacija koje odoše u istoriju pa se o njima priča sa čuđenjem, divljenjem ili nostalgijom.
Nađen je novi način za uzbuditi duhove i održati cenu spektakla neophodnog još od Rimskih arena jer cirkuzanti više ne prolaze i tretirani su kao prevaziđena forma, retrogradna i nedostojna nove vrsne i napredne kulture ali kada im se da umetnički predznajk onda je cena gutanja žileta mnogostruko veća a gutač može ii do vitrine muzeja da stigne kao primer za civilizacijsko dostignuće.
I bez obzira na nedoumice koje sam ispričao Marina Abramović je i dalje moj favorit, ali samo borac.
Wikipedia, the free encyclopedia

Marina Abramović – umetnica Performansa
Пуно име Марина Абрамовић
Информације
Датум рођења 30. новембар 1946.

Место рођења Београд, СФРЈ

Дела
Поље перформанс уметност
Живот
Марина Абрамовић је рођена непосредно после рата 30. новембра 1946. године у партизанској породици. Родитељи Воја и Даница Абрамовић били су активни учесници НОБ, веровали су у револуцију и комунистичку будућност СФРЈ. Обоје су имали успешну војничку каријеру. Даница Абрамовић је средином шездесетих година била и директор Музеја револуције у Београду. Њен деда је био патријарх српски Варнава, патријарх од 1930. до 1937. године и сахрањен у Цркви Св. Саве у Београду на Врачару.
Марина Абрамовић од 1965. године студирала је на Академији ликовних уметности у Београду. Комплетирала је своје постдипломске студије на Академији ликовних уметности у Загребу, а затим је предавала на Академији ликовних уметности у Новом Саду. Од 1968. године објављивала је текстове и цртеже а од 1973. године организовала је своје акције перформанса.
Од 1997. до 2004. године била је предавач на Факултету ликовних уметности у Брауншвајгу за уметност перформанса. У Њујоркуосновала је Независну перформанс групу, један форум за актуелну перформанс уметност где жели да ради са изабраним младим уметницима и уметницама.
Марина живи од 1975. године у Амстердаму, где је 1987. године купила кућу, али је више времена провела путујући по свету и на изложбама. У јесен 2005. године преселила се из Амстердама у Њујорк. Године 2005. удала се за италијанског скулптора Паола Каневарија.
[уреди]Дело

Перформанс Марине Абрамовић у Гугенхајм музеју у новембру 2005.
Боди-арт у које је Марина почела да испитује границе психо-физичке издржљивости, везују се за фестивал у Единбургу 1973. године. Перформанс са двадесет ножева био је први у низу десет акција названих „Ритмови” и Марина је тада себи први пут нанела лакше телесне повреде. Ножеве је користила тако што их је брзо забадала између прстију, а кад год би при брзини засекла прст узимала би други нож. Њена идеја била је да ритам ударача тако усклади да увек унапред зна када ће нож додирнути њену кожу.
У акцији „ритам 5″, изведеној на Априлским сусретима 1973. године, изложила се новим опасностима. Запалила је ватру око звезде петокраке и, након спаљивања праменова косе и ноктију, легла у њен центар. Умало се није угушила, публици требало доста времена да схвати како Марина не глуми транс, већ је заиста остала без свести.
У Галерији савремене уметности у Загребу 1974. године она је пред публиком узимала таблете за лечење акутне шизофреније, желећи да доведе своје тело у непредвидљива психо-физичка стања (грчење мишића, губљење оријентације). Након тога, слично дејство је желела да осети под дејством физичких сила.
У перформансу „Ритам 4″, одржаном у галерији Дијаграм у Милану исте године, Марина је своју акцију овако описала: “У празном осветљеном простору постављен је снажан вентилатор који кроз широки отвор издувава велику количину ваздуха. Постепено се приближавајући покушавам да удахнем сав ваздух… Видео камера прати читав процес и преко два екрана у галерији публика може само да види само крупни план мога лица и промене на њему под утицајем снажних налета ваздуха. Вентилатор је ван кадра, те посматрачи не знају шта изазива те деформације и гримасе.”
У последњој акцији из ове серије, Марина Абрамовић је одлучила да се суочи са смрћу. На позив Студија Мора у Напуљу, она изводи „Ритам о” 1975. године који је могао да се оствари само уз сарадњу са публиком. Пре почетка перформанса, Марина је оставила упутство посетиоцима: “На столу се налазе предмети (жилети, ножеви, пиштољ) које можете употребити на мени, ја сам објект. Акција ће трајати 6 часова. Сву одговорност за ваше понашање преузимам на себе.” Све је те вечери почело питомо. Неко ју је окренуо у круг. Неко ју је додирнуо на доста присан начин. Али трећег сата ствари су почеле да се мењају. Публика је почела да се трансформише и на крају је избила туча између оних који су је штитили и оних који су је повређивали.
У периоду између 1976. и 1988. године она ће са Улајом (Уве Лајсипен) којег је упознала и који је био рођен истог датума као и она, путовати по свету. Првих пет година становали су у аутомобилу а перформансе, који су им били једини извор прихода, радили су спонтано. Од 1980. године па све до 1983. боравили су у пустињама Аустралије, у Сахари и пустињиГоби. Крај путовања, али и њихове љубави био је Кинески зид. За обоје било је то место апсолутне есенције, нови спиритуални свет. У перформансу „Ход по великом зиду” 1988. они су пешице кренули са различитих крајева те грађевине и за три месеца прешли 2000 km, како би се тачно одређеног датума, према договору, састали у једној тачки зида. Тај сусрет је био растанак овог уметничког дуета. Марина Абрамовић је поново радила сама.
Перформанс (енг. представа, представљање, изведба) је једна форма акционе уметности настала шездесетих година 20. века, као посљедица повезивања боди арта, хепенинга, одређених схватања позоришта и ритуала примитивних цивилизација.
Перформанс се у уметности најчешће односи на догађај у којем једна група људи (перформер или перформери) изводе, тј. понашају се на одређени начин за другу групу људи – публику. Понекад је граница између перформера и публике врло мутна, па се може рећи да је и публика са својим реакцијама саставни дио перформанса.
Перформанс се поставља против представе о уметности која је продајни, трајни објекат и подвлачи пролазност уметничког дела и критикује раздвојеност уметничког дела од уметника. У средишту пажње нису улоге као у позоришту или слике и објекти као у ликовној уметности већ акције, покрети и процеси. Перформанс уметници не дају ништа друго осим себе самог.

Појам перформанса није егзактно одређен и дефинисан, ту се може радити о уметности тела, боди арту, флуксусу и многи уметници као на пример бечки уметници акције или нови дадаисти описују своје активности као живе уметности, акционе уметности или интерпретације.
[уреди]Историја и корени
Перформанс има елементе позоришта, плеса, пантомиме, музике или циркуса. Тако долазе до изражаја основни елементи у игри; време, простор, тело уметника, драматургија. Перформанс је често описиван помоћу фотографије, филма или видеа.
Развија се заједно са хепенингом и претходила му је авангардна уметност 20. века као футуризам, дадаизам а и ритуал је извор перформанса.
Ž
“The Artist Is Present” at The Museum of Modern Art, 2010.

 

 

Atačmenti



Komentari (86)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

narcis narcis 11:39 09.01.2018

pa

lepo reče onaj umjetnik- umetnost je ono što umjetnik kaže da je umetnost.
sad ko je meni kriv što sam glup i neobrazovan pa ne razumem šta umjetnos u tome da ideš okolo i lupaš šamare slučajnim prolaznicima( moj na brzinu smišljeni performans)
a možda su ovi krimosi što se svako malo upucavaju ustvari umjetnici performansa, isto takođe i ovi kreteni što ubijaju žene i decu, možda bi mogli da budu oslobođeni ako se ispostavi da su i oni umjetnici performansa.
mislim... bolje da ne mislim, i nemišljenje je performans.
šaću , zaostao sam u razvoju, onomad.
docsumann docsumann 12:52 09.01.2018

Re: pa

i had sex (on stage) with men, women and animals and all in between - GG Allin



um-etnost, brale, pa ko više izdrži...
4krofnica 4krofnica 12:43 09.01.2018

*


Uvek mi je išla na nerve, Marina. Taj njen ekspresionizam u performansima, uvek na ivici mazohizma, me ostavlja ravnodušnom. Ma koliko sam pokušavala da ukopčam te njene ideje, došla sam samo do zaključka da je ona jedan prevarant, egomanijački folirant.



docsumann docsumann 12:59 09.01.2018

Re: *

nisam išao toliko daleko u zaključcima, ali otprilike slično.

ima tu neki psiho-kuršlus koji se nameće kao dominantan u cijeloj priči. i taj natek'o ego koji smeta...
vremenom sam počeo sve više da cijenim stvaraoce koji ostaju po strani, skoro pa anonimni, u odnosu na svoje dijelo.

mada opet svaki pristup je legitiman, samo ako je autentičan.


za krofny:

narcis narcis 13:06 09.01.2018

Re: *

mada opet svaki pristup je legitiman, samo ako je autentičan.

ja imam problem da shvatim zašto se to definiše kao umetnost, zato što to rade ljudi koji imaju stručno obrazovanje iz umetnosti, ono akademija i te munje, i zato što oni tvrde da je to umetnost. ono i na tarabu piše pička pa samo idiot će gurne kurac.
docsumann docsumann 13:36 09.01.2018

Re: *


ja imam problem da shvatim zašto se to definiše kao umetnost



ma da, to je pitanje svih pitanja - šta je umjetnost?


ljudi vole egzaktne, dobro funkcionišuće, definicije. one koje ti u par koraka omoguće da odrediš koga, čega, čemu.

jbg, kod umjetnosti taj pozitivistički diskurs često nije (do kraja) primjenljiv.
jer umjetnost (?) je stvar konteksta, odnosno ugla gledanja, kao i ugla ekspozicije... nije svaki crni kvadrat na bijeloj podlozi umjetnost, ali ima i nekih koji to jesu.
Milan Novković Milan Novković 13:40 09.01.2018

Re: *

docsumann
nisam išao toliko daleko u zaključcima, ali otprilike slično.

ima tu neki psiho-kuršlus koji se nameće kao dominantan u cijeloj priči. i taj natek'o ego koji smeta...
vremenom sam počeo sve više da cijenim stvaraoce koji ostaju po strani, skoro pa anonimni, u odnosu na svoje dijelo.

mada opet svaki pristup je legitiman, samo ako je autentičan.


za krofny:


Priča o legitimnosti je nepotrebna koliko i priča o definicijama umetnosti - svi smo umetnici, i sve oko nas je umetnost, moj netraženi savet - opustimo se i zaboravimo na autentičnost.

Tih više argumenata zašto umetnost ne treba definisati ima na trilione, valjda, od strogog Vitgenštajna pa do onog što kaže da je to jedno "čisto" prelivanje metafizike i epistemologije jezikom koji je otišao na konceptualno sjeban godišnji

Prosto, definicija je u suprotnosti sa prirodom umetnosti.

Meni je Marina cool, njeno “The Artist Is Present” kaže dovoljno da nas "ukopča" ako nas iole interesuje i ako smo open-minded, i odlično je pomereno ka modernom dobu, konceptualno unutar svih fluidnosti super skupova svih konceptualnosti, ako uopšte postoji takav, a koji nam ne komadaju delove identiteta koje ne želimo da diramo, tj ništa tu nije "smrtno" agresivno.

Vrlo je prosto, bar u ovo moderno doba gde nas tehnologija otuđuje sve više ako ne pazimo, ... i to je neka sad protekla konceptualizacija delova naših života gde se upinjemo nešto više nego što je potrebno da dobacimo do definicije ili mišljenja.

Meni je autor uvek bio bitan, tj ne uvek podjednako, verovatno, pošto se, kako idem u prošlost, sećam najdalje trenutka kad sam čitao pričice u Šubertu i Listu, ali i one su mi bile i tada "poznate", samo se sada ne sećam zašto.

"Teoretski", kad sam kod davanja mišljenja koje je potpuno nepotrebno, al zato i nije neko, ko baš voli može da si proširi naslov kako je i "mislilac", posetilac, definicijator (onaj što kuje definicije), ... isto pristutan, ali pošto je ona ili on isto umetnik nema potrebe, me "thinks"
docsumann docsumann 14:26 09.01.2018

Re: *

Priča o legitimnosti je nepotrebna koliko i priča o definicijama umetnosti - svi smo umetnici, i sve oko nas je umetnost, moj netraženi savet - opustimo se i zaboravimo na autentičnost.


nisam iznosio svoj stav ( o tome kasnije ) već način na koji ljudi, mahom, očekuju da im se istumači umjetnost koju ne doživljavaju na način na koji se od umjetnosti očekuje.

lično mi ne treba nikakva definicija za pristupanje konzumaciji nečijeg kreativnog "ispada".
godinama se rvem s tom amterijom, pa cijenim da sam kolko-tolko izbrusiuo svoj mehanizam detekcije i dopadavanja.

al sve je to manje važno u ovim lično-ličnim odnosima, tebi se dopada nekom ne dopada i to je ok, kao i sve druzgo na ličnom nivou.
međutim, neko uspje da se ugura u tu oficijelno/akademsku kategoriju umjetnosti.
dodjeljuju mu se poveći dijelovi muzeja za izložbe, iuma medijusku pažnju, dobija nagrade, pa i 13. julska

tako da... u teoriji sva sloboda postoji na potencijalnom nivou, ali u životu, realnom i čupavom, talasne disfunkcije stanja brzo kolapsiraju u konkretne situacije, u kojima je neko priznati umjetnik i faca, a neko - niko.


a evo i mojih 5 para na datu temu... svako ko osjeća potrebu da se kreativno izražava, na koji god način, pa makar to bile sline obrisane o platno, je po difoltu umjetnik.
oću reći umjetnost je unutrašnji poriv za kreacijom koja nije egzistencijalno uslovljena.

na tu sam autentičnost mislio.
narcis narcis 14:27 09.01.2018

Re: *

jer umjetnost (?) je stvar konteksta,

docs , uz svo uvažavanje, to je običan BS koji se protura, reknuo sam gore, a ne čitaš ne čiataš tuđe comenate, som je smislio maximu - umjetnos je ono što reče umjetnik da je- jes kurac.
docsumann docsumann 14:31 09.01.2018

Re: *

narcis
jer umjetnost (?) je stvar konteksta,

docs , uz svo uvažavanje, to je običan BS koji se protura, reknuo sam gore, a ne čitaš ne čiataš tuđe comenate, som je smislio maximu - umjetnos je ono što reče umjetnik da je- jes kurac.


o, čitam, čitam... i ostajem pri svom

a ta sintagma za koju si se uvatio nije baš direktno u korelaciji sa mojim poturanjem konteksta u prvi plan.

angie01 angie01 14:40 09.01.2018

Re: *

Uvek mi je išla na nerve,


ja imam dvojstvo u vezi Marine- s jedne strane mi je drago sto je uspela da se plasira u svetu, postane poznata i da je zauzela neko mesto u tom tesko osvojivom prostoru,...a sa druge, strane licnog dozivljaja onoga sto radi, svelo bi se na-neprijatnost,...ona mi je na neki prilicno stabilan nacin, neprijatna, a u svakom smislu...kao posmatracu sa strane, kome se valjda i obraca,...da je upoznam, mozda bi to bilo drugacije, mozda u tom licnom kontaktu odasaljie drugaciju energiju.
narcis narcis 14:42 09.01.2018

Re: *

i ostajem pri svom

moguće da je u međuvremenu izvršena redefinicija umetnosti , tako da ostajem pri onoj staroj a to je da je umejetnos zanat uzdignut na viši nivo. daklem brez fizičkog rada nema umjetnosti, mislim ako nema fizićkog produkta. a sve ono - umejtnik je teo da reče... smuti pa prospi.
kad gledam jana stina i njegovo delo , recimo ono o poklonima na božić, ne mog se setim kako se zove, ja znam šta je umjetnik teo da reče, al kad gledam one što se kerebeče il kopaju jarkovi pa gi polupune svodu, znam da umjetnik ništa tu nije teo da reče već zajebava ...
Milan Novković Milan Novković 14:46 09.01.2018

Re: *

docsumann
... svako ko osjeća potrebu da se kreativno izražava, na koji god način, pa makar to bile sline obrisane o platno, je po difoltu umjetnik.
oću reći umjetnost je unutrašnji poriv za kreacijom koja nije egzistencijalno uslovljena...

Kad je tako ... evo uvek veselih umetnika

Pogledaj samo koliko umentosti ima u njegovom upornom vraćanju na njegov tepih (Maksa je kriv, on ga svako malo spominje)



... ili pogledaj umetnost njegovog osvrta na "CV", pa njenog na fatherhood

docsumann docsumann 14:56 09.01.2018

Re: *

narcis
i ostajem pri svom

moguće da je u međuvremenu izvršena redefinicija umetnosti , tako da ostajem pri onoj staroj a to je da je umejetnos zanat uzdignut na viši nivo. daklem brez fizičkog rada nema umjetnosti, mislim ako nema fizićkog produkta. a sve ono - umejtnik je teo da reče... smuti pa prospi.
kad gledam jana stina i njegovo delo , recimo ono o poklonima na božić, ne mog se setim kako se zove, ja znam šta je umjetnik teo da reče, al kad gledam one što se kerebeče il kopaju jarkovi pa gi polupune svodu, znam da umjetnik ništa tu nije teo da reče već zajebava ...


mislim da ta definicija ne pije vodu.

ples je umjetnost (i balet, naravno), pjesnik može da nikad ne zapiše nijednu svoju pjesmu, onako sokratovski. tj. izostaje ono materijalno iako je duhovno tu.

čim si sklopio definiciju umjetnosti, nešto od onoga šta vrijedi je ostalo van, izostavljeno.
i onda moraš da otvaraš zagrade, dopunjuješ, dopisuješ, pa definicija počinje da gubi na elegeanciji.

u fizici je to obično jasan pokazatelj da formula nije baš najtačnija, ako uopšte ...
principessa_etrusca principessa_etrusca 14:56 09.01.2018

Re: *

mada opet svaki pristup je legitiman, samo ako je autentičan.

Шта је уопште легитимно, шта је аутентично и зашто би то било пресудно?

Имала сам овде пре доста времена дискусију о Брит Арту, и све што мислим о Брит Арту бих могла да екстраполирам на МА: сви приступи су легитимни, били аутентични или не (а оно што је евентуално питање је само шта је уметност и да ли је нешто уметност или није).

Ја нпр. добијам више од једне слике Дејвида Хокнија него од целог Брит Арта заједно. Од опуса Марине Абрамовић не добијам ништа.
Meni je Marina cool, njeno “The Artist Is Present” kaže dovoljno da nas "ukopča" ako nas iole interesuje i ako smo open-minded, i odlično je pomereno ka modernom dobu, konceptualno unutar svih fluidnosti super skupova svih konceptualnosti, ako uopšte postoji takav, a koji nam ne komadaju delove identiteta koje ne želimo da diramo, tj ništa tu nije "smrtno" agresivno.

Да је уметност/уметница cool је супер-минималистички захтев данашњих потрошача уметности који ће провести пар сати у неком великом музеју конзумирајући једну рециклирану идеју и то је изгледа сасвим довољно. Са друге стране, постоје захтеви музејског/издавачког/спонзорског естаблишмента.

Марина као интелигентна особа савршено разуме тај данашњи тренутак и систем у коме успешно оперише већ деценијама и ја имам заиста велико дивљење за њу као предузетницу.
Milan Novković Milan Novković 15:20 09.01.2018

Re: *

docsumann
...u fizici je to obično jasan pokazatelj da formula nije baš najtačnija, ako uopšte ...

Kad već spominješ fiziku, čista umetnost, btw, podseti me na globalnu talasnu fukciju (skup u svim paralelnbim univerzumima kako ona "kolabrira" u jednom, npr, pa misliš da je "nešto" kolabriralo, a nije ...) koja izlazi uredno na kraj sa crno-rupičastim informativniom paradoksom ...

... al nisam hteo o tome, što bi rekao Domazet (gde je čoek?!) ... nego, kad pričamo o umetnosti, to mi je asocijacija na slow-roll inflation u kosmologiji, pa je "umetnik" u meni "proradio" ...

- zamisli kad si došao na svet, kao "najobičniji" skalar u skalarnom polju (čitaj obeućen, bez svesti u očima, praviš buku, a i challenged si u wep-i-zgodan maniru u tom "trenutku"

- i onda je počelo "kontrljanje niz brdo potencijalne energije" (nizbrdo jednako uzbrdo - ovo je više pravno-umetnički nego klasično-mehanički konstrukt)

- i vidiš dokle si dogurao, da sad ne potežemo neverovatne brojke paralelnih univerzuma u koje odlaziš u svakom trenutku, tamo nekim svako-svojim putem

Sve umetnost, samo pitanje dobre volje i perspektive
narcis narcis 15:23 09.01.2018

Re: *

mislim da ta definicija ne pije vodu.

oket , izvijam se, ja sam se skoncentrisao samo na likovne umjetnosti a ne na izvođačke , mada to što kažeš o pjesniku koji nije napisao nijednu pesmu... pa nije pesnik, mislim ako je nije nikom odrecitovao ili na bilo oji način objavio.
ima ona priča o tipu koji je otišo u raj pa ga sv. netko vodi okolo i pokazuje : ovo ti je najveći slikar, ovo najveći književnik, ovo najveći vajar itd, jadnik kaže nikad čuo, a po to oni nisu nikad ništa uradili ali su u glavi imali najveće dela osmišljena.
mislim - tkoja tkorist od tizgubljenog tblaga i tskrivene mudrosti. nikakava.
docsumann docsumann 15:49 09.01.2018

Re: *

Шта је уопште легитимно, шта је аутентично и зашто би то било пресудно?


rekoh da je (maltene) sve legitimno, pa je samim tim zahtjev legitimnosti izlišan.

e, o autentičnosti mislim malko drugačije.
tj. da umjetnost nastaje iz nasušne potrebe čovjeka da se kreativno izražava, i kroz taj izraz komunicira kroz mnogo širi (šrostorno-vremenski) okvir, sa neograničeno mnogo ljudi, na nivoima koji su nedostupni uobičajenim vidovima komunikacije.

potreba da se te tajanstvene strune okinu, pobude, zatrepere, ona mora biti autentična, inače je djelo fejk.

Ја нпр. добијам више од једне слике Дејвида Хокнија него од целог Брит Арта заједно. Од опуса Марине Абрамовић не добијам ништа.


ovdje zapravo govoriš o sebi.
konzumacija umjetnosti, ili bolje rečeno interakcija sa njom i jeste individualni čin. otud nikakav zvanični značaj ili akademska etabiliranost nekog umjetnika za nas same ništa ne znači.
sem ako nismo povodljivi, i bez svog autentičnog ukusa.

docsumann docsumann 15:54 09.01.2018

Re: *

mada to što kažeš o pjesniku koji nije napisao nijednu pesmu... pa nije pesnik, mislim ako je nije nikom odrecitovao ili na bilo oji način objavio.


da ne hipotetišemo na treću decimalu, al' ajd da zamislimo da taj naš zamišljeni pjesnik nije čak nikome ni izgovorio nijednu od svojih pjesama.

čak i ako su one samo njega zabavljale, njemu se obraćale i njemu značile, on jeste pjesnik.

a onaj predhodni komentar je bio samo u smislu neneophodnosti materijalnog traga, odnosno zanatske vještine.

zanat često može da predhodi umjetnosti, još češće je preduslov za nju, ali ne i uvijek, i ne u svakom slučaju.

umjetnost u tom smislu nadilazi zanat... recimo hazart
narcis narcis 17:35 09.01.2018

Re: *

zanat često može da predhodi umjetnosti, još češće je preduslov za nju, ali ne i uvijek, i ne u svakom slučaju.

docs ovo što ti ovde braniš, imaš pravo da braniš , ja tretiram ovako. neki tipovi imaju određenu količinu talenta dovoljnu da upišu akademiju i slično i tu se završi sav njihov kreativni momenat e sg , tko će prizna da je kreativno šupalj pa onda počne sa ovakvim glupostima, na to se nadovežu ostali kreativni šupci iz raznih kritičarskih zanimanja, istoričari svega i svačega pa pošto su i oni sa ograničanem sposobnostima a beskrajno sujetni ondak im ovakove umjetnosti dobro dođu da pokažu kako su umni&pametni i mogu da razumeju ono što ni pas smaslom ne bi pojo.
ovo je ona priča car je go
ustilu - ja umem da nacrtam nogu u skraćenju al neznam šta bi stim i sve mi je to crtanje slikanje bljak pa ću zato da skočim sa dva metra u čašu vode i to predstavim kao umjetnos a oni što su završili istorijuumjetnosti a nemaju sposobnost da sami, van onoga što su pročitali, prepoznaju umetnost u nekom nepoznatom delu, oni će da se oduševe i proglase skok budale u čašu vode za vrhunsku umjetnos i kurac će dragoljub da dokaže da to nije umjetnos.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:39 09.01.2018

Re: *

čak i ako su one samo njega zabavljale, njemu se obraćale i njemu značile, on jeste pjesnik.


Čisti Kafka, zar ne? Uživao dok je pisao, na samrti htio da spali sve i da ga je Maks Brod poslušao ne bi smo imali ništa od zaista sjajne književnosti.

Ja o Marini mislim sve najbolje, priznajem neki mi radovi izmiču, ali dosta radova su razumljivi (sjetite se da ona radi i fotografije - i da su brojni performansi i dokumentovani pa se danas i konzumiraju i tumače preko fotografija). S pravom "baka performansa" - respekt! (E sad za ličnost - to ne mogu da pričam - skrećem pažnju na njen zaista odličan dokumentarac koji je radila u vrijeme baš "Artist is Present" koji je veoma dirljiv i mene je dirnuo na momente u dušu - gledao sam ga na otvorenom Kastelu u okviru banjalučkog Kratkofila).

Nažalost, napravila je ogroman gaf u skorije vrijeme - pokrenula je kampanju za prikupljanje novca za MAC centar za performans - prikupila značajne pare i angažovala "starhitekte" poput Rema Kulhasa iz OMA koji su žestoko naplatili idejne konceptualne projekte - nakon čega je Marina sapštila svima da od gradnje objekta nema ništa. Brojni su tekstovi o tome jer se svi pitaju gdje su prikupljene pare koje su ljudi donirali - jedan je urnebesno smiješan nešto kao

Artist is Present, but Money isn't :))))
docsumann docsumann 18:00 09.01.2018

Re: *

docs ovo što ti ovde braniš,


koje ovo?

to moje nema nikakve veze sa ovim tvojim iskarikiranim kontra-primjerima.
možda su moji kriterijumi fludini i nekanonični, al' vjeruj mi nije ih nimalo lako doseći.

4krofnica 4krofnica 18:02 09.01.2018

Re: *

angie01



Endzi, slažem se da je dostigla neke visine u popularnosti jer je imala performanse u odličnim galerijama/muzejima ali me to preterano ne impresionira. Mogu da zaključujem samo na osnovu onoga čime se javno ispoljava i ako recimo Vajld kaže da je umetnost najintezivniji način ispoljavanja individualizma, meni se njen ne dopada kako god okreneš. :)


c_h.arlie c_h.arlie 18:09 09.01.2018

Re: *

4krofnica

Uvek mi je išla na nerve, Marina. Taj njen ekspresionizam u performansima, uvek na ivici mazohizma, me ostavlja ravnodušnom. Ma koliko sam pokušavala da ukopčam te njene ideje, došla sam samo do zaključka da je ona jedan prevarant, egomanijački folirant.




Da joj (možda) malo ne zavidiš ?
narcis narcis 18:12 09.01.2018

Re: *

docsumann
docs ovo što ti ovde braniš,


koje ovo?

to moje nema nikakve veze sa ovim tvojim iskarikiranim kontra-primjerima.
možda su moji kriterijumi fludini i nekanonični, al' vjeruj mi nije ih nimalo lako doseći.


dal se uvredi
4krofnica 4krofnica 18:15 09.01.2018

Re: *

c_h.arlie

Da joj (možda) malo ne zavidiš ?


ne znam, sad kad tako postaviš stvari .. (možda!)
jel' si razmišljao o ljudskoj psihologiji kao životnom pozivu ili štaznam samo hobi?


c_h.arlie c_h.arlie 18:24 09.01.2018

Re: *

docsumann
docs ovo što ti ovde braniš,


koje ovo?

to moje nema nikakve veze sa ovim tvojim iskarikiranim kontra-primjerima.
možda su moji kriterijumi fludini i nekanonični, al' vjeruj mi nije ih nimalo lako doseći.


Eeeeee, ali ti sebi za poboljšanje dosega (malo) pomogneš !
c_h.arlie c_h.arlie 18:25 09.01.2018

Re: *

4krofnica
c_h.arlie

Da joj (možda) malo ne zavidiš ?


ne znam, sad kad tako postaviš stvari .. (možda!)
jel' si razmišljao o ljudskoj psihologiji kao životnom pozivu ili štaznam samo hobi?



Ma jok !
Mada mi je psiha (nekih) ljudi fascinantna - daleko fascinantnija nego elektronika.
docsumann docsumann 19:06 09.01.2018

Re: *

narcis
docsumann
docs ovo što ti ovde braniš,


koje ovo?

to moje nema nikakve veze sa ovim tvojim iskarikiranim kontra-primjerima.
možda su moji kriterijumi fludini i nekanonični, al' vjeruj mi nije ih nimalo lako doseći.


dal se uvredi


ma kakvi. skroz opušteno.
docsumann docsumann 19:13 09.01.2018

Re: *

Sve umetnost, samo pitanje dobre volje i perspektive


to tikaem - kontekst
docsumann docsumann 19:19 09.01.2018

Re: *

c_h.arlie
docsumann
docs ovo što ti ovde braniš,


koje ovo?

to moje nema nikakve veze sa ovim tvojim iskarikiranim kontra-primjerima.
možda su moji kriterijumi fludini i nekanonični, al' vjeruj mi nije ih nimalo lako doseći.


Eeeeee, ali ti sebi za poboljšanje dosega (malo) pomogneš !


paa, gradim svoj ukus već decenijama, brižljivim i pažljivim posmatranjem, čitanjem, slušanjem.
i pravo da ti kažem nije to baš neka naročito ugodna pozicija, podizati lestvicu, oštriti kriterijume (misim, sve se to spontano dešava na unutrašnjem planu, bez neke posebne svijesne namjere).
iako uživam u čitanju, teško može neka knjiga da me baš oduševi. ono baš-baš svega par godišnje, ako i toliko.

slično i u muzici. slikarstvu takođe.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:28 09.01.2018

Re: *

slično i u muzici.


Dakle, vrijeme je za kompoziciju "Maht pustinja"

Kad smo pravili grupu kontaktirao sam Točka i pitao ga šta znači Maht iz imena njegove dvije kompozicije "Maht tema" i "Maht pustinja".

To je bilo vrijeme kada Smaka nije bilo nigdje, ni u medijima ni među publikom, dakle februar 2007. godine i tada sam kao Nikola Svilar prvi pisao o potpuno zaboravljenom Smaku na Blogu B92. Točak mi je odgovorio: "Bog muzike i svega lepog." uz dodatna objašnjenja što mi se jako dopalo s obzirom na uključenost estetike u čitavu priču. Nešto prije toga Bojan Z. je obradio temu Maht Pustinje u kompoziciji Wheels i dao jedan od najboljih tribjuta koji trenutno postoje Točku i Smaku. Mi smo se trudili da opravdamo (bar u pristupu autorskim kompozicijama ako ne u svirci) to ime, ali pošto smo daleko lošiji muzičari od Bojana, to sa Mahtom je ipak bilo pomalo pretenciozno.

Dakle, dvije ozbiljne preporuke za tvoj muzički ukus i unutrašnji duševni kosmos: Maht pustinja i Wheels. Mislim nema ozbiljnijeg muzičara koji nema respekta prema tome, e sad da li će se i tebi dopasti - zaista ne znam, nadam se da hoće.

Ima u Banjaluci jedan tip po nadimku GašaGlava, muzičar s kojim sam ja studirao arhitekturu. Budući da sam i ja svirao normalno to nam je pored projektovanja bila glavna tema. On je bio u gradu poznat po tome što je ispalio nekoliko poznatih bendova - ljudi bi ga zvali, pošto je odličan muzičar da svira s njima, on bi se pojavio na prvoj probi i kad bi ih čuo samo bi im se zahvalio. Ja sam mu naravno pričao o Liboru kao sjajnom gitaristi na što je on odgovorio: - "Ma znam ja te priče, ljudi napričaju svašta a kad čujem čovjeka ono truba. Pusti priču." ali kad su se konačno sreli sa instrumentima, pojavio se GašaGlava na fakultetu i samo kratko rekao: "Onaj tvoj Libor... čovjek nije normalan, ništa slično nisam čuo." E tako je bilo i sa Maht pustinjom koju sam mu preporučivao a on je Smak posmatrao sa visine - sve dok nije čuo i Talisman i Maht pustinju. Samo je rekao: "Respekt."

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:28 09.01.2018

Re: *


docs ovo što ti ovde braniš, imaš pravo da braniš , ja tretiram ovako. neki tipovi imaju određenu količinu talenta dovoljnu da upišu akademiju i slično i tu se završi sav njihov kreativni momenat e sg , tko će prizna da je kreativno šupalj pa onda počne sa ovakvim glupostima, na to se nadovežu ostali kreativni šupci iz raznih kritičarskih zanimanja, istoričari svega i svačega pa pošto su i oni sa ograničanem sposobnostima a beskrajno sujetni ondak im ovakove umjetnosti dobro dođu da pokažu kako su umni&pametni i mogu da razumeju ono što ni pas smaslom ne bi pojo.
ovo je ona priča car je go
ustilu - ja umem da nacrtam nogu u skraćenju al neznam šta bi stim i sve mi je to crtanje slikanje bljak pa ću zato da skočim sa dva metra u čašu vode i to predstavim kao umjetnos a oni što su završili istorijuumjetnosti a nemaju sposobnost da sami, van onoga što su pročitali, prepoznaju umetnost u nekom nepoznatom delu, oni će da se oduševe i proglase skok budale u čašu vode za vrhunsku umjetnos i kurac će dragoljub da dokaže da to nije umjetnos.


Evo ja nisam nikakav istoričar umjetnosti ili neki ozbiljan umjetnik ali mislim da je Marina sjajna i da je to umjetnost. Evo jedan stari rad - koji je u estetskom smislu i na nivou ideje sjajan (ako se baviš idejama jednosztavno ne možeš da to opovrgneš kao kreativni izraz). Okej, može biti ad hok pristup bez puno zanatske vještine i mnogo napora da se realizuje istinski umjetnički artefakat ali "radi posao":



Ne mogu da se sjetim naslova rada ali je u pitanju odnos ljubavnog para. Šta misliš?
narcis narcis 20:38 09.01.2018

Re: *

tvoje je pravo da misliš i grešiš, to je uklesano kamen.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:50 09.01.2018

Re: *

tvoje je pravo da misliš i grešiš, to je uklesano kamen.


To u ovom slučaju mnogo više važi za tebe šefe, jer, izvini, nema ljutiš, nesumnjiva gorčina iznesena u tvom mišljenju nažalost nagriza ti sposobnost da jasno percipiraš stvari. Ti si se bavio slikarstvom, ne varam se? Jel' možeš malo da nam prikažeš svoj rad i domete u smislu te "prave" umjetnosti koju zastupaš. Dakle, bez imalo potcjenjivanja D. i uz full respect i automatsko uvažavanje koje imam prema svima koji stvaraju, čisto onako radi razmjene mišljenja i da vidimo šta stoji iza tvog mišljenja. Jer ako toga nema u pitanju je prosto kafansko lupetanje (ruku na srce tako i izgleda) upravo jedne takve stvaralački neostvarene ličnosti koju spominješ u svom komentaru (znači baš to "umem da nacrtam nogu u skraćenju al neznam šta bi stim" ). Nema ljutiš, što kaže Vasil. Mislim vidi, evo Docs, u tom domenu ima neke odlične rezultate iza sebe i ubjeđen sam da ne bi baš tako kao ti sročio stvar.

edit: To Vasil kaže naravno u šali. Komunicirao sam s njim, jedan vrlo pristojan i prijatan čovjek, gospodin takoreći.
narcis narcis 21:06 09.01.2018

Re: *

može i tako da se stavr vidi , sad svaki moj odgovor bi bio vađenje. tako da shvati kako hoćeš. ja ne mislim da u mojem razmišljanju ima bilo kakve ogorčenosti jer... sad zbog trenutka i situacije ne želim da nastavim.
ne vređa me što tako misliš , to je i za očekivanje u situaciji kao što je ova.
možda, ako bude prilike u nekoj drugačijoj situaciji ti i objasnim kako jed ošlo do ovog mog stava. dotle misli što mislip.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:09 09.01.2018

Re: *

Ok. Evo i Angie je esteta kao ti i bavila se kreativnim radom - šta ti misliš Angie o konkretno ovom gore Marininom i Ulajevom radu sa lukom i strijelom?
angie01 angie01 22:18 09.01.2018

Re: *

šta ti misliš Angie o konkretno ovom gore Marininom i Ulajevom radu sa lukom i strijelom?


e, izvini, radim nesto drugo, pa sam sada tek videla,...

pa vidi, ona je cela jedna metaforicka prica u tom jednom kadru, koji je beskrajan-ocigledno:)))-o odnosu muskarca i zene i stvarno je sve prikazano i napetost i agresija u rukuavicama, ali i naizgled mirno spustena ruka sponatno pored tela, koja je stegnuta u pesnicu:))), cini se kao da su suprotstavljene strane a u stvari su duboko upuceni jedno na drugo potpuno, od fiksiranog pogleda, koji je i paznja i pracenje i strah, do stava, koji bi bio jako blizak, da nije napetog luka izmedju,-ako im pogledas polozaj stopala...prepoznajem i detalj, da je ona priterana uza zid, dok je muskarac u u mnogo laksoj poziciji, jer ima slobodnog prostora iza sebe, znaci da je njegova uloga dominantna i on vodi igu, njena je reakcija- naravno i zbog koplja uperenog prema njoj,...(moglo bi da se shvati i da je on lovac, a ona plen, da ne postoji poruka njihove odece, koja ne daje naznaku nikakve razbarusenosti, vec svojom klasicnom jednostavnoscu i krutoscu, pokazuje samo polove)....u ovoj odlicno postavljenoj kompoziciji, njeno intresovanje je ona sama i njeno emotivno stanje, Ulaj je tu-iako njen pravi emotivni partner-samo statista, potreban za mizanscen kojim je htela da se izrazi.
pikuc pikuc 22:22 09.01.2018

Re: *

docsumann
nisam išao toliko daleko u zaključcima, ali otprilike slično.

ima tu neki psiho-kuršlus koji se nameće kao dominantan u cijeloj priči. i taj natek'o ego koji smeta...
vremenom sam počeo sve više da cijenim stvaraoce koji ostaju po strani, skoro pa anonimni, u odnosu na svoje dijelo.

mada opet svaki pristup je legitiman, samo ako je autentičan.


za krofny:
To


Ovde je obrnut slucaj,
Delo je anonimno a umetnik poznat.


BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:08 09.01.2018

Re: *

došla sam samo do zaključka da je ona jedan prevarant, egomanijački folirant.

definicija umetnika.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:22 09.01.2018

Re: *

Ne mogu da se sjetim naslova rada ali je u pitanju odnos ljubavnog para.

u njenoj umetnosti ništa nije "o njoj", već "o reakciji na nju" i uopšte, reakciji na to što je radila, pogotovo sa ulajom. šta da je metak opalio, šta da je strela uletela u srce, šta da se smrzla na ledu, šta da je neko zaista uzeo onomad onaj pištolj i prosvirao joj koleno, npr? postoji taj prostor između nas, nje i tog mogućeg, ali ipak neverovatnog.
btw, ovo što radi poslednjih 10tak godina je teški šit.
inače, mislim da bi njena umetnost performansa bila sasvim drugačija da su joj izložbu u la grande stajlu organizovali u beogradu 70tih ili 80tih, da su joj dali sve što je ikada poželela i da je postala novi srpski tesla i tito, da su svi sa FLU pali ničice i rekli "marina, podoj nas talentom svojim, budi naša umetnička srpska majka!". ne bi se spaljivala, ne bi se mrzla na ledu, ne bi se šamarala, i sl. a i taj fazon da "volimo da je hentujetmo", kao biljanu s, i to mi je simpatično. :)
narcis narcis 23:37 09.01.2018

Re: *

a i taj fazon da "volimo da je hentujetmo", kao biljanu s, i to mi je simpatično. :)

ja nju ne hejtujem, čak sam zadovoljan statusom svetske umetnice koji ima, ja hejtujem ceo taj pravac, a to nije isto.
tasadebeli tasadebeli 09:14 10.01.2018

Re: *- Засићеност

docsumann

ja imam problem da shvatim zašto se to definiše kao umetnost



ma da, to je pitanje svih pitanja - šta je umjetnost?



Можда је (мож' да бидне, не мора да значи) ипак питање свих питања чему још филозофија?



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:01 10.01.2018

Re: *

BebaOdLonchara
došla sam samo do zaključka da je ona jedan prevarant, egomanijački folirant.

definicija umetnika.


:))) Bebo od Lončara, tamni anđele, izađi iz Bebe zanosne umjetnice sa Fejsa!
docsumann docsumann 13:28 09.01.2018

gledalesanje u oči


mi smo se u srednjoj školi često takmičili ko će duže da izdrži a da se ne zasmije dok tako buljimo jedan drugom u oči, sjedeći preko puta za stolom.
naravno, kreveljenje i pomoćne zasmijavačke tehnike nisu bile dozvoljene.



Milan Novković Milan Novković 13:45 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

docsumann

mi smo se u srednjoj školi često takmičili ko će duže da izdrži a da se ne zasmije dok tako buljimo jedan drugom u oči, sjedeći preko puta za stolom.
naravno, kreveljenje i pomoćne zasmijavačke tehnike nisu bile dozvoljene.




Eto vidiš, i ostalo ti u lepom sećanju

Ja se, na primer, sećam penjanja na jablan (ja sam iz drvopenjačke familije, kažu da se moja keva popela kao tinejdžerka na svako drvo u svojoj okolini u Lici) - samo zato što je bio tu i da ga "overim" (pardon my French) - i u lepom mi sećanju, iako jablan nosi 0 poena kao drvo interesantno za penjanje, uopšte nije za to, čak nosi negativne poene.

Al čista, nepatvorena umetnost, penjanje na jablan, i fizička i metaforička, nema veze autentičnost
angie01 angie01 15:46 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

umetnost je unikatni stvaralacki proizvod, koji svojom kreativnoscu i slobodom izraza komunicira sa publikom, imajuci za cilj da nesto kaze i to izazove neka osecanja, kao povratnu reakciju- primarno lepa osecanja, jer je njena bazicna uloga da oplemeni, uzdize....znaci, dokle god ima elemente koji su sposobni da komuniciraju sa publikom, ona je zadovoljila osnovni uslov- da postoji.

...znam, znam, da zvuci suvise bla, bla...
narcis narcis 17:40 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

angie01
umetnost je unikatni stvaralacki proizvod, koji svojom kreativnoscu i slobodom izraza komunicira sa publikom, imajuci za cilj da nesto kaze i to izazove neka osecanja, kao povratnu reakciju- primarno lepa osecanja, jer je njena bazicna uloga da oplemeni, uzdize....znaci, dokle god ima elemente koji su sposobni da komuniciraju sa publikom, ona je zadovoljila osnovni uslov- da postoji.

...znam, znam, da zvuci suvise bla, bla...

i čime te oplemenilo sedenje i zurenje u dotičnu umjetnicu?
mislim , ne osetite se prozvanim al aj ti i dosc mi objasnite zašto moj zemljak aleksić nije priznati, prepoznati i poznati umjetnik a ova gospdža jeste, koja je to razlika u njihovom performansu pa jedno jeste umjetnos a drugo cirkuzantstvo?
narcis narcis 17:43 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

...znam, znam, da zvuci suvise bla, bla...

izvini oprosti al baš me briga,
to i jeste blablatruć
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:51 09.01.2018

Glasno ćutanje

umetnost je unikatni stvaralacki proizvod, koji svojom kreativnoscu i slobodom izraza komunicira sa publikom, imajuci za cilj da nesto kaze i to izazove neka osecanja, kao povratnu reakciju- primarno lepa osecanja, jer je njena bazicna uloga da oplemeni, uzdize....znaci, dokle god ima elemente koji su sposobni da komuniciraju sa publikom, ona je zadovoljila osnovni uslov- da postoji.


Naravno, performans je sasvim legitimna umjetnička disciplina. Evo sad za mali jednostavni projekat pozvao sam i Jelenu Topić da mi pomogne i učestvuje među brojnim umjetnicima koji su se odazvali - to je ona djevojka koja je zaista hrabro stajala i glasno ćutala u svom performansu na trgu u Prijedoru i to nekih mjesec dana (bilo prije par godina po svim regionalnim medijima). Art ili borba - legitimno pitanje - ali svako neka stavi prst na čelo i da se upita da li bi imao hrabrosti da izvede tako nešto? Ja ne bih. Ona je samo prosto stajala i ćutala (okej, malo kasnije je dopunila performans nekim rekvizitima) a proizvela je pažnju i sva ona pitanja koja umjetnost proizvodi. Respekt! (ne samo moj, već od strane mnogo ozbiljnije umjetničke bratije od mene - znam pošto sam pratio reakcije)

Evo da ne izmišljam prenosim komentar Arsena Čarkića, pijaniste i profesora klavira zaista uglednog kulturnog radnika na banjalučkoj sceni:

"Ličnost dana, nedjelje, godine...definitivno Jelena Topić. Hrabrost i stav koji ostavljaju bez riječi. I sve to u vrijeme najvećeg beskičmenjaštva, kukavičluka i poltronizma. Moje iskreno divljenje."

Tako da sa performansom nema zeze ljudi, to nije za svakoga (kako za publiku tako i za umjetnike)
angie01 angie01 18:25 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

i čime te oplemenilo sedenje i zurenje u dotičnu umjetnicu?


ne znam da l si me dobro razumeo- ja upravo rekoh da me njena umetnost, performansi, sta god to bila njena kreacia- ne da nisu dojmili, nego su mi, sa sve njom- neprijatni,...niti je kapiram, niti me privlaci.
angie01 angie01 18:28 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

izvini oprosti al baš me briga,
to i jeste blablatruć


nemam nikakav problem sa time da ti-ili neko drugi- tako mislis, ali ono sto sam rekla je istina,...moja naznaka je bila vezana za oblik mog iskaza, jer sam ga naizust slozila tako,...moglo je i jednostavnije, ali me posle mrzelo da menjam.
narcis narcis 18:51 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

angie01
i čime te oplemenilo sedenje i zurenje u dotičnu umjetnicu?


ne znam da l si me dobro razumeo- ja upravo rekoh da me njena umetnost, performansi, sta god to bila njena kreacia- ne da nisu dojmili, nego su mi, sa sve njom- neprijatni,...niti je kapiram, niti me privlaci.

izvini čitao sam nakoso
narcis narcis 18:53 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

angie01
izvini oprosti al baš me briga,
to i jeste blablatruć


nemam nikakav problem sa time da ti-ili neko drugi- tako mislis, ali ono sto sam rekla je istina,...moja naznaka je bila vezana za oblik mog iskaza, jer sam ga naizust slozila tako,...moglo je i jednostavnije, ali me posle mrzelo da menjam.

izvini oprosti 2
ali ja ovo nisam prepoznao kao tvoju originalnu misao, toliko sam verzija ovoga pročitao da mi je sve to isto.
angie01 angie01 19:43 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

nezaboravak:))-najs.
pikuc pikuc 20:41 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

narcis
angie01
umetnost je unikatni stvaralacki proizvod, koji svojom kreativnoscu i slobodom izraza komunicira sa publikom, imajuci za cilj da nesto kaze i to izazove neka osecanja, kao povratnu reakciju- primarno lepa osecanja, jer je njena bazicna uloga da oplemeni, uzdize....znaci, dokle god ima elemente koji su sposobni da komuniciraju sa publikom, ona je zadovoljila osnovni uslov- da postoji.

...znam, znam, da zvuci suvise bla, bla...

i čime te oplemenilo sedenje i zurenje u dotičnu umjetnicu?


Nije isto sedeti za stolom sa svojim najboljim prijateljem na kome je hrana, pice, mobilni i vasa prica i prolaznici i drugi stolovi i sedeti sa njim bez svega toga.Samo vas dvoje.

Razlika je sto je u jednom slucaju to neprijatno a u drugome prijatno iskustvo, jer kada se ukolni sve sto odvlaci paznju od "golog" coveka ostaje samo covek ispred i njegov pogled.

Jer ljudi su prijatelji preko necega sto postoji izmedju njih iza cega se kriju.To moze biti hrana, muzika, pice, interesovanja i sl.
Tako se biraju prijatelji pa zato je jedan isti covek jednom coveku prijatelj a drugom neprijatelj, to je moguce.
Ko ne veruje neka proba sa svojim bliskim prijateljem ovo.

A umetniku je publika sve.
Umetniku je publika ono sto je muz zeni.
Strast postoji u oba slucaju.
Zavodjenje. Posebnost.
Stim sto umetnik nema seks sa publikom.
On traga za drugacijim vrhuncom te strasti.

Prijatelj nam je onaj kome posvecujemo paznju svojim prisustvom, koga postujemo tj. volimo zbog necega.

A da li je moguce zavoleti nekoga zbog nicega?
Eto ljudsko bice je?

To je umetnost!

Umetnost menjanja sebe gde delo umetnika postaje svet kao njegovo platno na kome stvara svoje delo svojom prisutnoscu i onim sto jeste.
Ljubavlju!

Umetnik ne dozivljava orgazam vec ga zivi!

A sta je Logos nego umetnik, stvaralac.
I njegova umetnost nije svima razumljiva a opet ona jeste razumna!
Pa tako isto i covek umetnik prolazi kao i Logos.

Zapravo,
Dodao bih ovo
Sta je "najveca" umetnost?

Ne pokvariti ljude oko sebe sobom.

tyson tyson 21:19 09.01.2018

Re: Glasno ćutanje

Evo sad za mali jednostavni projekat pozvao sam i Jelenu Topić da mi pomogne i učestvuje među brojnim umjetnicima koji su se odazvali - to je ona djevojka koja je zaista hrabro stajala i glasno ćutala u svom performansu na trgu u Prijedoru i to nekih mjesec dana (bilo prije par godina po svim regionalnim medijima). Art ili borba - legitimno pitanje - ali svako neka stavi prst na čelo i da se upita da li bi imao hrabrosti da izvede tako nešto? Ja ne bih. Ona je samo prosto stajala i ćutala (okej, malo kasnije je dopunila performans nekim rekvizitima) a proizvela je pažnju i sva ona pitanja koja umjetnost proizvodi.

Pa to uopšte nije bila nikakva umetnost već politički čin.

Dopuštam da grešim - koji elementi umetnosti su bili prisutni u njenom poduhvatu...?

Nije svaki ljudski čin umetnost.





bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:27 09.01.2018

Re: Glasno ćutanje

Pa to uopšte nije bila nikakva umetnost već politički čin.


Naravno ima i toga - kao što Arsen kaže - ili kako sam rekao art ili borba. Ali u njoj su bile prisutne emocije kao osobe koja vrši (umjetnički) čin a i kod ostalih koji su to, posebno u prvim danima dok se nisu uključili regionalni mediji i počeli da učitavaju razna značenja, posmatrali - njihova pitanja i reakcije čine mi se najautentičnijim i daleko neposrednijim u odnosu na sve nas koji smo to posmatrali u medijima. Ja sam bio fasciniran tom dozom misterije koju cijenim u umjetničkim djelima (ono kad Linča moraš da gledaš pet i više puta da bi razumio i povezao sve događaje i detalje u koherentnu priču, objašnjenje i doživljaj. On to radi majstorski - na prvo gledanje ti uopšte nije jasno šta si upravo pogledao i imaš gomilu pitanja u vezi filma ali iako on tvrdi da intuitivno stvara, vrlo racionalno i precizno mačak postavlja svoje "zagonetke" tipa Bulevar Zvezda ili Izgubljeni autoput, Inland Empire me zblanuo i nisam ulazio u analizu ali prijatelj tvrdi da i tu slično stvar funkcioniše) Dakle, veliko pitanje - i nekoliko mogućih odgovora (nezaposlenost mladih, bezperspektivnost života, loš odnos gradskih vlasti prema kulturi, progon bošnjačke populacije, ma svašta može da se prikači na konkretno taj kontekst) i ta višeslojnost mogućih čitanja onemogućava nas da to poistovjetimo sa isto tako hrabrim (i još hrabrijim rekao bih) istupom na protivrežimskim demonstracijama koji je očit i jasan i ne provocira naše razmišlanje jer je jasno zašto osoba protestvuje. Isto kao što nam je jasno šta znači 2+2=4 a obrisi u roršahovoj mrlji mogu da poprime različite oblike i značenja koji direktno zavise od nas, naše percepcije i nabaždarenosti asocijativnog aparata. Miran lijep dan, neka djevojka stoji na gradskom trgu i ćuti... zanimljivo. Tinja u tišini i prerasta polagano u gromoglasno ćutanje i buku prisutnih, medija i javnosti provocirajući debate i razmjenu mišljenja. Dakle, art, rekao bih. Ne naravno u rangu "2001: Odiseje u svemiru" ali na onom osnovnom nivou (naravno zaobilazeći formalni) proizvodi tj. provocira iste reakcije kao i Odiseja: prosto moramo da pričamo i diskutujemo o tome (ili razmišljamo svako za sebe).
pikuc pikuc 21:47 09.01.2018

Re: gledalesanje u oči

docsumann

mi smo se u srednjoj školi često takmičili ko će duže da izdrži a da se ne zasmije dok tako buljimo jedan drugom u oči, sjedeći preko puta za stolom.
naravno, kreveljenje i pomoćne zasmijavačke tehnike nisu bile dozvoljene.



Dakle to su odabrana deca ispred tebe, koju poznajes.
Dete kada samo udje u prostoriju nepoznate dece ono ce se drugacije osecati.
Nelagodno, sakrivajuci cesto pogled. Kada udje u sobu nepoznatih odraslih ljudi to ce biti jos vise naglaseno.

Svaki covek tako.
Zdrav covek kada udje u sobu bolesnika oseca slicno kao sto sak gore naveo.Ne racunam medicinske radnike.
Ili,
Bolestan u sobu zdravih.

Navodim krajnosti da bi razumeo koncept "istrazivanja" te nelagode u sebi i oslobadjanja od iste.
U osnovi to je oslobadjanje od straha.

mlinarslavko mlinarslavko 18:08 09.01.2018

Vizuelni komentar

tyson tyson 20:38 09.01.2018

Umetnos'

angie01 angie01 10:08 10.01.2018

evo, sad sam procitala i post:))

cini mi se da je g Bobic pogresio u poredjenju Aleksica i Abramoviceve- jer prvi je bio akrobata, koji je pokazivao svoju vestinu i izdrazljivost kao umece,
a Marina svoje perormanse radi zbog neke ideje koju plasira, salje neke poruke.

...takodje deo gde se spominje plagijat nije dobro smisljen, jer po toj logici, plagijat su i crtezi i slike i svaki vid izrazavanja.


...za uspeh bilo kakvog cinjenje, umetnickog ili nekog drugog, znacajnu ulogu imaju i okolnosti, pravi momenat, sreca- umece da se nametnes,....neki od najcuvenijih umetnika su bili neshavceni u dobu u kome su stvarali ili potpuo nepoznati nekoj siroj publici,...neki su imali srecu da dozive priznanje i slavu.
narcis narcis 10:53 10.01.2018

Re: evo, sad sam procitala i post:))

a Marina svoje perormanse radi zbog neke ideje koju plasira, salje neke poruke.

pa ono oko tih poruka je najveći problem, plus to što se umetnik postavlja iznad svih ostalih kao jedini pravi tumač sveta.
meni ta kritika društva i ulaženje u polje psihijatrije najviše bode oči.sa druge strane ako nemaš uputstvo nema šanse da sastaviš kockice.
sećam se jednog bodi arta gde je umetnik stavio knjigu na grudi i lego da se sunča i pustio da mu izgori kož a svud gde knjiga nije pokrivala. i ? zaboravio sam bjašnjenje zašto to , ali koje god da je meni je bezveze.
čiato sam gore ono tvoje objašnjenje - luk strela on - ona , sve je to okte, al ja ni tu ne vidim umetnost.
nije mi problem da shvatim no da prihvatim jeste.
angie01 angie01 11:16 10.01.2018

Re: evo, sad sam procitala i post:))

pa ono oko tih poruka je najveći problem, plus to što se umetnik postavlja iznad svih ostalih kao jedini pravi tumač sveta.


fotka koju je Boxi postavio je dobra-kao umetnicki izraz,...ima dobru kompoziciju, odgovarajuci i dobro osmisljen kolirit, ekspresiju, komunicira sa publikom...

...sad mnogo nekih drugih njenih akcija, nisu bas prijemcive-meni bar,...svaki umetnik traga za nekim svojim izrazom, neko ga nadje, leg'o mu je, pa se u toj simbiozi, lako izrazava,...da li je ona iskreno dosla od ovog nacina prezentacije, ili je prosto namirisala da bi to moglo da prodje- nemam pojma- al ne dopire bas uvek-(cesce ne, ako mora da isfilozofira, onda nista), kao kod onih koji su u svom izrazu komotni, lezerni,..ona je teska,...i nekako rogobatna sa tim svojim mumificiranim gipsanim licem-kao zorana mihajlovic:), a pri tome u egoriperu da je ona centar svojih projekata,....hocu reci, lice jedne Vesne Trivalic, koje ima izrazajnu ekspresiju, makar nemalo ni jednu mimiku, bih mozda lakse mogla da razumem, ili sta god da treba u tom konzumiranju dela,...prosto mi Marina nije legla.
Milan Novković Milan Novković 12:12 10.01.2018

Re: evo, sad sam procitala i post:))

narcis
...sećam se jednog bodi arta gde je umetnik stavio knjigu na grudi i lego da se sunča i pustio da mu izgori kož a svud gde knjiga nije pokrivala. i ? zaboravio sam bjašnjenje zašto to , ali koje god da je meni je bezveze.
...

Knjiga je nabijena metaforičnim značenjem - nekome su sva dobra, nekome nijedno, većina je negde u sredini.

Evo simbolke, od strane raznih:

1. "Books are the compasses and telescopes and sextants and charts which other men have prepared to help us navigate the dangerous seas of human life." --Jesse Lee Bennett

2. "Books are lighthouses erected in the great sea of time." --E.P. Whipple

3. "A book is a garden, an orchard, a storehouse, a party, a company by the way, a counselor, a multitude of counselors." --Henry Ward Beecher

4. "Books are the bees which carry the quickening pollen from one to another mind."--James Russell Lowell

5. "Books are the quietest and most constant of friends; they are the most accessible and wisest of counselors, and the most patient of teachers." --Charles W. Eliot

6. "Books are a uniquely portable magic." --Stephen King


A u ovom tvom primeru se nameće knjiga kao štit, relativno prosta i "brza" metafora, bar meni - pročitamo N knjiga i sposobniji smo za život, zaštićeniji, pročitamo jednu dobru sposobniji smo za život, zaštićeniji zato što smo stekli neka znanja.

Pa je meni dobra ideja, kao i sve Marinine, uostalom, i baš mi je zagonetka kao je naišla na "loš" prijem u tim krajevima.

A opet, meni je skoro sve dobro, taki mentalitet me spopao
narcis narcis 13:32 10.01.2018

Re: evo, sad sam procitala i post:))

Milan Novković
narcis
.

neznam, izgleda je to previše za moje umne sposobnosti.
najzajebanije je to što sam se ja tamo sa 17.18-19-20-21-22 palio na te stvari i pratio i ondak me prosvetlilo oko 22-23. i reko - aukurac, to su sve gluposti.
mislim ono odeš ofarbaš sneg, il pustiš maglu, može ako je parple i hendriks, pa ljudi lutaju unaokolo. al da kopam rupe i dovlačim stenje po pustinju..
malo mi to onako.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:59 10.01.2018

Re: evo, sad sam procitala i post:))

Eto Angie zaista lijepa analiza sa tvoje strane, ja ću samo da kažem da Marina ima brojne radove sličnog estetskog kvaliteta i "intenziteta" pa ne možemo baš da budemo prestrogi prema njenom stvaralaštvu.
mlinarslavko mlinarslavko 15:09 10.01.2018

Nije fer prema umetnici Marini




Ko zna zna, pa mozemo samo da ga mrzimo. Neka je Marina i najveci folirant, neka joj je jedini nacin razmisljanja kad pravi rad, kako moze najbolje da prodje, ako je i na taj nacin, bez ulazenja u neke umetnicke "dubine" uradila dobar rad, uspela je isto kao i neko ko je zaljubljen u umetnost najiskrenije, dusu napatio da dodje do istog rezultata. Surovo, ali istinito, kao fudbaler koji zaradjuje milione evra od fudbala, pravi fenomenalne poteze, bitno mu je da pobedjuje, a boli ga uvo za smisao i lepotu fudbala. Kad se zavrsi utakmica, provodi se, juri manekenke i poslednje mu je na umu da procita bili kakav ozbiljan tekst o fudbalu. Jednostavno to mu dobro ide, svi u njemu vide fudbalskog umetnika, satima o tome pricaju, a on vidi zabavu, punjenje ega i zaradu.
Zamislite Rafaela dok slika sva ona remek dela, ocemu razmislja. Mozda razmislja o tome kakao da sto bolje uradi to delo da bi zadovoljio ego da je najbolji, genijalno sredjuje kompoziciju, boje, razmislja o tome kako da se to sto vise svidi kardinalima i papama . Pri tom koristi sve sto je procitao i naucio o istoriji, religiji filozofiji kako bi uradio sto bolji rad za narucioce , ali krajnja misao mu je kako da se organizuje da povali neku dobru ribu. Poslednje sto ga interesuje je da to radi zbog ljubavi prema umetnosti, religiji, duhovnosti itd. Na kraju krajeva ako je bio i takav, opet je uradio najznacajnija umetnicka dela.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:34 10.01.2018

Re: Nije fer prema umetnici Marini

Brojni su poštovaoci (ako ne baš ljubitelji) Marininog rada kako među publikom tako i među umjetnicima,onim malim amaterima poput mene do vrhunskih umjetnika. Hajde da zaobiđemo Lejdi Gagu i da samo spomenemo Sebastijana Jašarevića Sutka, ko je čitao onu dosta čuvenu knjigu dobitnika NIN-ove nagrade Gorana Gocića o Sutku zna vrlo dobro o čemu pričam.
docsumann docsumann 16:19 10.01.2018

heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije


da li opšteprihvaćena, uvriježena, "oficijelma" mišljenja u vezi sa nazovi umjetnošću nas išta obavezuju?
ne, naravno.

Nabokov je smatrao da je Dostojavski loš pisac.
meni su odlični oba.
Harms mi je najbolji.

pomislim kako bi bila dobra fora da počnem da se pretstavljam kao veliki umjetnik taj i taj



mlinarslavko mlinarslavko 16:46 10.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije



Kako je strašno stradao. Kakva je to država, vlast koja
tako lako ubija svoje umetnike ? Sve gubi smisao sa takvim činom.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:28 10.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije


da li opšteprihvaćena, uvriježena, "oficijelma" mišljenja u vezi sa nazovi umjetnošću nas išta obavezuju?
ne, naravno.


Potpuno se slažem ali nije na odmet niti ima išta loše u tome da svi proširimo saznajno polje i u tom pogledu. Meni su to uvijek zanimljive preporuke (ako već ne znam puno o radu nekog umjetnika a recimo neki afirmisani skrene pažnju na njega - što je odlika velikih ljudi a ne skučenih rezervisanih egoista zaljubljenih u sebe tipa "me and only me, forever and ever" )

pomislim kako bi bila dobra fora da počnem da se pretstavljam kao veliki umjetnik taj i taj


pa krajnje ti je vrijeme
docsumann docsumann 19:16 10.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

pa krajnje ti je vrijeme




a bila bi baš fora... kao upoznajete se sa nekim nepoznatim ljudima, ono Mirko, drago mi je, Sanja, drago mi je... i onda ti bupneš...Žigo Žigić, veliki umjetnik.

ili te pitaju čime se baviš, a ti skromno ustvrdiš - oh, pa ja sam znate veliki umjetnik

i eto ti performansa
c_h.arlie c_h.arlie 19:57 10.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

docsumann

da li opšteprihvaćena, uvriježena, "oficijelma" mišljenja u vezi sa nazovi umjetnošću nas išta obavezuju?
ne, naravno.

Nabokov je smatrao da je Dostojavski loš pisac.
meni su odlični oba.
Harms mi je najbolji.

pomislim kako bi bila dobra fora da počnem da se pretstavljam kao veliki umjetnik taj i taj




Ako ćeš ti, onda ću i ja.
tyson tyson 14:21 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

docsumann

da li opšteprihvaćena, uvriježena, "oficijelma" mišljenja u vezi sa nazovi umjetnošću nas išta obavezuju?
ne, naravno.

Nabokov je smatrao da je Dostojavski loš pisac.
meni su odlični oba.
Harms mi je najbolji.

pomislim kako bi bila dobra fora da počnem da se pretstavljam kao veliki umjetnik taj i taj

Mislim da pitanje nije kakav je Abramović umetnik - lepota je, u krajnjem slučaju, u oku posmatrača i doživljaj umetnosti je lična stvar - već da li je to čime se bavi uopšte umetnost per se, t.j. spada li u umetnost uopšte.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:26 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

Mislim da pitanje nije kakav je Abramović umetnik - lepota je, u krajnjem slučaju, u oku posmatrača i doživljaj umetnosti je lična stvar - već da li je to čime se bavi uopšte umetnost per se, t.j. spada li u umetnost uopšte.


Pa ti si onda očigledno zaobišao sve moje komentare Tajsone, a ja se baš potrudio da (i tebi u odgovoru) objasnim da to zapravo jeste umjetnost.
tyson tyson 15:35 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

bojan ljubomir jugovic
Mislim da pitanje nije kakav je Abramović umetnik - lepota je, u krajnjem slučaju, u oku posmatrača i doživljaj umetnosti je lična stvar - već da li je to čime se bavi uopšte umetnost per se, t.j. spada li u umetnost uopšte.


Pa ti si onda očigledno zaobišao sve moje komentare Tajsone, a ja se baš potrudio da (i tebi u odgovoru) objasnim da to zapravo jeste umjetnost.

Pa OK, ali to je samo tvoje mišljenje Jer, vidim da ima i drugačijih.


docsumann docsumann 16:38 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

već da li je to čime se bavi uopšte umetnost per se, t.j. spada li u umetnost uopšte.


dakle, vraćamo se na pitanje kriterijuma, da ne kažem definicije
mlinarslavko mlinarslavko 17:08 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=7kXnrVDxtyc[/youtube]

Marinin umetnicki rad koji mi se najvise svidja, mislim i da je najbolji.
Vecina mi se ne svidja, ali mi je ovaj fenomenalan.
angie01 angie01 17:44 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije





...vazi, smori me, al najstrasnije...
Milan Novković Milan Novković 19:42 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

mlinarslavko
Marinin umetnicki rad koji mi se najvise svidja, mislim i da je najbolji.
Vecina mi se ne svidja, ali mi je ovaj fenomenalan.

Uopšte je, (sasvim) genijalna - što je više gledam, sada kao rezultat ovog bloga i komentara, sve je genijalnija, meni se sve svidelo što sam do sada video.

Evo odgledah iu kako daje savet mladima (ide posle ovog tvog clipa) - relativno slično i ja idem kroz život, na svoj umetnički način

Sasvim je u pravu - ako razmišljaš o sledećem koraku propuštaš sadašnji trewnutak, super joj je vežba sa pijenjem vode, takve "cake" i sam radim, u običnom životu

Čak i mantranja o ukusima pomalo vuku više na nedostatak ne mašte, nego želje da se živi, primeti fenomen života što nam je podaren, u tim nekim trenucima koje ne živimo nego razmišljamo o sledećoj kritici, ili pametnom komentaru ...

... evo ja protraćih par minuta života dok sam ovo komentarisao, ali sam se vratio tako što sam osetio kako pritiskam Enter tipku

Svi smo umetnici, osim ako ne isistiramo da se krećemo kroz egzistenciju mrtvi, linija koja radvaja ko-i-kada je umetnik a ko ne je, osećam, linija gde se ne dotičemo, imamo druga "mišljenja", kako odlučimo da zamrznemo život i umetnikovanje na trenutak

Milan Novković Milan Novković 19:44 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

angie01
...vazi, smori me, al najstrasnije...

Uglavnom nas ne smaraju drugi, smaramo se sami, bez obzira na ukuse.

A i nije lako biti Srbin, baš smo neka smorljiva nacija
angie01 angie01 19:53 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

Uglavnom nas ne smaraju drugi, smaramo se sami, bez obzira na ukuse.


mozda ti imas takvo iskustvo- ja nemam.
Milan Novković Milan Novković 19:58 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

angie01
Uglavnom nas ne smaraju drugi, smaramo se sami, bez obzira na ukuse.


mozda ti imas takvo iskustvo- ja nemam.

Ma jok, svi!

Uzmi primer ovog klipa - 13 minuta, da te ona smara ne bi ga odgledala, ili bi odlgedala jako malo, malo koliko je potrebno, da te ne bi smorila najstrašnije

Ovako si odgledala sve i sama sebe smorila najstrašnije

Evo ti još jedan, odlična je

angie01 angie01 20:09 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

Uzmi primer ovog klipa - 13 minuta, da te ona smara ne bi ga odgledala, ili bi odlgedala jako malo, malo koliko je potrebno, da te ne bi smorila najstrašnije


ocigled drugacije razmisljamo, razumemo stvari,

klip sam odgledala- na povremeni minimalni preskog- da mi ne pobegne obecana genijalnos':)-zbog preporuke, sa zeljom da me ubedi, promenim misljenje makar malo,...nekada odes i na neki koncert zbog preporuke, na predstavu,...pa ako te smara, izadjes, ali ti ostane taj utisak u vezi tog necega sto si konzumirao- to mu je i namena,...pa sad nekada je taj utisak wow, nekad bljak, nekad nista ili mlako,...to su tvoja iskustva, dok nesto posmatras, ucis, razmisljas razmenjujes,...

..ovaj drugi cu sutra da pogledam, dosta mi je za danas Marine:),...kao sto rekoh ne prija mi...ja veoma cesto, kada me nesto dojmi, ostanem u toj energiji, volim da me nosi jos neko vreme i utiske rasplicem sa zadovoljstvom,...i sutradan, i opet,....a kada ne, samo pustim.
Milan Novković Milan Novković 20:25 11.01.2018

Re: heh, to kad se uđe u ovu vrstu diskusije

angie01
...ocigled drugacije razmisljamo, razumemo stvari,...

Ma slično razmišljamo, ja sam samo rešio da se malo šalim, tj obraćam se svima nama, sebi prvenstveno, ali sam rešio da izigravam malo mangupa pa kao pričam samo tebi

Modernu umetnost po stranu, igrom slučaja ja radim, uglavnom, u blizini Tate Modern galerije od kad je ona otvorena, sad pre skoro 25 godina, sa tri prekida u ukupnoj dužini od 4 godine, kada sm bio bliže kući, nači 21 godina "iskustva", i u nju sam češće ušao nego onih 10 godina u Bgd u galerije u krugu koji definiše potez Moskva-Kalemegdan.

Ali, pored samog sebe, smara me dosta drugih stvari, iako me neka sila, obično i neprimetno, brzo odvuče u stranu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana