gost autor: gavros
Marko Đorđević je doslovno svjetski a naš! Jedan je od najinovativnijih bubnjara današnjice (prema magazinu Modern Drummer), kompozitor i profesor na Berkliju koji duži niz godina živi u Njujorku a nastupa sa raznim muzičarima širom svijeta. Vođa je sastava Sveti sa kojim je u različitim postavama objavio nekoliko albuma. O njegovoj prvoj bubnjarskoj radionici u City Pub-u u Banjaluci sam već pisao ovdje na svom blogu davne 2009. godine /blog [37]/
kada je Marko prethodno veče nastupao u triju sa Vasilom Hadžimanovim i Brankom Trijićem a taj sastav će u međuvremenu godinama tokom ljeta nastupati na mnogo lokacija u regionu takođe pod nazivom Sveti. (Postoje brojni snimci koncerata na Jutjubu koje toplo preporučujem za slušanje.)
Ovaj put prije par dana stigla mi je poruka preko Fejsbuka od Marka u kojoj mi je rekao da je ponovo u Banjaluci, da drži večernju radionicu na istom mjestu i pozvao me ako sam u mogućnosti da dođem kao njegov gost - što sam objeručke prihvatio. Sjeo sam prošlu srijedu oko četiri na autobus iz Prnjavora i došavši u Banjaluku muvao se po Muzeju Savremene Umjetnosti RS i obližnjim kafanama prije početka radionice. Oko sedam sati u City Pabu sam zatekao Marka u opuštenoj atmosferi okruženog lokalnim muzičarima, uglavnom bubnjarima, kako daje kraći intervju za državnu televiziju i poslije kraće tonske probe a prije početka radionice pili smo piće u neobaveznom ćaskanju. Zanimalo me mnogo stvari pa sam ga pitao za život na Zapadu, o tome kako stiže da ispuni sve te svoje aktivnosti i šta mu je sledeće u planu. Uglavnom pričao mi je da se to samo tako čini sa strane, da je u odnosu na prethodne godine kada je imao 120 nastupa godišnje doslovno taj broj prepolovio na pola, kako voli da radi sa studentima posebno jesenji i proljećni semestar dok ljetnji preskače da bi se posvetio svirkama. Ponedeljkom izjutra putuje za Boston nekih četiri sata i drži predavanja sve do srijede kada se vraća u Njujork i taj dan obično posveti se sportu. "Ukoliko to ne uradim - osećam da mi je ostatak sedmice upropašćen", kaže mi dok ispija flašicu vode i prepričava mi anegodu kako je unajmio čovjeka da snimi šaljivi video na Jutjubu o njemu kao "Najboljem golmanu među bubnjarima i najboljem bubnjaru među golmanima". Nedavno je svirao u Japanu a upravo sada mu predstoji put u Kinu u kojoj će svirati, snimati i voditi bubnjarske radionice.
Na radionici Marko obično daje prostora publici da postavljaju pitanja na koje daje iscrpne odgovore sa mnoštvom detalja posebno ako se radi o tehničkim pitanjima sviranja instrumenta a priču nakratko prekida sviranjem kratkih sekvenci kojima demonstrira to o čemu priča. Iako nisam bubnjar sa posebnom pažnjom pratim o čemu govori kao i ostali bubnjari koji ga pomno slušaju. Marko kreće od samih osnova sviranja tog instrumenta - od toga kako se pravilno sjedi na bubnjarskoj stolici, držanja palica i rada ručnih zglobova i prstiju preko rada nogu i vježbi koordinacije pokreta koje je sam osmislio za svoju knjigu koju piše o sviranju bubnjeva. Na zahtjev bubnjara demonstrira razne stilove sviranja instrumenta uključujući i rad sa metlicama.
Mene zanima više njegovo kompozitorsko djelovanje u okviru svoje nove postave sastava Sveti te priču usmjeravam u tom pravcu na što on odgovara:
"Jedna od prednosti tog predavanja na Berkliju jeste da imaju neka sredstva koja koriste za razvoj svog stručnog kadra tako da sam pre par meseci na konkursu dobio neki novac da studiram kompoziciju. Kao i za svaki grant jednostavno napišete ideju, projekat i onda dobijete ili ne dobijete - tako da sam ja dobio. Jedan basista Džordž Dejvis koji je doktor - pri tom ne mislim medicinski - doktorirao je kompoziciju - svirao sam njegovu muziku i jako mi se dopada tako da sam to poželeo jer nikada nisam studirao, formalno učio kompoziciju - pre toga sam se uglavnom bavio sviranjem sve harmonije - ali kompoziciju nisam nikad učio pod nečijim patronatom, tako da mi je sad to jako zanimljivo i time se trenutno bavim, došli smo do pola i vrlo je interesantno raditi. Ja sam kompoziciju uvijek shvatao kao potpuno drugu stranu mog muzičkog bića u tom smislu da sam ja koliko god je to moguće učeni bubnjar - od početka sam krenuo na časove itd. - a kompozicija je uvijek bila intuitivna stvar.
Tako da mi je sad jako zanimljivo, ulazimo u detalje gde vidim neke stvari koje su potpuno iste. Ljudi koji se zaista bave kompozicijom tretiraju to svoje bavljenje kompozicijom na isti način na koji ja tretiram instrument i zaista vežbaju kompoziciju: sede par sati dnevno, bave se idejama, razvijaju motive itd. na isti način na koji sam ja mnogo godina proveo vežbajući instrument tako da sam na kraju došao do toga da sam se zapitao razgovarajući sa profesorom: 'Koliko ja želim da budem kompozitor zapravo?" pa mi je rekao: 'Ti već jesi kompozitor, samo sad ćeš videti do koje dubine možeš da prodireš!' Opet u suštini svega je vreme provedeno u radu. Ja sam uvek komponovao kad imam inspiraciju a sad pokušavam da komponujem i kad nemam. Koristim neke metode, i to ne ide baš iz prve tako lako ali tu sam shvatio da i to može. Jednostavno moraš da se malo odaljiš od toga isto kao kad vežbaš instrument, biće za tri meseca, šest meseci a pre sam ja navikao da sednem i ako imam nešto u glavi onda je to već tu i od toga bude muzika.
Metod ostaje isti: sedim za klavirom i kompjuterom i snimam dok ne bude to što jeste. Nešto je dobro, nešto nije ali recimo gledao sam, imam sad već neki katalog od možda šezdeset, sedamdeset kompozicija od kojih je pedeset svirano a četrdeset i nešto je već na albumima što ne znači nužno da su sve nešto super ali iza svih stojim. Ima onih sa kojima se ništa neće desiti osim ako ne pokušam inspirisan ovim časovima da popravljam ono što vidim da ne valja, to ćemo videti. Ali jako je interesantna stvar - nešto što sam uvek uzimao kao intuitivno baveći se inspiracijom sada pokušavam da radim na taj drugi način - da malo vežbam pa da vidimo da li će biti boljitka."
Za razliku od prethodnog puta na ovoj radionici Marko je pripremio na laptopu i ogoljenu muzičku pratnju bez bubnja uz koju je odsvirao svoje dvije kompozicije i jednu kompoziciju Žaka Švarca Barta (Jacques Schwartz Bart) što je bio poseban užitak. Poslije svake uslijedio je zasluženi aplauz i želeći da prenesem djelić atmosfere sa radionice kačim sledeća dva amaterska videa koja sam zabilježio u kojima Marko svira uz pratnju muzike sa laptopa:
https://www.youtube.com/watch?v=_AqLwDztmNs
https://www.youtube.com/watch?v=LZ4LvPTGn3Q
Pričajući o tome kako je nedavno slušao sa suprugom koncert jednog mladog beogradskog bubnjara za kojeg smatra da je prirodno nadaren, Marko nas je sve poprilično iznenadio kada je priznao da on ne posjeduje tu vrstu talenta već da je sva ova vrhunska znanja i vještine sviranja bubnja stekao isključivo upornim i marljivim radom i dodao: "Od kada sam počeo da sviram nikad u životu se nisam odvojio od instrumenta više od deset dana." Bubnjarska radionica se okončala oko petnaest do jedanaest, dakle skoro puna četiri sata muzičke priče i druženja u dobroj atmosferi. Za kraj da napomenem da će sastav Sveti u kombinaciji sa Vasilom i Trijićem nastupati u avgustu ali ovaj put samo u Srbiji.