Kultura| Ljubav| Moj grad| Umetnost| Život

Da. Možda. Ne.

FINAL ROUND ART RSS / 26.01.2018. u 22:06

Prašina.

Podeblji sloj prašine.

Jutros sam zatekao sebe kako, poluzevajući, na površini police sa televizorom, ispisujem svoje ime i godinu pored, četiri, dakle, slova i broj 2018, četiri cifre godine koja je tek počela da se odmotava, u vidu nevidljivog klupka koji za sebe ima čvrsto prilepljene okolnosti i događaje koji će se desiti, i taj klupko je uvek isti, jedina razlika je u tome što se, iz godine u godinu, odmotava u različitim pravcima, ali uvek sa istim ciljem – prikazati isto! Uvek isto!

Spazio sam bubu, sićušnu bubu kako gamiže ispod radijatora, usporeno i nemoćno. Nisam je ubio. Nekada sam, priznajem,  bio buboubica, ali više to nisam.  

Soba je neuredna ali lepo miriše.

Sto je, razume se, pokriven prašinom. Ispod stola, knjige, takođe prašnjave. Čitam ih. Ne uvek i svaku istim intenzitetom i snagom volje, ali ih malo-pomalo otvaram kao neka zamandaljena vrata koja iza sebe kriju zagonetku. Pa čak i one, koje sam već po stoti put pročitao, kao što su, recimo, knjige mog omiljenog pisca, poreklom iz Austrije, kada ih rasklopim, uvek otvaraju put u nepoznato. Neki pametniji od mene bi rekli da sve zavisi od ugla posmatranja i želje da se posmatrano prihvati, pa čak i ako se posmatrano posmatra po ko zna koji put. Ja nisam pametan. Naprotiv, glup sam. Ali umem da pišem. Kao i milioni ljudi oko mene, i koje znam i koje ne znam, i svi oni koje bih voleo da znam i koje ne bih voleo nikada da upoznam. Ne znaju svi da pišu, istina, ali većina su glupi, baš kao i ja. Pokriveni smo, zajedno, gustom prašinom, baš kao i moja soba. Ta prašina, kojom smo svi obasuti, pojavljuje se svuda oko nas i mi ne možemo da joj se odupremo. Većina ljudi pokušava da je otrese sa sebe ali ona je uporna. Mnogo upornija nego što bi to trebalo da budemo mi, glupi. Nemoj da se ljutiš na mene! Prva reakcija će biti kako si se iz korena zajebao što si počeo da čitaš ovu priču. Odmah ti govorim, ne ljuti se. Shvatićeš zašto!

Upirem pogled ka vratima, a pored vrata vidim nekoliko knjiga koje leže na podu. Dva- tri prašnjava ruska pisca, dve-tri prašnjave knjige na engleskom, kupljene na starom buvljaku, za siću. Rukom skidam prašinu sa njih i podižem ih. Zatim ih priključujem knjigama ispod stola. Okrećem se ka televizoru, zatim mu prilazim, i odjednom opet mogu da opazim moje ime i sadašnju godina. Lepo izgleda ova kombinacija, moram da priznam. Prisećam se, nakratko, jutarnje umetnosti. Ali odmah zatim brišem svoje remek-delo. Počinjem da se smejem. Možda te zanima kakva je to vrsta smeha. Smejem i osećam da se samom sebi smejem. Taj smeh je odraz onoga što u ovom trenutku dešava u meni. Podsmeh, pa smeh. Najpre khm, khm, potom  glasno  Ha, Ha! – odjekuje sobom.

Našao sam se na krevetu. Zatim, kratki flešbek: rano jutros sam uključio televizor, dok sam zavaljen u svom krevetu jeo sendvič, pre nego da krenem na posao. Ali sam ga vrlo brzo isključio. Ono klupko se, za današnji dan, već dovoljno odmotalo, pomislih. Ispunilo je svoj prosek i sada je mirno moglo da se zaustavi, vreme je moglo galantno da stane, i zaglavi se u momentalnoj večnosti. Predsednikov osmeh je dovoljno rekao. Vreme se, dakle, zaglavilo. Osmesi i grimase predsednikovih ljudi, da ne kažem, onako vulgarno, dupeuvlakača, učinile su da sam televizor isključio i pre nego što sam ga i uključio i tako poremetio sve zakone fizike. Njutn mi se osmehnuo, mogao sam to da osetim i čujem. Pojeo sam sendvič i prišao prozoru. Na ivicama prozora prašina se pomešala sa vlagom; nisam siguran o čemu su roditelji mislili pre nego što su kupili prozore koji užasno vlaže, pri svakoj nagloj promeni temperature. Da sam bio svesniji, i da, dakle, nisam bio klinac, sigurno bih pokušao da utičem na njihovu odluku i umesto ovih lakovlažećih prozora, učinio da pronađu prozore sa suprotnim karakteristikama.

Nekoliko pokreta krpom, i bilo je čisto.

Vraćanje u stvarnost: napolju besni vreme, neodlučno vreme, poluoblačno, polusunčano, polumaglovito, poluvetrovito. Jasno vidim kako ćelave grane drveta kajsije kod komšije preko puta, lelujaju pod dirigentskom palicom razigranog vetra, ujedno obasjane stidljivim suncem. Postao sam poeta? Šta to pišem? Fuj.

Oko mene, unutrašnjost dvorca prašine.

Pogled mi beži ka televizoru. Zatim ka stolu. Zatim opet ka prozoru.

Da li uzeti krpu i obrisati prašinu, detaljno, generalka, što bi moja majka rekla? Odraditi generalku?

Ne?

Da?

Zašto bih to uradio. Pokriveni smo prašinom svakog dana, i neprestano brišemo tu prašinu, ali smo, ubrzo, opet njom pokriveni, čak i više nego pre. Ujutru slušamo prašnjave reči, kao što je to bio slučaj sa mnom, jutros, dok sam uživao u sendviču (pavlaka, susam, usitnjena piletina, majonez, začin, šunka). Prašina od koje mi se podigla skoro svaka dlaka na glavi, od koje me je uhvatila snažna i neopisiva jeza. Gospodin u odelu, sa velikim, istaknutim, preterano suvim ustima, držao je govor, pretvarao se da je neko ko zapravo nije, taj vešti demagog, prevejani obmanjivač, pričao je isto i isto, širio nadu među napaćenim ljudima koji su, svojim lažnim i usiljenim osmesima i izbuljenim očima, kao da pred sobom vide mesiju, sedeli iza njega, sami po sebi beznadežni, utučeni i iskonski razočarani, ali radosni jer će u džep staviti 1000 dinara, za kafu u Knezu.

Zašto bih ja, pitam se, brisao prašinu u svojoj sobi, prašinu izazvanu prekomernim vetrenjem, manija, koja me, inače, muči već nekoliko godina. Zašto?

Osim, ako se uzme u obzir zdravlje. Svakako, nije lepo a ni zdravo živeti u prašini.

Jesmo li glupi, ti i ja? Sada shvataš zašto sam rekao da se ne ljutiš na mene.

Glupi?!

Da - Možda - Ne.

Politički talk-show, ’’Kralj u dvorcu prašine’’.

 

Sava Šotić  



Komentari (41)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

amika amika 23:17 26.01.2018

Краљ у дворцу прашине

’Kralj u dvorcu prašine’’.


Одлично за наслов. Иначе, добра прича.

Моја мајка се сваког дана жалила: Прашина само надире! И брисала, брисала... Тада то нисам разумео. Сада, и после ове приче, то разумем: Прашина само надире!
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 07:03 27.01.2018

Re: Краљ у дворцу прашине

malo sam pospremio sobu, pa se lakše diše !!:)
Hvala na komentaru! Pozdrav. Sava
docsumann docsumann 09:03 27.01.2018

Re: Краљ у дворцу прашине

Моја мајка се сваког дана жалила: Прашина само надире! И брисала, брисала...



Dast Irejzer



izbjegavaš šlepere,
i odrone mesa na putu
probijaš se kroz smetove prašine
visoke i po tri metra

isisavaš mudrost iz dnevnih rutina

uveče je ispljuneš
u prazan tanjir

i večera je na stolu

a napolju noć
c_h.arlie c_h.arlie 19:32 27.01.2018

Re: Краљ у дворцу прашине

amika
’Kralj u dvorcu prašine’’.


Одлично за наслов. Иначе, добра прича.

Моја мајка се сваког дана жалила: Прашина само надире! И брисала, брисала... Тада то нисам разумео. Сада, и после ове приче, то разумем: Прашина само надире!

Meni je ta priča preopširna - zato što je ciklična.
Ja bih to prepričao skraćeno - i bilo bi sve jasno.

Na primer:

Godina 2018.
Na prašnjavom stolu je prašina.
Prašina je i na knjigama ispod stola.
Prozori slabo dihtuju.
Komšijina kajsija je ogolela - kako i dolikuje kajsiji u januaru.
Na televizoru Vučić obećava kule i gradove.
Zašto brisati prašinu kada će ponovno da padne na sto i na knjige ?
c_h.arlie c_h.arlie 19:34 27.01.2018

Re: Краљ у дворцу прашине

docsumann
Моја мајка се сваког дана жалила: Прашина само надире! И брисала, брисала...



Dast Irejzer



izbjegavaš šlepere,
i odrone mesa na putu
probijaš se kroz smetove prašine
visoke i po tri metra

isisavaš mudrost iz dnevnih rutina

uveče je ispljuneš
u prazan tanjir

i večera je na stolu

a napolju noć

Jebote patak !
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 22:53 27.01.2018

Re: Краљ у дворцу прашине

jel to komentar na pricu gospodina Amika ili moju? haha :)
alselone alselone 01:08 27.01.2018

Odlicni ste

volim da vas citam. Ovo je tako iskreno, nepretencionzno a opet drago, nadareno.

Pozdrav za devojku sa najlepsim imenom i Dzonija.

Samo nastavite.

Jeste izdali do sada nesto (propustam svasta)? Ako jeste, javite sta i gde.
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 07:06 27.01.2018

Re: Odlicni ste

hvala, najpre, na komentaru!:)
preostala dva člana nisu toliko aktivna ali sigurno su tu negde, vrebaju iz prikrajka! :)
nije ništa objavljeno, ali sigurno da će biti...
veliki pozdrav. Sava
docsumann docsumann 09:09 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Pa čak i one, koje sam već po stoti put pročitao, kao što su, recimo, knjige mog omiljenog pisca, poreklom iz Austrije, kada ih rasklopim, uvek otvaraju put u nepoznato


je l' onaj asocijalni mizantrop, što besomučno vrti rečenice u krug kao kakav DJ
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:20 27.01.2018

Re: Odlicni ste

je l' onaj asocijalni mizantrop, što besomučno vrti rečenice u krug kao kakav DJ


Taj!

Nego što se tiče Džonija (ili Bensendinka:), stvarno nedostaje taj privremeni (kod njega je sve privremeno, iako neće to sam sebi da prizna) stanovnik LA. Kapiram sve, Venice beach, široki bulevar, pride savršeni sa šetnju pasa, ali taj okean hladan u tri lepe, a i te žene sve plastične.. bolji je istok:



Meni jedino žao što nikako da odem u onu Napa valley, kao Tomas Hejden Črč i Pol Đamati u Stranputicama i da se odvalim od vina, a kako drugačije?:)
docsumann docsumann 12:53 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Kapiram sve, Venice beach, široki bulevar, pride savršeni sa šetnju pasa, ali taj okean hladan u tri lepe, a i te žene sve plastične.. bolji je istok:


dječki nabildani...

alselone alselone 12:59 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Kapiram sve, Venice beach, široki bulevar, pride savršeni sa šetnju pasa, ali taj okean hladan u tri lepe, a i te žene sve plastične.. bolji je istok:


Prelepe su te plaze oko LA. Jos ako krenes malo severnije oko Malibua i Point Dume, tamo gde je okean brusio stene, fantazija.

Mada jeste ladno u tri lepe, moz se kupat opusteno samo u avgustu, kad bas ugreje, mada ni tad nije da se brckas. Ali zato ima talasa za surf. :)

docsumann docsumann 13:47 27.01.2018

Re: Odlicni ste




volio sam one malo drčnije bendove sa te strane ... Minutemen, Fishbone, BOO YAA Tribe, RHCP, Black Flag, Suicidal Tendencies, Janes Adiction, Slayer, RATM, Body Count (koji su po mnogočemu sinteza dosta toga predhodnog)... taj groovey, a ujedno, i mračan zvuk sa sunčane obale
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:47 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Ali zato ima talasa za surf. :)


Ovo sam i ja rekao ortaku, a on meni - "Jesi surf'o? Jesi u pizdu materinu!"
alselone alselone 14:57 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Ovo sam i ja rekao ortaku, a on meni - "Jesi surf'o? Jesi u pizdu materinu!"



Isti slucaj, toliko sam i ja surfovao.

Mene surfovanje zaista ne privlači. E, sad, da je neko ronjenje...
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:20 27.01.2018

Re: Odlicni ste

i malo novog LA zvuka:


hermine hermine 17:11 27.01.2018

Re: Odlicni ste

stanovnik LA

Sjetih se, kako je meni ovo dobar film,

Tangerine L.A.



I, od istog čovjeka, Sean Baker,

The Florida Project

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 17:17 27.01.2018

Re: Odlicni ste

hm, nećemo da se vredjamo :)
šalim se...nije mizantrop, baš naprotiv, ali to je dublja tematika, tako da...drugi put :)
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 17:18 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Stef, nemoj bre ti da govoriš TAJ :) kad nije :) haha
Nema nam Raleta... u zemlju prop'o
FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 17:20 27.01.2018

Re: Odlicni ste

sjajni filmovi! Prvi, bolji...
hermine hermine 17:21 27.01.2018

Re: Odlicni ste

stefan.hauzer stefan.hauzer 17:24 27.01.2018

Re: Odlicni ste

The Florida Project


Jel dobar kao što se priča? Nikako da uhvatim vremena i da ga pogledam.

()

Stef, nemoj bre ti da govoriš TAJ :) kad nije :) haha

Taj!

hermine hermine 17:26 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Jel dobar kao što se priča? Nikako da uhvatim vremena i da ga pogledam.

()

Jeste.

()
hermine hermine 17:26 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Malo nije stalo u zagradu..

:)

stefan.hauzer stefan.hauzer 17:34 27.01.2018

Re: Odlicni ste

Jeste.


i on zna da je istočna obala novi nezavisni film.

stefan.hauzer stefan.hauzer 17:37 27.01.2018

Re: Odlicni ste

+


hermine hermine 17:44 27.01.2018

Re: Odlicni ste

*

stefan.hauzer stefan.hauzer 17:59 27.01.2018

Re: Odlicni ste

i moj omiljeni basra, a gde da ga ne zavrtim:

hermine hermine 18:14 27.01.2018

Re: Odlicni ste

:)

c_h.arlie c_h.arlie 19:39 27.01.2018

Re: Odlicni ste

hermine
Jel dobar kao što se priča? Nikako da uhvatim vremena i da ga pogledam.

()

Jeste.

()

Super !
Sada ne moram da gledam - dovoljno mi je.
docsumann docsumann 08:58 27.01.2018

listam svoje e-bilješke, pratim...


u dvorcu prašine


u kuli od karata nema promaje
inače - nema kule
samim tim ni stražara
i svak može ući
izabrati kartu
viknuti - ćinkvina!
eloy eloy 12:15 27.01.2018

i malo muzike s prašnjave ploče

marsupilami marsupilami 16:00 27.01.2018

Sveti Sava

Odlična priča. Svakodnevnica. Samo da se ne ugušimo u njoj (svakodnevnici, a i prašini) :)

Nastavite u ovom maniru. I sa mnogo vedrine.

Srdačan pozdrav.

:)

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 17:19 27.01.2018

Re: Sveti Sava

hvala na komentaru! :)
hermine hermine 17:00 27.01.2018

..

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 17:19 27.01.2018

Re: ..

hahahahah
hermine hermine 17:20 27.01.2018

Re: ..

:)
loader loader 09:57 28.01.2018

Savez bubašintera

Spazio sam bubu, sićušnu bubu kako gamiže ispod radijatora, usporeno i nemoćno. Nisam je ubio. Nekada sam, priznajem, bio buboubica, ali više to nisam.


Ko priznaje, pola mu se prašta :)

FINAL ROUND ART FINAL ROUND ART 11:35 28.01.2018

Re: Savez bubašintera

je l' tako? :)
loader loader 09:20 30.01.2018

Re: Savez bubašintera

Baš tako
No, nekim daljim dobrim vladanjem može se oprostiti i više, tj. preko tih famoznih 50% koje je sveopšta prostonarodna mudrost propisala :)
Черевићан Черевићан 11:37 28.01.2018

уф

дуну ветрић несташан
па сокаком прашина,
ја зажмурих,оку смета
утом прође Јасмина,

срцу блиска ,бициклом,
а случајем, поред мене,
те пропустих ,трептав,
лик видети драге жене,

е ….тај присет не умину
отад не волим прашину

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana