Sve sto bih hteo da napisem u danasnjem Blogu, donelo bi mi niz neprijatnosti. Zato necu da lajem. Seo sam u prvi red I cekam. Kupio sam kikiriki, susam I orasnice. Pocelo je. Klupko se odmotava. Ko je ubio premijera? Ja samo znam jednu stvar, u koju sam sto posto siguran. Ja nisam.
Da li smo spremni da se suocimo sa istinom.
Naravno.
Ej, ljudi, pa kakva ce to kuknjava da bude. Potoci znoja ce se cediti. A onda kada nalogodavci popiju isti zatvorski blok sa izvrsiocima, krece spektakl. Gledali ste “Prison Break”?
Niste?!
Nema veze.
A sada ruke gore!
“Sve sto zelim u ovom trenutkuuuuuu,
Idi, idi, iz zivota mogaaaaaaa”!
Elem, sedeli smo sinoc posle koncerta u Wonder Baru nas nekoliko I blejali, razarani monsunom koji je duvao kroz Bulevar sa strane Konjarnika. Pravili smo plan kako cemo da izvrsimo iskrcavanje na Indjiju.
Zazvonio mi je mobilni:
“Gde si, hocu da spavam”?
Mozak mi je radio sto na sat.
Pomislio sam:
“Evo me parkiram se pred kucom, Carliju furnuo bus pa mu pravim drustvo, I zamisli sta se desilo, Buda slavio rodjendan pa nas je sapleo na jedno pice, a tu je I Bojan, onaj sto je isao sa mnom u Drinku, vratio se iz Kanade posle deset godina, ima bebu*, dobio je pre nekoliko dana pa me zanima, sta nas ceka, a I Zoki konobar me je zamolio da pogledam osigurace, ne radi mu kafe aparat, sada ce I Gorica da prodje, otisla je sa drugaricom na kafu, pa truba da se vraca sama kuci, ono lepo kuce se izgubilo pa sam se zaigrao sa njim, oce gazda da ga nosi kuci ali nema ko da ga cuva dok ne zatvori a bas sada su mu svratili neki pijanci iz kraja, da ne poverujes, nestalo mi corbe usput pa cekam da dodje Gile po mene, hocu da sipam benzin da imas ujutu za posao…blablablablabla”
A rekoh:
“Evo, samo da popijem pivo I dolazim kuci”
To ne moze niko da mi plati. Moj zivot nema cenu. Lepota je u tome sto zivim normalno. Lepota je I u tome sto sam do sada ziveo nenormalno.
A Vi prijatelji sa pocetka.
Vruce, a!?
*gospodjo, Vuco, nije to ta beba, nemojte me po inerciji tuziti.