Došao je trenutak teške bolesti Dragana Nikolića i njegove prerane smrti 2016. godine. A u tom periodu se razbolela i Milena. Mnoge kompanije, kada završe svoj posao, završe i kontakte sa svojim klijentima. Andrej je ostao u kontaktu sa Milenom, makar nisu više imali saradnju snimanja reklama, kao prijatelj i dobrotvor. On lično se angažovao preko svoje kompanije i pomagao Milenu sa skupim lekovima iz inostranstva, sa mini aparatom za kiseonik i svim potrebnim stvarima. U međuvremenu je sa Mileninim odobrenjem izdao bogatu monografiju "Dragan Nikolić Gaga - Gospodin mangup", koja je izašla prošle, 2017. godine i bila za manje od mesec dana rasprodata i štampana ponovno. I sam sam bio na promociji te knjige u Ateljeu 212, gde je bila jedna posebna emocija, koju sada teško mogu da opišem. U tom periodu Milena je bila vrlo bolesna i nije mogla da prisustvuje promociji. Napisala je dirljivo pismo zahvalnosti, koje su pročitali na predstavljanju knjige. A posle toga je Milenino zdrastveno stanje bilo dan za danom bolje. Oporavila se toliko, da je opet počela da snima, da mirno i izdržljivo čeka na setovima. Opet se vratila u tok svog života i najvećoj ljubavi - glumi. Došlo je vreme moje dugogodišnje želje, da preko Andreja lično upoznam Milenu. Pre toga sam joj pisao opširno pismo, da predstavim sebe i svoj rad na području organizacije kulturno umetničkih projekata i mog Ljudskog muzeja Rogaška Slatina, gde se nalazi i kolekcija potpisa i ličnih predmeta znamenitih ličnosti. 7. maja ove godine došao je taj veliki dan. Sa mnom je bila i prijateljica Mojca.
U ulici Ivana Džaje sačekali smo Andreja da dođe sa posla. Popeli se u lift, ušli u stan, gde nas je sačekala Milena sva nasmejana i vesela. Tih sat vremena je bilo za mene neopisivo lepo. Brojne priče iz života, uspomena na Dragana ... Tada sam osetio koliko je Milena zahvalna Andreju za svu pomoć, koju joj je nudio preko svoje kompanije i njegovog ličnog angažovanja. Divan osećaj. I onda odjednom Milena izvuče kesu sa stvarima, koje mi je pripremila za muzej: potpisanu fotografiju sa posvetom, torbicu koju je nosila na brojnim premijerama, rukavice, naočare njene i Draganove, Gagin pasoš sa njegovim ličnim potpisom. To su postale moje nove relikvije za muzej. Krenule su mi suze sreće i zagrlio sam Milenu, a ona me tešila, da ne plačem ...
Pošto slavim ove godine 30 godina rada na području kulture i razmene umetničkih projekata od 21. do 31. oktobra, dogovorili smo se da će Milena Dravić Nikolić biti moja gošća, 27. oktobra u Rogaškoj Slatini. Radovao sam se kao malo dete tom gostovanju. U međuvremenu je knjižara "Laguna" iznela ideju da urade opširnu monografiju Milene Dravić, koju je napisala Tanja Nježić, a Andrej Bele je preko kompanije pokrio sve troškove te nove knjige. Pre tri nedelje mi je među prvima, srećan pokazao fotografiju dizajnirane naslovne strane knjige. Pripreme su tekle po planu i baš u ovo vreme bi trebala da bude promocija knjige u Beogradu. Ali, na žalost, Milena se opet razbolela, ovaj put vrlo ozbiljno. Andrej mi je saopštio da je na intenzivnoj nezi u bolnici na Bežanijskoj kosi. Opet je pokrenuo akciju za specijalne lekove, bio u neprestanom kontaktu sa troje njenih lekara. A na današnje nedeljno jutro, 14. oktobra 2018, oko osam sati, primam Andrejevu poruku "Milena je noćas preminula"...
Šok i tuga preko celog dana. Jeste istina da sam se sa Milenom družio na kratko, ali bilo je kao da se znamo već od vajkad. Počivaj u miru draga naša Milena. A tebi Andrej veliko hvala za sve što si uradio za Milenu. Red je, da se zna ta činjenica tvoje velike dobrote i zalaganja. Bio si velik u mojim očima, sada si još veći. Milena je vrlo cenila i poštovala tvoju pomoć i bio si među retkima, koji je pomagao u najtežim trenucima. O njoj si brinuo više od bilo koga drugog. Treba da se ponosiš time i neka ljudi saznaju tvoje ime.
Nani Poljanec
Rogaška Slatina, 14. 10. 2018.