Jutros u prodavnici za kasom radi devojka od dvadesetak godina, mušterija je čiča od sedamdeset i kusur.
- Mala, koliko?
- Vaš račun iznosi 786 dinara.
- Samo? Baš si jeftina.
Devojka stidljivo pogleda kupce u redu iza dede, kao da proverava da li je dobro čula. Gleda nas i onaj matori i namiguje, dok izvlači svežanj novčanica iz zadnjeg džepa farmerica. Izdvoji jednu crvenu i baci je prema devojci.
-Zaokruži.
Uredno mu je vratila kusur, bez ijedne reči. Matori se kao naljuti.
- Zadrži to. Za takve kao ti je uvek trebalo puno para.
Okreće se prema nama i kezi, uveren da je napravio dobar fazon. Zar nije to onaj isti čiča što se vajka kako je današnja omladina raspuštena, u njegovo vreme toga nije bilo? Ili mu je neko pokvario kanal sa Zadrugom, pa krizira?
Kako god, ja se živa pojedoh što ga ne raspalih flaširanim jogurtom.