Govor Žanke Stojanović
Dragi prijatelji!
Hvala Vam što ste i danas sa nama tu, pred ovim zidom plača, gde su pre punih devet godina, presudom srpske vlasti, vlade socijalista i radikala, naši najmiliji izgubili živote.
Na osnovu dokaza o zločinu koje su morale da prikupe same porodice žrtava (jer to niko drugi u Srbiji nije želeo da učini), 2002. osuđen je Dragoljub Milanović, direktor Miloševićeve Televizije Srbije.
Kao što su na početku svoje istrage porodice uspele da pronađu dokaze o krivici Milanovića, tako su sada uspele da utvrde materijalne fakte koji teško terete njegove naredbodavce i saučesnike, u državnim i vojnim strukturama.
Prošle su dve godine od kako je Specijalni sud, u liku tužioca Velimira Golubovića, objavio da će istražiti nove podnete dokaze o zločinu nad radnicima RTS-a.
U međuvremenu, porodice su obavestile Ministarstvo odbrane da se u predmetu Pravne uprave tog ministarstva, pod brojem 466 od 9. avgusta 2001, nalaze citati transkripata presretnutih razgovora pilota natovskog aviona koji je krenuo na RTS, iz kojih se jasno vidi da je Vojska Srbije barem pola sata ranije znala da će NATO gađati Televiziju ali da nije naredila evakuaciju: ljude je namerno ostavila da poginu. Uprkos obećanjima, Ministarstvo odbrane do danas nije pružilo uvid u predmet 466 pravnom zastupniku porodica.
Braneći se u Hagu, Slobodan Milošević podneo je kao dokazni materijal transkripte presretnutih razgovora sa bazom natovskog pilota koji je pogodio putnički voz u Grdeličkoj klisuri. Milošević nije imao problema da dobije transkripte.
Iskustvo devetogodišnje borbe za istinu, naučilo je porodice da nikome ne veruju na reč. Vojska Srbije i Ministarstvo odbrane imaju puno razloga da skrivaju i uništavaju dokaze, utoliko pre jer u tim institucijama sede isti ljudi koji su karijeru stvarali u eri pljačkaških ratova, etničkog čišćenja i asanacija terena, ljudi koji su i lično upleteni u slučaj RTS.
Nije li upravo funkcioner Ministarstva odbrane, pukovnik Petar Pajčin, koji je 1999. bio direktno nadležan da kontroliše evakuaciju Televizije, lažno svedočio na procesu Milanoviću? Nije li nakon tog lažnog svedočenja dobio i unapređenje i stan?
Mi, porodice žrtava, znamo istinu i znamo ko su ubice naših najmilijih. Zahtevamo da sudovi ove zemlje kazne krivce za ovaj državni zločin.
U ime porodica,
Žanka Stojanović
Beograd, 23. april 2008.