Gost autor

Slučaj Marine Hrib!

Filip Mladenović RSS / 29.01.2018. u 23:40

Dodela diplome, magistarske
Dodela diplome, magistarske
Marina Hrib
Marina Hrib
Odlazak ljudi iz Srbije u ekonomski visoko razvijene zemlje nije novost već višedecenijski problem sa kojim se država suočava. Međutim, dok je šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka samo dva odsto iseljenika imalo visoku stručnu spremu, danas je sve izraženiji problem odlaska mladih, visoko obrazovanih i stručnih kadrova iz Srbije. Podaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju da se u zemljama članicama broj emigranata iz Srbije više nego udvostručio u periodu od 2007. do 2014. godine; sa 26.000, koliko je iznosio godišnji prosek, narastao je na 45.000 u 2013, a potom na rekordnih 58.000 u 2014. godini, a samo tokom 2016. zemlju je napustilo 56.000 ljudi, od čega 9.000 visokoobrazovanih.

I dok je, sve češće, put mladih kod nas - studiranje, nostrifikacija diplome, odlazak u inostranstvo, u slučaju dvadesetosmogodišnje Pančevke Marine Hrib, najmlađeg doktora slovakistike u Srbiji, potpuno je obrnuto. Nakon završetka pančevačke gimnazije, Marina je osnovne, magistarske, a potom i doktorske studije završila u Slovačkoj kao stipendista tamošnje vlade; iskoristivši mogućnost da obaveznu praksu tokom trogodišnjih doktorskih studija obavi u svojoj zemlji i tako svoje znanje nesebično podeli sa našim studentima. Nakon sticanja diplome doktora slovačkog jezika i književnosti, uz brojne preporuke sa tamošnjeg univerziteta i Instituta za slavistiku Slovačke akademije nauka, odlučila je da se vrati u Srbiju i svoj naučni i profesorski rad nastavi na Katedri za slavistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. Godinu dana Marina je volontirala jer su kolege prepoznale, kako kaže, značaj i potrebu njenog angažovanja u nastavi, i pre svega, neophodnost zbog nedostatka kadra. Da sa postojećim kadrom nije moguće u potpunosti pokrivati nastavu slovačkog jezika, koji se izučava kao glavni i kao pomoćni ili izborni predmet, potvrdila je i doktorka Ksenija Končarević, redovna profesorka i Upravnica Katedre za slavistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu. Upravo je zbog toga i pokrenut proces pronalaženja načina da Marina ostane na Fakultetu.


Dr Marina Hrib: čekajući posao na slovakistici

Katedra za slavistiku uputila je molbu za raspisivanje konkursa za izbor u zvanje docenta za užu naučnu oblast slovakistika, predmet slovački jezik, Komisiji za plan i razvoj Filološkog fakulteta, ali je, kaže doktorka Končarević, ona odložena, a u međuvremenu, od septembra, komisija se nije sastajala.

- Samo prošle godine 48 profesora skinuto nam je sa finansiranja iz budžeta. Niko od njih nije dobio otkaz, svi solidarno dajemo za njihove plate iz opšteg budžeta Fakulteta. Problem Marine Hrib je u tome što se pojavila u okolnostima u kojima se teško izdvaja za finansiranje i postojećih, a kamoli novih radnih mesta - kaže upravnica Katedre za slavistiku na Filološkom fakultetu u Beogradu, ističući da su Marininim radom izuzetno zadovoljni i da žele da je vide u svojim redovima, ali da čekaju pogodnu priliku „da se bilo koje mesto na slavistici uprazni".

Marina je posebno ponosna na to što je dobila podršku velikog broja studenata, koji su u dva navrata upućivali peticiju Fakultetu sa zahtevom da nađu način da u nastavi zadrže profesorku Hrib. U peticiji koju je potpisalo 65 studenata Fililoškog fakulteta, između ostalog, napisano je „Smatramo da je, imajući u vidu uspeh profesorke i njenu želju da ostane u našoj zemlji i na našem Fakultetu, u interesu kvaliteta obrazovanja na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, te u opštem interesu da zadržimo ovakvog naučnika, predavača, osobu".

Ipak, napori Marine, rukovodstva Katedre za slavistiku Filološkog fakulteta, te na kraju i samih studenata, nisu dali rezultate. Prof. dr Ljiljana Marković, dekan Filološkog fakulteta, ističe da Fakultet čini maksimalne napore da obezbedi kvalitetan nastavni kadar.

- Nama bi bilo neophodno da nam Ministarstvo prosvete omogući da dođemo do još jednog broja radnih mesta, uključujući i ovo radno mesto na slovačkom jeziku, književnosti i kulturi, kako bismo studentima pružili neophodnu i kvalitetnu nastavu. Mi kao fakultet činimo sve što možemo, ali nam je potrebna pomoć u vidu radnih mesta, kaže dr Marković i dodaje da Fakultet čeka odgovor od Ministarstva i nada se pozitivnom.Marini je u međuvremenu ponuđeno da ostane na Fakultetu, za nju, pod neprihvatljivim uslovima.

- Dovedena sam u situaciju da moram da se izjasnim da li ću da odustanem od izvođenja nastave ili ću se upisati na doktorske studije i time steći pravo da kao doktorant, znači opet bez zapošljavanja, učestvujem u nastavi. S obzirom na to da sam slovački jezik i književnost studirala kao maternji jezik na slovačkim univerzitetima i u Slovačkoj akademiji nauka i da je moja doktorska diploma nostrifikovana u Srbiji, zaista nije dolazilo u obzir da se ponovo upisujem na doktorske studije - kaže Marina.

Profesorka Končarević je kao još jednu mogućnost navela da bi, s obzirom na budžetska ograničenja, bilo najbolje da njeno radno mesto finansira Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine ili Republika Slovačka. Marina kaže da je i to pokušano i da je rukovodstvo Katedre uputilo molbu dekanu Fakulteta da se pošalje pismo u Slovačku radi dobijanja podrške slovačkih institucija.

- Posle tri meseca čekanja, u razgovoru sa pravnikom Fakulteta, a kasnije i sekretarom Fakulteta, koje je dekan zadužio da se bave mojim slučajem, rečeno mi je da se „zabrana zapošljavanja ne tiče nastave", „da slovačka ministarstva i institucije ne mogu da finansiraju radno mesto na Fakultetu", te da je jedini način za zapošljavanje podnošenje molbe za raspisivanje konkursa - što je odmah nakon toga i učinjeno - kaže Marina.

Dr Hrib se lično obratila i ministru prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Mladenu Šarčeviću, kao i svim njegovim savetnicima i pomoćnicima, ukazujući na svoj problem, ali i problem nedostatka kadra koji postoji na grupi za slovakistiku na Filološkom fakultetu. Odgovor nije dobila. Tako je, posle četiri godine rada na Fakultetu, ona kao doktor nauka na „listi čekanja".

- Postavlja se pitanje kome odgovara ignorisanje i zataškavanje ovog problema - Katedri jer se „čeka" odbrana nečijih drugih doktorata, Fakultetu jer postoje „bitniji i isplativiji" jezici ili ministarstvu jer stručnost predavača i želje i apeli studenata nisu bitni. Ovo je jedan od primera postupanja kojim se mladim stručnjacima sa najboljim referencama šalje poruka da svoje znanje „ne vraćaju", odnosno ne pokušavaju da primene u Srbiji, jer ono tu ne vredi. Onemogućavanje njihovog zapošljavanja doprinosi negovanju prosečnosti, te očuvanju starog sistema i zauzetih stolica. U društvu u kojem dominira strah od konkurencije, očigledno se očekuje da i ja zauvek napustim Srbiju, a da umesto mene budu angažovane osobe sa manjim znanjem i nižim zvanjem - kaže dr Hrib.

I dok se problem nerešenog kadrovskog pitanja na slovakistici prebacuje sa jedne institucije na drugu, najviše trpe studenti; a Marina, kako kaže, nakon svega, samo želi da čuje da ovde kao predavač i naučnik nije potrebna i da, po drugi put, spakuje kofere i ode iz Srbije, ovoga puta ne kako bi usavršila svoje znanje i vratila se.

Odnos institucija prema Marini nije izolovan slučaj koji se tiče samo nje, jer je kroz njega samo oslikan problem velikog broja mladih koji u Srbiji ne mogu doći do posla koji im po obrazovanju, stručnosti i sposobnosti pripada. Na to, možda, najbolje ukazuje podatak iz izveštaja Svetskog ekonomskog foruma po kome je Srbija po sposobnosti da zadrži talente na 141, a da privuče talente na 143. mestu od 144 zemlje.

Na posletku, postavlja se pitanje šta država čini da se ovakvo nezavidno stanje u zemlji popravi? Nameće se odgovor - ništa, ili najblaže rečeno - ne mnogo toga. Kakve će dugoročne posledice "odliv mozgova" imati po srpsko društvo pitanje je koje zahteva dublju analizu, a, svakako, budućnost će to neminovno pokazati.

Ivana Vlajović

LINK: https://www.pancevo.city/na-granici/nostrifikacija-pa-emigracija-slucaj-dr-hrib/ 

Atačmenti



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 05:41 30.01.2018

Zamolio bih za link

Zamolio bih za link na ove podatke.

Podaci Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju da se u zemljama članicama broj emigranata iz Srbije više nego udvostručio u periodu od 2007. do 2014. godine; sa 26.000, koliko je iznosio godišnji prosek, narastao je na 45.000 u 2013, a potom na rekordnih 58.000 u 2014. godini, a samo tokom 2016. zemlju je napustilo 56.000 ljudi, od čega 9.000 visokoobrazovanih.


Ako je ovoliko otišlo u evropske zemlje, mislim da je u ostatak sveta otišao sličan broj, a to znači da godišnje iz Srbije ode 100.000 ljudi, što mi je van pameti. I to od toga oko 20.000 visokoobrazovanih?!
highshalfbooze highshalfbooze 10:03 30.01.2018

Re: Zamolio bih za link

Nemaju novinari link ka izvoru, oni prepisuju članke jedni od drugih.

Inače se podaci iz citiranog teksta odnose na zemlje OECD, a ne na evropske zemlje.
blogovatelj blogovatelj 16:19 30.01.2018

Re: Zamolio bih za link

Inače se podaci iz citiranog teksta odnose na zemlje OECD, a ne na evropske zemlje.


OK, onda faktor koji sam upotrebio nije 2, nego recimo 1,5. Dakle, nije 100.000 nego 75.000. I dalje je van pameti.
Vidim da se autorka nije udostojila da rec progovori glede mog pitanja. Kao sto sam i pretpostavio, ovaj blog ne barata cinjenicama, nego se bavi naucnom fantastikom.
looping looping 06:20 30.01.2018

1

očigledno se očekuje da i ja zauvek napustim Srbiju, a da umesto mene budu angažovane osobe sa manjim znanjem i nižim zvanjem - kaže dr Hrib.

To se očekuje već duže vreme, najmanje poslednjih 17 godina. Ali ti niko to neće reći direktno.
Verovatno da i njoj to niko nije rekao kad je upisivala fakultet, magistrirala, doktorirala.
Realno, teško je čoveku i da poveruje u tako nešto.
Ali, što pre to bolje, da bi se otišlo na vreme.

Kakve će dugoročne posledice "odliv mozgova" imati po srpsko društvo pitanje je koje zahteva dublju analizu, a, svakako, budućnost će to neminovno pokazati.

Pa, već odavno ima, danas je ta budućnost.

Ali, nije samo u pitanju "odliv mozgova". I oni mozgovi koji ostanu, samo su na teretu državi, u pitanju je višak mozgova koji sistemu u Srbiji nisu potrebni.

tyson tyson 11:24 30.01.2018

Tor

Mislim da je ceo slučaj postavljen i predstavljen iz pogrešne perspektive, sa pogrešnim pretpostavkama.

Sve je to deo jednog velikog sistema, kojeg je Srbija tek mali deo, a zahvaljujući globalizaciji, otvaranju granica, i poboljšanoj mobilnosti sistem danas funkcioniše daleko bolje nego u prošlosti.

Ljudi su dobri u nečemu - ljudi idu tamo gde su potrebni i gde im je bolje. Jednostavno.

"Odliv radne snage" u ekonomski visoko razvijene zemlje nije bio nikakav problem kada je omogućen 1960-ih godina; naprotiv, rešio je problem zapošljavanja Jugoslaviji, gde su hiljade radnika bili nepotrebni i, posledično, nezaposleni, a zemlji je kolateralno doneo priliv dragocenih deviza, podižući pri tom i standard života (i potrošnju) onih koji su ostali u zemlji a koji su primali doznake iz inostranstva.

U Srbiji je danas prilično lako zaključiti, na individualnom i opštem nivou, ko je potreban a ko ne, kao što možemo videti iz primera Marine Hrib. Faktički jedina institucija kojoj bi doktorka slovačkog bila potrebna - Filološki fakultet u Beogradu - vrlo jasno stavlja do znanja da im ona trenutno ne treba.

Umesto što se žali, dr Hrib jednostavno treba da ode tamo gde ima potrebe za njom.

Isto tako i svako drugi ko se muči da sebi u Srbiji danas pronađe mesto.

Veliki je svet, i drugde se lepo živi; zašto se ograničavati na jednu teritoriju, državu, u kojoj ljudskih resursa očigledno ima daleko više nego što je potrebno? Koja je svrha tog provincijalnog, ograničenog pogleda na svet u kome živimo?

Prirodni sistem sasvim dobro funkcioniše; onda kada Srbiji bude zaista zafalilo kadrova određenih profila, iznaći će se i način da se ti kadrovi stvore, privuku i zadrže. Trenutno je situacija obrnuta - opet imamo više ljudi nego što nam je potrebno, očigledno.

Moj savet bi bio: jedan je život, kratak da bismo čekali da se eventualno stvore idealni uslovi. Svet je veliki, lepo se živi i na drugim mestima. Granice su otvorenije nego ikad. Ne treba se ograničavati na jedno malo područje, naročito ako za nama tu nema potrebe. Put pod noge! Jednom se živi! Negde drugde nas očekuju raširenih ruku. Put pod noge!


martin_krpan martin_krpan 12:00 30.01.2018

Re: Tor

tyson
Mislim da je ceo slučaj postavljen i predstavljen iz pogrešne perspektive, sa pogrešnim pretpostavkama.

Sve je to deo jednog velikog sistema, kojeg je Srbija tek mali deo, a zahvaljujući globalizaciji, otvaranju granica, i poboljšanoj mobilnosti sistem danas funkcioniše daleko bolje nego u prošlosti.

Ljudi su dobri u nečemu - ljudi idu tamo gde su potrebni i gde im je bolje. Jednostavno.

"Odliv radne snage" u ekonomski visoko razvijene zemlje nije bio nikakav problem kada je omogućen 1960-ih godina; naprotiv, rešio je problem zapošljavanja Jugoslaviji, gde su hiljade radnika bili nepotrebni i, posledično, nezaposleni, a zemlji je kolateralno doneo priliv dragocenih deviza, podižući pri tom i standard života (i potrošnju) onih koji su ostali u zemlji a koji su primali doznake iz inostranstva.

U Srbiji je danas prilično lako zaključiti, na individualnom i opštem nivou, ko je potreban a ko ne, kao što možemo videti iz primera Marine Hrib. Faktički jedina institucija kojoj bi doktorka slovačkog bila potrebna - Filološki fakultet u Beogradu - vrlo jasno stavlja do znanja da im ona trenutno ne treba.

Umesto što se žali, dr Hrib jednostavno treba da ode tamo gde ima potrebe za njom.

Isto tako i svako drugi ko se muči da sebi u Srbiji danas pronađe mesto.

Veliki je svet, i drugde se lepo živi; zašto se ograničavati na jednu teritoriju, državu, u kojoj ljudskih resursa očigledno ima daleko više nego što je potrebno? Koja je svrha tog provincijalnog, ograničenog pogleda na svet u kome živimo?

Prirodni sistem sasvim dobro funkcioniše; onda kada Srbiji bude zaista zafalilo kadrova određenih profila, iznai će se i način da se ti kadrovi stvore, privuku i zadrže. Trenutno je situacija obrnuta - opet imamo više ljudi nego što nam je potrebno, očigledno.

Moj savet bi bio: jedan je život, kratak da bismo čekali da se eventualno stvore idealni uslovi. Svet je veliki, lepo se živi i na drugim mestima. Granice su otvorenije nego ikad. Ne treba se ograničavati na jedno malo područje, naročito ako za nama tu nema potrebe. Put pod noge! Jednom se živi! Negde drugde nas očekuju raširenih ruku. Put pod noge!




Naravno. Vrhunski komentar. Simple as that.
narcis narcis 12:55 30.01.2018

Re: Tor

Moj savet bi bio: jedan je život, kratak da bismo čekali da se eventualno stvore idealni uslovi. Svet je veliki, lepo se živi i na drugim mestima. Granice su otvorenije nego ikad. Ne treba se ograničavati na jedno malo područje, naročito ako za nama tu nema potrebe. Put pod noge! Jednom se živi! Negde drugde nas očekuju raširenih ruku. Put pod noge!

Ubi bene, ibi patria
dobar ti komentar, tkobi treko , ja nitkad
Filip Mladenović Filip Mladenović 13:00 30.01.2018

Re: Tor

Promakla Vam je samo jedna sitnica, do koje veoma drži Marina Hrib:

"...U društvu u kojem dominira strah od konkurencije, očigledno se očekuje da i ja zauvek napustim Srbiju, a da umesto mene budu angažovane osobe sa manjim znanjem i nižim zvanjem!"
martin_krpan martin_krpan 13:07 30.01.2018

Re: Tor

podižući pri tom i standard života (i potrošnju) onih koji su ostali u zemlji a koji su primali doznake iz inostranstva.


Još jedan faktor - usljed odliva radne snage ka inostranstvu moraće da raste cijena rada na domaćem tržištu rada. I ko ima interesa od migracija? Svi.

1. Ovi koji odlaze jer odlaze u bolje uslove.
2. Ovi koji ostaju jer raste cijena rada na domaćem tržištu.
3. Država. Izvozi nezaposlenost a uvozi devize.
tyson tyson 14:30 30.01.2018

Re: Tor

Filip Mladenović
Promakla Vam je samo jedna sitnica, do koje veoma drži Marina Hrib:

"...U društvu u kojem dominira strah od konkurencije, očigledno se očekuje da i ja zauvek napustim Srbiju, a da umesto mene budu angažovane osobe sa manjim znanjem i nižim zvanjem!"

To su tehnički detalji; poenta je da ta institucija, fakultet, a koliko vidim i Ministarstvo, ne vidi potrebu za njom kao takvom. Ako nisu u pravu - snosiće posledice. A ona ne treba da čeka da se tamo nešto promeni, ako mene pitaš, već treba da živi život negde gde je potrebna.


highshalfbooze highshalfbooze 15:51 30.01.2018

Re: Tor

Ako nisu u pravu - snosiće posledice.

Čini mi se da je u ovome kvaka.

Šta to znači ako nisu u pravu? Ko ocenjuje da li su u pravu? Do sada su svi bili u pravu, a pokazatelji govore da Srbija nazaduje ekonomski, industrijskoj proizvodnji, razvoju...itd. Možda su zbog toga u pravu, možda to tako treba i baš je prirodno. Šta ima prirodnije od toga da radiš na nazadovanju države i da država nazaduje, i da se iseljavaju svi koji bi mogli da budu produktivni i da doprinesu napretku države. Potpuno prirodno.
tyson tyson 16:39 30.01.2018

Re: Tor

Do sada su svi bili u pravu, a pokazatelji govore da Srbija nazaduje ekonomski, industrijskoj proizvodnji, razvoju...

Pa, znači da po tim pokazateljima nisu u pravu. Pa dok se elementi sistema, pojedinci, a u slučaju Filološkog fakulteta oni zbog kojih ta institucija i postoji te oni koji je finansiraju, ne pobune i to pre svega iz sitnosopstveničkih pobuda a onda možda i zbog dobrobiti društva (jer i oni su deo tog društva) - stvari će biti takve kakve jesu.

Što nas kao pojedince ne obavezuje da sedimo i čekamo da se stvari srede; makar one koji nemaju vremena da čekaju.


highshalfbooze highshalfbooze 17:41 30.01.2018

Re: Tor

Sasvim je legitimno da svaki pojedinac deluje u pravcu svojih ličnih interesa, odnosno sitnosopstveničkih pobuda, sve dok ne krši prava drugih. Ako krši prava drugih, onda treba da odgovara.
Pošto do sada niko nije odgovarao, a bavio se stvarima koje utiču na društvo u celini, onda to znači ili da ti nisu radili protivno interesima društva, ili da pravni sistem ne funkcioniše.
Ako nešto ne funkcioniše, onda to nije prirodno i ne može se govoriti o bilo čemu prirodnom ako jedan važan segment koji utiče na ravnotežu ne funkcioniše.

Pa dok se elementi sistema, pojedinci, a u slučaju Filološkog fakulteta oni zbog kojih ta institucija i postoji te oni koji je finansiraju, ne pobune i to pre svega iz sitnosopstveničkih pobuda a onda možda i zbog dobrobiti društva (jer i oni su deo tog društva) - stvari će biti takve kakve jesu.

Kako? Revolucijom ili kroz institucionalni sistem društva?
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:42 30.01.2018

Re: Tor

Filip Mladenović
Promakla Vam je samo jedna sitnica, do koje veoma drži Marina Hrib:

"...U društvu u kojem dominira strah od konkurencije, očigledno se očekuje da i ja zauvek napustim Srbiju, a da umesto mene budu angažovane osobe sa manjim znanjem i nižim zvanjem!"


Teško to da promakne, meni je baš to zapelo za oko, i zvuči mi prilično nadmeno.
Nikada nije dobro kad neko sam sebe postavlja iznad drugih, ili kad preti odlaskom.
Idi, naravno da treba da ideš tamo gde je ti je bolje, i ne očekuj da neko plaće zbog toga.
mirelarado mirelarado 08:20 31.01.2018

Re: Tor

Faktički jedina institucija kojoj bi doktorka slovačkog bila potrebna - Filološki fakultet u Beogradu - vrlo jasno stavlja do znanja da im ona trenutno ne treba.


Zanimljivo je i da se u tekstu nigde ne navodi da Filološki fakultet u Beogradu zapravo nije jedino mesto u Srbiji gde se izučava slovakistika. Odsek za slovački jezik i književnost postoji i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i stariji je od slovakistike na beogradskom Filološkom, što je i logično, jer obrazuje prevashodno nastavnike slovačkog za rad u školama koje pohađaju vojvođanski Slovaci.
grof_brankovich grof_brankovich 12:32 30.01.2018

Што се тиче одлива мозгова

Ситуација ће се променити у следећих неколико година под наглим упливом развијене аутоматизације. Многе послове ће заменити роботи и компјутери. Милијарде ће се наћи без посла у високо развијеним земљама тако да ће одлив мозгова постати реверзибилан процес, да поновим, у следећих неколико година.

Али... be afraid. Be very afraid! Будућност је стигла.
tyson tyson 12:50 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

Ситуација ће се променити у следећих неколико година под наглим упливом развијене аутоматизације. Многе послове ће заменити роботи и компјутери. Милијарде ће се наћи без посла у високо развијеним земљама тако да ће одлив мозгова постати реверзибилан процес, да поновим, у следећих неколико година.

Али... be afraid. Be very afraid! Будућност је стигла.

Uopšte ne treba da se plašimo takve budućnosti, naprotiv.

Međutim, mi kao čovečanstvo treba da se pripremimo za nju, u smislu temeljne revizije društvenih i ekonomskih odnosa kakvi su do sada postojali. Potreba za ljudima, u određenim poslovima, biće sve manja; ljudi će i dalje postojati; porezi od vlasnika automatizovanih proizvodnih pogona (i drugih delatnosti) će se i dalje ubirati. To nas neumitno vodi ka jednom od idealnih društava - gde će ljudi moći da žive i bez obaveznog svakodnevnog rada, od novca stvorenog radom mašina.

No, informacija o tome tek treba da probije koru mozga čovečanstva, i zadatak je svih koji su u mogućnosti da ljude pripreme za budućnost. Imali smo nedavno referendum u Švajcarskoj, gde su se građani izjašnjavali za ili protiv garantovane sume novca koju bi svako dobijao na mesečnom nivou. Predlog je odbijen. Ljude treba obrazovati i pripremiti za budućnost.

narcis narcis 12:58 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

tyson

danas blistaš, ko bi reko da si to ti. al kad ne mogu da verujen.
de si krio tog ćoveka do sag.
Filip Mladenović Filip Mladenović 13:07 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

U Makedoniji će od 2020. svi koji ne ispunjavaju uslove za starosnu penziju i koji su poslednjih 20 godina živeli u zemlji, dobijati državnu socijalnu penziju.

Pravo na socijalnu penziju imaju sve žene sa napunjene 62 godine i svi muškarci sa napunjene 64 godine,

Prema programu koji promoviše vladajući SDSM, državna penzija će na početku iznositi 40 odsto prosečne starosne penzije.

Programom makedonske Vlade, osim državne socijalne penzije, predviđa se usklađivanje penzije dva puta godišnje, a uvodi se i mogućnost prevremenog penzionisanja do maksimalno pet godina pre ostvarivanja prava na penziju uz proporcionalno umanjenje nadoknade za penziju.

U Makedoniji, u kojoj živi dva miliona stanovnika, pravo na penziju ostvaruje oko 302.000 penzionera, a prosečna penzija iznosi oko 213 evra!
grof_brankovich grof_brankovich 13:36 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

Uopšte ne treba da se plašimo takve budućnosti, naprotiv.

Međutim, mi kao čovečanstvo treba da se pripremimo za nju, u smislu temeljne revizije društvenih i ekonomskih odnosa kakvi su do sada postojali. Potreba za ljudima, u određenim poslovima, biće sve manja; ljudi će i dalje postojati; porezi od vlasnika automatizovanih proizvodnih pogona (i drugih delatnosti) će se i dalje ubirati. To nas neumitno vodi ka jednom od idealnih društava - gde će ljudi moći da žive i bez obaveznog svakodnevnog rada, od novca stvorenih radom mašina.

No, informacija o tome tek treba da probije koru mozga čovečanstva, i zadatak je svih koji su u mogućnosti da ljude pripreme za budućnost. Imali smo nedavno referendum u Švajcarskoj, gde su se građani izjašnjavali za ili protiv garantovane sume novca koju bi svako dobijao na mesečnom nivou. Predlog je odbijen. Ljude treba obrazovati i pripremiti za budućnost.


Коњи су доживели "коњоцид" током Првог светског рата али он је настављен после рата. Ми можемо доживети геноцид са пуном свешћу о њему ако не створимо свест код људи о томе шта се дешава у свету данас.

Када сам пре само три године (2015) говорио људима у Лондону да ће се аутоматизација аутомобила десити до 2020, НИКО ми није веровао, јер су сматрали да је то део научне фантастике и веома далека будућност - а ја сам само читао новине детаљно и нисам никакав пророк. Данас 2018, само 2.5 године касније, Британија се припрема за аутоматизацију у транспорту, књиговодству, медицини, итд. итд.

Уколико наша држава не буде планирала на време, људи би онда требали да се плаше. Народ Србије или српски народ, како год желите да се изразим, треба да се плаши јер наши досадашњи државни успеси не обећавају много нити уливају поверење у државу.

Највише зависи од данашњих програмера (чији је ово блог де факто) да образују и препреме народ у Србији.

Што се тиче идеја о идеаланом друштву, свака част на оптимизму! Историја човечанства мени не улива оптимизам.

Човечанство може контролисати аутоматизацију прихватањем ограничене или постепене аутоматизације или можемо одлучити да не прихватимо икакву аутоматизацију у одређеним индустријама зарад омогућавања радних места, међутим застарела вера у тржиште или догма о "self-regulating market-u" нас спречава да ишта радимо или мислимо у том правцу. Светски центри моћи који проповедају догму о self-regulating тржишту могу спречити несуверене државе да праве своје планове (иако ти центри моћи уствари знају да су само ти центри моћи они који управљају тржиштем и светом).

Надам се да је твој оптимизам оправдан.
narcis narcis 14:22 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

grof_brankovich

dobro , zašto ti živiš na tom prokletom zapadu, zašto sebe mučiš, dođi vde da uživaš, odrekni se britanskog pasoša i sveg zla koi on nosi tebi i tvom narodu.
blogovatelj blogovatelj 16:24 30.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

dobro , zašto ti živiš na tom prokletom zapadu, zašto sebe mučiš, dođi vde da uživaš, odrekni se britanskog pasoša i sveg zla koi on nosi tebi i tvom narodu.


Odakle je ovo citirano?
narcis narcis 00:07 31.01.2018

Re: Што се тиче одлива мозгова

blogovatelj
dobro , zašto ti živiš na tom prokletom zapadu, zašto sebe mučiš, dođi vde da uživaš, odrekni se britanskog pasoša i sveg zla koi on nosi tebi i tvom narodu.


Odakle je ovo citirano?

nije citirano, ja reko, nego ovaj qvoter zajebava
Черевићан Черевићан 17:43 30.01.2018

климатски зов

pakuj kofere za ... iz Srbije

трудио се Шантић ,има томе,
учинком је Сунца одвраћао ...
кад гле туђе, ено прогрејало,
ладовина овде узрела за ћао
grof_brankovich grof_brankovich 22:33 30.01.2018

Како видим ствар

Чини ми се да су у питању мере штедње које спроводи држава или austerity како се каже овде у Британији, где такође има много жртава.

Међутим новинар даље пише:

Postavlja se pitanje kome odgovara ignorisanje...


и даље набраја читав низ друштвених питања и проблема, тако да на крају више не видим потенцијално решење основног проблема већ читав низ безизлазних ситуација.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana