Društvo| Ljudska prava| Moj grad

Kraj urbanizma i onda ide novi na naše oči ali bez nas

Đorđe Bobić RSS / 06.05.2018. u 07:44

Kraj urbanizma prošlog veka i dolazak novog, nove forme, je završena stvar i ovde je to neminovno, iznuđeno i nametnuto. U urbanij formi na izmaku je bilo pravilo da se urbanizam prilagođava građanima a ovo novo kaže suprotno, građani se udešavaju na formu urbanističkog modela. Promena takvih je bilo tokom istorije, sve do ustanovljenja demokratije koja podrazumeva aktivno i presudno ušešće građana, staranje o njihovim posebnim i zajedničkim interesima u pravljenju okruženja u kome život provode pa su načinjeni i zakoni i sva druga pravila koji su takav model podržavali i štitili građane od samovolje kapitala, vlasti i drugih nasilnika koji su samo svoj interes gurali u prvi plan. I bila je to neprekidna borba za tu tekovinu a pritisak je bivao sve veći i promena je neminovno, uprkos uloženom naporu i možda dobroj nameri, sledila.  Očekivalo se da će doći do unapređenja demokratskog svetonazora u urbanističkom delanja i povećanja uticaja građana na stvaranje svog urbanog okruženja, ali ne, kapital je imao bolje i jače argumente te je prevladao i prisvojio za sebe odlučujuću reč.

Dogodilo se to još u prošlom veku širom sveta, započelo u američkim gradovima, pa onda tamo na istoku u Singaputu, Kini i okolo a došlo je pre desetak godina i u sred Moskve a sada eto dojezdilo i kod nas, te visoke zgrade natrpane na malom prostoru, nasilno, u skladu sa globalnim stremljenjima diljem sveta koji pre svega zadovoljava svoj sadanji interes po cenu da uništi sve stvarano odvajkada. Bilo je ovde aznaka za takav događaj i ranije, bilo je akcija i poduhvata koji su opominjali, nisu ozbiljno shvatani, proglašavani su čak novom vizurom na urbanu sliku i arhitekturu ali sada je nagrnulo punom snagom i deluje nezaustavljivo pa eto i Beograda na vodi i sličnih dela i prikaza u najavi.

Nadirući trend, nametnut i iznuđen je promenio stvari u traganju za gradom. Nema više razgovora, tribina gde su se iznosile i drugačije ideje, učešće javnosti laičke i stručne je skrajnuto ili kontrolisano, struka van institucija ali i reč Akademija nauka i strukovnih organizacije, udruženja iz kulturne sfere i što je najgore i reč građana, građana grada o kome se radi. Urbani rast je preprevrata bio osnovan na ravnoteži javnog i privatnog interesa ali je takav model modifikovan, sve je pretvoreno u privatni interes investitora i vlasti a prodat je javnosti kao javni. Kapital i investitori traže za svoj interes i povlastice i pogodnosti i diktiraju formu javnog interesa. Politika i vlast sada slede investitore a ne javnost i javni interes nije više onakav kakav je bio, vlast kao da zavisi, verovatni i jeste tako, od investitora i preuzela je zadatak da taj interes sprorovede kroz zakon koji se onda menja po potrebi, kad zatreba, a često na štetu grada i građana i javnog interesa.

Struka u institucijama, urbanistički zavod na primer, je utišn, iznuđena mu je poslušnost te sledi vlast i njenu aktuelnu politiku jer se na te institucije vrši pritisak i širi strah unutar njih, preti sankcijama te je njihovo delovanja svedeno na privođenje grada urbanoj slici koju su investitori, u susret svojim potrebama a podržani od vlastodržaca, smislili i načinili. Narodu se servira priča o napretku, dobrobiti za građane, investicijama koje su neophodne radi povećanja broja radnih mesta, većih plata i penzija i narod ionako zbunjen svime što mu se događa, prati takvu ponudu, prihvata je, glasa za nju i to je bazni deo cele priče, lepo upakovana obmana građana a oni koji se ne slažu bivaju marginalizovani i označeni kao remetioci napretka.

I tako, biće novi grad po novim pravilima, ličiće na Menhetn, centar Moskve, Singapur, Peking i još koji okolo koji je već ranije krenuo tim putem a eto ga i ovde. Nova epoha je započela i sve će biti isto, gradovi će se razlikovati samo po imenu i geografskim koordinatama a onda sledi da će i građani postati u najmanju ruku slični, poistovećenog identiteta a ono što behu vekovima će se pokazivati u etno muzejima. Zapostavljaju se kulturna dobra, zaostavština predaka, ranije planirani potezi u urbanom tkivu, negiranje postojećih vrednosti i sledi dolazak, a već su tu, novih vrednosti. Nije sporno da se sve menja i da svakako nove vrednosti bivaju neophodne ali ne preko gaženja onog što je odvajkada stvarano i što jeste osnov i razlog postojanja grada. Grad se izmiče građanima, oduzima se i postaje mesto za trgovinu nekretninama, prodaja i najam, investiranje u nekretnine diktira izgled grada, ali ne samo izgled već i način opstajanja i življenja u  gradu, komuniciranja, opštenja i ponašanja, etičkih normi i socijalnih uzusa.

Komunikacija građana i vlasti po pitanju odlučivanja o pravljenju grada i njegovog menjanja, unapređenja je preko medija, nema direktnog kontakta jer to je stara vrednost, sve se događa preko posrednika, poslanika, i drugih dužnosnika koji su izabrani i tako prisvojili pravo da odlučuju u ime svih građana, bez mogućnosti njihovog, građanskog prigovora ili nekog drugačijeg predloga. Objekti u gradu neće služiti građanima, ako je potrebno vlasti i investitori će da nametnu novu potrebu i njeno rešenje i onda građani iznuđeno podnose i traju u takvom novom okruženju njima savim stranom.

Povratak potisnutom načinu na kratko, tek da se udahne vazduh, korak unazad je izlaz iz ovovremenske nasilne i bahate, nametnute forme prepravljanja grada i življenja u njemu ne bi li grad i građani opet našli smisao otetog im urbanog i humanog bitisanja u okruženju stvaranom po njihovoj sopstvenoj potrebi. Obnova komunikacije između vlasti, institucija, investitora i građana, javnosti, gde se sve potrebe i interesi uočavaju i ravnopravno vagaju, traženje kompromisa koji ne bi isticao samo jedan privatni prohtev i vraćanje u ravnopravnu igru javnog interesa. Ako ne bude tako onda je sve jedno gde i na kom meridijanu građani žive, vrednosti globalnog zombi urbanog modela će biti merilo srećnog kraja grada koji će, silom ili milom, morati da bude voljen od njegovih žitelja.        

 

.

  

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

c_h.arlie c_h.arlie 10:40 06.05.2018

M'da !

Šta je to urbano u Beogradu na šta bi trebalo da budemo ponosni i da čuvamo ?!
Možda ne bi bilo loše da ovaj grad sa njegovim krivudavim uličicama porušimo i napravimo novi i još stariji.
Jer ovo u čemu živimo više liči na sprdnju nego na nešto što bi trebalo da se (sa)čuva.
filip3f filip3f 16:43 06.05.2018

Re: M'da !

c_h.arlie
Šta je to urbano u Beogradu na šta bi trebalo da budemo ponosni i da čuvamo ?!
Možda ne bi bilo loše da ovaj grad sa njegovim krivudavim uličicama porušimo i napravimo novi i još stariji.
Jer ovo u čemu živimo više liči na sprdnju nego na nešto što bi trebalo da se (sa)čuva.


Odličan komentar.Podržavam.
docsumann docsumann 17:44 06.05.2018

Re: M'da !

Šta je to urbano u Beogradu na šta bi trebalo da budemo ponosni i da čuvamo ?!


SKC, sa sve baštom
docsumann docsumann 12:17 06.05.2018

muda za muda, bubreg za bubreg

Narodu se servira priča o napretku, dobrobiti za građane, investicijama koje su neophodne radi povećanja broja radnih mesta, većih plata i penzija i narod ionako zbunjen svime što mu se događa, prati takvu ponudu, prihvata je, glasa za nju i to je bazni deo cele priče, lepo upakovana obmana građana a oni koji se ne slažu bivaju marginalizovani i označeni kao remetioci napretka.


jap, slična priča se dešava i u Crnoj Gori.

vlast je svako osporavanje njihovih slabo transparentnioh dilova (za prodaju najatraktivnijih lokacija na crnogorskoj obali (Kraljičina plaža, Valdanos...)) odmah etiketirala kao odbijanje stranih invenstitora, nepatriotski populizam, atak na sveopšti razvoj društva i standard građana...
svaka racionalna argumentacija i rasprava (o cijeni kvadrata za tako eksluzivne pozivcije, načinu eksploatacije, prava budućnih vlasnika i domicijalnog stanovništva, etc.) je od strane vlasti dočekivana na jatagan.

trenutno recimo pokušavaju da privole gradsku vlast u Tivtu (koja je njihova) da otpišu Poto Montenegru 5 miliona eura duga za komunalije.
u smislu, oni ulažu stotine miliona u Tivat, Boku, Crnu Goru, pa bi bio red častiti ih i oprostiti im tih "pišljivih" 5 mega eura.

najeklatantniji primjer je davastacija Boke Kotorske, odnosno njenog kototskog dijela, gdje zamalo da izgubimo UNESCO-ovu licencu zaštićenog svjetskog kulturnog blaga.
trenutno je, zbog divljanja investitora pod okriljem predhodne (DPS) vlasti stavljen embargo na svaku gradnju u toj zoni, što kolateralno pogađa i projekte mnogo manjih ambicija, i sputava i one mikro/lokalne preduzetničke inicijative, al čini mi se da je ponekad, jednostavno, nužno primjeniti i krajnje drastrična sredtva da bi se sačuvalo kulturno tkivo koje u konačnici daje posebnu vrijednost svim arhitektonskim, ugostiteljskim, poslovnim objetima u Boki.
konkretnije - nije dovoljna samo zabrana gradnje (do rješavanja opšteg urbanističkog plana) već bi trebalo pojedine bespravno podignute objekte i fizički likvidirati.

najsvježija situacija vezana je za podgorički park (kod kasarne "Morača" ).
to je školski primjer kojeg domaćin spominje u tekstu.
međutim lokalne NVO, opozicija, te sami građani, nisu dopustili njegovo predavanje na milost i nemilost investitora (klasika - objekti mještovite namjena, apartmani i poslovni prostori, aka laka lova), pa su održane javne tribine, sam slučaj aktualizovan i problematizovamn od strane struke i samih građana.
finalizacija slučaja je usko skopčana sa skorim lokalnim izborima u Podgorici.

mišljenja sam da kritična masa otpora devastaciji javnog prostora postoji i da svjetlo na kraju tunela ipak nije ugašeno...


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 13:15 06.05.2018

Re: muda za muda, bubreg za bubreg

mišljenja sam da kritična masa otpora devastaciji javnog prostora postoji i da svjetlo na kraju tunela ipak nije ugašeno..


Hvala na komentaru ...
Черевићан Черевићан 12:50 06.05.2018

per abusum

je sve jedno gde građani žive

кад становник невољан мотиве погуби
ко још брине тада за урбаност града,
захуктала транзиција - отуђеност реда
колоплети недорека.... урушена нада,

традицију скрајнути... прилика је тада
49 41 49 41 02:21 07.05.2018

Para na paru - u(sh) na fukare

Mi nikako da se ugledamo na Pariz, recimo arhitektonski.
Pariz nikada nije bio bombarodvan, Prag, i jos sijaset gradova po svetu.

Las Vegas je nikao u pustinji, necemo o tome ko je kada i zasto prvi "pljunuo lovu"; i napravio mesto da svi pljuvaju svoju lovu. Neki sutra ostanu bez gaca tamo, al' boze moj zivot tece dalje.

Trebamo gledati u svetlu buducnost, tako nas uchahu u pionirskim danima.

Posto je sve, klimavo, kilavo, svuda u svetu; mozda nam dotrci Njujorska, Londonska, Frankfurtska, Moskovska... berza nama je cist car zbog lokacije izmedju zapada-istoka; sto vekovima jesmo.

Niko nece smeti da rusi "svoje", jer su svi dosada po BG, rusili tudje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana